DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1889 str. 42 <-- 42 --> PDF |
- 566 — Osobne viesti. Karlo Morović drvarski veletržac umro je naglom smrću u Sisku dne 1. o. mj. Pokojnik bio je obći sisački Ijubimacj gradski zastupnik i osobito viešfe trgovac u drvarskoj brauž). Bijaše rodom iz Primorja, gdje mu živu još mnogobrojna braiia, a navršio je istom 46. godinu dobe svoje. Nakon svršenih nauka posvetio se je Morovi(; h-govadkoj struci, imenito s drvi, a svojim vanrednim talentom, svojom radinoscu^ (»kretnošću i štedljivošću postigao je u krugu trgovačkoga svieta u brao liep glas. Mlada i radina trgovca prihvatio i moćno podupro je tast starina Mavro Milićić u Petrinji, te je Morović mogao u velike razgraniti svoje drvarsko trgovat^.ke poslove, radeći ponajviše u družtvu s u drvarskoj branži daleko poznatim - veletržcem Nikolom Sipušern. Karlo Morović bio je za svoj staliž osobito naobražen, druževan, dobre duše čovjek u svakom pogledu i vatren rodoljub. S toga su i sasvim opravdane bile velike simpatije, koje je aživao medjn Siščani, Za sobom ostavlja vrieđni i čestiti pokojnik ^a^cviljenu udovu, koja mu je od sve duše bila´odana i troje mile dječiee," sinčića od trinaest godina i dvio kćerke. Pokoj mu diigi! Sitnice, Uspjeli ovogodišnjega držav. šumarskoga izpita, koji je glasom naše u br. 11. o. lista donesene viesti započeo dne 28. listopada t. g., bijaše dosta nepovoljan. Od devetnaest´ kandidatfi položiŠe taj iapit trojica s dobrim uspjehom a devetorica s dovoljnim uspjehom, doeim je sedam kandidata reprobirano* Dne 5. studenoga t. g, zaključi izpitno povjerenstvo svoj rad^ te su isti dan uručene svjedočbe onim, koji su izpit položili. Upravo bi za željeti bilo, da se mladi naši šumari u buduće bolje priprave za državni šumarski izpit i da ne. u^mu tako važan Čin s lake ruke, kao što se žalibože opalilo ovom prigodom. Onoj pak mladoj gospodi, koja su položila upitni izpit, prejmrućujeiBo svojski, da se u struci ne zapuste, uego neka uče neprekidno u svojoj praksi , jer bez muke nema nauke; od šumara se pak današnji dan mnogo zahtieva. M, Y, Hrvatsko-slavonske šume- Pod tim naslovom predavao je dne 23. listopada t. g. u družtvu šćavničkih naravoslovaca kr. šum, tajnik L. Fekete, Bit će mnogim čitateljem poznato, da je g. Fekete, šumarski strukovnjak, putovao u rujnu Hrvatskom, Slavonijom, a prošao prilično i Dalmaciju, odaslan od ministarstva, da prouči naše odnošajc. I ministarstvo ne će požaliti, što je toga čovjeka odaslale, koji je dobro upotrebio tu zgodu, i f:^ledao naše odnošaje očima strukovnjaka, komu mora da bude podloga : bistro oko, te -— istina. Predavanje je bilo prilično posjećeno, Što se može aplicirati na ugled g, Fekete te na ijlas slavonskih hrastova. Gdje god je govor o hrastovima, tu se spominju naši hrastovi, i dobro je rekao Fekete. da oni uživaju svjetski glas i da im barem u Europi premaca nema. Njihova Izvanredna debljina, visina, te divan uziast pobudiSe sveobćo udivljonje, osobito divni primjeri, kojib je govornik obilno nabrojio. U dvorani je biia izložena jedna vrlo iiepa oleografija, koju je akademija dobila na dar s prošle bečke i;?ložbe, te koja vrlo liepo predstavlja jedan slavonski drvosjokj gdje radnici dugo W.radjujn. Zgodno je primjetio g. Peket*^ d;4 ćemo se