DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1890 str. 45     <-- 45 -->        PDF

— 91 —


koA metrop. kapitula jiagreb., kojemu je potonjem od pokojnog kardinala HauHka bila
pođjeđub povjerena uprava i nadbiskupskih šuma, izradio gospodarstvene osnove imanja
Pokupsko i Pre6ec, a koje osnove, nakon što su odobrene od vis kr. zemalj. vlade,
još i sada služe podlogom za gospodarenje.


Pošto se stariji brat Eđuard dozvolom kardin.-nadbiskupa Haulika god. 1869.
odrekao službe kard.-nadbisk, šumarnika na korist svojega brata Pranje, preuzeo je
pokojni R o s s i p a 1 samostalnu upravu svih šuma nadbiskupije zagrebačke, a po
smrti kard.-nadbiskupa Haulika bude imenovan god, 1871. po njegovom nasljedniku,
sađanjem uzoritom kardin.-nadbisk. Josipu Mihaloviću, kardin.-nadbisk. šumarnikom, U
kojem je svojstvu do svoje smrti uspješno djelovao.


Spomenuti nam je, da je Franjo K o s s i p a 1 za vrieme svojeg službovanja
proveo segregaciju i komasaciju nadbiskupskih dobara i bio u isto doba kod mnogih
segregacija šuma kod bližnjih vlastelinstva upotrebljen kao šumarski vještak.


Pokojnik je bio već od osnutka šumarskoga družtva odbornikom i utemeljiteljnim
Slanom naše zajednice, ter je u svakom pogledu svojski podupirao družtvene interese.
Shog svoje poznate prijaznosti bje obće štovan i ljubljen, Ostavlja za sobom ucviljenu
udova Aranku i dvie kćerke. Pokoj mu duši!


Sitnice.


Kazjasujetije. Držimo, da svaki pisac kojeg dogodjaja mora biti podpuno osvjedočen
o istinitosti istoga prije, nego li ga misli objelodaniti, jer nije U tomu tako, to
taj pisac ili jednostavno vjeruje svim babjim bajkam, ili je to zloba ili osveta naperena
napram stanovitoj osobi s kojeg mu drago razloga.


Nekoje pripoviedke iz članka „Pismo iz Slavonije" u „Šum. listu" od
prosinca 1889. sile me, da jedno od gornjeg držim do štovanog pisca rečenog članka,
B razloga, što se baš ni jedna izreka, tičuća se vinkovačke šumarije, na istini ne
osniva. A ne bi u obće ništa o tom pisao bio, kad te pripoviedke ne bi gadnu sjenu
na šumarijsku upravu bacale; smatram si dakle za dužnost obraniti čast činovnikfi, i
službenikS, iste šumarije, nu nipošto proti napadajem štovanog gospodina pisca, nego
samo s toga, da pg. čitateljem, koji su imali strpljivost napomenute pripoviedke čitati,
stvari razjasnim. Dakle na stvar.


Komu su iole poznate ovdašnje okolnosti u pogledu šumskih kradja, priznat će,
da broj lugarskog osoblja još uviek nije podpun, Vinkovačka ili III. šumarija ima na
svojih dvanaest srezova 19 koje lugara a koje podlugara dodieljenih lugarom, a na
važnih izvoznih putovih, koji vode iz druge i četvrte kroz treću Šumariju, namješteno je
pet kontrolnih postaja, svaka s dva podlugara.


Dužnost tih kontrolnih postaja nije samo ta, da dužice hvataju, nego da u obće


svaki nezakonitim načinom steženi šumski proizvod, ako je to moguće, zapliene, a uz


to imadu prama potrebi i srezkim lugarom u pomoć priteći; da su pak te postaje


svojoj dužnosti i odgovarale, dokazuju najbolje mnogobrojne prijave o zaplienjenim


šumarskim proizvodima. Tim ne ću da branim svakog pojedinca, jer se i ja podpuno


slažem s rečenicom „u svakom žitu ima kukolja", nu da je ona pripoviedka o privezanih


na križ lugarih skroz puka izmišljotina i nedostojna gospodina pisca, dokazala je iztraga


povedena proti tim lugarom.


Da pak sva zla ne izlaze iz ove šumarije, nego da se šumske kradje i kriomča


renja dogadjaju u istoj mjeri i u ostalih šumarijah, znat će to štovani pisac još dobro


iz svojeg službovanja u trećoj šumariji.


