DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 47     <-- 47 -->        PDF

-- 45 —


Ilija Jerbić iz Ravljaua za predjel Gođa6a nsl^400 jelovih tehničko - spošobnib
stabala po m^ for. 2.31 prama izkliCnoj cieni od for. 2.90; Marko Bionđić iz Melnica
za srez KrekovaCa na 220 bukovih tehničko-sposobnih stabala po m´´ for.;2.— prama
izkličnoj cieni od for. 2.80.


Pošto kr. državna šumarska uprava svoje sastojine unovčuje uz još nižu cienu,
ne^o gornje ponude glase, to bi zaključeno ponudu Frane Prpića i Ilije Jerbida takodjer
prihvatiti, a onu Marka Biondića za Krekovafiu odbiti, jer ima izgleda, da de se
tamo podpuna ciena postići.


Za ostale šumske predjele zaključeno je, da se ciena za 20"/^ snizi i ´ ponovna
dražba razpiše.


Osobne viesti.


Imenovanje. Kod otočke imovne obdine imenovan je abiturient šumarstva J o s i p
Majnari ć privr. šumarskom vježbenikom, nadalje pak dosadanji šumarski vježbenik
Andrija Koprić kod II. banske imovne obdine šum. procjenbenim pristavom, obadva
sa sustavnim! berivi.


Nikola Bielić. Dne 14. prosinca p. g. preminuo je od upale pluda. kod svog
otca u Gudovcu šum. vježbenik gjurgj. imovne obdine Nikola Bielid u 21 god. života.


Činovnici obih imov. obdina u podpunom broju izkazaše posljednju počast mladom
drugu, staviv mu krasan vienac na odar, đočim su mu ostali prijatelji na grobu ganutljivu
tužaljku odpjevali, a pobratim mu Kuntarić nadgrobno slovo držao.


Nakon svršenih nauka postao je naš Nikola vježbenikom, to je bio revan i
marljiv u službovanju, pak je s toga i k proređjivanju šuma početkom studenoga
izaslan, nu tom zgodom nepažnjom, kao što se to u obde kod mladjih često đogadJH,
nablađio se, i na najveću žalost otca i šestero braće i sestara podlegao neublaživoj
sinrti, te sad, gdje je počeo kao štedljiv i poslušan sin težko skucani novac oteu
vračati, koj je veoma mnogo žrtvovao, da ga izuči, nestade ga na najveću žalost ubogih
malih sestrica, koje uzalud plačući moljahu : „Niko dragi, ne ostavljaj nas", dokle se ne
ozva posljednji „vječnaja pamjat", i tako bolnim srdcem oprostismo se s drugom^: koj
je bio u istinu vriedau činovnik, dobar drug, a otcu zahvalan siri. Pokoj mu duši^


Sitnice.


O polaganju tekućih i neizperivih boja na šumskim kartama. Možda de
zaniiriati čitatelje viest, da je pošlo za rukom, hvala velikom napredku u kemiji, načinili
najraznije boje, koje imaju to svojstvo, da se ne daju isprati i da se mogu sačuvati
tekude; pa su stoga vrlo prikladne pri pravljenju planova i karata svake vrsti,
a osobito šumovida.


Nadalje imaju to dobro svojstvo, da se mogu vodom razrediti i tako u raznim
tonima položiti, za tim ne teku i brzo se osuše, a može se položiti i više njih jedna na
drugu. Posao je s njima brži i jednostavniji nego s dosadanjim vodenim bojama.


Šumar ima veliku korist od karata, koje su bojadisane takim bojama osobito kad
radi pnd vedrim nebom. Ako se nenadano obori kiša, ne pokvari se ništa kod tak ih
karata, dok se one s običnim bojama brzo pokvare, jer se ove boje lako u vodi
raztope. Osobito su ove boje od koristi za šumske taksatore.


Boje te proizvadja, firma AV. Bruns, kemička fabrika u Halberstadt-u, u Njemačkoj,
a u Austriji se dobivaju kod firme Franz Balatka u Pragu i Beču.
Crtica iz moje lovske prakse. Pripoviedat du jedau dogodjaj iz moje prošlosti
i to iz onoga doba, kad sam bio \valdbereiterom u Kovilju.


