DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1890 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 254 — Rezanje trske nagradjuje se sa 3 do 4 novč. za svaki svežanj, kojega prodajna ciena opet iznaša 6—10 novč. prama raznolikoj tražnji. Osim toga upotrebljuje se u manjoj mjeri mahovina, šumska loza, trnje, šibe za pletenje i rogoza u razne svrhe, kao: kod pravljenja čamaca, gradnje zdenaca, pokrivanja krovova, priugotavljanja razaovrstnih košara, plotova itd. g. Lov i ribarenje. Velike skupne šumske površine u ovih predjelih veoma su zgodno pristanište za prebivanje i plodjenje razne vrsti divljači, od koje kao stalnu divljač navadjamo: vuka, lisicu, divlju mačku, kunu, tvora, lasicu, vidru, za tim srnu, zeca, a u zadnje doba kadkad u ovećem broju jelena. U razmjerju sa šumskom površinom prilično je velik broj grabežljive zvjpradi, osim vuka, koji se ne nalazi baš u onoj mjeri, kako bi se to pričinjalo u prvi mah s obzirom na zgodna mu pristaništa; uzrok tomu može se smatrati uspješno tamanjenje vukova čestimi lovovi i trovanje u zimsko doba. Srne su se znatno umnožale od onoga vremena, odkad su se povećale branje vine i uzrasle mlade sastojine. Zečeva nema više onoliko, koliko ih je bilo nekada, jer su mu broj decimirali mnogobrojni mu neprijatelji. Osim lova na razne ptice, kao patke, trčke, prepelice i t. d. napominjemo još onaj na šumske šljuke. Taj je lov u ovih stranah bio uviek veoma izdašan, pak su tom prigodom često posjećivale naše krajeve mnoge visoke osobe i prijatelji lova. Ribarenje je u vodah, koje se nalaze u šumi, tako rekav bez važnosti, pak se ograničuje na dobu poplava, kad iz Drave i iz ovećih potoka nadodju ribe razne vrsti u ovećoj množini i u šumu, a sama lovina znade biti gdjekad i obilna, ali uviek dakako riedka i slučajna. 0 lugarstvu. Crtice iz prakse. Najčvršći je stup šumarske službe lugarstvo u obće. Ondje, gdje je lugarstvo dobro, valjano i svjestno si svoje zadaće, ondje mora šumarsko gospodarstvo napredovati, mora cvasti i razvijati se na najveću radost i veselje vlastnika šume, a i na moralnu i materijalnu korist i probitak u šumi interesiranoga žiteljstva. Doista liep je život u šumi! Šuma pruža čovjeku puno duševne hrane, jer čim si u nju došao, osamljen, jedino u družtvu veselih ptičica, koje te radostno pozdravljaju kao svoga zaštitnika, zaboravljaš na sav sviet, a diviš se silnoj i divnoj prirodi, koja je znala sve to u šumi tako umjetno stvoriti. Život u šumi prvi je stupanj nebrige! Ali svi ti čari prolazni su, kad se sjetiš gorkih časova, koje moraš sprovesti, jer ti je zadaća uzgajati i čuvati šumu |
| ŠUMARSKI LIST 6/1890 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 255 — Jest, onda moraš priznati, da je lugarstvo iza vojničkog zvanja i po vojnički organizovanih služba najmučnije zanimanje. Lugar nema dana, lugar nema noći. On ne smije da pozna ni zime ni vrućine, ni kiše ni blata, a putena uživanja, ako je dobar, tek su mu nuzgredna uživanja. Potrebe njegove treba da su malene, tako uzko sapete, da se sam nadvladati mora. Nije dakle lako, kad se je lugaru s toliko ozbiljnih prilika u službi boriti, iz svakog čovjeka učiniti dobra lugara, ili što je isto, svaki lugar nije dobar lugar. — No, koja načela pokazuju, kako valja šumaru proučiti, tko je za lugara i tko nije, u interesu same stvari, a i da ponovimo stari predmet, navest ćemo u doljnjih redcih