Krivnja pak tolikim kradjam i kriomčarenjem za stalno ne leži u nemaru lugarS,,


van kako je pisac u jednom od svojih lanjskih „Pisama" objelodanio u tom, što razni


đrvotržci i bačvari takove kradje podupiru, a da je i nama § 22. naputka A. trn u


oku, dokazuje najbolje činjenica, što malo koji pravoužitnik na pr. iz Privlake svoja




ŠUMARSKI LIST 2/1890 str. 46     <-- 46 -->        PDF

— 92 —


dobljena gradjevna drva i zbilja u svoju kudjiu porabu upotrebljuje, pošto može dožioe
nz veliku cienu u Vukovaru prodati, ako ga u tom koja kontrolna postaja ne zateče.


Tim završujem ove ređke s vrudom željom, da štovani gospodin pisac u bndude
kod sastavljanja svojih „Pisama" bude bolje imformiran o vjerodostojnosti kojeg dogodjaja,
jer „ovako lakoumno i nepromišljeno bačene na papir pripoviedke ne de nikada biti
na boljak i procvat naše mile šumarske struke´ ! A—a.


Ubila ga troka. Ne znam, kako je drugdje, nu kod nas je zločest običaj, da
seljaci sa stojećih stabala odsiecaju vršike, sasiecaju grane, da si nabave drva za ogrjev.
Oni se penju vrlo visoko na stabla, pak jim je život ne malo uviek u pogibelji.
Razumije se, da takav individuum nikada dosta oprezan biti ne može.


Tako je neki Maršić iz Crnog potoka nedavno popeo se na hrast u reviru
Bratljevcu II. odsjek, da ga sasieče radi goriva. U visini od 7 metara odsiekao je
froku, koja je 18 cm. promjera imala a oko 4— 5 metara dugačka bila. Jedva ju
je odsiekao, ved je i nasjeo. Troka bo se padajudi dole nekako izkrenula i posve
nenaravno počela padati, te je nesretnika zakvačila, dole ga povukla, na. njega pala i
na mjestu ga ubila.


Ovakovih slučajeva češde se čuti može, pa se iskreno mora sažaljivati običaj
iiaših seljaka na stabla se penjati, koji često tako žalostnimi posljedicami uroditi znade.


I. St.
; Hajka u Migalpveih. Kako je imovna obdina brodska kioz tri, četiri godine
zvjerad strihninom tamanila, mislili smo, da je nje posvema nestalo. No najednoč bilo
se u reviru Migaloveib kod Broda mnogo kurjaka pojavilo. To je dalo povoda, te
je Trnjanačka šumarija s Oi-iovačkom šumarijom gradiške imovne obdine, inicijativom
kr. kotarske oblasti u Brodu, 14. studenoga o. g. hajku priredila. U toj osobito zauimivoj
hajci palo je 7 kurjakž i 4 lisice. Način, kojim se hajka izvadjala, priobdit
demo drugi put, kad se naime bude i opet hajka na grabežljivu zvjerad u tom reviru
obdržavala. I. St.


Jesenske šljuke. Kako se na tržištu u Zagrebu ove jeseni opaziti moglo, bilo
je prilično mnogo šljuka na prodaju doneseno i te su bile vedinom s lovišta velikogoričkog,
a zadnje dodjoše još 25. studenoga pr. god. na prodaju. Ciena jedne šljuke
bijaše 1 for. 20 novč., pa tako jagma za njima baš nije bila velika, jer su bile
preskupe.


Kakvi su uspjeh lovci na drugim lovištima s ovim sportom imali, ne možemo
žalibože registrirati, jer izvješća od lovaca od nikud ne dobismo, što bi valjalo, da se
znade, u kojih se predjelih prolet šljuka najbolje pokazao, što bi i svakog lovca zanimati
moglo.


Zečeva i srna prema prošloj godini bijaše dosad na trgu u Zagrebu još malo
za vidjeti.


