DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1890 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 55 — crvenrepka (Dasjchira pudibunđa), ter hrastov savijaS (Tortrix viridana) i mala zimska grba (Cheimatohda bonmata). Osim toga pojavila se je već od nekoliko godina u tih šumah upravo u ogromnoj množini Tinea complatiella, koja obrsti vrJke hrastovih listova, pa lištie onda izgleda šareno. Napokon se pojavljuje često u velikoj množini na jasenovih španjolska muha (Lytta vesicatoria), koja mu nanaša na Ušću silne štete. Ali kao što u obće listače — uzporediv ih u tom pravcu s ćetinjafami — mnogo manje imadu trpiti od štetž,, štono je počinjaju zareznici, to i tuj hrast prilično odolieva tim zarezničkim napadajem, a osim toga se isti nikada ne pojavljuju u onako ogromnih ranožinah, kao što to znade biti u gdjekojih omorikovih i borovih šumah. Najznatnije su pak bez dvojbe od svih nepogoda, kojim su izvržene ovdašnje visoke hrastove šume, nepogode elementarne, od kojih se imadu na prvom mjestu napomenuti šumski požari. Manjeg obsega su štete, prouzročene usUed sniegoloma i poledice, kojih se, posljedice opažaju odmah poslije same nepogode, dok opet znadu poplave, ako se često opetuju i dugo vremena traju, nanieti znamenite štete, koje se istom neko vrieme poslije toga opažaju. Osim toga pruža sastojina oštećena poplavami opet zgodnije nastanište raznim škodljivim zareznikom. Za tim bi se imah još spomenuti vjetrolomi, kojih u gdjekojih godinah znade biti veUka množina, ali se te štete nikada ne protežu na oveće šumske površine u jednom komadu, već vjetar obara širom po šumi kojegdje pojedina stabla, a i to većinom samo ostara, već skoro suha, koja i onako već ne bi mogla dugo živjeti, pak se s toga od vremena do vremena i unovčuju, ali dakako ne onako uharno, kao kad bi ih bila usjekla čovječja ruka. Nego, kako je spomenuto, tu se radi poglavito o šumskih požarih. Ovi znadu kadkad dostići upravo ogromne dimenzije. Ne misli se ovdje možda ovršni oganj, kao u šumah četinjačah, jer takvoga tako rekuć tu i nema ; u obće gore u starih šumah samo suha već ili na pol trula stabla, čemu su krivi obično pastiri, koji ostavljaju neugašenu vatru, ili zapale dotično deblo iz objesti. Ne misli se tuj ni podzemni oganj, jer nema gorivih naslaga pod zemljom — ugljevja itd., već osobito prizemni oganj, koji doduše u odraslih visokih šumah ne počinja velikih šteta, a i riedko se tamo pojavljuje, ali za to znade mladim sastojinam (do 20 godišnjim) nanieti veoma velike štete, pa se onda djelomice pretvori i u ovršni požar. Prizemni požari većih dimenzija đogadjaju se često u suhom proljeću ili jeseni, kad se u mladih sastojinah nalazi mnogo suhe trave, a uzrok im se ne može toliko pripisati zloj namjeri, koliko neopreznosti i bezbrižnosti raznih kočijaša, ribara i zvierokradiea, koji šumom prolaze. Jedna takova u tom obziru nesretna godina bila je g. 1874. Na vlastelinstvu DolnjoMiholjačkom baruna Prandau-a pohara naime u proljeću od 4. do 8. travnja 1874. silan požar do 2000 jutara mladih sastojina. U^rok tomu požaru bješe nepoznat. Proljeće bijaše osobito suho, pa se mogao |