onoliko, koliko se sjećamo i koliko nam sada na um pada, da smo toga praktično opazili. Unapred moramo naglasiti, da stvar o lugarstvu tako važnim pitanjem držimo, te se ono za pravo nikad podpuno riešiti ne dade. Sve dakle, što budemo o toj stvari rekli, samo će biti prilog naslovu, stavljenomu na čelo ove razpravice, nipošto pak mjerodavna cjelina. Lugar treba da ima sliedeća svojstva: L čvrst značaj i pošteno srce, II. Svojstvo neustrašivosti, III. Znanje, koje odgovara njegovoj uporabi, IV. Štovanje svojih predpostavljenih. Prema ovoj razdiobi kretat će se naša razmatranja o individualnih svojstvih lugara, dok ćemo za sada fizična svojstva iz ovih redaka posvema izključiti. — I. Čvrst značaj i pošteno srce. U bogatoj slavonskoj Posavini povjereno je jednomu čovjeku, jednomu lugaru često po 1, 2 i 3 milijuna vriedne šumske površine u čuvanje. Iz željeznih blagajna s peterim bravama krade se, a kako se ne će krasti iz otvorenih šuma, koje može ljudstvo u svako doba i bez osobitih potežkoća pohadjati? To nam pitanje uviek u ušima zuji, jer ga svaki dan slušamo. Je li lugar pošten i značajan čovjek, nema kradji traga, osim na onoliko, koliko je obzirom na mjestne okolnosti ueobhodno potrebito. Znademo revira. koje su uzornimi držali, dok je nje „Pero" čuvao. Čim dodje „Pavo", započeše kradje. Jesu li one krivnjom lugarevom započele, što je malo ne uvjek slučaj, jedva ćeš ih i to u zametku njihovom s osobitom energijom zapriečiti ili uz osobitu sreću ugušiti. Je su li kradje mah preotele i navadom postale, ne žali lugara, goni ga van iz šume k vragu. Značajan i pošten lugar štuje zakon, a ne odvraća se s pravog puta uz nikoju cienu. Ne pozna on kuma ni kume, brata ni sestre, ne pozna on u službi prijatelja ili neprijatelja, njemu je to sve jedno, njemu lebdi pred očima svetost zakona i uzvišeno njegovo zvanje. On prijavljuje svakoga savjestno. Znademo slučajeva, gdje se u šumi mjesto paujeva rupa nalazilo. Značajan i pošten lugar prijavio je to odmah, a onom si drugom istom morao dokazivati, |
| ŠUMARSKI LIST 6/1890 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 256 — odkuda te rupe potiču! Te rupe ili su svinje izrovale, ili ako dokažeš, da je panj u rupi bio, đ^ onda je to već više godina stari panj. Kad smo u šumu došli i zapitali takove ljude, imade li neodkrivenih šteta, slušali smo uviek isti odgovor: „Gospodine! sve je u najvećem redu." A kad tamo, nered da ne može biti veći. Značajan i pošten lugar ne zna se prenavljati; on je istinito odgovorio, svoje tegobe iskreno odkrio, a griehe svoje savjestno izpoviedio. Opazi li starešina kod njega ili da je popustio, ili ako primjeti nespretnost ili neznanje, lako će ga ukoriti, podučiti i na pravi put izvesti, no uviek liepim i blagim i takova čovjeka dostojnim načinom. Značajni i pošteni lugari obično malo govore, a najviše o svojoj službi. Rleč im teče gladko i otvoreno, a izrazuje vazda osobitu iskrenost. Beznačajan i nepošten lugar naproti pripovieda o svem i svačem, samo ne 0 sebi i o svojoj službi. Ako ti na pitanje bez promišljanja odgovori, znak je, da laže. Na svako pitanje podobni su takovi ljudi smoći po stotinu odgovora, a nijedan nije istinit. Značajan lugar ne će svojega druga odati, ali će mu podpunim veseljem uviek pomoći, bilo u službi ili izvan službe. Bezznačajnik znade starešini svojem, ako on samo to dopusti, svašta o svojim drugovima