Kako se love lisice u jazbiniP Kad je lisica u jazbini, uzmi slame ili siena
te nfuri nešto toga u jazbinu tako, da je rupa s tim dobro zatvorena. Kad se ovaj
materijal zapali, počne tinjati, pošto nema posve oduška za gorenje, uslied čega se
proizvadja mnogo dima! Ovaj dim ide sve više u đubljinu jame. dokle ga lisica ne
osjeti. Čim je dim gušdi, guši on sve jače lisicu pa ona pohiti na površinu. Pošto je
prema površini sve to jaci dim a rupa jo.š zatvorena tinjajudom slamom, to se lija do
površine uguši. Na ovaj način nadjemo na površini jazbine mi´tvu lisicu bez velike
muke. Ovako bi se dale loviti sve životinje, kje žive u jazbinama. I. S—k.


Sućut psa. Bio sam u lovu jiolovicom mjeseca studenoga prošle godine te sam
tom prilikom vidjeo liep primjer o ljubavi psa napi ama svojem drugu odnosno n»prama
svojoj materi. Bilo je to u šumi Matijevici petrovar. imovne obdine. Nakon više
pogona, štc smo ih pokušali, odinčismo učiniti taj dan još j«dan posljednji, te se
uputih kudi. , - ;




ŠUMARSKI LIST 2/1890 str. 47     <-- 47 -->        PDF

— 93 —


Štekću psi a ja stojim ua razkrSću putova i Sekaiu. NeSto kroz cestu šušti, si
ja fiekam znatiželjan, što je; dok ne opazim lovaSku kuju, koja se tromo meni približila
i sjela baš na razkrgde puta, te sluša štektanje pasa. Ta kuja bila je skotna.


Nije potrajao niti jedan čas, na jednom ae kuja izvrnu na leđja, protegne se
se nekoliko puta i krepa. Ona je imala i para u lovu psa, njezino štene.


Poslije ovoga slučaja već smo se vraćali kući šumom. Putem opazismo, da su
nam svi psi došli, samo kujinog para nema. Vabili smo i pucali ali sve uzalud. Svi
smo naslućivali: „da nije kod" kuje" ? Tako morađe gazda istog psa ići tražiti ga, te
ga i sbilja nakon poduljeg vabljenja dovabi. Dovede ga drvarskoj kolibi u šestaru,
gdje amo ae svi sastali.


Odavde se opet paa iznenadno izgubio, ali sad niesmo znali, gdje je. Već se
noć približavala i mi se moradoamo razstati.


Nakon dva dana Ćujem, da isti pas nije još došao kuci. Istom poslije četiri dana
doznam, kako je bilo. Pas je ležao dva dana i dvie noći na aniegu kod mrtve kuje,
te se nije htio od nje udaljiti, dok ga ne savlada glad, te dodje refienoj drvarskoj
kolibi, gdje su ga drvari upoznali i nahranili, jer su znali, da nam je u lovu nestao.
Kad su ga nahranili, opet je pas otišao u šumu.


Gospodar psa već je držao paa izgubljenim, ali kad je sad čuo, đa je u šumi
uputi se upravo na mjesto, gdje je mrtva kuja ležala i tu nadje psa, gdje leži kraj
mrtve. Uhvati psa i odvede ga kući.


Ovdje nije ništa drugo nagonilo paa, da ostane kod mrtve kuje, nego sigurno
neko osjećanje naprama materi, a i ljubav te nagnuće naprama svom lovačkoui drugu,
8 kojim od mladosti lovi. Ova ljubav nadvladala je onu za kućom, jer tko zna ne bi
li tako pas poginuo od gladi, da ne bijaše u blizini drvarske kolibe. I. S—k.


Drvarenje u gradu Zagrebu. Od kako je studen zavladala, troši se u Zagrebu
više ogrjevnog drva. Grad Zagreb i njegova okolina dosta oskudieva ovakim
drvećem ne radi manjka šumske povrSine, koje dosta ima i koja bi kadra bila potrebitim
gorivim drvom grad i njegovu okolicu obilno obskrbiti, već radi primitivnog
gospodarenja šuma Svakako bi i pristojno bilo, da se šume u blizini grada umjetnije
goje i đa .se a njime bolje gospodari, jer je moguće iz takovih šuma svaku malenkost
unovčiti, što se iz odaljenih šuma postići ne može.


