DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1890 str. 25     <-- 25 -->        PDF

-- Ifi7 -


Razvitak vinogradarstva u Tunisiji iziskuje preko godine dosta znatnu
količinu hrastovine. Burad, koju danas imadu vinogradari, pravljena je stranom
u Tunisiji, stranom uvezena iz Europe.


Godine 1888. donieli su tuniški vinogradi na površini od 3000 hkt., što
je od 1881. god. zasadjeno, 15.000 hektolitara vina.


Ako i nadalje uzme zasadjivanje ovaj razmjer i vinogradi ovaj donos,
koji će naravno uz dobu nasada i rasti, onda je lako pojmiti, da će se u tu
svrhu velike gromađe drva iziskivati.


Sva je prilika, da će se tim otvoriti i važno tržište za slavonsku hrastovinu,
koja će moći održati takmicu tuniškog zeen-hrasta, jer ovaj, kako smo
vidjeli, ima mana, koje bačvarstvo ne podnosi.


Od ove vrsti hrasta bijaše najviše izložaka u paviljonu: tesarske gradje,
piljenog drveta za parkete, šindru, oplatu; dužice i gotove buradi, drva za
kolare itd.


Zimzeleni hrast (Q. IIex) raste u smjesi s Alepovim borom po gorama
Medžerde a zauzima do 38.500 hkt. Gustoća mu se mienja, kad je suho
drvo, izmedju 0*90—120; boja mu je jasno-crvenkasta a kadkad prelazi
i u mrku; uz to je jednoliko i tvrdo, ali ima istu manu kao i zeen, da se
vi tla vi (izviloperava) i puca. Upotreba mu je ista kao i ona zeen-hrasta.


Debelih stabala od ove vrsti hrasta ima u Tunisiji vrlo malo.
Požari su ga mnogo upropastili, a i urodjenici guljenjem kore, koja je iz vrstne
Jfakvoće.


Njegovo tvrdo drvo uzima se za raonike na plugove, za kolje i druge
stvari, gdje se iziskuje uztrajnost i čvrstoća.


Na izložbi bijaše ovaj hrast slabo zastupan — samo u dva uzorka.


Hras t kerme s (Q. coecifera) raste na sjeveru Tunisije, gdje nema
zimzelenog hrasta. Nalazi se na svima pješčarama sjevernih obala, gdje s borovicom
i drugim podredjenim vrstima drveća sačinjava jake guštare, koji vežu
leteće pieskove. Obično raste kao grmlje, te bi se mogao sjeći kao sitna šuma
za gorivo i sitnije zanatlijske potrebe.


Kora mu ima u obilju tanina, ali u trgovini dolazi naročito ona s njegovog
žilja i poznata je pod imenom „garouille."


Da pribilježim još nešto o drvarskom obrtu tuniških urodjenika. I od
toga bijaše jedna sbirka. Tu su većinom poljodjelske sprave i orudje: plugovi,
jarmovi, grablje, vile, sedla (samari) za kamile, kundaci za puške i samokrese,
preslice, grebeni i drugi predmeti za predivo i tkanje i još mnogo sitnarija.
Po izgledu vrlo je primitivan posao i izradba. Na njihovom plugu nije ni raonik
od željeza nego od drveta, a od željeza jedino crtalo.


Osim toga bilo je izložaka, upravo sbiraka od preko 40 vrsti što kakvog
drveća: dosta fine plutovine (od 1—15 god., debele od 30—60 god.) u raznom
industrijalnom obliku; kore za učinjanje kože, i to: sa sve četiri pomenute
vrsti hrasta, s oraha i ruja (sumac), s Alepovog bora, učinjene govedje
kože itd.