na žalost za kratko vrieme diviti slavonskim hrastovima samo na toj slici. U?:a sve to, reče, slavonsko tlo je takovo, da, ako budući hrastovi i ne budu toli glasovite visine, oni će ipak nadkriliti druge hrastove množinom materijala, jer tlo je takovo, da si za hrastove boljeg ni željeti ne možemo; pa i sama vrst: pospjeŠan razvitak te ravan uzrast. Spomenu nekoje pokuse, gdje posadiše u jednom vrtu radnih vrsti drveća, dočim su ostala polako rasla a mnoga i na krivOj slaronski hrast je vasda uadkriiio ostale, veličinom i divnim uzrastom. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1889 str. 43 <-- 43 --> PDF |
´ ^ 567 — , Oduševile starca hrastovi naši, jer je svoja strukovnu pažnju osobito gojenju hrastova posvetio. Opisav zgodno i austavno naše tlo, dirnuv, geologiju i paleontologiju, predje na odnošaje. Pohvali mar obćinsko g šumarstv a (epecijahio slavonskog), koji mnogo žrtvuju za gojitbu sume i -/.& rad, a pokudi nerazmjeran postupak državnog Šumarstva, gdje se uz millioni dobitak tek po stotine diele za tu budunuždnu svrbu. Na, koncu progovori pobliže o krasu i njegovoj žalostnoj´ povjesti, koji da je i još uviek proždire silan novac, a da bi bilo nade dobitku ma kada. Pohvali uzoran jjcentralni vrt" senjskog nasada i, požali silno okolnosti, koje prie5e to,, ako i skupo, to,svakako plemenito djelo. Kao naši šumari, tako i on nalazi jedini razlog toj borbi 11 nemaru samoga naroda, u kozah te poglavito da je silna zaprieka viecno izkapanje i ono malo korienja, koje je ostalo iza poharanih šuma,, koje dadoše silni; materijal za glasovite mljetaSke stupove, i n koje korienje je šumar mogao veliku nadu polagati. I divne Plitvice spomenu i pokaza slušateljem izložene svietloslike. Predavanje se oteglo do dva sata (od 5 — 7j. Burni pozdrav zaključi to doista zanimivo predavanje, koje je mnogomu raz bistrilo gadne pojmove, da Hrvatska nije Sibirija, već zemlja i divota i strahotii. Istina je, da je dirnuo i nekoje naše rane: silne šumske štete, al sve to nije opisao tako prezirno, ve<5 nastojao izpricati siromaštvom pučanstva. Hadamo se oblirnijem đjelu o našim odnošajima, jer štovani starac neprest-ano radi, Bude li takova §ta, ne 6n propustiti zgode, a da ne obaviestim Štovane t^itatelje 6 tom. F. Filosera u šumi? U mjesecu listopadu t. g. prodjoh kroz jednu sumu u okolini Zagreba s lugarom iste šume, Medju ostalim primjetih mu, da ima u šumi mnogo divlje loze, koja se penje po hrašću i grabu,- On mi reče, da je ima dosta i da se množi kao iva, ali se svuda suši, i da je prije tri godine mogao iz vinjage jedan akov girćeta (octa) za kuću spraviti, lanjske godine da je tek koju litru a ove godine da nije spravio bas ništa. Dalje mi reče, da joj po ljetu lišće požuti i opadne a nakon toga, kako je motrio, počinje kunjati te se loza osuši. Ja dadoh uz put kroz šumu njekoliko loza zasjeci, da se uvjerim o tom i vidjeb, da je sbilja suha. Na to me i^apita lugar, da ii bi ja znao, šta joj je, Odgovorib mu, da je može bit ugenac (filosera), koji i vinograde u korenju uništuje. On reče, da je i on na to mislio, da se Uloksera od kud iz vinograda u sumu zaletikj samo da ne vjeruje, da bi taj ušenac kroz ovo tvrdo tlo do korenja prođrti mogao^ gdje on, kako reče, jedva budakom tlo probije; a još više da se čudi, da