DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1890 str. 34     <-- 34 -->        PDF

— 32 priete.
Bujice pustoše zemljište zasipavajući ga svojim nanosom. One prožđiru iz
godine u godinu po nekoliko novih posjeda, one prieče saobraćaj; radi njih ne
može se uzpostaviti stalan sistem za gradnju putova. Ovo je bjesnilo u toliko
groznije, što se stiče u pokrajini veoma sirotnoj, u okolini bez obrta, gdje su
oraće zemlje riedke a ovamo su jedini izvor za život stanovnika, koji samo uz
grdne napore i uztrajnost sebi njive stvaraju; pa tek što su ih stvorili, nadodje
bujica, koja u jednom satu otme plod njihovog desetogodišnjeg znojenja.


„Ima ih,^koje su već tu, da prožderu čitava sela i same burgove. Tamo
je dovoljno, da se nadnese jedna tamna oblačina iznad ždriela takovog biesnog
potoka, pa se podigne uzbuna u više obćiua."


Eto, što je dalo povoda, da je francezka vlada onaj patriotski posao oko
pošufailjenja golieti i uredjenja biesnih potoka preduzela.


U tom pogledu stvarani su naročiti zakoni.


Prvi zakon o pošumljenju gora izdan je 28. srpnja 1860. uslied strašnih
poplava od 1856. Po tom zakonu bilo je pošumljivanje obvezno i za privatne
posjednike u cielom onom obsegu, u kom je po naročitom povjerenstvu označena
nuždnost pošumljenja. Tko toj zakonskoj odredbi ne bi udovoljio, od toga
se zemljište putem eksproprijacije oduzimalo, a po obavljenom pošumljenju
imao je prvobitni vlastnik pravo tražiti svoj posjed, no morao je ili naknaditi
sve troškove oko toga posla (sa kamatama), ili ustupiti u ime toga polovinu
pošumljenog zemljišta državi.


Što se tiče zemljišta pojedinih obćina i javnih zavoda, država je imala
pravo u slučaju, ako ove ne bi htjele ili ne bi mogle gornjem zahtjevu udovoljiti,
nagodom zemljište oduzeti ili se staviti u posjed bez odštete, te izvesti
poslove na svoj trošak pa uživati zemlju sve dotle, dok ne povrati na to potrošenu
glavnicu i kamate. I obćine i javni zavodi imali su pravo na povratak
polovine, ako državi drugu polovinu ustupe.


Zasijavanje i zasadjivanje izvadjalo se u svakoj obćini na 720 zemljišta.
Ovaj zakon naidje odmah u početku na takove odpore, da je vlada bila
prinuđjena poslije nepune četiri godine donieti drugi, 8. lipnja 1864. promulgirani
zakon.
Ovaj zakon dopustio je zamjenu p oledinjavanja namjesto pošumljivanja.
Sve uredbe zakona od 1860. važile su sad i za poledinjavanje, s tom
iznimkom, da su se obćinska zemljišta imala za tri godine ledinom pokriti,
namjesto kroz 20 godina pošumiti.
Po zakonu od 1864. imale su obćine pravo tražiti odštetu za gubitak
popaše na zemljištu podvrženom poledinjavanju i pošumljenju.
Medju tim zakon od 1864. nije donio, niti je mogao donieti kakvog rezultata.
S jedne strane dokazalo je izkustvo, da je poledinjavanje neizvedivo
u ponajviše slučajeva, a naročito tamo, gdje je tlo pomično; s druge strane
zakon 0 poledinjavanju stvoren na istom načelu, na kom i zakon 0 pošumljenju,
nije ni u čem mienjao obćenita naredjenja ovog zadnjeg, a bilo je u