DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1890 str. 73 <-- 73 --> PDF |
~ 455 — Stupiv u žurnu nađjoh ju u najvećem neredu. Tu silesija rogate marve i krmaka, tamo se šali čitava rulja pastira uz veliku vatru pod bukovim deblom i svatko sjekiricora u ruci pa pecka tu bukvu, tamo kola za kolima se to6e, tu se obara mlada grabovina i bukovina, tu se ne štedi ni mladi hrastić. Upitav pun gnjeva i osvete kneza: zar vi nemate ođredjene dane, u kojih se drvo izvažati ima? za što te klade ne ciepate, čemu sirovo i mlado drvo rušiti^ ćemu toliki pastiri, za što nosaju šumom sjekire, zar vam niesu priobćene naredbe u tom pogledu? Dobih odgovor: gospođine! kod nas ne treba zajedničkog pastira, svako sebi najbolje čuva, a pastir mora da ima sjekiru, ta mi ćak i u crkvu ne idemo bez torbaka i sjekire (nađžak). Drva izvažamo, kad komu treba. Svatko si brzo nasječe kola drva pa onda hajde za drugim poslom, vrag bi ciepao te klade! Ja vam kažem, kneže, da ćete izciepati svi skupa klade i korenje čupati, i da vaši pastiri ne će ni jedan sjekire nosati. (To se i obistinilo; sada drapaju klade ko ikada, a mimo grabića ne će niti da prodju, boje ga se ko vrag tamjana, a ni jedan nema sjekire). Nakon takvih obhođnja došao bi kući zelen ko zelenbać, pun jeda i boli, šta da počnem, kamo li da se okrenem? Smislih sve misli u jednu, pa sjedoh drugog jutra za pisaći stol pa ponovih sve naredbe knezovom, da imadu proglasiti u sastancih, da pastiri ne smiju nosati po šumi sjekire, jer će biti svakomu oduzeta; ođredjena su dva dana u tjednu za drvarinu i to lih imadu kupiti suhare i ciepati klade ležeće ; u pogledu izdavanja gradjevnog drva bijahu podučeni o ustanovi § 43. norm. naredbe, koja se je ovdje prvi put te godine provađjati počela. Lugarsko osoblje mora svakog tjedna jednom da dodje na zapovjed, pak je tom zgodom bilo podučavano o čuvanju šuma i upućivano, da se strogu drži naredaba- Sam sam morao u početku neprestano da nadzirem šume i priečim štete, što je više pomoglo nego svi lugari. Broj je prijava tekom ove godine visoko narastao. U godini 1888. bilo je prijavljeno samo 10 slučajeva!? Pa kako da bude drugčije, kada lugarsko osoblje nije prijava podnašalo šumaru već seoskom knezu, a ovaj dielio tim milosti. Onoga, na koga je pizmen bio, predao je šumaru, pak se je dogodio i slučaj, gdje je lugar, ne znajući pisati došao ka knezu, izkazav mu sve, koje je uhitio u činu, pa bi knez tada i lugara upisao, da je ovo ili ono posjekao, te tako predao šumaru na daljnji postupak, dok je druge, naime svoje znance, rodbinu i prijane sam knez riešio od obtužbe! U prvom početku ležahu moje prijave kod kr. kot. oblasti po 5 mjeseci neriešene tako dugo, dok nije došao kr. kot. pristav g. Ivo Martinović, koji je sve podnesene prijave brzo riešio tako, da koncem godine nije ostala niti jedna neriešena, a štetočinci bijahu najstrožije kažnjeni. To je pomoglo, da se umanjio broj prijava. Iz toga se može uvidjeti, da se lugarstvo prem neuko i nevjesto ipak držalo uputa i priečilo svim silami svaku štetu. Ali si je u narodu skupa sa |