DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1890 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 76, — Švedske, ali na maloj prostoriji. Cieli kompleks, kojim se administrativno rukuje, iznosi jedva tri stotine hektara, Trgovina s drvi na veliko potiče od 1846. god. U početku su Englezi dobivali tamo drva ~ za dva kronora (2-67 fran.) jedan hektar šume! Danas se jedno stablo plaća jedan kronor. God. 1861. bijaše u Švedskoj 5052 pilane, medju ovima 59 parnih; a od 1873. polazi pravi polet u šumskim podhvatima. U unutarnjosti Švedske ima poduzimača i vlastnika pilana, koji su zauzeli duž glavnih vođa šumske površine, koje su veće od gdjekoje kneževine u Njemačkoj. Najviše se sieče u seljačkim šumama. Obično se ugovara tako, da se sieku stabla samo do izvjestne debljine. Kad se šumska radnja u veliko razvila, tad se morala i vlada pobrinuti za komunikaciona sredstva u zemlji. A kako je prenos drva po vodi najjeftiniji, to je valjalo udesiti vode za taj posao. U tu svrhu sklopljena su družtva, koja preuzimaju brigu o splavljanju privezenih drva uz naplatu. Ova družtva vode često brigu i o uzdržavanju nasipa i čišćenju potoka. Medju tim rade na tom ponajviše posebna družtva. Družtva, koja su poznata pod imenom „Strbmrensningsbolag", što znači družtvo za reguliranje rieka, ulažu često veoma velike glavnice u taj posao. Glavnica na pr., koja je uložena u ovu radnju na vođama prema Sundswallu u dužinu od 300 kilometara, iznosi do 8 milijuna kronora, što čini od prilike 5,320.000 forinata a. vr. Ovakovo splavljanje drva nije bez velikih težkoća, osobito kad se to radi na gorskim vodama i bujičnim potocima. Posao počinje u proljeće, kad se vode odmrznu; vrlo riedko prije mjeseca maja a često istom početkom juna. Prije nego se drva pobačaju u vodu moraju se buletati komad po komad čekićem dotičnoga trgovca ili gospodara. Da pri tom splavljanju mnogo drva propadne, razumije se po sebi. Kod Sarpenfossa, jednog vodopada blizu ušća rieke Glomena, razbijalo se i tonilo drva preko godine u vriednosti od BO.oOO kronora. Sbog toga valjalo je otvoriti jedan kanal od 4200 met. dužine te obilaziti onu nezgodu. Kod takovih se vodopada dogadja, da se nagomila toliko drva u jedan mah, da zastane cieli posao, te se često i dinamit u pomoć uzima. Vele, da ima u Norvežkoj jezera, koja su kao patosana potonulim đrvećem u tolikoj mjeri, da će vremenom biti vriedno i uz veće troškove voditi ih iz jezera — kad drvo veću vriednost dobije. Što se tiče troškova oko splavljanja, to odvisi od stanja vode. Gdjekoje godine, kad je voda malena, zaostane masa drva na svom putn. Tako je 1880. u ljetu poslije zime s omalo sniega zaostalo u Ljusne-Elfu 180.000 debala, a u pritocima 720.000, te je tako od 2,200.000 komada samo 1,300.000 komada došlo do svoga opredjeljenja. Naprotiv gođiue 1881, splavljeno je uz najbolji uspjeh 3,187.517 komada. |