Ogrjevnim drvom oskudieva najviae siromašna klasa pučanstva, a to su radnici
i mali obrtnici, koji niesu kadri u većem kvantumu drva si nabaviti, već kupuju u
malih obrocih ravnajući se po svojoj dnevnoj zasluzi, koje u zimno doba često i nemaju.
Naravno je, da ti konsumenti, kupujući drvo u malom najskuplje ga plaćaju,
pošto jedan mali obrok suhog bukovog drva, koji važe tek 8 kilograma, stoji 10 nov.
a drvotržac može iz jednoga metar-hvata bukovog drva, koji važe u suhom stanju
20 meter-centi, izvaditi 250 obroka, što iznosi svotu od 25 for. Iz toga moći je
razabrati, đa se siromašna klasa najskujlje grije prema mogućnijim, jer su ovi kadri
u jednoč po jedan meter-hvat drva kupiti, koji stoji u Zagrebu 14 for. Muogi siromah
nije kadar uviek niti mali obrok drva sebi nabaviti, već zađje u obližnju šumicu, pak
sakuplja suhe ođpadke, koje vjetar kad kad od krošnje drveta odlomi; ili sakuplja po
livadskih medjah, gdje šta gorivog drva nadje. A.U i toga nema, kao što ga je negda
bivalo. Šume su u okolini grada od ležećih ogranaka čiste kao ulice, jer Sto suhoga
ođpadne a krošnje, to se u svako doba godine i pokupi. Za to se skrbe najviše i cigani,
koji se najradje nastane blizu šume, kako ih bijaše vidjeti od Miholja neprestano
sve do polovine mjeseca prosinca u blizini Zagreba kraj šume nadbiskupske i šume
Borongaja sa šest šatora. Ovi mnogo drva i tro5e; oni su već prije nego je nastala
zima, ako je što po šumah granja i bilo, pokupili tako, da u šumi niti ivrka ne bi
mogao naći. A kad toga nije, — kad nije odpadaka — onda se takov jadnik lati i
»iiovog pa podsjeća, ili klaštri krošnje, jer se iz šume nitko ne vraća prazan i




ŠUMARSKI LIST 2/1890 str. 48     <-- 48 -->        PDF

94


gleda ma Sta da odnese a lucar „,.´ - ,


odstrani. ´ ´"^*´ "*´ ´»´´^« I"´´ "« svakom .„Jeatu „ Sumi, da «etu


Uz takove okolnosti težko je u hli»,«; ^ ,
ponešto doskoči,, presv. biskup Pr oJ^lZ T . ´ ´´^´´"" ^"´^´^´- ^-^ ^´^ ´°"^"
porabu potrebito ogrjevno drvo dao´ no Z -. " ´´^ °^^ ^´´^^ ´^ «™J« ^"´"« ^a
-karje, koje se iza^ lišdenja u mladoflm ´ T´"´´´ "´" ^^ ´´´ "S^^"^«´ "^^ ´
i-jedi i u svežnje poveJi oZ´ZTiJrVf ""´´´"" ´´´´´´´^" " ^^^´" «-«´´´.
=a jedan svežanj, koji ima biti na dva k ´r ´ ´° ´´^"- ^^´^""^´"» P´^«^* ^ "«23-
2 6 kilograma, jedan sve anT nroda " ´"*´"´"" ´´´´"´´´´ " ´" ^ "^i^no u težini


na majur i.vezene po 7 nov T 7 ill T "" "J^^*" " ^"»´ P« 6 nov. a izvan šume
kudi i ne gubi vremena, a inade ~ bTbil7´ ; ´t ° ´°´´*^*´ ´" "´´^´ ^°*´´^° ^"^«"J"´´
može se 2-3 dana služiti Idudiiaš u tn "^^^^´j«"« »o^i«. « Jednim svežnjem


već iz daleka Ciganina, gdje nosi iedan«.!-´"´"" ´ ^ ^^ "" ´"""^"J´ P"´^*´´JJ"J°. ««otrih
kupnju svežnje, jer se nLaj« d 1 ´i,at /"´ t T ""´"" *´´´´^^´´´ "^´^ "=´S^"´ ^´^
On mi smijudi se odvrati, da iebofTl´. Zapitah cgana, gdje je te ogranke nasiekao.
laeno opaziti i .a ovo malo grinja L«« ! "°«´\.-^° ^J-««^´´ J- "i ga mogao lugar
-e volja, jer ima svežanja ni glmZLl^t´^ " ´"´" ´ ´"´^" ´"P´*´´ ´"´´´"
pare izdao i da bi presv biskun ml ; "^^´^^´^"´´^ ´ ^a on dosad .a drva nij« niti


