DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1890 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 230 — 0 uzrocih, koji uplivaju na gubitak prirasta kod drva, budi mi dozvoljeno sliedeće iz moje prakse iztaknuti: 1. U plodonosnoj godini, kad hrasti žirom dobro ponesu, uvjerio sam se, da prirast na drvu 30—oO^/o padne, to jest, da uži godovi postanu, nego li u onoj godini, kad niesu hrastovi plodom urodili. Da to pobliže dokažem, navest ću, da sam prije nekoliko godina u mojem vrtu okulirao dvie dvogodišnje breskve, koje su u istom vrtu iz košćice u razmaku od 5 metara ponikle. Nakon okuliranja u trećoj godini ponesu obe breskve obilan plod. Kad je plod kao lješnjak velik narastao, odpadne s jedne breskve sav plod, dok na drugoj ostanu četiri breskve, koje sam čuvao proti nepogodam vremena, dok sazriju. Breskva, koja iste godine ploda nije imala, narasla je do l´/a metra visoko i liepo se u krošnji razgranila i u deblu ojačala, dok je ona plodonosna zaostala u rastu za polovicu prema ovoj. Mogao bih kao primjer navesti i druge voćke, koje sam motrio, što nam dakle dovoljno svjedoči, da plodonosna godina upliva na gubitak prirasta kod drva. 2. Sušna godina upliva štetno na prirast drva, jer žilju hrane manjka. To ću dokazati pokusom, kog sam izveo u jednoj hrastovoj šumi, gdje su se sječine na čisto provadjale. Sječna pruga u istoj šumi bijaše preko 500 metara dugačka i prama jugu zakrenuta, te sunčanoj žegi i vjetru izvrgnuta a tlo se tako osušilo, da su oveće pukotine u njem nastale. Kad se ove godine sjeklo, pregledao sam duž ruba sječe panje i čutke posječenoga hrašća i pronašao, da je godišnji prirast drva iste godine za 30—407o ia kolobaru uži, nego na onom hrašću, koje je 50 metara od ruba unutar granične sječe posječeno, gdje nije sunčana žega niti vjetar na izsušenje tla uplivati mogla. To je i posve razumljivo i naravno. Uzmimo samo lonac s cviećem, u kojem imamo n. pr. ružu, pak ju gojimo za ures na prozoru. Ako ju zanemarimo i ne zalievamo vodom, zaostat će u rastu, a napokon, ako joj svu snagu uzkratimo, osušit će se za kratko vrieme sasma. 3. Na gubitak prirasta drva upliva takodjer imela, gdje se na stablu u velikoj množini razplodi. To možemo opaziti na pojedinih stablih, koja vidjamo često na zanemarenih voćkah i obično na hrašću. 0 njezinom uplivu na gubitak prirasta pisao sam već u -„Šumarskom listu" u IV. svezci od god. 1889., pak mi nije nuždno ovdje isto navadjati, no za bolje razjašnjenje navest ću primjer, u kojem je razmjerju imela štetonosna i to iz životinjskoga svieta. Uzmimo n pr. kuju, koja ima 4—6 štenadi na sisah odhraniti; akoprem bi mi kuju dobro hranili, ona ostaje uviek mršava, dokgod štenad od sise ne odbije, jer joj isti svu snagu oduzmu, te se u tielu oporaviti ne može. To se isto i imeli predbaciti može, jer i ona izsisava iz stabla hranivo, koje je na rast potrebno, što biva na račun stabla, na kom se ukorjeni. To su jedini uzroci, za koje možemo držati, da na prirast drva štetonosno uplivaju. J. E. |