DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1890 str. 76 <-- 76 --> PDF |
^ 458 — struke za ovih pet obćina, diže kazneni i odštetni postupak proti šumskim štetočincem i vodi nadzor nad lovom. Uzprkos svim pisarijam, koje su se minule godine obavljale, upotrebljeno je u godini 1889. na vanjska putovanja 269 dana. — U tih putovanjih upoznavao je šumar šume, izpitivao plodno stanje šuma i proizvodnu im snagu, za tim upoznavao mjestne odnošaje, doznačivao drva, nadzirao lugarsko osoblje i izvoz drva, pak se strogo osvrtao na pastire i motrio na6in gospodarenja privatnika sa njihovimi šumami. Pošto je izcrpljeno ovo moje pismo, to zaključujem isto tom primjetbom, da ne ću dogodice imati prilike toliko se potužiti, da ću nekim ponosom stupiti pred vas, kad budem i ja mogao reći: evo braćo stigao sam vas i ja. U to ime Bog pomogao! Fr. St. Racionalno šumarenje brodske imovne obćine. Piše Ivan Stojanović, šumarski pristav. Racionalno je šumarenje ideal svake dobre uprave. Ono je istom onda intenzivno, ako se dobro upotrebe svi faktori, koji na kulturu šuma uplivaju, koji stvaraju odlične mlade šume uz razmjerno maleni trošak. Što su dakle manje glavnice uložene u odgoj šume, pak što se od njih opravdano većim kamatama nadamo, to je racionalno šumarenje intenzivnije. Granice, u kojim se ono kretati hoće, široke su, pak ih istom inteligencija šumskog upravitelja i njegova svestrana strukovna naobrazba opređieljuje. Za to se pravo ni zakonom ne dade propisati jedinstvenost kod svih šumarskih uprava u provadjanju stanovitih načela. Zakon je samo vierno ogledalo, u kojem se ogleda dobro pogodjena slika tvojega rada. Šumarstvo u Hrvatskoj nije uredjeno, no odasvud se opaža nastojanje, da se načela racionalnoga šumarenja što bolje udomaće. Nije ni čudo, što su imovne obćine, kao veliki kapitalisti, prvi na tom putu. Kako gdje, no većinom sve su u tom složne, da racionalnim gospodarenjem svojega impozantnoga dobra djeluju pozitivno na veliku sreću, na moralnu i na materijalnu probit svojih ovlaštenika. Institucija imovnih obćina prava je sreća po krajišnika, a kasnije i po cielu zemlju. Šume imovnih obćina velik su kapital narodnji. Koristi su neizmjerne. Šuma se unovčuje. Kapital šume ostaje na istoj površini, no uz dobro gospodarstvo šuma se uredjuje, sve ljepšom biva, a drvo je kao glavnica skupocjenije. Umnim gospodarenjem i računajući neprestance sa prirodnim zakonima pospješuješ prirast. Šuma kao glavnica, koju nam je priroda, ali ne ljudi, kroz vjekove uštedila, umnaža se kvantitativno i kvalitativno. Drvo se prodaje, a novčana glavnica u tili čas naraste. Poduzetnik ili trgovac, kupivši šumu, daje najprije velikomu broju radnika svagdanju zaslugu. On podupire uzdržavanje a upliva na razgranjenje i stvaranje novih komunikacija. Poduzeće vraća poduzetniku |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1890 str. 77 <-- 77 --> PDF |
— 459 uloženu glavnicu i kamate. S većom glavnicom eto ga ved kod većeg posla. Imovna obćina pak, kao vlastnik glavnice, koju ie producentu ustupila ili ju zamienila s novčanom glavnicom, gradi ceste, diže škole i crkve, kanalizira močvarne i neplodne predjele, gradi nasipe, podupire kulturna poduzeća, riečju, imovna obćina stvara iz novčane glavnice nove narodnje glavnice, koje će kao investicije narodu prokrčiti put do izvora novih gospodarstvenih dobara, a uSteđjeni dio tih dobara pridružit će se opet glavnici, da tako trajno i vidljivo podigne blagostanje i sreću naroda. Dok je krajišnik pram iztoku stražio, razvijali su se, podpuni mir uživajući, drugi narodi. Mi smo zaostali. Malena Belgija nema odveć kapitalista. Najveći je kapital sloga i udrugarstvo a tim silama, koje narod visoko kulturno dižu, deviza je: investicija, produkcija i cirkulacija. Mi toga žalibože nemamo. Pa kad dakle od nikuda ništa ne očekujemo, upnimo