"^ ćišdenje gustiša radnike pladati Jošmr^T´/""´´ ´ "*"´"""" P´^´^ "´^ ^´ ^^^^ao
je gusto sgnjetena, kao jarad u toru OsTav.h !´i ´™^ " ´"""´ ^™´j* ´´´´^´^" ´ ^^
jega zapitah, zar i cigani ved kunuiu ,1 ^ ^ * ´ ´"´ ""^´´^ "´»´^j´´´´ ´"g"´^´ ko


od njega nije svežnja kupio te daTe T""´ °* ´*° "´ ^"´"´^j´*´" °´^"**´´ "^^ «´S«-°
unti, da sve svežnje na majur izveze ^dieT ´ ^"´´´´"°^ "´""´ ´ ´^ ´" ´´ ´"°™ P«^^´"
ProHa^. . . ´´´ ´ ^´´J^ <5« ´*´ ´mati pred odima
Ir-rodajom svežanja poludeno ie fo rla


preko ^ime i onako nestalo. I radnici su kod^l ^´^"^´, iJ´´^"^^ unovdeno, a njih bi
.adnik na dan 25 svežanja dogotovi Ln!w ^ ´^´ ""^´´´ P^ ^´ ´"°g^° j^^an
Ja si za malenu cienn pribavi oTrlevnorf ""I ´´´"´´"" ´^"´^^ siromašnom narodu,


nepriliku dodje. ogrjevnog drva , da se kani kradje, radi koje desto u


blizu grada unovditi. To blTbii r .Tl"" ´ ""^^ ´ ´*"´^® -malenkosti iz šuma, koje leže
rado kupio, što za obrt treba, a nem zgo l ´^l^^´T´´-´´´´ ^´"´. ´´´ "-^´ °^^*"´´´
uabaviti. Tako se može opaziti ^điP\.n ´ "P´´ P*" ´´ S^""^^ kradomiee
od klenovine i brestovine, a korienieL^´ "", " ´""´ ^´´´^´"^´´´ P´"^-´« ^^-ke
igloga, koje ima razne ajc^e ^k iih " T V ´?´"´´^´^^´ ^´-J^^ ^-ba, bukve
cvieee i druge ukusne sitnale Dru! T "´""´° ´ ^´´^^"´"´´ P°"«« ´ «*«´´«« -a
i mnoge druge predmete, koj se 7^LVrT"^T ^´ ´^´^° ^^ P^"««´ kamiše, bidala
opet traže pritke i gran^ za^rlJk "^^^"f^^´^og grmlja prirediti dadu. Mnogi


dakle tražioci ^nan,%J\Tr!oS l^rT . ?^´ ´´""" ^"^´^"´´"´ P^^^u. Kad bi


umanjile. ´ ^^ ""^^ đob.t., što treba, rado bi i kupili i tim bi se kradje


ogul. imovine mladid od kak´vih´^TT^tnd^n´r ^K ´´!*^"´´^ *´ « P^-^J« " «"«" .Krasnica"
-dvedj-i brlog, kojeg je još u jefu 2a o TaTob " ^^´"™´"´. ´^ ´´´^´"´´ ^´^´^^
Naravski da nije išao u nakani, da se sukobi ´ T ? ^°""" " ´ P-^^^´-kog P^a.
ved jedino, da vidi je li u ležaiu mpLiH "´^´^^J^^om, _ kako on to tvrdi u
Plaškom, koji bi si išli s JT e Tgtdatt ´ " ^´""´^" ^´" ´^ -^^^´ ´^ J- ´--»


Naš id´Lš^t:t:r-"t "°´^^^^´ v"" ^°^ - ^^-^ -» -^^g«.


hladnokrvno, ni ne misledi, da bi .a tamo n^T´ " ; ^ ´´ ´ """´"" "´ ´^^´^J^ ^««vlm




ŠUMARSKI LIST 2/1890 str. 49     <-- 49 -->        PDF

— 95 —


te ne oklievajutSi okrene ušice (tupi kraj) sjekive i opali nekoliko puta po .glavi mog;
medu, na Sto se ovaj izvali iz jele, izpravi se na zadnje noge, te da će na -napadača;
Miloš napne i zadnje svoje sile, jer život ili smrt, okrene oštrilo sjekire i nastavi
udarati po njemu, dok ga napokon sretno sruši na zemlju; tad izmoron i malo ustraSeu
sjede kraj svoje žrtve. Pa da ne pjeva dobro pjesnik, kad kaže:


Nit u vatri nit u boju
Ne mienja narav svoju
Silni hrabri graniSar. S. B.


