DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1890 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 229 — djarsko šumarsko đružtvo, sastojeći se iz 1660 članova broji danas glavnicu preko 225.000 for., a hrvatsko šum. družtvo, sastojeći se iz 740 članova, zar ne može pomoću rodoljublja skupiti bar polovicu onoga, što je magjarsko skupilo ? Da i više, za to napried! M. R. Razmatranja o gubaru (Liparis dispar). Kako se lanjske godine gubar u hrastićih u velikoj množini izlegao i na mnogih mjestih lišće i cviet do hvojica obrstio tako, da su hrastove šume izgledale kao u zimsko doba, nanio je tim posjednikom šuma veliku štetu, jer je očekivani plod posve uništio, a osim toga, kako mnogi drže, prouzročio i gubitak na prirastu drva, jer je tobož drugo listanje na račun prirasta tjeralo. Da li je istina, što se gubaru prigovara, da je obrstiv lišće godišnji prirast drva umanjio, kako to mnogi teoretici u šumskih knjigah pišu, te se to i za normu uzelo? Da na to odgovorim, valja mi predmet pretresti. Ne držim, da bi gubar na gubitak prirasta drva štetonosno uplivao, a to s toga, što sam se na posječenom hrašću, koje je bilo godine 1888. i 1889. totalno ošišano, uvjerio da na panju i čutcih posječenoga hrašća u dobi od 60—80 god., kad je prirast u najboljoj snazi, nikakove razlike u godišnjem prirastu drva (kolobara) niesam našao, već je širina kolobara prema drugim godinam, kad gubara nije bilo, jednaka ostala. Ako bi se gornja tvrdnja nekih teoretika istinitom držala, onda bi u onih godinah, kad je gubar brstio, godišnji prirast uži imao biti, nego li u drugih godinah, kad ga nije bilo. Taj izmišljeni gubitak prirasta drva ne opazih niti na drugom drveću kao na dudu, kojega se lišće za hranjenje buba bere, niti na grmu kurkovine, kojemu gusjenica (Phalaena Tinea Euonymella) često lišće sasma obrsti, a prirast drva na istom drveću ne bijaše nigdje prema ostalim neoštećenim godinam lošiji. Ne može biti, da bi uništenjem prvoga listanja drvo na prirastu gubilo, jer nam je poznato, da u jednoj godini na listačama hšće više manje po dva puta izbija i to prvo u proljeće, a drugo o Ivanju, kad i nove hvojice tjera. Gubar obrsti prvo listanje, kojim i plod podjedno uništi, dok bi drugo lišće izbijalo već i onako od prirode, što ne upliva na prirast drva, pak se to niti mrazu u grieh upisati ne može, premda on u proljeće često hšće i cviet sasma ofurl. Dakle ne može niti govora biti o tom što se obćenito drži, da gubar upliva, te drvo gubi na prirastu, a mnogomu je i povoda dalo, da je radi gubara mlade hrastiće posjeći dao. Nedvojbeno je, da stablo oslabi i okržljavi, ako se često na njem lišće uništi; nu buduć da to potonje češće ne biva, to se za tim stablo opet brzo oporavi. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1890 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 230 — 0 uzrocih, koji uplivaju na gubitak prirasta kod drva, budi mi dozvoljeno sliedeće iz moje prakse iztaknuti: 1. U plodonosnoj godini, kad hrasti žirom dobro ponesu, uvjerio sam se, da prirast na drvu 30—oO^/o padne, to jest, da uži godovi postanu, nego li u onoj godini, kad niesu hrastovi plodom urodili. Da to pobliže dokažem, navest ću, da sam prije nekoliko godina u mojem vrtu okulirao dvie dvogodišnje breskve, koje su u istom vrtu iz košćice u razmaku od 5 metara ponikle. Nakon okuliranja u trećoj godini ponesu obe breskve obilan plod. Kad je plod kao lješnjak velik narastao, odpadne s jedne breskve sav plod, dok na drugoj ostanu četiri breskve, koje sam čuvao proti nepogodam vremena, dok sazriju. Breskva, koja iste godine ploda nije imala, narasla je do l´/a metra visoko i liepo se u krošnji razgranila i u deblu ojačala, dok je ona plodonosna zaostala u rastu za polovicu prema ovoj. Mogao bih kao primjer navesti i druge voćke, koje sam motrio, što nam dakle dovoljno svjedoči, da plodonosna godina upliva na gubitak prirasta kod drva. 2. Sušna godina upliva štetno na prirast drva, jer žilju hrane manjka. To ću dokazati pokusom, kog sam izveo u jednoj hrastovoj šumi, gdje su se sječine na čisto provadjale. Sječna pruga u istoj šumi bijaše preko 500 metara dugačka i prama jugu zakrenuta, te sunčanoj žegi i vjetru izvrgnuta a tlo se tako osušilo, da su oveće pukotine u njem nastale. Kad se ove godine sjeklo, pregledao sam duž ruba sječe panje i čutke posječenoga hrašća i pronašao, da je godišnji prirast drva iste godine za 30—407o ia kolobaru uži, nego na onom hrašću, koje je 50 metara od ruba unutar granične sječe posječeno, gdje nije sunčana žega niti vjetar na izsušenje tla uplivati mogla. To je i posve razumljivo i naravno. Uzmimo samo lonac s cviećem, u kojem imamo n. pr. ružu, pak ju gojimo za ures na prozoru. Ako ju zanemarimo i ne zalievamo vodom, zaostat će u rastu, a napokon, ako joj svu snagu uzkratimo, osušit će se za kratko vrieme sasma. 3. Na gubitak prirasta drva upliva takodjer imela, gdje se na stablu u velikoj množini razplodi. To možemo opaziti na pojedinih stablih, koja vidjamo često na zanemarenih voćkah i obično na hrašću. 0 njezinom uplivu na gubitak prirasta pisao sam već u -„Šumarskom listu" u IV. svezci od god. 1889., pak mi nije nuždno ovdje isto navadjati, no za bolje razjašnjenje navest ću primjer, u kojem je razmjerju imela štetonosna i to iz životinjskoga svieta. Uzmimo n pr. kuju, koja ima 4—6 štenadi na sisah odhraniti; akoprem bi mi kuju dobro hranili, ona ostaje uviek mršava, dokgod štenad od sise ne odbije, jer joj isti svu snagu oduzmu, te se u tielu oporaviti ne može. To se isto i imeli predbaciti može, jer i ona izsisava iz stabla hranivo, koje je na rast potrebno, što biva na račun stabla, na kom se ukorjeni. To su jedini uzroci, za koje možemo držati, da na prirast drva štetonosno uplivaju. J. E. |