Bilo je to u rujnu god. 1856. Nekoga rujna dodje mi u ured lugar i reče, da
ne de više u šumu bez asistencije, jer da je naišao na peku sablast, koju je iz daleka
šmotrib, ^ako je preko šumskog puta prešla. Po tragu sudeći, reče, nije zvicr. Ja još




ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 48     <-- 48 -->        PDF

— 46 — ´
u Sudu a u sobu stupi nađlugar (Berittener). Pripoviedih mn, kako je lugar Jovo vidio
u šumi neku sablast. Nađlugar primjeti, da je Joco sam sablast pa da više vjeruje
babama, nego li sv. evangjelju. Nu lugar Joco uztvrdi, da je trag na blatu dobro pregledao
pa da se ne vara; trag naliči na čovječju stopu, ali nije od čovjeka. Dalje
reče, da je jutros idući iz šume srfo kaludjera, pa mu je pripoviedao, što je vidio, a
kaludjer da mu je rekao, da to mora biti djavolji trag. Nađlugar mu zlobno primjeti,
da je to možda onaj djavo, što ga je kaludjer iz neke bolestne žene iztjerao, te se
sad po šumi klatari, pa opomene lugara, neka pazi, da ne bi u nj unišao. Lugar se
na to razsrdi te reče nadlugaru, neka mu se ne ruga, jer da je istinu govorio. Da
učinim zađjevicam kraj, rekoh lugaru, neka učini pismenu prijavu, jer ja ustmene ne
primam. U ostalom ne može dobiti asistencije, dok ne nastane sječa, dakle do mjeseca
studenoga. Nađlugar doda još, da valjda hode asistenciju, da mu družtvo pravi, torbu
nosi i lulu pali, pa hode da živi gospodski.


Prije ođpusta opomenuh ga još, da si izbije iz glave tu sablast, te službu
vrši, kako treba, i ako bi se s njom susreo, neka ju iz svoje dvocievke valjano podpraši.
Nu on reče, da dvocievka ne bi sablasti škodila te bi još on sam mogao nastradati.
Rekoh mu, da je odveć praznovjeran, jer on uviek nješto vidja i drži, što
drugi ne, kao što mi je pripoviedao, da ima u ritu zmija s crljenom krunom, koju da
je on vidio, ali ubio nije; da je vidio gdje se plamen iz zemlje diže; od coprnica i
vila nema ni kraja, koje da je on vidio, gdje se na guvnu il razkršdu igraju ili na
vratilu jaše ; pak sad hoće, da me nasamari, da se neka sablast u njegovom šumskom
srezu zadržaje i da je sramota, da on kao lovac u tako koješta može još vjerovati i
plašiti se.


On se namrgodi i izrazi, da mu ništa ne vjerujem, i ode. — Što se tiče lova,
reče nađlugar, Joco je vješt lovac, samo mu se nehotice dogodi, da svake godine u
lovu od svojih pasa koje ustrieli, a nadomjestiti ga zna brzo, jer s njima trguje kao
ciganin s konjima.


Nakon dva dana eto lugara Joce poplašena opet k meni. Javi mi, da on više
nipošto u šumu ne će, ma ga odpustili, jer je zorom sablast opet opazio, kad je iz
kukuruza preko puta u šumu prešla. Kako izgleda i čemu naliči, upitah ga. On mi
reče, da je velika, crna, podugačka, nu ne može je točno opisati, jer je bila dosta
podaleko i u mah nestala, i da joj je opet na novi trag naišao, koji je baš čudnovat
i svakako da mora biti opasno stvorenje, koje se u njegovu šumskom srezu nalazi.


Na njegovu opetovnu prijavu uputim ga, da ode kumpaniji i zatraži od kapetana
asistenciju. On to učini i izpoviedi kapetanu, što je vidio. Ne bi dugo, eto i kapetana
k meni, te mi pripoviedi, sto mu je lugar Joco izpoviedio, kako je na neki đjavolski
trag nabasao i da traži od njega dva momka asistencije.


Da se o njegovoj prijavi pobliže uvjerim, odlučih, da ću još isti dan po podne
poći u šumu s nađlugarom i s još jednim lugarom. Lugar Joco imao je, da nas na
lice mjesta odvede, da izvidimo trag, kojeg ee nam on pokazati — ako je istinu govorio.


Nakon ručka zaputismo se u dvojih kolih u šumu, da pregledamo trag. Razgledajući
ga simo tamo primjetih, da bi taj otisak stope mogao nešto naličiti na medjedju
šapu, u koliko mi je iz slike poznato; inače da niesam u naravi otisak međjedje stope
vidio, stoga ne mogu jamčiti za to. Bog s vama, povikne nađlugar, tk, medjeda nema
u naših šumah, a nije ih nikad bilo, oni su u Kranjskoj. Na to se nađlugar prignu
k zemlji, da stopu bolje izpita. Kad ju je dobro razgledao, prekrsti se i reče, da je sad
na čistom i zna, s kim ima posla; stopa je po kraju vlaskasta, po čem se vidi, da
je to pravi vukodlak. To potvrdi drugi prisutni lugar, jer da i on zna, da ima vukodlaka,
od kojih sviet mnogo pripovieda.


