DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1889 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 531 — mie, a za uzgoj »e izdaje se niti pare. Takovih zanemarenih imanja itna kod kod nas hez broja, a bolje ne postupaju mnoge obćine i privremeni užitnici šuma. Državne šume, kojimi ne upravlja kr„ zemaljska vlada, prodavaju se trgovcem s drvi u veliko. Trn fsu zanesene i imovne obćine bivše vojne Krajine a i druge, kojim su po obavljenoj segregaciji hrastove šume pripale, te se takme s prvašnjimi, bojeći se tobože, da im ne bi drvo izgnjiliio, kano da hrast ´< vrbom u jednoj kategoriji stoji. Ne obaziru se one na podizanje narodnog blagostanja niti ne gledaju, da se pučanstvo šumom okoristi, da može raznovrstnu stoku u većem broju odgajati, što mu je najveća privreda u kućnom gospodarstvu. Budući da slušatelji križevačkog zavoda moraju tražiti službu u Hrvatskoj i Slavoniji bud kod urbarnih i imovnih obćina, bud kod veleposjednika, to bi oni morali svoje ekskurzije praviti po domaćih šumah te proučavati odnošaje našega pučanstva. Na temelju nauke i izkustva morali bi oni tad poučiti i upozoriti, kako bi se gospodarilo šumom u onih predjelih, gdje je težko šumu gojiti, kao u predjelih, gdje se vinogradarstvo više goji, nego druge težatbene vrsti, pa se šume u mladosti većinom na kolje izsieku. U mnogih se predjelih pak ugoui stoka u šume navalice, jer obćine nemaju dovoljnih pašnjaka i tim se prieči razvitak mladom odgoju. U obćinah, gdje to ne biva, šuma je radi male površine izvrgnuta kradji, osobito u predjelih, gdje pučanstvo sa šumskimi proizvodi trguje, i drvo lasno unovčuje. Te okolnosti imali bi učenici prigodom ekskurzija u obćinah na licu mjesta proučiti, jer kad iz zavoda izstupe, manjka im praksa, a nemaju zgode, da si ju gdje pribave. Ono malo znanja, što si koji kod šumskog ureda imovnih obćina u manipulaciji pribavi, nije mu u vanjskom gospodarstvu od koristi. Kad kod obćine gospodarenje šuma preuzme, često je u neprilici videći šume opustošene, pa ne zna, šta da počne; kod doznačivanja drva drži se starog običaja preborne sječe, dok se još koje stablo na površini nalazi. Napokon te^i on, da se čim prije te obćine rieši, i da si pribavi mjesto kod druge obćine, gdje su odnošaji. povoljniji. Kako se možemo sjetiti iz izvješća prijašnjih ekskurzija šumskih, učenici križevačkog zavoda hvalili su inostrano gospodarenje, koje bi se možda i kod nas uvesti dalo. Pitanje je, da li bi isto cdaošajem našeg pučanstva koristilo, koje se s više grana gospodarstva bavi. Tu moramo uzeti u obzir naše podnebje, vrsti našeg drveća, tlo i odnošaje pučkog gospodarenja. Moramo se sjetiti, da je naše pučanstvo na šumu naviklo i da se većinom stočarstvom bavi. To ne biva u tolikoj mjeri u češkoj, štajerskoj i drugih pokrajina Austro-Ugarske, gt^je je poljodjelstvo prva grana narodnog gospodarstva, i gdje se stoka većinom ´i Stali hrani, pa gdje je k tomu i pučanstvo na većem stepenu naobrazbe. Tu i^ moguće šumu odgajati, i racionalno gospodariti tako, da bude glavni prihod ^uine u drvu. Ovoga se načela tamo i drži* Bi li se i mi morali držati načela, da siečemo naše hrastike, kad su naj^´?*^ i prirast u drvu rjostijzli? — Ne; jer to ne bi kod nas odriosajem narodnog |