pripoviedat, no on je najbolji, najrevniji i najpošteniji, oni su hvalisavci, a kadkad i više znadu, nego i sam starešina njihov. Beznačajni i nepošteni lugari obično ili bar u najvažnijih stvarih niesu odlučni, lako su na zlo nagnuti, a u pravilu su podmitljivi. Njemu ne valja zakazivati inspiciranje revira, njemu treba uviek iznenada u goste doći. Kakovih li sve slučajeva, bože dragi, o takovih Ijudih ne znademo ?! Dogodilo se, te je lugar doznačujući hrašće svojega starešinu tako nasamario, pošto je nedoznačeno stabalje čekići previdio, da se još ni danas ne zna, kako će se stvar svršiti. Neki drugi lugar, petdesetgodišnji mladić, mladić, jer je i previše nezrio bio, kad je svojemu starešini doznačni čekić ukrao bio, pak ga dao potvoriti, on se sada u uzah posvetio posve drugom zanimanju. Takovi individui vrlo su pogibeljni u službi, a svomu su starešini oni prava neprilika. Prva je a s toga i najvažnija zadaća šumareva, da poštenje i značaj svojega lugara do tančine izpita, da ga prokuša, što no kažu, kao zlato u vatri, a dotle neka mu ne vjeruje ni što je crna pod noktom. Neka šumar svakom zgodom odlikuje i svaki dan hvali poštena lugara; onoga drugoga neka žigoše bez prestanka i gdjegod mu se prilika pruži, a za nagradu svega na koncu konca što prije to sigurnije neka ga goni iz službe, ako hoće, da po samu šumarsku službu najvećeg neprijatelja a samoj šumi najškodljivijeg kukca odstrani još prije, nego li leglo njegovih zločestih djela tako duboki korjen ne uhvati, te se ne zagrozi i tvojem obstanku i obstanku same šume. Neka ne žali šumsko gospodarstvo sredstava, da poštene i značajne lugare dogodice radi njihovih dobrih svojstva ma i neznatnim darom odlikuje. Nezna |
| ŠUMARSKI LIST 6/1890 str. 19 <-- 19 --> PDF |
V _ 257 — tan dar, kao revolver, puška ili da ga upišeš medju članove recimo ,svetojeroniinskoga" ili drugoga kojega družtva, djelovalo bi na njegov karakter ko električna iskra na puščani prah. To bi bio način, kojim bi se poštenje i značaj priznavao, oplemenjivao i usavršivao. No dok karakteran i onaj drugi lugar jednaku mjesečnu plaću bere, jednako priznanje dobiva, bit će mnogo, vrlo mnogo nepoštenja, jer je puno lakše biti nepoštenim, nego biti poštenim. Imovne obćine kao moralne korporacije, koje imadu veliku autonomiju, a uživaju ogromna kapitalija, trebale bi kadkad poštene svoje uzornjake ma i neznatnim, kao što je rečeno, darom odlikovati. Nekoja uzorno uredjivanja šumarska vlastelinska gospodarstva čine to svake nove godine obligatnimi darovi i za čudo, baš ta vlastelinstva, kao što se mogla većina čitatelja ovih redaka u praksi ili na ekskurzijah uvjeriti, imaju najbolje, najkarakternije i najpoštenije lugarstvo. II. Svojstvo neustrašivosti. U nekojima predjelima, a osobito u ravnici, kud se može lako i sa svih strana pristupiti, običajno kradu šumu po noći. U brežuljastih i u bregovitih predjelih krade se samo onda po noći, ako je osobito dobar kolnik ili saonik i ako je noć mjesečinom zasjala. Kradje po danu izvadjaju pojedinci, a po noći se krade u družtvu. I ove potonje opasnije su od kradja po danu. Lugar plašljivica ne zalazi po noći u šumu, jer će njegovom maštom i svaki grmljak potresti i jer se on sam svoje sjene plaši. On se uviek tješi tim, ma sve ako i znade, da će mu se po noći u šumi šteta dogoditi, da će eruirati štetočinu kućnom pretragom, proganjajući rano zorom svježi