se sami vječnim i netrajnim nastojanjem, da si načinimo što veće kapitale, koje ćemo u sgodan čas dobro i valjano investirati. Izvrstno bi bilo kad bi kod nas bila svrha intenzivnoga racionalnoga šumarenja ta, da sa malenimi sredstvi velike glavnice stvaramo, * Poslije države u Hrvatskoj najbogatiji je šumski kapitalista brodska imovna obćina. Kako se intenzivno gospodari u toj imovnoj obćini, zadaća je naša, da po slabim našim silama u nekoliko članaka cienjenim čitateljima priobćimo. Mi ćemo fitrađivo, koie smo u praksi pokupili, razdieliti u cjeline po slobodnom našem shvaćanju. Ne ćemo se držati stalne razdiobe, niti ćemo se osvraćati na kojekakve obzire, već ćemo ideje, na kojima se racionalno šumarenje temelji u brodskoj imovnoj obćini. analizirati redom onako, kako kad disponirani budemo, a sada ćemo odmah preći na stvar i razpravljati o načelu: „da se pravoužitnici na polazak šume što više ograniče". Kad se upitamo: kako ćemo pravoužitnike na polazak šume što više ograničiti? i prije nego to pitanje riešimo, morat ćemo se savjestno sjetiti pravoužitničkih potreba, koje se iz šuma podmiruju. One su najvažnije i na samo šumsko gospodarstvo odlučno uplivajuće potrebe, koje se tiču glavnog šumskog užitka: gradjevnog drva i drva za ogrjev. No, kako se pravoužitničke potrebe s gorivom podmiruju, mislimo, da je dovoljno poznato iz naših „pisama iz Slavonije", pak je stoga o tom na ovom mjestu posve suvišno sada razpravljati, već ćemo samo mimogred uvjeriti, da se novčana glavnica brodske imovne obćine za 300.000—350.000 for. na godinu povećava sbog toga, što se stojeće hrašće pravoužitnikom za gorivo ne doznačuje. Imajući dakle na umu postavljeno pitanje, dužnost nam ga je riešiti u toliko, u koliko se ono tiče ograničenja pravoužitnika na polazak šume glede građjevnoga drveta. Na 4127 cielih selišta, toliko ih uprav ukupno imade u brodskoj imovnoj obćini, izračunana je i ustanovljena pravoužitnička godišnja kompetencija na gradji sa 10.131´24 m´. Nas je izkustvo naučilo, da se na velikih prodajah lm ´ |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1890 str. 78 <-- 78 --> PDF |
— 4fiO — gradje poprečno po 14 for prodaje. Onih dakle 10.131-24 m^ što se pravoužitnikom svake godine za gradju doznačuje, vriedi 141.837 for. 36 nvč. Političkim, mjestnim, crkvenim i školskim obćinam, koje u ovom računu ue fungiraju, izda se godimice oko 2000 m« gradje po 14 for., što vriedi 28 000 for. Dakle, sva ona građja, što se ovlaštenikom svake godine na račun njihove kompetencije izdade, vriedna je 169.837 for. 36 nvč. Kad bi se za naše pravoužitnike dobavila mekana gradja, koja se u Vinkovcih i u Brodu najskuplje po 1 m" u izradjenom stanju sitnih dimenzija 12 for. plaća, a krupnih; 24 for., onda bi imovna obćina svake godine liepu svoticu novaca prištediia! Kompetencija pravoužitničke gradje izračunana je u oblom stanju, dok je ciena mekane gradje ovdje iztaknuta po 1 m" u izradjenom stanju. Prispodobiv jednu vrst gradje s drugom vrsti, dobit ćemo cienu mekanoj gradji (kod lOO^/o z.) prema oblom stanju hrastovine 1 m´ po 9 for. Na svakom dakle kubičnom metru, kad bi mekanu gradju imovna obćina kupovala, a hrastovu prodavala, dobila bi čistih 5 for., što iznaša za 12.131-24 m^ dobranu svotu od 60.556 fr. 20 nč. Ciena od 1 for. 90 nč., koju pravoužitnici za 1 m^ hrastove gradje plaćaju, nije od te svote odbijena, jer se predpostavlja, da bi oni i za mekanu gradju tu istu pristojbu plaćati bili obvezani. Ovaj račun nije prividan, on ovako stoji i on zaslužuje uvaženja. No jedna je činjenica, koja bi uphvati mogla na temelj njegov, činjenica ta, da bi ciena mekanom drvetu porasti mogla, dok je ciena slavonskoj hrastoviui već pala sbog konkurencije bosanskih dužica, koje producira kuća „Morpurgo", počev od sada kroz deset godina unaprieđ. Sbog toga, jer se nešto više traži