DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1890 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 170 — za velegradnju, drva za fino stolarstvo (eben, palisanđar, teak, mahagoni, ružičino drvo — bois de rose — kamforovo drvo, andromen); a ima sraolovitog drveća i drva za bojadisarštvo. Iz sviju ovih zemalja bilo je na izložbi manje više šumskih proizvoda. No ja niesam dospio ni da ih vidim. Ovo bilježim po „Genie Civil", tek da se zna, da su i odtuda šume zastupane bile. To bi bilo sve, što sam doznao o afričkim šumama. Američke zemlje. Opisati izložbe američkih šuma, bio bi golemi podhvat, upravo studija, koja bi izniela ogromno veliko djelo — djelo, koje bi se moglo mjeriti s cielom šumskom literaturom kakove u tom pogledu napredne zemlje. Tko će da prebroji samo vrsti tamošnje šumske flore, kamo li da ju opiše i svoje čitaoce s njome da upozna. Ta bilo je posla, dok čovjek sve to obidje i razmotri, tek da pojma o stvari dobije. Američke su šume neizmjerne, njihovo bogatstvo neocjenivo. Sama Brazilija ima more šuma, za koje se veli, da su prostranije nego sve europske ujedno uzete. Gdje je još Argentinska republika, Venezuela, Bolivija, Perou i druge manje zemlje u južnoj Americi; zadružne države sjeverne Amerike i Meksiko; u centralnoj: San Salvador, Quatemala, Nicara^ua; u zapadnoj Indiji: ostrovi velikih i malih Antilla. Prostor je to neizmjeran, koga si obična pamet jedva ili težko zamisliti može. A iz sviju ovih krajeva bijaše šumskih izložaka u dosta velikom broju, prem ih je moglo i više biti iz tako prostranih šuma. Izložba je otvorena, kao što je poznato, 6. svibnja, a ja sam onamo prispio istom početkom rujna. Dotle sam proučavao sve, šta mi je samo do ruku došlo u predmetu šumske struke. Stvorio sam si o tom i- neku bajnu sliku, ali promotriv sve na licu mjesta, opazio sam, da mi je ta moja maštom stvorena slika majušna i nepodpuna — a nije ni čudo; ja sam si ju iz samih ulomaka postavio. Danas mi je jasnija pred očima ali i opet niesam kadar, da ju drugomu predočim. S toga ne moga drugojačije, nego ću se morati, kao što sam i napried učinio, poslužiti opisima drugih promatrača, koji su ovaj predmet uz više dokolice proučili i opisivah. 0 američkim šumama najviše je pisao „Echo Forestier", u kraće „Genie Civil" i „Revue des Eaux et Forets", a manje više mogao sam o njima doznati iz kataloga pojedinih nekih zemalja, ma da se može reći, da su u šumskoj stvari katalozi i ondje, gdje ih je bilo, doata površni bih. Naročito se mora smitrati kao velika mana to, što niesu svagdje drva botaničkim imenima označena te čovjek ne zna, šta ima pred sobom — da li je zasebna vrst ili kakva odlika jedne te iste vrsti drveta, što se medju tim ne može izložiteljima ni zamjeriti, jer valja imati na umu, da američke šume niesu još do danas botanički ni proučene, i da o uredjenju šuma ni spomena nema. Počet ćpnio sa zadružnim državama, pak ćemo poći redom na jug Amerike j pribilježiti ovdje ono, što sam gdje našao u onim izvorima, koje sam napried |