DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1890 str. 48     <-- 48 -->        PDF

— 190 —


i đosadanji lugarski zamjenici Jakov Mihelfiić, Antun Starčevi6, Antun Berger,
Ivan Popović, Janko Perković, Petar Sabljak, Ilija Bukvić, Antun
Šprajc, Dane Miljuš, Gjuro Lelic!, Martin Mile ti ć, Mihajlo Tur kalj i Valentin
Crnid , za tim svršeni pitomac kr. ug. lugarske škole u Vađž,3zerđu i sadanji
pouiodnik kod vezanja pieska kr. ug. šumarije Deliblat (pođru5je šumskog ureda Or-
šova) Svetozar Mladenovi ć ter napokon lugarski zamjenik Fabo Tišlja r i privatni
natjecatelji Janko Adamović i Dmitar D r a g i š i ć.


Sitnice.


Pismo iz Stubičkog kotara. U ovom cienjenom listu čitao sam, da se pismom


iz pojedinog kraja dadu najbolje „prijateljima zelene struke" priobćiti odnošaji šu


marstva dotičnog kraja.


Premda se iz „ubavog" Zagorja o šumarstvu malo čuje u našem dičnom „Šu


marskom listu", to evo odlučih iz ovog kraja cienjenim drugovima priobćiti nešto o


ođnošaju šumarstva u ovom kotaru.


Do godine 1882. nije bila provedena segregacija u nijednoj obćini Stubičkog


kotara. — Istom god. 1883. provedena je segregacija u Biatranskoj občini i to za


sela Dolj. i Gor. Bistra, Oborovo i Jakovlje, dok za sela Podgorje — Ivanec segre


gacija šume (u površini od 2703 rali) još do danas nije provedena.


Jer je pravda izmeđju seljaka i vlastelinstva dugo trajala, to se u ovom prav


danju i suma harala tako, da je upravo žalostno ovakove šume pogledati!


Od god. 1883. pak do 1889. bila je uprava ovih šuma u rukama šumara sa


moborskog kotara, a kasnije zagrebačkog.


Budući, da su se, kako je poznato, seljaci opirali a šumari imadu sjedište da


leko od šume, uživala se odieljena šuma po „starom običaju", sve do godine 1889,


U ljetu godine 1888. provedena je uz sudjelovanje 40 oružnika i satnije voj


nika segregacija u obćini Gor. i Dolnja Stublca. „Muzi" su držali, da im šume nitko


oduzeti ne može, pak su na račun te „nemogućnosti" baš grabežno šumu uživali.


U obćini Marija Bistrica nije šuma od 1100 rali u selu Podgorje do danas


segregirana; u godini 1882. provedena je segregacija sela Laz, dok je za selo Glo


bočec segregacija ove godine u tečaju.


I u ovoj obćini niesu šume bolje, nego li u drugima obćinama!


Ove šume stajale su sve do god. 1889. u upravi šumara Zlatarskog i sv. Ivanjskog.
Čim je segregacija „Stubičke gore" provedena, odredjeno je po veleslavnoj kr.
županijskoj oblasti, da se i za Stubički kotar postavi šumar i to za šume obćine
Bistra, Marija Bistrica, Gornja i Dolnja Stubica sa sjedištem u Dolnjoj Stubici.


Tako su brižnim nastojanjem veleslaviie kr. županijske oblasti 1. siečnjem 1889.
šume ovoga kotara dospjele u ruke šumara. Kakovo je uredjenje i uprava šuma u
ovom kotaru, javit ću u drugom pismu; sada pak priobćit ću đogodjaj, koji se ovih
dana sbio;


Premda su stroge mjere proti uobičajenom haračenju preduzete i doznaka drva


— ma i kuburno — provedena, dogadja se sliedeće: Seljaci ne mogu nikako da
zaborave „Gore", pak uviek živu u nadi, da će im se sve povratiti, jer ne drže provedenu
segregaciju ozbiljnom.
Tako se našla u jednom područnom selu djevojka od kojih 45 godina, imenom
Bara Novak, koja je medju seljačtvom raztrubila, da će im ona „izposlovati", da
oduzetu im šumu natrag dobiju!


I zbilja počeše „muzi" iz obćine Bistra i Dolnja Stubica, povjerovavši ovoj babi,
pogovarati, da će oni goru natrag dobiti pomoću Bare Novak, jer ona ima poznatih u
Beču, pak ona zna, kamo se treba obratiti 1