DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1890 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 56 — oganj lako primiti suhe trave, koja se nalazila na požarištu, i brzo se po njoj razširivati. Obzirom na veličinu toga požara napomenut ćemo ovdje iz kronike šumskih požara posljedice njegove i stanje one šume poslije istoga. Pravac vjetra bijaše od jugozapada prama sjeveroiztoku, pa se već u prvi mah moglo predvidjeti, sudeći po jakosti ognja, da će oštećeni nadzemni dielovi mladih stabalaca izgubiti svoju životnu snagu, a na mjestih, gdje je trava, trešće i nuzgredno šikarje bilo gušće, pak se vatra duže zadržavala, da će i samo korienje zlo proći. Pošto bijaše posvemašnja oskudica vode^ to se oganj mogao ustaviti istom četvrte noći, dospjev do prosjeka na iztočnoj strani šume, koji se posve očistio od svih gorivih stvari. Uzprkos neumornoj radinosti mnogih poslenika nije bilo moguće vatri prije na put stati, pa da se nije bio vjetar okrenuo, bog zna, bi li i onda još bilo moguće sustaviti oganj. Uništenje bijaše gotovo, a slika šume bila je žalostna! Na požarištu stajahu opaljeni i pocrnjeli mladi stablići, malo ne svi uzpravno, a kora im bijaše razpucana. Ovdje ondje vidjevali se pougljenjeni panjevi i hrpe pepela od izgorjelog drvlja. U obće pokrivaše pepeo posvuda zemlju, a u pojedinih skupinah briestova, jasenova i grabova, što no sačinjavahu prije sjeka stare šume podredjenu sastojinu, a sada ostadoše kao nadstojno drveće mladoj šumi, — dosizaše vatra stablima do one visine, do koje bijahu ista obrasla mahovinom. Na prvi pogled mislilo se, da su mnoga stabalca, koja su od ognja prividno manje trpjela, ostala još na životu, pak su se ista iztraživala, ali iztraga ta pokaza, da je žal´ bože ciela mlada sastojina podpuno uništena, pak i napomenuto drvlje prijašnje podredjene sastojine ako i nije sasma izumrlo, a ono se takodjer nalazilo u veoma dvojbenom stanju. Važno je pak to, da je korienje veće polovice svih mladih stabalaca ostalo srećom neozliedjeno, pa se moglo obzirom na njegovu snažnost za sigurno očekivati, da će naskoro potjerati nove mladice. Na izsječenje ove mlade izgorjele sastojine ne mogaše se s toga ni misliti, pa onda obzirom na postojeće okolnosti nije niti bilo moguće, da se taj posao, na toli ogromnoj površini obavi u tako kratko vrieme, kako bi to bilo potrebno. Osim toga bilo bi i vrlo dvojbeno, da bi takav sjek bio probitačan, ako se pomisli, da je izgorjelo stabalce postalo suhim i tvrdim, ter bi bila malo ne neizbježiva znatna ošteta gornjeg diela korienja prigodom samoga sjeka; za tim bi se mogli pri tom lako uništiti i mirujući pupoljci na korienja, od kojih se jedino dalo očekivati, da će potjerati nove mladice. Usuprot moglo se očekivati, da će ostavljena izumrla stabalca sačinjavati skupa s novim izbojem dosta gust sklop šume. koji će biti nuždan, da uzmogne novi naraštaj zadobiti dovoljnu npravnost u svom rastu; kasnije su se SVP te nade zaista i obistinile. |