trag. Blaženi, koji vjeruju . . .! ma gdje će biti do zore produkti noćas ukradeni ? — možda 20—30, a i još više kilometara daleko pa im nikad više ni traga ni glasa. S plašljivim lugarom potrebno je osobito strogo postupanje. Jednoć smo oko prve ure poslije pol noći u pol šume zaustavili dvadeset kola dužice. Plašljivi lugar bio je pun srčanosti, dok se ljudi ne oprieše, a tada je uvukao rep i htio, da uzmakne. Kad je čuo čitulju pred seljacima i kad mu je rečeno, da se plašljivica u šumarskoj službi ne može trpiti, već će se slučaj taj njegovom eksistencijom u najuži savez dovesti, da ste vidjeli, kako se ohrabrio. Zaboravio na sebe, na ženu i djecu, pak se stvar najpovoljnije svršila. — Plašljiva se lugara pučanstvo nikako ne boji. Ono ga ne štuje i ne sluša njegove naloge, pak takav siromak često strada, jer mu mnogo puta žig sra mote na sred čela udariti znadu. Evo slučaja! Dojavili su jednoć lugaru u postelji njegovi prijatelji, da su mu u reviru štetočine dva omašna hrasta podsjekli. Strah pred kaznom razstavi ga s toplom posteljom. Došav u šumu u istinu nadje nekoliko ljudi, gdje se zabavljaju rezanjem podsječena hrašća. Znajući ljudi, s kime posla imadu, prisiliše siromašnog lugara, te je s njimi do zore hrašće u dužicu izradjivao ! Doista žalostna istina! 17 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1890 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 2S8 — Obično se takovi plašljivice, čim ih pogibelj obidje, siluo razkuraže, e onda bi oni sve satrli, da im je u ruku, ali je ono daleko. No, kako (5eš upoznati, tko je plašljiv? Pripovieda li koji lugar često svomu starešini o svojih junačkih i vitežkih zgodah, znak je, da ni polovica toga nije istina, jer će se srčani lugari riedko hvaliti junačtvom, jedno, što su oni o tom posvema uvjereni, a drugo sbog toga, što svako junačtvo u šumi po gdjekoju tajnu sakriva, koju ne bi probitačno bilo svakomu povjeriti. Ne bi mudro bilo, da lugar srce u pogibelj i da joj se svagda izvrgava, ali kad upadne u nju, treba, da je neustrašiv, hladnokrvan, triezan i oprezan. Premda se mora priznati, da čovjeka neko neobično čuvstvo, možda i čuvstvo straha oko srca steže, kad se u gluho doba noći sam u šumi protiv mnogo svojih neprijatelja nadje No za to se ne plaši, jer zatekne li te takovog pogibelj, izgubiš razbor i sviest, ne prosudjuješ okolnosti, kako bi valjalo, pak ćeš sbog toga jedva kad sretno proći. Dodješ li u šumu i opaziš li u njoj više svojih neprijatelja, na što si se pripravio bio, okani se ćorava posla, pozovi obližnjeg svoga druga, pak se onda ne boj! Plašljive lugare valjalo bi uviek ruglu njegovih drugova izvrgavati, no ne tako, da ga to vriedja, već finom ironijom, da ga to boli i peče. Hrabrost pak valja muče priznavati, ali ne nagradjivati, jer bi se ona mogla izroditi, pak bi znala uroditi žalostnimi posljcdicami, kao što bi i u tom pogledu mogli notirati primjera, ali radi diskrecije puštamo s vida. Mnoge štetne posljedice s plašljivosti lugarstva pojavljuju se u čuvanju šuma, i u samom šumskom gospodarstvu u obće, pak onda i tu okolnost moramo pribilježiti k uzroku odkuda i za što šumske kradje sve žešće bivaju i sve to više promašuju normalnu granicu, a zagroziše se i samom obstanku šume i šumarskoga dobra ? Žehti bi bilo, da šumske uprave više njege posvete uzgoju lugarstva, a osobito da budnim okom bdiju, da je lugarstvo ozbiljno, triezno, oprezno