DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1890 str. 33 <-- 33 --> PDF |
- 1?5´ - Gojenje je šuma još i danas u Americi nepoznata raJnja. Sve gospodarenje isastoji se u tom, što se donekle obraća pažnja tomu. da se tanja i mladja stabla ostavljaju, a samo deblja i starija sieku. To se radi tobože u nadi, da će po vremenu ona tanja ojačati i više koristi donieti. Vlastnici šuma i ne promišljaju još na čuvanje, a još manje na zagajivanje novih šuma. Prema današnjoj eksploataciji i skoku potraživanja drva, može se redi, da prirodne šume ne će moći podmirivati potrošnju duže od 70 ili 80 godina, a možda ni tako dugo. Danas se bira, što je bolje, vriednije, a ostavlja ono, što je lošije, neka se bog 0 to brine. Šume često stradaju s požara, a stoka se i ne smatra neprijateljem šume. Poslije požara, ako se što podigne — dobro, — ako ne — ništa ne čini. Ne riedko podmeće se vatra u namjeri, da se šuma izkrči. Šumska površina u zadružnim državama, ne računajući ovamo Aljasku, može se ocieniti na 500 milijuna akra, dakle oko 27% čitavog teritorija. Od ove šumske površine SS^/r je u rukama Fermera i ove šume imadu bolji izgled za budućnost nego one, što su u rukama trgovaca i spekulanata. Sa nabavom i prodajom šumskog sjemenja, koliko se zna, bave se samo dvie kuće: u Njujorku, „J. A. Thornburn", i u Germantownu (Pennsjlvanija) „Thos. Mechan und Sons". Sjemenja bijaše mnogo i različnog od preko 100 vrsti. Do tamošnjih hrastova ne drži se u obće mnogo. To se vidi već i iz toga, što ga ne njeguju ni tamo, gdje donekle zagajivaju šume. U tom riedkom slučaju gaje se ponajviše ove vrsti: Populus monilifera, Negundo aceroides, Acer dasycarpum, Catalpa speciosa, Fraxinus viridis i Frx. americana, Juglans nigra, Prunus serotina, Gleditschia triacanthos, Robinia pseudo acacia; nekoje vrsti bresta, ruski dud, nedefinirana vrst „Osage orange", Maciura aurantica nalaze se takodjer vrlo često. Malo je gdje pokušano sa radnjom konifera; najviše pokusa činjeno je s borovinom (Pinus Sjlvestris i P. austriaca) i sari- šem (Larix europea). U južnoj Kaliforniji uvode se razne vrsti eukaliptusa i bagrene i to s uspjehom. Kao što smo napried vidjeli, broj vrsti drveća, koji se dade u industriji upotrebiti, prelazi stotinu, ali sve ove vrsti niesu predmetom trgovine. Trgovačke novine spominju najviše 30—40 vrsti, a od toga dolazi redovito u promet samo 10 — 12 vrsti. Od ovih zadnjih najglavniji su sa sjevera. Pinus Strobus, a na jugu Pinus palustris i P. mitis. Zadnje dvie vrsti bora nazivaju obćenitim imenom „Pitch-pine". Od drugih vrsti konifera dolazi u trgovinu i jela, „hemlock" (Tsuga canadensis) i bieli cedar (Chamaecjparis spheroidea), opet sjeveru; a cipresa (Taxodium distichum) i crveni cedar (Juniperus virginiana) na jugu. Krupna drva s obala Tihog Oceana jesu: Eedwood (Sequoia sempervirens), Eed-fir, koji se naziva i borom od Oregona ili Duglasovom jelom (Pseudotsuga Douglasii). Ovamo se može još dodati Pinus pondorosa, Picea Sitchensis, „white-fir" (Abies grandis) i vrst cedra „Chamaecyparis Lawsoniana´´. Pop´s „tvrdih drva", u koji su uvrštene listače, pokazuje mnogo veći broj trgovačkog |