DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1890 str. 36     <-- 36 -->        PDF

— 226 sastavka
šumsko gospodarskih osnova, jer bez ovih temelja ove bi osaove bile
manje više prazna obsjena, kako to i doista mnoge od prije postojećih t. zv.
osnova žali bože i jesu.


Kako se prodaja stabala iz ovopodruCnih urb. obćina te godine u obće
ograničila na minimum (tečajem godine 1889. došlo je ukupno samo u četiriju
takovih obćina do prodaje, a to same neznatne količine stabala), to je rad šumarskog
osoblja oko poslova, koji su skopčani s timi prodajami (procjene, predaje)
bio neznatan. Načelom je nadalje sada uzeto, da se što više takovimi
prodajami unišlog novca, kao t. zv. nepotrošiva šumska glavnica koristonosno
uglavniči. Samo žali bože, da i u tom obziru šumareva nije svaki put zadnja.


Takovih nepotrošivih šumskih glavnica imadu imovne obćine područja
ovog, pored toga, što se u prvašnje doba premnogo takovog novca kojekako a često i
bez prave koristi po dotične obćine i narod raztrošilo, ipak danas u ukupnom
iznosu od kojih 250.000 for. u pohrani kod kr. zemalj. blagajne u Zagrebu,
a kamo sreće, da se na stvaranje takovih — doista nepotrošivih glavnica — već i
prije, malo više obzira uzelo, jer bi mnoge od tih imovnih obćina danas kud i
kamo bolje stajale, nego U u istinu stoje.


Dovršujući time taj osvrt na stanje uprave obćinskih šuma u županiji
zagrebačkoj g. 1889., spomenuti narn je samo još i to, da su danas već i svi
spomenuti područni kotarski šumski uredi o trošku imovnih obćina providjeni
svimi za službu potrebnimi inventarnimi spravami kao i strojevi, poput šumarskih
čekića, promjerka, mjeračkih vrpca, risaćih sprema i sprava, busolami
i kutomjeri, pomoćnimi skrižaljkami kao i posobljem i t, d., u koje je svrhe
do konca g. 1889. ukupno izdano 800 for.


U kratko dakle tim su stvoreni bar najuuždniji temelji daljnjem sustavnom
radu i napredku u pogledu šumskog gospodarstva tih obćinskih šuma u koliko
se to u obće s obzirom na okolnost, da nam još uviek manjka zakonsko
uredjenje tih odnošaja i uz vladajuće privremen e naredbe i obstojnosti učiniti
dalo, a po tome se je i nadati, da će se već naskoro vidjeti i plodovi gore spomenutih
dosta vehkih žrtava, koje te većinom vrlo siromašne obćine u to ime, kako
je napried spomenuto, jur doprinesoše i još sveudilj doprinašaju, a tim će valjda
i ovdje nestati one po nas šumare nemile narodne, — odkad nam šumara, nemamo
šuma!


Zagreb, koncem ožujka 1800. F. Žav. Kesterčanek.


Šumarski dom.


Zamisao graditi šumar, dom još god. 1888. mogla je ushediti po onom,
tko je tada uvjeren bio, da vlada u hrv. šumarstvu zajednica složna i jaka.
Dotičnik se nije varao, a tomu dokaz pruži jednoglasna i žarka odluka 25
članova u osječkoj županijskoj dvorani prigodom izložbe god. 1889., kojom




ŠUMARSKI LIST 5/1890 str. 37     <-- 37 -->        PDF

— 227 —


s mjesta predbrojiše na 2000 for. u podporu toga, pak po tom i ne dvojimo,
da i ostatak naših drugova i onih 13.000 for. pridodati ne će, kako to moj
prijatelj „ć" računa, ali k tomu još novca i opet mnogo novca treba, a da
se ta zamisao izvede, zahtieva se uz najsložniji naš rad još mnogo muke i
truda, pak upravo za to mnijem, da ostanemo uz taj težki zadatak vazda bar
duhom na okupu, da uzmognemo naš upravni odbor, koji je daljnji zadatak k
izvedenju preuzeo, što bolje podpomoći, pak da je i potrebno, da pod naslovom:
„Šum. dom" razpravljamo mnienja o nabavi novca i o izvedenju gradnje u
podli4ku našeg šumar, lista, pa s toga i molim za uvrstanje ovih redaka.
S dopisnikom: „Pogled na 1889." u posljednjem šum. listu glede prinosa V*"/"
od prodaja bud u kojih šumah ne mogu se složiti, a to za to ne, što bi naišH
na svakovrstne odnošaje n. pr. neki posjednici šuma rade u vlastitoj režiji,
pak im se prodajna svota ne da onako točno fiksirati, kako je to slučaj kod
javnih korporacija, koje sve dražbom prodavaju, a gdje se radi nepotrajno,
nastao bi po tom i nepravedan zahtjev. Time bi se povriedilo i gradjansko
pravo, pak bi se i na odpornike naišlo.