i razborito, jer takovo lugarstvo nije plašljivo. Hrabro i odvažno lugarstvo prava je sreća i blagodat po vlastnika šume i po našu liepu i milu šumarsku struku. IH. Znanje, koje odgovara njegovoj uporabi. U nijednoj struci nije teorija i praksa tako uzko skopčana, kao što u šumarskoj. U mnogo struka praksa tek unapredjuje teoriju, u šumarskoj teorija istom pomaže praksi. Gdje bi još, kao što u šumarstvu, opravdana bila rečenica: „theoria sine praxis quasi rota sine aKis"?! Iz zadaće šumarstva, a onda iz same šume kao naroduo-gospodarstvenog dobra, proizlazi, te mora sve ono, št) se šumarstvom bavi, znati i pozuavati mnogo toga, što je drugima sakriveno. A kuda ćeš ljepše zadaće, no što ti je dana sgoda, da neprestance zaviruješ u tajne prirode, da ono, što si o njoj čuo i čitao, ono, što drugi zovu teorijom prirode, vidiš riešeno po samoj prirodi i po samom tvojem prirodnom shvaćanju. Kuda ćeš ljepšeg zanimanja van se uviek kretati po prirodi, nju po |
| ŠUMARSKI LIST 6/1890 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 259 — svih svojih silah u neprestanom i ned´ikučivom radu podupirati, pak i naoružati se proti njoj, ako ti djelovanje, rezultati njenoga procesa smetaju i ne dadu izvesti sve ono, što si liepa i plemenita zasnovao za napredak šume, za čovječanstvo ! Šumarstvo nije ništa drugo, već najspecijalnija, što se samo pomisliti dade, prirodna znanost. Sve zakučaste kombinacije t. z. čiste sječe, koja se najviše prirodi otudjuje, niesu nego neprilika šumarstvu, a dobro uredjena preborna sječa, koja prirodu najviše sliedi, jedino je mogla uzgojiti onakove prastare šume, koje mi danas možda i neoprezno, no s podpunim uvjerenjem sječemo, da se one takove nikada više na površini zemaljske kore ne pojaviše. Čitali smo različitih mnieuja i znamo kapaciteta, koji najčudnovatije postupke u šumstvu preporučivahu. Jer bijahu oni mjerodavni, okrenulo je i šumarsko gospodarstvo najednoć posve znanstvenim pravcem. No, oni se prevariše. Danas je deviza šumarska: „sliedi i oponašaj prirodu, štogod ti je više moguće"! Skupimo ovo sve ujedno i pitajmo se, što sve trebamo naučiti najprirodnijeg šumarskog čovjeka t. j . lugara? On ne treba da je mudrijaš, već dobar čuvar šume. Podučavati ga valja o onakovih stvarih, koje on po svojoj uvidjavnosti i može i hoće shvaćati. Ne valja mu teorijom pojmove mutiti, jer on nju praktično upotrebiti niti hoće, niti znade, a vrlo se često dogadja, da izvadja svakojake konsekvencije, te se čovjek jedino sladko nasmijati može. No još je jedan krupan razlog, koji govori proti prevelikom teoretičnom podučavanju lugara. Sjeme toga podučavanja prečesto padne na neplodno tlo, pak se s toga začne takov individuum posve abnormalno razvijati, ili što no kažu, takav se lugar „prebaci" i postane gospodinom. Go.spodina lugara nijedan starešiua ne trpi, jer su prošla vremena, kad se prilikom regementskih vizitacija šuma ugledavši obrstara reklo: eno ide „obrstar", a opaziv lugara, sa strahopočitanjem klicalo: „eto go.spodin šumar"! Pogospodi li se lugar, jao si ga šumi, jer se i ona pogospodila , pak dobiva upravo sve uepriličniji izgled, baš tako kaOfi on. S najobćenitijimi načeli šumarstva treba da se lugar iskreno s prijatelji, da vrlo dobro spoznade svoje službene dužnosti, nadalje da dobro čita i piše, pak ako dobro znade temeljne pojmove aritmetike, dovoljna je teorija za njegov djelokrug. Ali