DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1889 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 530-, — , Prerua tomu sasiBa je smježno govoriti o prištenji od 4—5000 for,, koju bi imovna obćina iraala, kad bi se uprava i t. d. spojila s petrovaradinskom iiBovBoiB obćinom, kako se to s neke strane radi prištednje dokazuje, jer je ona spremna za svoju sairiostalnu upravu i veće izdatke doprinašati, nego što ih danas doprinaša. 0 ekskorzijah sliišatelja šumarstva krlževačkog učilišta^ te njekofiko rieči o odnošajih šumskoga gospodarenja u Hrvatskoj i Slavoniji, Kako prijašnjih godina, tako i ove godine poduzeli su slušatelji šumarstva na križevačkom učilištu praktične ekskursije u šumske predjele domovine i izvan iste, gdje je kultura u šumskom gospodarstvu veći stepen postiglav nego, li kod nas. Da li budu slušatelji krizevačkog učilišta u inostranih predjelih koristi crpiti, koje bi odnošajem našeg pučkog gospodarstva u prilog išlo; hoćemo da razmotrimo. Uzmimo šumsko gospodarenje u Češkoj, Štajerskoj ili Njemačkoj, bilo kod veleposjednika šuma, bilo kod šuma državnih ili obćinskih, svakako su oni .nas u gospodarenju i gojenju šuma preteklL To je s obzirom na gospodarenje tamošnjeg pučanstva i na vrsti drveća lako i moguće, jer se ondje stoka ne goni na pašu u šume; šumske radnje obavljaju radnici u šumah nastanjeni; godišnje sječe, ako niesu nai´avno pomladkom obskrbljene, to se one odmah umjetno posiju ili odgojenim sadnicam posade; branjevine se ne ogradjuju, kao^ što: je kod nas uvedeno radi ugona marve ali je i to tobože u mnogih´predjelih zanemareno; drva iz šumske sječe odpremaju se u pravo doba godine,, i sve šumske radnje u redu i pravodobno obavljaju. Tako je moguće, po. načelih šumskog gospodarstva sa šumom gospodariti i racionalno uživati. . Kod nas u.. Hrvatskoj i Slavoniji radi se obratno. Vlastelini šuma. gospodare, kako im se svidja. Oni: nastoje, da pokraj drva čim više uzgrednih užitaka iz šume izcrpe ne obazirući se na budućnost. Oni ugone stoku svake vi^sti u šumu na pašu i žirenje kroz cielu godinu, ili daju istu u zakup na cielu godinu,, Ako se gdje to baš ne prakticira, a ono se od zuluma seljačkog stoka ugoni i šteta čini. U, obće nema pravog gospodarenja. Tu se´ ne gleda na osnove gospodarenja, gdje oni i postoje. Ne pazi se, ,da li se ustanovljena godišnja drvna gromada na sječini prekoračuje,, te da li je godišnja sječina naravno, ili´ umjetno pošumljena, već sesieče po potrebi, i ako se povoljan kupac za drva nadje, sječe se, dok ima. Sve se to može smatrati devastacijom šume, pa i ako bi se sječina umjetno pošumila,. što se vrlo riedko dogadja; jer je godišnji prihod drva u jedan mah na više godina prekinut. Osobito se ondje sa šumom ne štedi, gdje vlastničtvo često´ izjedne ruke 11 drugu prelazi. Tu se gleda, da se iz šume izvadi, odnosno unovči, što se više |
| ŠUMARSKI LIST 12/1889 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 531 — mie, a za uzgoj »e izdaje se niti pare. Takovih zanemarenih imanja itna kod kod nas hez broja, a bolje ne postupaju mnoge obćine i privremeni užitnici šuma. Državne šume, kojimi ne upravlja kr„ zemaljska vlada, prodavaju se trgovcem s drvi u veliko. Trn fsu zanesene i imovne obćine bivše vojne Krajine a i druge, kojim su po obavljenoj segregaciji hrastove šume pripale, te se takme s prvašnjimi, bojeći se tobože, da im ne bi drvo izgnjiliio, kano da hrast ´< vrbom u jednoj kategoriji stoji. Ne obaziru se one na podizanje narodnog blagostanja niti ne gledaju, da se pučanstvo šumom okoristi, da može raznovrstnu stoku u većem broju odgajati, što mu je najveća privreda u kućnom gospodarstvu. Budući da slušatelji križevačkog zavoda moraju tražiti službu u Hrvatskoj i Slavoniji bud kod urbarnih i imovnih obćina, bud kod veleposjednika, to bi oni morali svoje ekskurzije praviti po domaćih