DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 49 <-- 49 --> PDF |
— 47 — s njim se sastati, reče nadlugar. Eto vidite, priinjeti lugar Joco, da uieaam lagao, što god sam rekao i to priznaju i ova dvojica; nadalje refie, da će se javiti bolestnim, pak (Se morati nadlugar njegov srez nadzirati. Kad smo se na licu mjesta dovoljno uvjerili, da se neko stvorenje u šumi nalazi, predložili ja, da bi dobro bilo, da mi četvorica, pošto smo dobro oboružani još onu večer zasjedamo i postavimo se na prosjeki u šumi jedan od drugog u kratkom raz´ maku; možda će nam sreća poslužiti, pa ćemo taj stvor ubiti. Na to mi pade u rieč nadlugar, da on ne bi savjetovao, da ostanemo na zasjedi, jer nam nije nužđoo, da po noći šumom preko panja i klada tumaramo kući, a napokon da vukodlak našu namjeru već zna, pak ne bi došao, a niti mi ne možemo njemu naškoditi. To mu dragi lugar posvjedoči. Eto sad vidimo nadlugarovo junačtvo, primjeti lugar Joco, a njegovu je prijavu, dok se nije uvjerio, ništarijom držao; za što ne bi sad na zasjedi ostali, kad naš gospodin hoće, pak puklo kud puklo, on da je pripravan ostati. Kako sam po licih razabrati mogao, voljeli su svi, da se kući povratimo, nego da na zasjedi ostanemo, Medju tim odlučih, da ću od kapetana bajku tražiti i to još za dojdući dan. Za tim se povratismo iz šume još prije mraka kući. Još istu večer zaputih se kapetanu te mu pripovjedah, da je izkazivanje lugara Joce istinito jer kako se po tragu razabrati dalo, nalazi se zaista njeka neobična zvier u šumi, koju nadlugar drži za vukodlaka. Umolih, da se hajka za sutrašnji dan odredi u ime kurjaka, jer ako bi sviet začuo, da je hajka za kakovu sablast odredjena, došlo bi malo hajkača i lovaca, ili napokon ne bi nitko došao. Kapetan odredi još istu večer šve, što je bilo potrebno za hajku. Sutra dan sakupi se dovoljan broj hajkača i lovaca na odredjenom mjestu blizu šume, u kojoj se namjeravala hajka izvesti. Ja s lugari zavedoh lovce i hajkače tihano oko šume, gdje da bi se taj čudnovati gost nalaziti mogao. Odielih se od lovaca zasjedača s lugarom Jocom i zauzeh zasjedu na uglu guste zabrane i polja kukuruza, gdje je lugar prvi put vidio preko puta sablast preći. Hajka poče velikom vikom puškaranjem, bubnjanjem i tuljenjem u rogove kao što obično biva, tako, da se svaka zvier sa svoga ležaja dignuti morala. Na zauzetoj zasjedi motreći s lugarom sad lievo sad desno, propuštajući kraj nas po koju lisicu, samo da ne plašimo očekivanu zvier. Nu za kratko vrieme čusmo, da se na drugoj strani zabrane živičji plot krši. Misleći prije na kurjaka, nego na očekivMHU zvier, koja hoće da živicu provali, u isti mah, kad se živični plot zanihao, kad je preko njega skočila, reče lugar: to je — u isti čas izpalih ja jednu ciev tanetom nabijenu. — Kako je podaleko bilo, jedva sam mogao razabrati u zelenilu granja, da je medjed, i da ga je tane moralo ma gdje očešati, jer se preko živičnog plota samo strovalio na zemlju i u kukuruze izmakao; za tim poviknuh, da upozorim lovce zasjedače, koji su bili postavljeni medju šumom i kukuruzom. Odmah nastade i medju njima puškarenje i vika ; na što ja s lugarom pohitih do lovaca, da vidim, kakvo je stvorenje. Lovci, koji su ga vidjeli i na nj pucali, rekoše, da Je grdan medjed i da je na stražnjoj nogi ranjen i da su opazili, da ima na vratu oširok remen, i da su mu isti lovci rana nanieli, ali je on ipak umakao u kukuruze prama ritu. Isti dan bijaše potražen, nu njega se nije moglo naći. Valjda se bio u rit u trsku i saš zavukao, gdje su ga nakon 8 dana svinjari od orlova i svraka već izjedena i našli. Cim su se lovci sakupili, primjeti jedan birtaš iz obližnjeg sela, koji je takodjer u hajki bio, da je to medjed, koji je prijo mjesec dana Talijanom pobjegao. Talijani imali su sa sobom pet medjeda; kod njega su prenoćili i jedan im je iz staje nestao. Birtaš se još dobro sjeća, da su Talijani jednog medjeda, kad su se opili, oštro batinali ; valjda im je šta skrivio i da to može biti taj isti. Talijani su ga, kako r«če, još isti dan ranom zorom po kukuruzu tražili i mamili, ali im bijaše uzalud. Valjda se medjed bojao novih batina i tako su Talijani drugi dan zorom otišli, bez da ib je više vidio; |