DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1889 str. 7     <-- 7 -->        PDF

— 531 —


mie, a za uzgoj »e izdaje se niti pare. Takovih zanemarenih imanja itna kod


kod nas hez broja, a bolje ne postupaju mnoge obćine i privremeni užitnici šuma.


Državne šume, kojimi ne upravlja kr„ zemaljska vlada, prodavaju se trgovcem
s drvi u veliko. Trn fsu zanesene i imovne obćine bivše vojne Krajine
a i druge, kojim su po obavljenoj segregaciji hrastove šume pripale, te se
takme s prvašnjimi, bojeći se tobože, da im ne bi drvo izgnjiliio, kano da hrast
´< vrbom u jednoj kategoriji stoji. Ne obaziru se one na podizanje narodnog
blagostanja niti ne gledaju, da se pučanstvo šumom okoristi, da može raznovrstnu
stoku u većem broju odgajati, što mu je najveća privreda u kućnom
gospodarstvu.


Budući da slušatelji križevačkog zavoda moraju tražiti službu u Hrvatskoj
i Slavoniji bud kod urbarnih i imovnih obćina, bud kod veleposjednika, to bi
oni morali svoje ekskurzije praviti po domaćih šumah te proučavati odnošaje
našega pučanstva. Na temelju nauke i izkustva morali bi oni tad poučiti i upozoriti,
kako bi se gospodarilo šumom u onih predjelih, gdje je težko šumu gojiti,
kao u predjelih, gdje se vinogradarstvo više goji, nego druge težatbene
vrsti, pa se šume u mladosti većinom na kolje izsieku. U mnogih se predjelih
pak ugoui stoka u šume navalice, jer obćine nemaju dovoljnih pašnjaka i tim
se prieči razvitak mladom odgoju. U obćinah, gdje to ne biva, šuma je radi
male površine izvrgnuta kradji, osobito u predjelih, gdje pučanstvo sa šumskimi
proizvodi trguje, i drvo lasno unovčuje.


Te okolnosti imali bi učenici prigodom ekskurzija u obćinah na licu
mjesta proučiti, jer kad iz zavoda izstupe, manjka im praksa, a nemaju zgode,
da si ju gdje pribave. Ono malo znanja, što si koji kod šumskog ureda imovnih
obćina u manipulaciji pribavi, nije mu u vanjskom gospodarstvu od koristi. Kad
kod obćine gospodarenje šuma preuzme, često je u neprilici videći šume opustošene,
pa ne zna, šta da počne; kod doznačivanja drva drži se starog običaja
preborne sječe, dok se još koje stablo na površini nalazi. Napokon te^i on, da
se čim prije te obćine rieši, i da si pribavi mjesto kod druge obćine, gdje su
odnošaji. povoljniji.


Kako se možemo sjetiti iz izvješća prijašnjih ekskurzija šumskih, učenici
križevačkog zavoda hvalili su inostrano gospodarenje, koje bi se možda i kod
nas uvesti dalo. Pitanje je, da li bi isto cdaošajem našeg pučanstva koristilo,
koje se s više grana gospodarstva bavi. Tu moramo uzeti u obzir naše podnebje,
vrsti našeg drveća, tlo i odnošaje pučkog gospodarenja. Moramo se sjetiti,
da je naše pučanstvo na šumu naviklo i da se većinom stočarstvom bavi. To
ne biva u tolikoj mjeri u češkoj, štajerskoj i drugih pokrajina Austro-Ugarske,
gt^je je poljodjelstvo prva grana narodnog gospodarstva, i gdje se stoka većinom
´i Stali hrani, pa gdje je k tomu i pučanstvo na većem stepenu naobrazbe. Tu
i^ moguće šumu odgajati, i racionalno gospodariti tako, da bude glavni prihod
^uine u drvu. Ovoga se načela tamo i drži*


Bi li se i mi morali držati načela, da siečemo naše hrastike, kad su naj^´?*^
i prirast u drvu rjostijzli? — Ne; jer to ne bi kod nas odriosajem narodnog