Kako izgleda taj vukodlak, upitah ih. Oni odgovoriše, da ga niesu vidjeli, već su
čuli pripoviedati, da naliči na čovjeka, i đa je sav dlakav i opasan. Sačuvaj nas bog,




ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 49     <-- 49 -->        PDF

— 47 —


s njim se sastati, reče nadlugar. Eto vidite, priinjeti lugar Joco, da uieaam lagao, što
god sam rekao i to priznaju i ova dvojica; nadalje refie, da će se javiti bolestnim,
pak (Se morati nadlugar njegov srez nadzirati.


Kad smo se na licu mjesta dovoljno uvjerili, da se neko stvorenje u šumi nalazi,
predložili ja, da bi dobro bilo, da mi četvorica, pošto smo dobro oboružani još onu
večer zasjedamo i postavimo se na prosjeki u šumi jedan od drugog u kratkom raz´
maku; možda će nam sreća poslužiti, pa ćemo taj stvor ubiti. Na to mi pade u rieč
nadlugar, da on ne bi savjetovao, da ostanemo na zasjedi, jer nam nije nužđoo, da po
noći šumom preko panja i klada tumaramo kući, a napokon da vukodlak našu namjeru
već zna, pak ne bi došao, a niti mi ne možemo njemu naškoditi. To mu dragi lugar
posvjedoči. Eto sad vidimo nadlugarovo junačtvo, primjeti lugar Joco, a njegovu je
prijavu, dok se nije uvjerio, ništarijom držao; za što ne bi sad na zasjedi ostali, kad
naš gospodin hoće, pak puklo kud puklo, on da je pripravan ostati.


Kako sam po licih razabrati mogao, voljeli su svi, da se kući povratimo, nego
da na zasjedi ostanemo, Medju tim odlučih, da ću od kapetana bajku tražiti i to još
za dojdući dan. Za tim se povratismo iz šume još prije mraka kući. Još istu večer
zaputih se kapetanu te mu pripovjedah, da je izkazivanje lugara Joce istinito jer kako
se po tragu razabrati dalo, nalazi se zaista njeka neobična zvier u šumi, koju nadlugar
drži za vukodlaka. Umolih, da se hajka za sutrašnji dan odredi u ime kurjaka, jer
ako bi sviet začuo, da je hajka za kakovu sablast odredjena, došlo bi malo hajkača i
lovaca, ili napokon ne bi nitko došao. Kapetan odredi još istu večer šve, što je bilo
potrebno za hajku.


Sutra dan sakupi se dovoljan broj hajkača i lovaca na odredjenom mjestu blizu
šume, u kojoj se namjeravala hajka izvesti. Ja s lugari zavedoh lovce i hajkače tihano
oko šume, gdje da bi se taj čudnovati gost nalaziti mogao. Odielih se od lovaca zasjedača
s lugarom Jocom i zauzeh zasjedu na uglu guste zabrane i polja kukuruza,
gdje je lugar prvi put vidio preko puta sablast preći.


Hajka poče velikom vikom puškaranjem, bubnjanjem i tuljenjem u rogove kao
što obično biva, tako, da se svaka zvier sa svoga ležaja dignuti morala.


Na zauzetoj zasjedi motreći s lugarom sad lievo sad desno, propuštajući kraj nas
po koju lisicu, samo da ne plašimo očekivanu zvier. Nu za kratko vrieme čusmo, da
se na drugoj strani zabrane živičji plot krši. Misleći prije na kurjaka, nego na očekivMHU
zvier, koja hoće da živicu provali, u isti mah, kad se živični plot zanihao, kad
je preko njega skočila, reče lugar: to je — u isti čas izpalih ja jednu ciev tanetom
nabijenu. — Kako je podaleko bilo, jedva sam mogao razabrati u zelenilu granja, da
je medjed, i da ga je tane moralo ma gdje očešati, jer se preko živičnog plota samo
strovalio na zemlju i u kukuruze izmakao; za tim poviknuh, da upozorim lovce zasjedače,
koji su bili postavljeni medju šumom i kukuruzom. Odmah nastade i medju njima
puškarenje i vika ; na što ja s lugarom pohitih do lovaca, da vidim, kakvo je stvorenje.
Lovci, koji su ga vidjeli i na nj pucali, rekoše, da Je grdan medjed i da je na
stražnjoj nogi ranjen i da su opazili, da ima na vratu oširok remen, i da su mu isti
lovci rana nanieli, ali je on ipak umakao u kukuruze prama ritu. Isti dan bijaše potražen,
nu njega se nije moglo naći. Valjda se bio u rit u trsku i saš zavukao, gdje
su ga nakon 8 dana svinjari od orlova i svraka već izjedena i našli.


