DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 47 <-- 47 --> PDF |
-- 45 — Ilija Jerbić iz Ravljaua za predjel Gođa6a nsl^400 jelovih tehničko - spošobnib stabala po m^ for. 2.31 prama izkliCnoj cieni od for. 2.90; Marko Bionđić iz Melnica za srez KrekovaCa na 220 bukovih tehničko-sposobnih stabala po m´´ for.;2.— prama izkličnoj cieni od for. 2.80. Pošto kr. državna šumarska uprava svoje sastojine unovčuje uz još nižu cienu, ne^o gornje ponude glase, to bi zaključeno ponudu Frane Prpića i Ilije Jerbida takodjer prihvatiti, a onu Marka Biondića za Krekovafiu odbiti, jer ima izgleda, da de se tamo podpuna ciena postići. Za ostale šumske predjele zaključeno je, da se ciena za 20"/^ snizi i ´ ponovna dražba razpiše. Osobne viesti. Imenovanje. Kod otočke imovne obdine imenovan je abiturient šumarstva J o s i p Majnari ć privr. šumarskom vježbenikom, nadalje pak dosadanji šumarski vježbenik Andrija Koprić kod II. banske imovne obdine šum. procjenbenim pristavom, obadva sa sustavnim! berivi. Nikola Bielić. Dne 14. prosinca p. g. preminuo je od upale pluda. kod svog otca u Gudovcu šum. vježbenik gjurgj. imovne obdine Nikola Bielid u 21 god. života. Činovnici obih imov. obdina u podpunom broju izkazaše posljednju počast mladom drugu, staviv mu krasan vienac na odar, đočim su mu ostali prijatelji na grobu ganutljivu tužaljku odpjevali, a pobratim mu Kuntarić nadgrobno slovo držao. Nakon svršenih nauka postao je naš Nikola vježbenikom, to je bio revan i marljiv u službovanju, pak je s toga i k proređjivanju šuma početkom studenoga izaslan, nu tom zgodom nepažnjom, kao što se to u obde kod mladjih često đogadJH, nablađio se, i na najveću žalost otca i šestero braće i sestara podlegao neublaživoj sinrti, te sad, gdje je počeo kao štedljiv i poslušan sin težko skucani novac oteu vračati, koj je veoma mnogo žrtvovao, da ga izuči, nestade ga na najveću žalost ubogih malih sestrica, koje uzalud plačući moljahu : „Niko dragi, ne ostavljaj nas", dokle se ne ozva posljednji „vječnaja pamjat", i tako bolnim srdcem oprostismo se s drugom^: koj je bio u istinu vriedau činovnik, dobar drug, a otcu zahvalan siri. Pokoj mu duši^ Sitnice. O polaganju tekućih i neizperivih boja na šumskim kartama. Možda de zaniiriati čitatelje viest, da je pošlo za rukom, hvala velikom napredku u kemiji, načinili najraznije boje, koje imaju to svojstvo, da se ne daju isprati i da se mogu sačuvati tekude; pa su stoga vrlo prikladne pri pravljenju planova i karata svake vrsti, a osobito šumovida. Nadalje imaju to dobro svojstvo, da se mogu vodom razrediti i tako u raznim tonima položiti, za tim ne teku i brzo se osuše, a može se položiti i više njih jedna na drugu. Posao je s njima brži i jednostavniji nego s dosadanjim vodenim bojama. Šumar ima veliku korist od karata, koje su bojadisane takim bojama osobito kad radi pnd vedrim nebom. Ako se nenadano obori kiša, ne pokvari se ništa kod tak ih karata, dok se one s običnim bojama brzo pokvare, jer se ove boje lako u vodi raztope. Osobito su ove boje od koristi za šumske taksatore. Boje te proizvadja, firma AV. Bruns, kemička fabrika u Halberstadt-u, u Njemačkoj, a u Austriji se dobivaju kod firme Franz Balatka u Pragu i Beču. Crtica iz moje lovske prakse. Pripoviedat du jedau dogodjaj iz moje prošlosti i to iz onoga doba, kad sam bio \valdbereiterom u Kovilju. Bilo je to u rujnu god. 1856. Nekoga rujna dodje mi u ured lugar i reče, da ne de više u šumu bez asistencije, jer da je naišao na peku sablast, koju je iz daleka šmotrib, ^ako je preko šumskog puta prešla. Po tragu sudeći, reče, nije zvicr. Ja još |