on ta.mo, gdje se loza na močvarnom tlu cielu godinu nalazi, do žilja prodere, pa mi i takova mjesta pokaza. S toga me umolij da mu kažem, da li je to moguće, te bi se ta životinja u tvrdom kao kamen i močvaruom tlu do žilja prošuljati mogla. Na ta mu pitanja niesam mogao odgovoriti^ jer mi je i samom zagonetka, da bi tu iiloxera biti mogla, ili da bi njeka druga pošast bila, koja bi se baš na vmovu lozu nametnula, da ju uništi. ... . Na šćavnidkoj šumarskoj akademiji su samo tri Hrvata: Petar Mihaljević iz Dubočca, Tlađoje Stencel iz Neudorfa i Vaclav Fuksa iz Otočca. Svršio je Peter Vuković iz Osieka. Nova zgrada akademije skoro će biti gotova. Na proljeće ee se prena^ts zbirke iz doeadanjib starih i vrlo nespretnih dvorana, gdje mora čovjek uz svietlo plma da uči kukce i u obće sav prirodopis. . Lov na šljuke. Ove jeseni niesmo se raogU u okolici brodskoj pohvaliti lovom na šljuke. Ne može se reći, da ih nije bilo, nu one su jesenas tako nepravilno, dosta fitigo, ali uviek u manjem broju prolazile, da lovci ne mogoše se njihovim prolasom nikako okoristiti. Najbolji lovci ubisc tek´po 10´ šljuka. Nema dvojbe, daje torou molom topio vricmc, i tuba zemlja, u kojoj aljuke ne nadjožc prikladne hrane.,. ; |
| ŠUMARSKI LIST 12/1889 str. 44 <-- 44 --> PDF |
563 0 na duga stojećih šumskih štetah kod II. banske imovne obćine u Petrinji. Koncem G-odine Ostaje god, 1887. 1888. Odplata koncem Ukupno Ime političke obeiise na dugu na novo 1888. god. ostalo ostalo na dugu lor. nč. for. ne for. ne. for. 1 nč. tor. n^ . 1 DiVuša 1936 27 46 i 97 2400 24 4 2395 79 2 DuMea 4750 60 689 14 5439 74 58 61 5381 13 B Dvor , -3618 11 601 82 4219 93 143 67 ^ 4076 26 4 Gradiisa 554 05 757 99 1312 04 103 21 1208 83 - 5 <^xora 22 23 8 79, 31 02 31 02, 6 Erastoviea ^ -578 21 48S 27 iO.;6 .4:8 29 49 1036 99 7´-Jabuko?ji(^ ´ 4172 19 1G27 68 5799 87 118 41 :5681 46 8 Jasenovac 6744 78 735 59 7480 37 959 ´44 6520 93 30 9^ Klasnie ..—- 18 85 45´ 19 80- 19 10 Krapnje 812 14 381 46 1193 60 323 51 .870 09; li Ko´st^jniea (grad) 149 98 31 86 181 Si 181 84 63 12 Kraljevcani ´. 1272 39 930 55 2202 94 334 31 -1868 05 13-IVIali gradac 707 49 214 56´ ´.. 922 05 "922 " 69 li; Maj ar; - 3918 69 810 4i 4729 11 42, "4727 :06 15 .Me.eenčsni-1406 .63 1377 85 2844 48 .300 42 :2544 15 16 Novđka " ´´ 93 51 43 41 136 92 ; 58 77. 78 17 Petrinja ^-.2274 28-2865 05 4639 33 81 13 .4558 ":20 55 ´l8 Ha ev^^c 8738 07 1275 12 10013 19 28 64 9984 40 19´ Stazn-- - 8452 96 2513 36 10966 32 1628 92 " 9337 76 20 Suiija 394 41 332 83 727 24. 45 48 : 681 ,21´ Topusko ™ " 21 99 2.1 99 21 99 22 Topolovac-.1 50 1 50. 5o: ´23´ Maja ´-. 43 1 43" 1 43 Ukopno 50699 33 16651 60 66350 93 4221 38 6^129 65 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1889 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Kako mm j© šuma godine 1889. plodom radjala? Kako je ti obc´e poznato, niesu hrastove Šume ni malo ove gođiiie pomele. Nemile gasjeBice polegle se u velikoj množini tako, da se Bajstariji ljudi ne sjeckaju, da je ikad toliko gusjenica bilo, kao ovog proljeća. Na mnogih mjestih su na hrastu lišde i cviet do hvojica obrstile, pa su hrastove šume izgledale kao u zimsko doba Isto su tako i voćnjaci poatradali, a osobito šljive. Nu jer ta gamad nije imala sta više žderati, to se prije