Cim su se lovci sakupili, primjeti jedan birtaš iz obližnjeg sela, koji je takodjer
u hajki bio, da je to medjed, koji je prijo mjesec dana Talijanom pobjegao. Talijani
imali su sa sobom pet medjeda; kod njega su prenoćili i jedan im je iz staje nestao.
Birtaš se još dobro sjeća, da su Talijani jednog medjeda, kad su se opili, oštro batinali ;
valjda im je šta skrivio i da to može biti taj isti. Talijani su ga, kako r«če, još isti
dan ranom zorom po kukuruzu tražili i mamili, ali im bijaše uzalud. Valjda se medjed
bojao novih batina i tako su Talijani drugi dan zorom otišli, bez da ib je više vidio;




ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 50     <-- 50 -->        PDF

_ 48 -r


Na to primjeti opet jedan seljak, da de to biti onaj tat, koji je u njegovom pčelinjaku
dvie; košnice meda pojeo i pfiele pognjavio. Osim toga načinio je u kukuruzi dosta
štete, na koju su ljudi tek kasnije naišli. . J. E.


O g" 1 a s.


Slavne šumarije, koje su tečajem lanjske godine primile više brojeva „Šumarskoga
lista", nego što uplatiše za područno lugarsko osoblje članarine, umoljavaju se, da
odnosne preko broja primljene svezke lista poVTate predsjeduičtvn družtva. U buduće
pak neka izvole svaku promjenu u tom pogledu odmah prijaviti, a ne tek onda, kad
se urgira dužna članarina, jer se tim postupkom nanaša družtvu dosta znamenita i nenaknadiva
šteta. Predsjedništvo.


I z k a z


0 strukovnih knjigah i šum. listovih, koji se nudjaju na prodaju i na obroSnu
odplatu.
A) Čvrsto uvezane, u vrlo dobrom stanju sačuvane:


1. Porstbenutzung, C. Heyer, 1873. — 2. Forstl. Flora, Dr. Mor. Willkomm,
1875. — 3. Anleitung zum "VValdbau, von Carl Stumpf, 1870. — 4. Centralblatt
1878 i 1881, 2 kom. — 5. Portefeuille fur Forstwirthe, Taxatoren eto. 1880. —
6. Holzmesskunst, Kunze, 1873. — 7. Gojenje šuma, Kr. Jović, — 8. Geodasija,
Koroskenjl. — 9. Forsteinriehtung, Judeich, 1874. — 10. Betriebs- und Ertrags-
Regulirung der Forsten, Grebe, 1867. — ll.Baukunđe, Schubert, 1872. — 12. Waldwerthberechnung,
Beiwinkler, 1861. — 13. Šumarski list 1877, 1878, 1879 i 1880
4 komada.
B) Neuvezane, ali u vrlo dobrom stanju sačuvane:


1. Der ratioaelle Forstvvirth und das Gesetz der Stammbilđung, Pressler, 1865.
— 2. Wal1884, 1885, 1886, 1887 i 1888. 8 godišta. — 4. Anleitung zur Waldwerthrechnung,
Dr. Heyer, 1883. — 5. Kauschinger, Waldschutz, 1883. — 6. Čuvanje šuma,
Kiseljak. — 7. Centralblatt 1882, 1883, 1884, 1885 i 1886. 5 godišta.
Gore označene knjige i šumske listove prodaje jedna udova, ostavša sa mnogobrojnom
djecom iza smrti svojega muža šumara u zbilja žalostnom i sdvojnom stanju.
Pobliže glede ciene upitnih knjiga i šumskih listova podieljuje gosp. nadšamar II. banske
imovne obćine Vinko Benak u Petrinji.


Dopisnica uređničtva.


P. n. gg. P. B. u Mitrovici, i St. H. u Valpovu: Vaše cienjene razprave počeli
smo ovim brojem otiskavati u našem listu; upriličili smo pođjedno shodno, da Vem se
zatraženi posebni otisci od tih razprava prigotove, i u svoje vrieme pravodobno dostave
na daljnje razpolaganje. — M. R. u Kutjevu, I. St. u Trnjanih, dr. D. 0. Č. u
Zagrebu, D. L. u Belovaru, S. P. u Otočcu, J. E. u Zagrebu i V. B. u Petrinji:
Usrdna hvala na priposlanih viestih i crticah; uvrstismo po mogućnosti, ono što je
za sada izostalo, sliedit će naknadno u budućem broju našeg organa.
Molimo, da se i nadalje na nas dpgodice sjetite! Uredničtvo.


Uredničtvo i naklada hrr.-slav. šumarskoga driižtv^. — Tisak C. Albr^chta. ´´-´