za to ga podučavaj praktično, gdje ti je to samo moguće. Tomu ćeš najbolju sgodu uhvatiti prigodom inspiciranja revira Tad se može starešina, ako je iole oprezan, ako iole bistro oko ima, uvjeriti, što mu lugar zna, a što ne zna. Sa službenom knjižicom u ruci, prispodabljajući data s faktičnim pronalazom, eto sgode pogledati i vidjeti, koliko je sati! Pokaže li se kod lugara manjkava praksa, ne valja ga grditi, jer to vriedja njegov ponos, a ubija u njem ljubav i veselje prema službi, već mu treba liepo, blago i razgovietno predmet raztumačiti, makar to i stoti put bilo. Samo ondje, gdje lakoumlje prevladjuje, valja lugara ukoriti, a jesu H okolnosti težke i neoprostive, bogme i strogo ga kazniti. Praktične demonstracije, kojima mora većina lugara prisustvorati, tim su spasonosnije, što je tuj dobra zgoda, da se lugar podpunoma prouči, poduči, a krivih predsuda okani. Praktične su demonstracije koristne |
| ŠUMARSKI LIST 6/1890 str. 22 <-- 22 --> PDF |
-^ 260 i odtuđa, što jedau ovo, drugi ono znade, a svi skupa znadu sve, pak je s toga to sgoda, koja im je mogućnost pružila, da sami sebe upoznaju. S toga razloga nije mudro zabranjivati lugarom sastajati se, jer je to sgodna prilika, da se kolegijalnost u njih usavršuje, da se medjusobno porazgovore o svojoj službi, te jedan drugoga, u koliko je koji od koga pametniji i vještiji, poduči. Zadaća je svake šumarske uprave, da dobra svojstva svojeg obranbenog osoblja oplemenjuje, usavršuje i učvršćuje Zločesta se svojstva moraju bez smilovanja izkorenjivati, sredstva ne treba žaliti. Svaka šumarska uprava težko grieši, kad misli, da su već tim uvjeti dobra lugara polučeni, što je on položio niži državni šumarski izpit za pomoćno tehničko osoblje. Taj bi izpit morao dokazati, da je individuum po svojih moralnih silah samo sposoban obnašati zvanje, koje mu se povjerava. To je konštatovala oblast, a uprava sama mora taj izpit razširivati vječnim podučavanjem svojih lugara. Kadgod se povelo pitanje, kako ćemo se dobaviti dobrih lugara, reklo se, da bi se to dalo polučiti jedino otvorenjem lugarnice, ali se vazda s vida smetnulo razpravljati o naukovnoj osnovi takove lugarnice. Ona bi valjda bila zajednička dakle državna. U njoj bi se moralo tumačiti i praktično pokazivati sve, što se na razne šumarske odnošaje, na razne šumarske službe u cieloj našoj domovini odnaša. Bili znao individuum, koji nema druge naobrazbe do elementarne pučke učione, te odnošaje naučiti i shvaćati, to je dakako posve drugo pitanje, koje se tako rado i toli često mimoilazi. A kuda bi boljih lugarnica, nego li je neprestano podučavanje lugara i obćenje s njima od strane njihovih starešina ? No bilo, kako mu drago, nastojmo uviek iz dna srca, da si takove lugare uzgojimo, koji će samo toliko znati, koliko im je za njihovu službu neobhodno nuždno, pak ćemo mirne duše moći reći, da smo svoju dužnost i u tom smjeru na procvat šumarske struke dostojno izvršili IV. Svojstvo štovanja svojih predpostavljenih. Jednoć je pozvao otac, koji ne imadjaše drugoga bogatstva do poštenog srca, svoga sina i rekao mu: Sinko, nastoj, da si u svakom selu kuću sagradiš! Kako ću otče, reče ovaj, kad sam siromašan? Ne razumiješ me, sinko! Nastoj, da si u svakom selu, ma iz kamena, prijatelja iztešeš! Ako igdje, onda u šumarskoj službi ova pripovjedčica vrlo mnogo vriedi. Starešina mora biti lugaru u podpunom smislu prijatelj, a