šumah te proučavati odnošaje našega pučanstva. Na temelju nauke i izkustva morali bi oni tad poučiti i upozoriti, kako bi se gospodarilo šumom u onih predjelih, gdje je težko šumu gojiti, kao u predjelih, gdje se vinogradarstvo više goji, nego druge težatbene vrsti, pa se šume u mladosti većinom na kolje izsieku. U mnogih se predjelih pak ugoui stoka u šume navalice, jer obćine nemaju dovoljnih pašnjaka i tim se prieči razvitak mladom odgoju. U obćinah, gdje to ne biva, šuma je radi male površine izvrgnuta kradji, osobito u predjelih, gdje pučanstvo sa šumskimi proizvodi trguje, i drvo lasno unovčuje. Te okolnosti imali bi učenici prigodom ekskurzija u obćinah na licu mjesta proučiti, jer kad iz zavoda izstupe, manjka im praksa, a nemaju zgode, da si ju gdje pribave. Ono malo znanja, što si koji kod šumskog ureda imovnih obćina u manipulaciji pribavi, nije mu u vanjskom gospodarstvu od koristi. Kad kod obćine gospodarenje šuma preuzme, često je u neprilici videći šume opustošene, pa ne zna, šta da počne; kod doznačivanja drva drži se starog običaja preborne sječe, dok se još koje stablo na površini nalazi. Napokon te^i on, da se čim prije te obćine rieši, i da si pribavi mjesto kod druge obćine, gdje su odnošaji. povoljniji. Kako se možemo sjetiti iz izvješća prijašnjih ekskurzija šumskih, učenici križevačkog zavoda hvalili su inostrano gospodarenje, koje bi se možda i kod nas uvesti dalo. Pitanje je, da li bi isto cdaošajem našeg pučanstva koristilo, koje se s više grana gospodarstva bavi. Tu moramo uzeti u obzir naše podnebje, vrsti našeg drveća, tlo i odnošaje pučkog gospodarenja. Moramo se sjetiti, da je naše pučanstvo na šumu naviklo i da se većinom stočarstvom bavi. To ne biva u tolikoj mjeri u češkoj, štajerskoj i drugih pokrajina Austro-Ugarske, gt^je je poljodjelstvo prva grana narodnog gospodarstva, i gdje se stoka većinom ´i Stali hrani, pa gdje je k tomu i pučanstvo na većem stepenu naobrazbe. Tu i^ moguće šumu odgajati, i racionalno gospodariti tako, da bude glavni prihod ^uine u drvu. Ovoga se načela tamo i drži* Bi li se i mi morali držati načela, da siečemo naše hrastike, kad su naj^´?*^ i prirast u drvu rjostijzli? — Ne; jer to ne bi kod nas odriosajem narodnog |
| ŠUMARSKI LIST 12/1889 str. 8 <-- 8 --> PDF |
532 gt^spodarstva ođgavaraio, i to radi toga, što bi mogli u Hrvatskoj i Slavoniji VI hrastika pučanstvu-veću novčanu vriednost privrediti, ako bi s hrastići tako gospodarili, da Iji razni rižitci, kano pasa, žirovina, šiška i t, d. glavni prihod same bili- Akopren Ba^e hrastove šume daju izvrstnu gradju, koje se miaogo za tehničke svrhe traži, to je još i stablo plodonosno, koje je podobiso vremenom svojim plodom veće kamate nositi, nego godišnji prirast u drvu. Eadi toga bi morali, da obhodnju hrastovih šuma, gdje se u većoj površini nalaze, na 300 godina produljimo^ pri čem se ne bi moglo prigovarati, da ne bi tim postupkom racion.alno s hrastici postupali. To bi pučanstvu u prilog išlo tim više, pošto J8 dui^nost svakog šumara skrbiti, da u interesu obćina sa sumom. onako gospodari, da mu koristi i da blagostanje pučanstva podigne. Mi smo se zanieli u gospođarerju šuma za di´ugimi narodi, koji su na kulturnom polju mnogo dalje dcšli, kod kojih su i drugi odi)OŠaji u narodnom gospodarstvu, koji se .drže načela, da kad šuma najveći prirast u drvu postigne, da se i sieče. Zar dakle, da i mi činimo tako s našim hrastom lužnjakom, koji po ođnošajih tla i položaju u 120—150 godina najveći j^rirast u drvu postigne, da ga onda na smrt odsudimo, kad najbolje plodom rađja. Naravno, da tad u prirastu drvo zaostaje, nu mi ništa tim ne štetujemo, jer nas ono naknadjuje obilnije svojim plodom. Kako se \z moje prakse mogu sjetiti, moglo se na jednoj rali površine, gdje je 30—40 hrastovih stabala stajalo, u srednje rodnoj godini 40—50 mjerova žira nabrati, a