DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1889 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 53"d - FJzniitno, m lu se slučajno kod toga hrašća 30—50 cm. srčiae u trulež jzvrglo, to bi preostalo joS za tehničku porabu vise od 100 cm. debljine od j.runijera debla. Pa sve da bi se hrašće u toj dobi u srčiiii podpuno i zdra\o nalazilo, svakako srčiiia debla nije za duge, nego za loši ogrjev; dakle tu ne bi mnogo štetovali, ako bi pustili, da hrastove šume, gdje ih obćine u većoj površini imaj«, do 300 godina rastu; nego bi dapače kod debljih hrastova veću vrieđnost postigli. Šume iiivestitionalne zaklade i imovnih obćina u istih predjelih, gdje se jo^ na rali 30—40 hrastovili stabala nalazi, koja su tek 150—200 godina stara, prodaje se po rali za 900 — 1100 for. Kako je navedeno, produljenjem obhodnje do narnienjeno dobe, radi uživanja ploda i pa^e, vrieđnost bi drva na još jedan pat toliko narasla. Dakle niesu slavonske šume bile mrtav kapital, ako se i veli, da su najveći prirast u drvu premašile, već su dobre kamate nosile, kojim se pučanstvo okoristilo i svoje blagostanje podizalo. Eadi toga su se šume u bivšoj vojnoj Krajitii i štediie. Iz navedenih razloga valjalo bi s hrastovom šumom^ u interesu naroda i nadalje onako gospodariti, da ih uživa, da si kućno gospodarstvo podigne, jer su njegove, a ne treba nara se držati inostranog gospodarenja drugih predjela. Inostrani šumari, ne znajući zemlje niti odnošaja pučanstva, naveli su nas^ da se na štetu naroda griešilo, budući da se držalo načela, da se šume hrastove cim prije posieku, jer su tobože.svoju pravu dobu u prirastu drva premašile i ostarile, i novčanu vrieđnost izgubile. — Nastojalo se, da se šume čim prije spekulantom prodadu, kano da kod hrašća vrieđnost samo u drvu stoji. Pojedini pak seljak nema ništa od toga, ako se šuma dcbro proda, već mu se samo šteta nanosi, što mu se šuma već iza kućne ograde u zabranu stavlja, i tim mu se prostor paše i žirenja za ugon marve umanjuje. To je za pojedinoga seljaka u kućnom gospodarstvu osjetljivo, osobito kod današnjih odnošaja, gdje se jedno seljačko gospodarstvo na više grana dieii. Tu se oskudieva na pašnjacih, livadah, oranicah i t. d., a kod svega toga teži svaki diobar, da si stoku 1 11 većem broju nabavi, jer znade, da mu ona najveću privredu nosi. Šume su narodni im.etak, pa bi se imalo s njimi štediti i uzdržavati ih, jer naš narod nije još Da onom stepenu kulturnog gospodarstva, gdje se hrastove šume u velikom prodavaju. Od toga bi se imalo odustati u interesu narodnog gospodarstva, te bi trebalo prodaju šuma ograničiti na domaću porabu ina domaći obrt Kad bude seljak.vidio, da se o njegovom napredku radi, onda će on 1 dragovoljno terete nositi i novčane žrtve doprinašati. S padom Šuma pada i narodno blagostanje^ To je činjenica, koja se ne samo kod nas osjeća, već i u susjednoj Srbiji, gdje se nije s hrastovinom štedilo, već se spekulantom na brzu ruku prodavalo. 0 tom navesti mi je rieči iz .Nar. »ovina«, koje pod br-33. od godine 1887. donose, daje godine 1886. u Mitro^ ici (bivšoj vojnoj Krajini) na skeli 88.915 komada svinja i rogate marve prevezeno, a ja se još dobro iz moje prakse sjećam, da je u istom mjestu godine ^351-^1855. na skeli mjesečno 25—30 hiljada svinja prevezeno, što sam više |