DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1890 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— soda je u obliku kita (hrpici), pošto se većina velikih listova nalazi na vršku grančice jedan tik drugoga. Najmladji izbojci, osobito kasni, jesu skupa s listovi crvenkasti, kadkad baš liepo crveni. Izdanci iz panja su šibasti, amo tamo zavinjeni, s neobično velikimi listovi. Pokrajni listići su uzani, nešto dulji od peteljke, ter brzo odpadnu. Listanje biva u mjesecu travnju, a mjeseca listopada odpadne lišće, pa samo na mladjib biljkah ostane nešto posušena lišća i preko zime. Cvate u isto doba s listanjem. Mužke rese dugačke su 2—4 cm., pa se nalaze ili pojedince u dolnjoj pazušici lista mladih ovogodišnjih izbojaka ili se razvijaju u hrpicah iz postranih pupoljaka lanjskih izboja; pojedini cvjetići vise i imadu 6 žućkasto zelenih vjenčićevih (ovdje perigon) listića i 4 ili 7 ili 12 prašnicž, žuth kao sumpor. Ženski cvietci, 1 — 5 na hrpi, nalaze se pojedince postrance ili na vršku razno dugih držalica, koje stoje u gornjih listnih pazukih mladih izboja; svaki pojedini cvietak je crvenkaste boje s trimi kratkimi zaokruženimi crvenimi njuškami na peslićih. Plod — žir — visi na 1-16 cm. dugačkoj peteljci, i to 1—5 njih na broju, obično po dva napramno. Žir sam vrlo je različitog oblika i veličine, dugačak l´/a—4 cm., a debeo 1—IV2 cm., izim vrška gol i svjetlo-gladak, kad dozreli, svjetlo-smedj. Žir dozrieva koncem rujna, pa odpada kroz cio listopad. Obično je 2 puta duž od časke, kadkad još duži, a kadšto ga časka znade pokrivati i preko polovice dužine. časka je na ušću svom čitavog okrajka a ima veoma mnoga Ijuštica, koje su na gusto naslagane kao criep na krovu, konveksne (izbočite), pritisnute, sive boje i imaju gladak, smedjast i tupi šiljčić ; one su veoma malene; najdolnje su tupe, čunjastog oblika, središnje trokutaste i zašiljene, a najgornje kopljastog oblika. Kora je u prvoj mladosti gladak svietao periderma. Na mladih je grančicah zelena ili crvenkasta do crveno-smedja, na mladih stabalcih srebreno-siva, ter se počam od 20—30 godine pretvara postepeno u plutastu koru, koja je u dužinu duboko razciepana, izvana sivo-smedje boje. Korienje sačinjava do 6. ili 8. godine, osobito u dubokom rahlom tlu, samo jedna jaka dugačka žila srćanica (svrdao), koja ima malo tankih postraničnih korjenčića, dok se kasnije (po prilici od 50—70 god. poČam) razvije jako postranično korienje, koje na daleko dopire, te koje je uslied svoga neprestanoga jačanja uzrokom onoj nejednakosti debla starih hrastova tik nad zemljom. Gdje je tlo plitko, ili gdje se nahodi u neznatnoj dubljini stabilna voda, tamo u skoro zakržlja srčan ica. * Pomladjivanje visokih šuma slavonske Podravine većim je dielom naravno; u tu svrhu stavljaju se oni šumski odjeli ili oveći kompleksi, koji se imadu u bližnje vrieme porabiti, u zabranu, i to svaki pojedini šumski odjel one godine, kad se može nadati valjanom naravnom naplodu; ako su ti za sječu opređie |