Mi smo odpočeli plemenito zamišljati, plemenito odpočeli predbrajati
upisnine medju nami i mi odlučismo, da će to biti naš šumarski i ničiji dom ;
ako je tako, onda još se u se i svoje kljuse uzdati imamo, a to bi ovo bilo:


1. Sočbina je poznata nagrada od ´/«—´/s šumskih šteta, koja se doznači
onom, koji je štetu prijavio. Tom nagradom želi posjednik šume obodriti
svakog na što revnije čuvanje šuma, a to doista leži ne samo u interesu vlastnika
već i susjeda, pa i zemlje; jer je sočbina najobćenitije uvedena, to bi se
ova gdje propisno ne postoji i svagdje izposlovati dala, a na zakonito uvedenje
naredbom vis. vlade ne bi takodjer sbog sveobćih šum. redarstvenih obzira
zaprieke postojale.
Šamar, činovnik vrši češće zadaću prijavitelja, pak ako i nema ili ne
prima ´/^ šumske štete, to bi ipak bez povrede ostao još bolji šumar, da toga
što više prijavi i time što više u gradnju „šum. doma" prikoristi, a nema ni
te dvojbe, da svi šumari niesu voljni i tu svoju zaslugu ljubavlju za naš mili
dom koristonosno uložiti, a mora li bi i žrtvovati.


2. Zaplienjeni „šum. corpus delicti" moraju se polag zakona od 25. rujna
1881 unovčiti u korist unapriedjenja gospodarstvenih svrha; a čemu u sveobće
gospod. svrhe, za što ne samo u šumarske svrhe?
Gospodari nas u svem priknćuju i akoprem su nam najbliži, dk braća
po struci, to mjesto da nas svakom zgodom nagradjuju, što im znamenite koristi
navraćamo čuvanjem i uzdržavanjem šuma, oni si izvojstiše i navedenu
naredbu skromnom težnjom, da mi i naši lugari tukući i ubijajući se s šumokradljivcima
za puške, sjekire i lance i t. d. i to njima poklanjamo, ta nema
pravednijeg već ovo kao svojinu za šum. dom zahtievati, ali jedmom zaporkom,
da se šum uredi ovlaste takve zaplienjene predmete prodavati, jer način, koji
sada postoji, svoju svrhu promašuje.




ŠUMARSKI LIST 5/1890 str. 38     <-- 38 -->        PDF

— 228 —


3. Izigravanjem ´na srećke pripomoženo je osobito gradnji učiteljskog doma,
pak bi i za šum. dom to znamenito pomoći moglo.
4. „Šumar, dom" sagradio se ili kao najmovna kuća ili kao konvikt, mora
u formi i veličini representirati u duhu današnjeg i budućeg šumarstva našu zadaću
uzporediv ju po stanju važnosti s drugimi; svi grade u takve svrhe palače,
da se monumentalno predstavljaju, to isto mora i šumar, dom da bude, ali opet
u svojem osebujnom značaju.
Ili sirotište ili lovačka ili šumarska kuća vazda se gdje posamce ipak
izvan grada smješta, pak nema dvojbe, da će se i šum. dom sagraditi gdje oko
Tuškanca, a bezdvojbeuo je, da se ne može i karakter i spomen sgrada inog
već slavljanskog sloga držati, pa se graditi samo iz drva.


Drveno tvorivo neka je zastupano u svih vrstih naših šuma i to temelj
sa dobro posušenimi i povrh toga impregniranim! panjevi uz odrubljene žile,
hrastovog drva. To će nam dragovoljno darovati najbliži šumoposjednici iza
krčenja. —


Vienac razizemlje i u 1. katu sastavljen iz hrastovih greda, a tako i
glavne stupove darovat će nam za stalno koje država, koje obćine.


Popriečne grede, grede iz omorikove i jelove šume, za vezove, rožnike,
letve i t. d., neka se izabere johove, topolove i druge lagane vrsti drva; pak
i te možemo za poklon koje gdje izhoditi.


Dovratnike i doprozornike iz arižovine, a šindra krova iz smrekovine,
jelovine i u figurah sa hrastovinom složena, namaknut će se koje u surovom
od vlastnika šuma duž željeznica u našoj domovini, a koje u gotovu od domoljubnih
trgovaca i t. d.