reda začahurila. Prijatna jesen prigrijala je čahure, pa se gusjenica ve& pogotkom rujna polegla; jer nije na hrašću mladog lišda nasla, a staro joj iišde nije išlo u tek to je gladovala, 1 kako se moglo opaziti, izginula su legla vec u listopadu. Po tom sudeći, riesit ćemo se do godine gusjenice četnjaka osim gubara, koji se nije htio ove jeseni poleći. On će nam do godine opet neprilike činiti, ako ga elementarne nepogode u proljeće još nejaka ne unište. Bukvice takodjer nije, bilo, akoprem se. u proljeću na drveću njesto cvieta pokazalo, jer je to i odpalo. Tako niesmo imali koristi od ove dvie vrsti drveća, kojeg je u´nasih Šumah najviše i koje vriedi u gospodarstvu. Javor i klen nije takodjer haireco u okolini Zagreba ništa sjemenom pomeo. Jedini kesten i orah dobro je rodio, a bilo je ove godine na trgu u Zagrebu kestena u obilju; jedna litra po 3, 4 do 5 uov po 5—6 novČ.; sigurno će mu cieiia oko božica poskočiti na 10 novć. Lipe. su takodjer sjemenom dobro poniele. Niti jasen nije svagdje sjemenom urodio kao ni breza, koja nam običaje zanemarene šestare pošumiti, . Spomenuti nam je, da su od četinjača samo jela, omorika i bor slabo šešarkami urodili; dok je tisovina u perivojih obilno rodila, tako, da je bilo milota vidjeti ju sa svojim crvenim plodom naklćenu. Šumsko voće, divlje kruške, jabuke, ljeska, trnjine (klikinje). nije baš ništa, kao ni glog. urodilo. Drenić je ove godine hvale vriedan; obilno je plodom rodio. Divlje trešnje slabo su poniele, dok su od breberike visile plodne grane do zemlje. Maline i jagode su kao skoro svake godine dobro urodile, o čem smo se uvjerili na tržištu u Zagrebu. Bilo ih je u^ obilju. Prvi je dozreli plod najbolji, pa se i dobro plaća; dok drugi mnogo ne vriedi, jer je odviše živim mesom nadjeven pa ee i slabo kupuje. Konačno nam je navesti nješto i od gljiva, koje su uzgredni užitci naših suma. I njih je bilo od raznih vrsti prilično dosta na tržištu u Zagrebu. Donašaju ih seljaci iz bliže okolice u grad na prodaju pa dobro ovom malom robom trže. Medju gljivami reprezentira vrganj prvo mjesto, jer je najtečniji medju našimi gljivami, koje se za jelo upotrebljuju; vrganje prodavaju 3—4 komada za 5 nvč. Mogu Se dobiti cielu godinu suhe na tržištu u Zagrebu, a donašaju ih naši seljaci i Štajerci, nu za suhe se gljive ne jagmi, kao. za friške, jer se svatko boji,, da. se ne bi nalazilo medju njimi ludara gljiva. Toliko smo zabilježili o ovogodišnjem prirodu uzgrednih užitaka. To bi valjalo svake godine bilježiti i u šumarskom listu objelodaniti, da nam ostane u povissti bilježka 0 plodnosti prevaljenih godina, . . Nije Jagerlaiein. Najveći neprijatelji zecevora, osim ljudi, jesu nedvojbeno kune, lasice, ^ lisice i divlja mačka. Divlja mačka je pak osobiti majstor u hvatanju zečeva. Evo tomu primjera^ koga šumar B. pripovieda: ´„Dne 18. studenoga t. g. pregledavajući 5-godisnju predzabranu Glovac, uputio se u 10-godi.šuju z^abranu istoga imena, te u gustari začuo silno neko brvanje; pogledav bolje u gustaru, opazi divljeg mačka, kako je zeca pritisnuo i za vrat ga kolje. Ne smišljajući ništa opali rečem šumar, te na najveće njegovo veselje dobi jednim Hitcem zeca i osobito liepog divljeg. mačka. Ovo je doista riedkost,. ali.i istina... ^ ..-- -- -´ ´ " ´ ´ ´ . ^* ^^´, |