Stauje lugarske mirovinske zaklade otočke imovne oboine. Zaklada ta
godine 1881. zaCeta, a 1883. pravili i stalnim prinosom oživotvorena izkazuje tečajem
godine 1889. sliedeće glavnice:


u gotovom novcu ...... . for. 548´36 uvč.
u vrieđnostnilii papirih „ 12.141´10 ,.
ukupno . . for. 12.689-46 nvč^


Vriednostni papiri, izkazani su uložnicami prve hrv. šteđione u Zagrebu broj
63.856., 61.588., 66.026., 67.166 i 67.202. a 3,321 for. 10 nvč. i 8.820 for.
u privatnih obveznicah, od kojih je ođplaćeno do konca godine 1889. 1.579 for.


Čista zakladna glavnica po tom koncem godine 1889. sastoji:
iz gotovih novaca for. 54836 nvč.
i vriednostnih 10.562-10 „


ukupno . . for. 11.110´46 nvč.


Ogroman briest nalazi se u Parizu na glavnom dvorištu gluboniemog zavoda.
Pripovieda se, ´ da je ovo drvo zasadjeno po prilici god. 1600., a zovu ga Sully-ev
brest, jer da je to još zadnje drvo od onih, koje je dao po nalogu Henrika IV.,
francuzkoga kralja, glasoviti državnik Sully zasaditi pred vratima jedne parižke crkve.
To je jedan od najliepših bresta, što jih u obće sada ima; na doljnjem kraju mjeri
6 m. u obsegu, a visina mu je 45 m. Svojom ogromnom krošnjom nadmašuje taj brest
skoro sve sgrađe, koje se u Parizu nalaze.


Tamanjenje puha i uporaba puhovoga krzna. Još godine 1888. đoniela je
„Oester. Forstzeitung" viest po meni napisanu, gdjeno žalim, što hrvatski seljaci tamane
puha lih u svrhu, da ga pojedu, a da ne znadu puhu svući krzno, koje se po opisu
vještaka, priredjeno bojadisanjem prodaje u Lipskom kao čineila, veh i amerikanski
bisam — štakor i kanadska veveriea, te bi uslied toga postupka naš seljak mogao
prodati to krzno, kao što to već nekoliko godina prakticiraju naši slovenski susjedi
Kranjci, koji ulove svake godine u naših obližnjih šumah na tisuće puhft. Uslied ovoga
članka u spomenutom listu napao je neznani pisac na mene, što sam hrvatskom
seljačtvu spočitnuo, da jede puha, a da mu ne oguli kožu i da ga skupa s dragocjenom
kožom na ražanj natakne, izpeče i pojede. Na ovo imam ovo odgovoriti:


Neznani pisac kao da je zaboravio, što da piše, jer se nije hotio upuštati u
stvarnu polemiku, već se naprosto ruga Cehom, što oni tobože jedu pola trulu divljač,
crve sa sirom i t. d. Sam je priznao taj pisac, da hrvatski seljaci ne ogule puha, već
ga opisanim načinom pojedu, ali ih izpričava time, što je puh samo na takav način
ukusan. Taj bi puho-ljubitelj svakako bolje učinio, da je s^m shođnim načinom podučio
našega seljaka, da puha oguli i da proda krzno, za koje će mu svaki inozemni trgovac


— krznar dati bar 10—15 novč., a s vremenom, kad bi se taj hrvatski speciaiitet
bolje upoznao u vanjskom svietu, mogao bi postići još veću cienu za kožu. Koliko je
griešni takov pisac, koji zastupa takove nazore, može si svaki sviestan čovjek misliti.
Ovaj isti pisac predpostavlja nešto dosada nečuvena, naime da puran, koji se s perjem
na ražanj natakne i izpeče, bolji je, no puran, kako ga jedu Česi i drugi na kulturnom
stepenu stojeći narodi. Što bi k ovoj elukubraciji kazao slavni francezki filosbfgourmand
Brilat Savariu?