DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1890 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— >iS.7 — Položaj ove šume skroz je ravan, većom stranom još i poplavam izvržen. Tlo je više manje humozua pjeskovita ilovata, koja leži na naslagi pieska, te je duboka i plođovita. Sastojinu sačinjavaju hrastovi, briestovi, jasenovi, grabrići u raznom omjeru medju sobom pomješani, a gdjegdje dolazi i po koji ja^^njed (crna topola), 6ije je sjeme nadošlo iz vana. U nekojih odjelih su jasenovi i briestovi vladajuća vrst drveća upravo tako, kao što su to bili u prijašnjoj staroj šumi; jer zapremaju do GS^/o svega površja onoga odjela; u mnogih odjelih nalazi se opet hrast lužnjak u većini, naime do 65°/o, a gdjegdje i posve čist na ovećoj površini, nu nigdje izpod 157o cielosti. Grab se nalazi u smjesi s prijašnjimi vrstmi samo na okrajcih šume, koji niesu podvrženi poplavam, a još slabije nego što je grab, zastupan je jagnjed. Na iztoCnoj strani šume sačinjava u tri odjela prijašnja pođredjena sastojina, koja sastoji iz briestova. jasenova, grabova i klenova, sada nadstojno drveće mladomu naraštaju, koji sastoji osim ovih spomenutih vrsti drveća jo?^ i iz hrasta lužnjaka i jagnjeda. To nadstojno drveće nepravilno je razdieljeno. ter mu se može ocieniti sklop na 03, 04 do 0-5 podpunog obrasta, a doba mu je 60—80 godina. Izuzev to spomenuto nadstojno drveće, bila je doba mlade sastojine prije požara, računajući ju od sjeka stare sastojine, postepence 2, 3, 4, 5, 6 i 7 godina, dok prava životna doba, t. j . ona počam od klijanja sjemena, bijaše 8 godina. Zadnja ta doba može se prama tomu smatrati obćom za cielu mladu sastojinu, premda su biljke u većem dielu šume bile po nekolika godina pod zastorom sjemenjaka, pa su se s toga u prvih godina života i razvijale "slabije, nego da su se nalazile u podpuno prostom stanju. Mladi naraštaj, na&tavši uslied naploda sjemenjaka, bio je izvržen tečajem svoga živovanja opetovanom znatnom oštećivanju prigodom transporta ogromne drvne gromade, iz koje jo sastojala prijašnja stara visoka šuma, a ono, što je još zdravoga ostalo iza toga osakaćivanja, činilo se, da će propasti od silnih poplava, koje su navalile god. 1870.—1872., ter koje su kadkada potrajale i po više tjedana. Prama tomu nije ni čudo, ako je takova sječina prvih godina samo kržljavo napredovala. Pošto se moglo uzeti, da je za ono 8 godina dobe mladih stabalca od klijanja sjemena do požara, korienje istih već prilično uznapredovalo u svom razvoju, osobito nakon odstranjenja sjemenjaka, koje su ga zastirale, to se moglo pravom očekivati, da će isto korienje pokazati nakon požara dovoljnu produktivnost tim više, ako se uzme u obzir, da je korienje za propast biljke upravo tako važno, kao što i nadzemni dio iste. Funkcije obiju medjusobno se popunjuju, pa svaki dio teži, da se uzdrži ravnotežje, te iz toga proizlazi, da će se doskora to ravnotežje opet uzpostaviti, ako bi se uslied ma kakvoga uzroka možda poremetilo. : Nekoliko dana iza kako bje požar posve utrnut, pade obilna kiša, a poslije nje nasta prilično toplo vrieme; vegetacija se poče brzo razvijati, te se svuda ukazaše krepke panjevjie mjadice. . _: .. .. |