Naše obrtne, rezbarske, košaračke škole bez dvojbe bi nam u pripomoć
došle, a zar medju šumari nema, koji bi i plan bezplatno sastavili.
Neka se jednom označi mjesto i veličina doma, pa se neka šumari pozovu, to
će se i medju nami bezplatni umjetnik graditeljstva pronaći. A nadajmo se,
da nam i naši tehnički drugovi t. j . hrvatski inžiniri pomoći uzkratiti ne će.


Za izložbe troše naši vlastnici šuma, pa obrtnici i trgovci novce, nu
u formi sgrade dade se svakovrstna vrst drva još najljepše s obzirom na
sva svojstva i porabe svih naših vrsti drva trajno, da vjekovito izložiti pak bi
ovakova drvena sgrada prinukala mnoge, da nam uz ova uslovja u pripomoć
koje kakvim darom priteku.


Ako je češko šumarsko družtvo, sastojeći se iz 1594 članova, sabralo već
god. 1888. 25.000 for.; ako je češko šum. školsko družtvo, sastojeći se iz 58
članova, u jedan mah 120.000 for. predbrojilo, a samo 15 članova već 4000 for.
godišnjeg prinosa upisalo, pa glavnica u svrhu toga družtva već god. 1888.
iznosila sa mirovinskom zakladom 250.000 for.; nadalje ako je moravsko šlezko
šum. školsko družtvo do god. 1888. sabralo glavnicu od 125.000 for., ama




ŠUMARSKI LIST 5/1890 str. 39     <-- 39 -->        PDF

— 229 —


djarsko šumarsko đružtvo, sastojeći se iz 1660 članova broji
danas glavnicu preko 225.000 for., a hrvatsko šum. družtvo, sastojeći se
iz 740 članova, zar ne može pomoću rodoljublja skupiti bar polovicu onoga,
što je magjarsko skupilo ? Da i više, za to napried! M. R.


Razmatranja o gubaru (Liparis dispar).


Kako se lanjske godine gubar u hrastićih u velikoj množini izlegao i na
mnogih mjestih lišće i cviet do hvojica obrstio tako, da su hrastove šume izgledale
kao u zimsko doba, nanio je tim posjednikom šuma veliku štetu, jer
je očekivani plod posve uništio, a osim toga, kako mnogi drže, prouzročio
i gubitak na prirastu drva, jer je tobož drugo listanje na
račun prirasta tjeralo.


Da li je istina, što se gubaru prigovara, da je obrstiv lišće godišnji
prirast drva umanjio, kako to mnogi teoretici u šumskih knjigah pišu,
te se to i za normu uzelo? Da na to odgovorim, valja mi predmet pretresti.
Ne držim, da bi gubar na gubitak prirasta drva štetonosno uplivao, a to s toga,
što sam se na posječenom hrašću, koje je bilo godine 1888. i 1889. totalno
ošišano, uvjerio da na panju i čutcih posječenoga hrašća u dobi od 60—80 god.,
kad je prirast u najboljoj snazi, nikakove razlike u godišnjem prirastu drva
(kolobara) niesam našao, već je širina kolobara prema drugim godinam,
kad gubara nije bilo, jednaka ostala. Ako bi se gornja tvrdnja nekih teoretika
istinitom držala, onda bi u onih godinah, kad je gubar brstio, godišnji prirast
uži imao biti, nego li u drugih godinah, kad ga nije bilo. Taj izmišljeni gubitak
prirasta drva ne opazih niti na drugom drveću kao na dudu, kojega se lišće
za hranjenje buba bere, niti na grmu kurkovine, kojemu gusjenica (Phalaena
Tinea Euonymella) često lišće sasma obrsti, a prirast drva na istom drveću ne
bijaše nigdje prema ostalim neoštećenim godinam lošiji.


Ne može biti, da bi uništenjem prvoga listanja drvo na prirastu gubilo,
jer nam je poznato, da u jednoj godini na listačama hšće više manje po dva
puta izbija i to prvo u proljeće, a drugo o Ivanju, kad i nove hvojice tjera.
Gubar obrsti prvo listanje, kojim i plod podjedno uništi, dok bi drugo lišće
izbijalo već i onako od prirode, što ne upliva na prirast drva, pak se to niti
mrazu u grieh upisati ne može, premda on u proljeće često hšće i cviet sasma
ofurl. Dakle ne može niti govora biti o tom što se obćenito drži, da gubar
upliva, te drvo gubi na prirastu, a mnogomu je i povoda dalo, da je radi gubara
mlade hrastiće posjeći dao. Nedvojbeno je, da stablo oslabi i okržljavi,
ako se često na njem lišće uništi; nu buduć da to potonje češće ne biva, to
se za tim stablo opet brzo oporavi.