DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1890 str. 25 <-- 25 --> PDF |
-- Ifi7 - Razvitak vinogradarstva u Tunisiji iziskuje preko godine dosta znatnu količinu hrastovine. Burad, koju danas imadu vinogradari, pravljena je stranom u Tunisiji, stranom uvezena iz Europe. Godine 1888. donieli su tuniški vinogradi na površini od 3000 hkt., što je od 1881. god. zasadjeno, 15.000 hektolitara vina. Ako i nadalje uzme zasadjivanje ovaj razmjer i vinogradi ovaj donos, koji će naravno uz dobu nasada i rasti, onda je lako pojmiti, da će se u tu svrhu velike gromađe drva iziskivati. Sva je prilika, da će se tim otvoriti i važno tržište za slavonsku hrastovinu, koja će moći održati takmicu tuniškog zeen-hrasta, jer ovaj, kako smo vidjeli, ima mana, koje bačvarstvo ne podnosi. Od ove vrsti hrasta bijaše najviše izložaka u paviljonu: tesarske gradje, piljenog drveta za parkete, šindru, oplatu; dužice i gotove buradi, drva za kolare itd. Zimzeleni hrast (Q. IIex) raste u smjesi s Alepovim borom po gorama Medžerde a zauzima do 38.500 hkt. Gustoća mu se mienja, kad je suho drvo, izmedju 0*90—120; boja mu je jasno-crvenkasta a kadkad prelazi i u mrku; uz to je jednoliko i tvrdo, ali ima istu manu kao i zeen, da se vi tla vi (izviloperava) i puca. Upotreba mu je ista kao i ona zeen-hrasta. Debelih stabala od ove vrsti hrasta ima u Tunisiji vrlo malo. Požari su ga mnogo upropastili, a i urodjenici guljenjem kore, koja je iz vrstne Jfakvoće. Njegovo tvrdo drvo uzima se za raonike na plugove, za kolje i druge stvari, gdje se iziskuje uztrajnost i čvrstoća. Na izložbi bijaše ovaj hrast slabo zastupan — samo u dva uzorka. Hras t kerme s (Q. coecifera) raste na sjeveru Tunisije, gdje nema zimzelenog hrasta. Nalazi se na svima pješčarama sjevernih obala, gdje s borovicom i drugim podredjenim vrstima drveća sačinjava jake guštare, koji vežu leteće pieskove. Obično raste kao grmlje, te bi se mogao sjeći kao sitna šuma za gorivo i sitnije zanatlijske potrebe. Kora mu ima u obilju tanina, ali u trgovini dolazi naročito ona s njegovog žilja i poznata je pod imenom „garouille." Da pribilježim još nešto o drvarskom obrtu tuniških urodjenika. I od toga bijaše jedna sbirka. Tu su većinom poljodjelske sprave i orudje: plugovi, jarmovi, grablje, vile, sedla (samari) za kamile, kundaci za puške i samokrese, preslice, grebeni i drugi predmeti za predivo i tkanje i još mnogo sitnarija. Po izgledu vrlo je primitivan posao i izradba. Na njihovom plugu nije ni raonik od željeza nego od drveta, a od željeza jedino crtalo. Osim toga bilo je izložaka, upravo sbiraka od preko 40 vrsti što kakvog drveća: dosta fine plutovine (od 1—15 god., debele od 30—60 god.) u raznom industrijalnom obliku; kore za učinjanje kože, i to: sa sve četiri pomenute vrsti hrasta, s oraha i ruja (sumac), s Alepovog bora, učinjene govedje kože itd. |