ne mučitelj. Vazda ozbiljan, blag i strog, a uz to konsekventan šumar, uzgojit će si lugarstvo, koje će ga uviek s osobitim strahopočitanjem susretati. Ono će biti iskreno i posve će se u svoga šumara pouzdati, pak će svojim službenim dužnostima ne iz straha pred zakonom uzorno odgovarati, već iz osobitog štovanja svojega predpostavljenoga, koga ne bi ničim na svietu uvriedilo, jer ga sa strahom počituje i jer su mu nalozi njegovi svetinja, koju okaljati ne bi htio, ma i životom platio. Lugar, koji svoga starešinu štuje, diže pred pučanstvom svoj ugled, a i ugled svoga starešine. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1890 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 261 — Nastojmo dakle uviek, da si pribavimo štovanje i privrženost svojih lugara. Ako je valjan, držimo, da je on čovjek, od kog se ne valja s prezirom odvraćati, da ne promašimo odgovoriti težkoj našoj zadaći. * * * Mnogo je još činjenica, koje bi mogli naslovu „o lugarstvu´ pribilježiti. Još je ostalo načela mnogo o moralnih svojstvih lugara, mnogo, još vrlo mnogo toga valjalo bi izgladiti kod šumarske službe u obće, ali to stoji, da bi najpreča bila naša zadaća prorešetati pitanje o lugarstvu. Zalud plmenita nastojanja šumarske uprave oko šumskih kultura, oko unapredjenja šumarstva u obće, ako je temelj šumarstvu klimav, ako je lugarsko osoblje nepošteno, plašljivo i neuputno, ako ne štuje svoje glavare. Zabrana umjetnim ili prirodnim putem pomladjena veličanstveno se podigla i ti uživaš, jer vidiš svoje znanje, jer vidiš svoje nastojanje liepo uspjelo. Ali ti dodje nesreća za lugara i devastira, proguta budućnost šume za godinu dana. Moramo priznati, žali bože, da se u nekojih predjelih naše domovine premalo strogo postupa s takovimi lugari, koji se uviek izgovaraju, da sviet u zabrane s marhom tako mnogo navaljuje, te oni tomu na put stati ne mogu. Mi pak, ne htijući ocieniti po budućnost šume štetne posljedice paše u zabrauah, zadovoljavamo se jednostavno tim, što lugara ukorimo. Koliko takovi ukori vriede, najbolje pokazuje narodna poslovica: „Što dikla, navikla!" U nekojih je pače predjehh običaj, da čim proljeće ograne, obhžnja sela svu marhu kao u plandište stjeraju. Tako je n pr. prije tri godine prijavio lugar u nekoj zabrani za pašarenje kroz cigla tri dana jednu hiljadu stotinu petdeset i šest komada marhe. Nekoji rekoše: lugar je svoju dužnost učinio. Ledene mi dužnosti! Klin se klinom izbija! Nije zadaća lugarstva, da štetu jedino prijavljuje, već da ju zapriečuje. Nedostaju h obična sredstva, laćaj se izvanrednih „exempli gratia!" Kolikogod smo puta o prošlosti i sadašnjosti našeg šumarstva razmišljavali, uviek smo se budućnosti plašili, a vazda sve svoje misli i želje u tom složiti, daj nam Bože valjanih lugara, daj nam Bože puno sviesti i sloge do žudjena cilja! S. 0. M. Nešto 0 procjeni stojećih stabala. Dočim se u predjelima nekadanje gornje krajine u gorskom i primorskom kraju — kao u predjelima crnogorice — ustanovljuje ciena onih stabala, koja se sieku i izdavaju, premjerbom istih u ležećem stanju, u hrastovim šumama u Podravini i Posavini običajna je procjena stabala u stojećem stanju. Seljak pravoužitnik ili trgovac u Podravini i Posavini, kad drva treba, ne pita za cienu drveta po kubičnom metru, već kako je „procienjen* stanoviti po njem odabrani a za sječu odredjeni hrast ili druga koja vrst drveta, |