mekano drvo, narast će mu doduše ciena, no neznatno. Ako bude veća tražnja, ne bude ni ponuda zaostala, a onda imade izgleda, da će se vidjene šume goruje Krajine bez zapreke unovčiti, za koje danas drvotržci slabo mare sbog transportnih potežkoća. Drvotržci će moći na trgu svoju robu skuplje držati, pak će moći za izvoz tih šuma i više žrtvovati. A za što je ciena hrastovini pala? Niesu baš sasvim opravdane one silne tužbe, koje smo zadnjih dana u raznih dnevnicih čitali. Ciena našoj hrastovini morala je uprav tako pasti, ko što će do koji dan i porasti, jedno sbog sadanje konkurencije trgovačke kuće „Morpurgo", a drugo sbog stagnacije prometa dužica u obće. Kad se sjetimo, koliko je dužica prošlih godina na tržišta svjetska dovezeno, kad se sjetimo loših vinskih berba u obće, nije ni moglo u trgovačkom šumarskom svietu bez stagnacije prodje hrastovih dužica proći. Ali to nije kriza, niti ćemo ju doživjeti. Kuća Morpurgo, zakupiv šume u bosanskoj zemlji, nije dobro računala. Klimavu podlogu svojega računa uvidjela je ona odmah, čim je prva sjekira udarila o ponosni bosanski hrast. Komunikacija nema! Naravno je, da je sbog toga kuća Morpurgo u Bosnoj prve i samo one šume sjekla, koje je lako izvesti mogla. Lako i uz jeftinu cienu! Ona je na svjetskih tržištih toliki bezbroj dužica skoro preko noći izložila, da su se drvo |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1890 str. 79 <-- 79 --> PDF |
^ 461 - Iržci naši u čudu pitali: „što ćemo sada?" Ona je hrastovu gradju jeftinije prodavala samo za to, da slavonske drvotržce potisne, te da produkciju dužica u Slavoniji izključi, a onda, da tim skuplje svoju robu prodaje. Samo se ona konkurencija održati može, koja na zdravoj narodno-gospodarstvenoj podlozi po6iva, gdje nije zavladala sebičnost ili pohlepa za dobitkom, a gdje proizvoditelj posao svoj dobro razumije, a gospodarstvenu politiku s respektom susreće! Gdje toga nije, tamo će konkurencija sama sebi grob izkopati ili će se razplinuti udariv o silnu zapreku, baš tako, kako će doskora nestati i konkurencije kuće Morpurga, koja je našla neoborivu istinu . . nema komunikacija! Kad se dakle ono, što je rečeno, i što bi moglo na temelje postavljenoga računa našega uplivati, uvaži, dozvoljujemo, da bi bilanca dobića brodske imovne obćine na građji pravoužitničkoj pozitivno varirati mogla od jedne ništice do šestdeset hiljada forinti, a možda bi, no svakako neznatno, ta bilanca i pod ništicu došla, dakle se negativnom pokazala. No i onda bi imovna obćina u velikom probitku bila. Najprije bi se izključilo 10.545 stranaka iz šume. Doznačivanje gradje sasvim bi ođpalo; a tko znade potežkoće, kad se premjeruje pravoužitnikom doznačeno stabaije za gradju, tko znade, da se taj posao lugarskom osoblju povjerava, tko zna, koliko se gradje potroši na taj način, eto ga, da odmah prione uz načelo, da se pravoužitnikom mekana gradja kupuje. Često puta doznači se pravoužitniku hrast vriedan 50, 60 i 70 for. Tko bi znao, što je u njem?! On ga obori, počne ga izradjivati, a kad tamo u polovici je stablo trulo! Ono njemu za dugačku gradju ne konvenira, a ipak je pokvareno. Moraš mu dati drugo drvo, a za ovo ne dobiješ više na dražbi ni 5 for. I koliko stotina hrastova ovim načinom propadne! Mnogi pravoužitnici opet ne rade iz doznačenih hrastova onu gradju, koja im je kao osobito nužđna konštatovana, koju dakle trebaju, već ju ili u tutanj potrate, ili ju, što je još najobičnije, prodadu. Kriomčarenja s gradjevnim drvetom neviđom bi nestalo! Ali i sa strogog narodno gospodarstvenog gledišta opravdano je pravo užitnikom davati mekanu četinjačnu gradju za gradnju kuća i drugih gospodar stvenih zgrada. Prije svega upotrebio bi svaki gradju, koju dobije, jer ju pro dati ne može. Siromašni dio pučanstva, koji često nema od kuda da smogne novaca, da plati kadkad i dosta skupu izradbu