DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1890 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 91 — koA metrop. kapitula jiagreb., kojemu je potonjem od pokojnog kardinala HauHka bila pođjeđub povjerena uprava i nadbiskupskih šuma, izradio gospodarstvene osnove imanja Pokupsko i Pre6ec, a koje osnove, nakon što su odobrene od vis kr. zemalj. vlade, još i sada služe podlogom za gospodarenje. Pošto se stariji brat Eđuard dozvolom kardin.-nadbiskupa Haulika god. 1869. odrekao službe kard.-nadbisk, šumarnika na korist svojega brata Pranje, preuzeo je pokojni R o s s i p a 1 samostalnu upravu svih šuma nadbiskupije zagrebačke, a po smrti kard.-nadbiskupa Haulika bude imenovan god, 1871. po njegovom nasljedniku, sađanjem uzoritom kardin.-nadbisk. Josipu Mihaloviću, kardin.-nadbisk. šumarnikom, U kojem je svojstvu do svoje smrti uspješno djelovao. Spomenuti nam je, da je Franjo K o s s i p a 1 za vrieme svojeg službovanja proveo segregaciju i komasaciju nadbiskupskih dobara i bio u isto doba kod mnogih segregacija šuma kod bližnjih vlastelinstva upotrebljen kao šumarski vještak. Pokojnik je bio već od osnutka šumarskoga družtva odbornikom i utemeljiteljnim Slanom naše zajednice, ter je u svakom pogledu svojski podupirao družtvene interese. Shog svoje poznate prijaznosti bje obće štovan i ljubljen, Ostavlja za sobom ucviljenu udova Aranku i dvie kćerke. Pokoj mu duši! Sitnice. Kazjasujetije. Držimo, da svaki pisac kojeg dogodjaja mora biti podpuno osvjedočen o istinitosti istoga prije, nego li ga misli objelodaniti, jer nije U tomu tako, to taj pisac ili jednostavno vjeruje svim babjim bajkam, ili je to zloba ili osveta naperena napram stanovitoj osobi s kojeg mu drago razloga. Nekoje pripoviedke iz članka „Pismo iz Slavonije" u „Šum. listu" od prosinca 1889. sile me, da jedno od gornjeg držim do štovanog pisca rečenog članka, B razloga, što se baš ni jedna izreka, tičuća se vinkovačke šumarije, na istini ne osniva. A ne bi u obće ništa o tom pisao bio, kad te pripoviedke ne bi gadnu sjenu na šumarijsku upravu bacale; smatram si dakle za dužnost obraniti čast činovnikfi, i službenikS, iste šumarije, nu nipošto proti napadajem štovanog gospodina pisca, nego samo s toga, da pg. čitateljem, koji su imali strpljivost napomenute pripoviedke čitati, stvari razjasnim. Dakle na stvar. Komu su iole poznate ovdašnje okolnosti u pogledu šumskih kradja, priznat će, da broj lugarskog osoblja još uviek nije podpun, Vinkovačka ili III. šumarija ima na svojih dvanaest srezova 19 koje lugara a koje podlugara dodieljenih lugarom, a na važnih izvoznih putovih, koji vode iz druge i četvrte kroz treću Šumariju, namješteno je pet kontrolnih postaja, svaka s dva podlugara. Dužnost tih kontrolnih postaja nije samo ta, da dužice hvataju, nego da u obće svaki nezakonitim načinom steženi šumski proizvod, ako je to moguće, zapliene, a uz to imadu prama potrebi i srezkim lugarom u pomoć priteći; da su pak te postaje svojoj dužnosti i odgovarale, dokazuju najbolje mnogobrojne prijave o zaplienjenim šumarskim proizvodima. Tim ne ću da branim svakog pojedinca, jer se i ja podpuno slažem s rečenicom „u svakom žitu ima kukolja", nu da je ona pripoviedka o privezanih na križ lugarih skroz puka izmišljotina i nedostojna gospodina pisca, dokazala je iztraga povedena proti tim lugarom. Da pak sva zla ne izlaze iz ove šumarije, nego da se šumske kradje i kriomča renja dogadjaju u istoj mjeri i u ostalih šumarijah, znat će to štovani pisac još dobro iz svojeg službovanja u trećoj šumariji. Krivnja pak tolikim kradjam i kriomčarenjem za stalno ne leži u nemaru lugarS,, van kako je pisac u jednom od svojih lanjskih „Pisama" objelodanio u tom, što razni đrvotržci i bačvari takove kradje podupiru, a da je i nama § 22. naputka A. trn u oku, dokazuje najbolje činjenica, što malo koji pravoužitnik na pr. iz Privlake svoja |