naravno da ga^ je još na zemlji ostalo, što se svagdje pokupiti nije moglo. To se hrašće nalazilo jedva u dobi od 150 godina, a bijaše tek u promjeru oko 120 cm. debelo i podpuno zdravo. U toj dobi radja hrast lužnjak obično svake godine više ili manje jednako m.nogo, ako mu elementarne nesgode a razvitku ploda naškodile ne bi. Obično radja svake 3—4 godine; obilno. Možemo dakle popriečno uzeti, da na godinu na jednoj rali, gdje je takovo hrašće u lugove razdieljeno, popriečno 18 njjerova rodi. Uzmimo, da bi pustili hrastovu šumu, koja je sada 150 godina stara, do 300 godina rasti, to bi u vremenu od 150 godina, računajući popriečno u godini na ral 18 m.ierova, dobili ukupno 2700 mjerova žira. Uzmimo običnu taksu, da 1 mjerov 1 for. stoji, to bi dobiveni žir u novčanoj vriednosti vriedio 2700 for. Nu ako bi se površina šume s hrastovinom od jedne rali nalazila u dobi od 70 godina, kad hrašće počinje dobro žirom radjati, to bi od one dobe za 230 godina po 18 mjerova na ral. računajući dobili 4140 mjerova žira ili u novčanoj vriednosti isto toliko forinti. Mnogim će se taj račun možda pretjeranim vidjeti, nu za volju kritičarom obalit ćemo svotu za jednu trećinu, što bi onda iznašalo 2772 for., s kojom bi se brojkom opet mogli zadovoljiti, jer bi nam godišsije kamate 12% iznosili. Što se tiče prirasta drva, ne bi ni tu s p-roduljenom obhodnjom do 300 godina ništa štetova]!, ako bi hrastove šuuje do te starosti rasti pustili; jer bi se u toj dobi hrašće u ravnicah na srednjem tlu i u navedenom broju u promjeru debla od 160—180 cm. postići moglo. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1889 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 53"d - FJzniitno, m lu se slučajno kod toga hrašća 30—50 cm. srčiae u trulež jzvrglo, to bi preostalo joS za tehničku porabu vise od 100 cm. debljine od j.runijera debla. Pa sve da bi se hrašće u toj dobi u srčiiii podpuno i zdra\o nalazilo, svakako srčiiia debla nije za duge, nego za loši ogrjev; dakle tu ne bi mnogo štetovali, ako bi pustili, da hrastove šume, gdje ih obćine u većoj površini imaj«, do 300 godina rastu; nego bi dapače kod debljih hrastova veću vrieđnost postigli. Šume iiivestitionalne zaklade i imovnih obćina u istih predjelih, gdje se jo^ na rali 30—40 hrastovili stabala nalazi, koja su tek 150—200 godina stara, prodaje se po rali za 900 — 1100 for. Kako je navedeno, produljenjem obhodnje do narnienjeno dobe, radi uživanja ploda i pa^e, vrieđnost bi drva na još jedan pat toliko narasla. Dakle niesu slavonske šume bile mrtav kapital, ako se i veli, da su najveći prirast u drvu premašile, već su dobre kamate nosile, kojim se pučanstvo okoristilo i svoje blagostanje podizalo. Eadi toga su se šume u bivšoj vojnoj Krajitii i štediie. Iz navedenih razloga valjalo bi s hrastovom šumom^ u interesu naroda i nadalje onako gospodariti, da ih uživa, da si kućno gospodarstvo podigne, jer su njegove, a ne treba nara se držati inostranog gospodarenja drugih predjela. Inostrani šumari, ne znajući zemlje niti odnošaja pučanstva, naveli su nas^ da se na štetu naroda griešilo, budući da se držalo načela, da se šume hrastove cim prije posieku, jer su tobože.svoju pravu dobu u prirastu drva premašile i ostarile, i novčanu vrieđnost izgubile. — Nastojalo se, da se šume čim prije spekulantom prodadu, kano da kod hrašća vrieđnost samo u drvu stoji. Pojedini pak seljak nema ništa od toga, ako se šuma dcbro proda, već mu se samo šteta nanosi, što mu se šuma već iza kućne ograde u zabranu stavlja, i tim mu se prostor paše i žirenja za ugon marve umanjuje. To je za pojedinoga seljaka u kućnom gospodarstvu osjetljivo, osobito kod današnjih odnošaja, gdje se jedno seljačko gospodarstvo na više grana dieii. Tu se oskudieva na pašnjacih, livadah, oranicah i t. d., a kod svega toga teži svaki diobar, da si stoku 1 11 većem broju