dobivenih hrastova, taj siromašni dio pučanstva, koji sbog te činjenice dosta loše gospodarstvene sgrade imade, popravljao bi stare a podizao nove gospodarstvene objekte lako i dosta jeftino, kad bi dobio gotovu mekanu gradju za neznatan novac ili dapače za badava. Bogatiji bi opet onaj novac, što bi ga za izradbu hrastove gradje potrošili, mogli liepo i koristonosno uložiti u svoje gospodarstvo. Odtuda bi dakle mnoga korist došla i novčanoj glavnici imovne obćine i upravi, a i samom narodu. Na ovakim načelima temeljila se predstavka, koju je gospodarstveni ured visokoj kr. zemaljskoj vladi podnio. Visoka je vlada u načelu usvojila predlog gospodarstvenog ureda, da se u buduće putem velikih prodaja hrašće namienjeno pravoužitnikom za gradju prodade a da se za dobiveni novac kupi mekana |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1890 str. 80 <-- 80 --> PDF |
— 462 — građja. To je imalo samo još zastupstvo usvojiti. No kako zastupničke stolice posjedoše bogati ljudi, ljudi, kojim je više slalo do osobne koristi, nego li do koristi siromašnih ovlaštenika, koje zastupaju, pao je predlog gospodarstvenog ureda. Ali jmade izgleda, da će drugi puta uz zgodniju preporuku proći, a ako i onda propadne, trebalo bi nastojati, da ta stvar ne zaspe, već da se naredbenim putem uvede. — Ovim za sada prekidamo razpravicu ovu do druge zgode. Francuzke šumarske škole. Francuzka se ne može ponositi starinom svojih šumarskih škola, jer nije tomu davno, što je bolju pažnju posvetila šumama i njihovoj uredbi. Pogledom na ustroj razlikuju se škole njihove u mnogom od njemačkih i austrijskih, čemu su uzrokom i različiti odnošaji. Da reknem okrugli broj, Francuzka ima 9 milijuna jutara šume, a od toga pripada državi tek ´/s; ostale ^ja su posjedi pojedinaca ili departemena. Ali kako se upravljalo dosada tim šumama? Dvie trećine bijahu pod upravom ljudi, koji si tobože stekoše neku praksu, baveći se duže vremena oko šume, pače takovih, koji za to ni za groš sposobnosti niesu imali. A tako dodjoše i državne šume pod upravu ljudi, koji su nekada kod države služili, ili koji su bili u šumarskoj pisarni, pak i invalide upotrebiše za taj posao. Da su invalidi igrali veliku ulogu u prošlim vremenima, to stoji, i to ne samo u Francuzkoj, nego i kod nas, gdje je g. stražmeštar bio drugi bog. Tako su izgledali šumarski častnici, a kakovi su morali tek lugari biti! Napokon g. 1824. utemelji grof Bonthillier šumarsko učilište u Nancy-u. K tomu ustrojiše kasnije i niže šumarske škole, tako, da su u Francuzkoj dosada 3 šumarska zavoda, i to: Viši šumarski zavod za naobrazbu viših šumarskih častnika u Nancy-u, utemeljen 24. kolovoza 1824.; srednja šumarska škola za srednju naobrazbu u Loiretu, ustrojena 1882. iz prijašnjih triju (utemeljene 1863.); napokon škola za lugare u istom mjestu utemeljena g 1873. I. Više šumarsko učilište. Onaj, koji se dade na šumarstvo i hoće da svrši više učilište, mora da svrši dvogodišnji tečaj parižke gospodarske škole, koja samo gimnazijalne ili realne abituriente prima. Na temelju svjedočbe, ako je dotićnik dobro svršio tu školu, bude pripušten k prijamnom izpitu. Od onih, koji najbolje položiše taj izpit, bude samo dvanaest primljeno u zavod. Nauk traje 2 godine, a poslije toga mora da dodje na godinu dana u praksu kojem šumarskom nadzorničtvu, da može postići čast garde general-a, t. j . šumara. Od g. 1825. do 1837. bijahu slušatelji sasma slobodni, nu jer se ta sloboda pokazala štetnom, utemeljiše pravi zavod poput konvikta ili bolje: kasarne. God. 1872. izidje novi vojnički zakon, po kojem bijahu slušatelji smatrani kao vojnici, dok god su u zavodu. Naravno, da im se i zakoni tim pooštriše, pak od te godine moraju da uČe i vojničke znanosti, da ih kasnije, kad svrše, može država uvrstiti kao častnike u šumarsku lovačku regimentu ili u koji^drugi odjel. |