nabavi, jer znade, da mu ona najveću privredu nosi. Šume su narodni im.etak, pa bi se imalo s njimi štediti i uzdržavati ih, jer naš narod nije još Da onom stepenu kulturnog gospodarstva, gdje se hrastove šume u velikom prodavaju. Od toga bi se imalo odustati u interesu narodnog gospodarstva, te bi trebalo prodaju šuma ograničiti na domaću porabu ina domaći obrt Kad bude seljak.vidio, da se o njegovom napredku radi, onda će on 1 dragovoljno terete nositi i novčane žrtve doprinašati. S padom Šuma pada i narodno blagostanje^ To je činjenica, koja se ne samo kod nas osjeća, već i u susjednoj Srbiji, gdje se nije s hrastovinom štedilo, već se spekulantom na brzu ruku prodavalo. 0 tom navesti mi je rieči iz .Nar. »ovina«, koje pod br-33. od godine 1887. donose, daje godine 1886. u Mitro^ ici (bivšoj vojnoj Krajini) na skeli 88.915 komada svinja i rogate marve prevezeno, a ja se još dobro iz moje prakse sjećam, da je u istom mjestu godine ^351-^1855. na skeli mjesečno 25—30 hiljada svinja prevezeno, što sam više |
| ŠUMARSKI LIST 12/1889 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 534 — puta od glavnog poduzetnika, koji je u istotrs mjestu sa svinjama trgovao, čuti iTiOgao. Nedvojbeno je pak, da će se iz Srbije svake godine sve manje prećerivati, jer su i tamo hrastove sume proredjene, a za uzgoj malo se šta čiui, te se tim ne samo blagostanje seljačko po^-oršuva, već se Baiiielo i Austro-ugarskoj šteta radi toga, jev je umanjena carina, koja se od komada plaćala. I mi u gradovih osjećamo znatnu skupoću mesa, jer seljak nije u stanju niti tamo, kao niti kod nas, stoku u većem broju o Ihranjivati kao onda, dok šume niesu bile izsječene; mesa se pak troši kao i dosad, dapače i više, jer se pučanstvo sve više i više umnožava. Mi se varamo sami, kad mislimo, da hrastovinu spekulantom za dobru cienu prodajemo, ako dobijem^o za 1 kub. met. 8 — 10 for. ili 2a 1 kub. stopu 25--30 nove., koju smo prije 30 godina za 8—10 novč. prodavali, ali joj se ciena sada potrostručila. Tu onda ne možemo tvrditi, da je vriednost ciene drva od ono prije 30 godina poskočila; tu je pomješana ciena s vriednošću. Od onog doba postali su veći izdatci. Kano porez, plaća narod upravno i čuvarsko osoblje, koja je prije 30 godina mjesečno iznašala kod lugara 5—6 fr., dok sada 15—25 for. iznaša, a osoblje se čuvarsko još za jedan put toliko omnožalo. Uadničke nadnice, koje su prije 30—40 novč. na dan stajale, sada se još jedan put toliko plaćaju. Jedno bure od 10 akova stajalo je kod bačvara 5—6 for., danas stoji još jedan put toliko. Kotač za kola pravio je kolar za i for. 50 nč., danas stoji 2 for. 50 do 3 for. Pile je stajalo onda 10—15 novč., danas mu je ciena podvostručena. Akov vina stajao je onda 2—3 for., danas stoji 5—G i više i t. d. Tako nam je svaki živež u gospodarstvu poskupio. Iz navedenih akolnosti možemo priznati, da se na temelju pučkog gospodarstva s hrastovom šumom u onih predjelih, gdje se velike sastojine kod obćina nalaze, ne gospodari, kako bi se blagostanje pučanstva podiglo. Skrajnje je vrieme, da se prodajom hrastovine za spekulaciju prestane, i da se prodaja na domaću porabu i domaći obrt ograniči. Tim bi se za potomstvo više pobrinuli, pa nam se ne bi raoglo u budućnosti ništa prigovoriti. J. Ettinger. Premjerba drva za gorivo. Piše Dragutiii Nanicinij šumar II. banske im.ovne obćine. U IIL broju našega družtvenoga lista od ove god. nastojali smo u kratko sabrati i objelodaniti neke naše mitsU o premjerbi gorivlh drva, Nije nam na umu, da se opet vrućamo na ovaj predmet i da štovane drugove njožda dugočasimo, već smo odiučili, da one redke nadopunimo izkustvora o „šumskon^ redarstvenom, prekršaju" radi nepremjerbe gorivih di´va. Spominjemo nrimogred, da je b[vše c. kr. glavno zapovjedničtvo, kao krajiška vrhovna upravna oblast u Zagrebu izdalo naredbu li. svibnja 1879. br. |