DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1889 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 550 — Po putu nas je pratila silna kiša sve do Nassenfussa. Gradić Nassenfuss bio je nakićen barjaci carske kuće i narodoimi barjaci. Tu nas je dočekao uz gruvanje mužara gradonaćelriik, množina stanovnika i gosti i članovi družtva, koji su već od drugih strana Kranjske prispjeli bili. Odmah poslie toga namjestio nas je lokalni poslovodja M. Buberl po hotelih i privatnih kucah. Malo zatim, samo što se mogosmo preobući, jer nas je signor Pluvius nemilosrdno namočio bio do kože — sastali smo se u restauraciji Pišmouthsa na zajedničku večeru. Tu nas je istom pozdravio u ime grada načelnik kratkim srdačnim govorom, jer radi silne kiše kod dola/ka nije mogao. Prvu večer probavismo ugodno u razgovoru. Tu su se uz igru male giasbe našli stari znanci i prijatelji, tu su se i nova poznanstva sklopila. Dapače isti krasni spol počastio nas je svojim đražestnim i ugodnim posjetom. Kako rekoh, zabava je bila veoma zanimiva i živahna a jedino smo se svi bojali, da sliedeći dan iz nakanjeooga šumarskoga izleta ne će biti ništa — ako se naime na nas opet nemili Pluviua ne razsrdi. — Nu tim ugodniji bio nam je drogi dan, kad nas je pozdravio najljepši vedri ljetni dan. Točno u 7 sati u jutro sakupili smo se u dvorcu baruna Berga, i pošto smo se pol ure zabavili pregledanjem perivoja, krenusmo pješice veseli na šumarski izlet. Izlet taj je bio dvostruk: šumarski i gospodarski. Odmah blizn dvorca prispjeh smo u jednu mladu šumsku kulturu, gdje smo našli 3—ogodišnje i na nekojih mjestih starije omorike, nešto ariša i po nekoliko eksemplara omorika douglasijevih (Pinus Dougiasia), Prirast omorikž i ariža na tom-šumskom tlu. gdje je prije stajao hrastik i druga 1 stnata šuma, bio je bujan i Douglasijeva omorika pokazivala je do sada dobar rast. Pošto se u ovoj kulturi pokazuje takodjer od naravi narašlaj listnatog drveća, bit će ista u svoje vrieme liepa mješovita porastlina. Vidjeli smo i na kraju ove liepe kulture i to ti´i glavne ceste, koja vodi u Nassenfuss, jedan veliki osamljeni stari hrast, u kojega je ljetos munja udarila i tako ga uništila, da se već na pol osušio. Na ovom hrastu poku-ao je šumarski ravnatelj Brettschneide r iz Beča Presslerov svrdao (Presslers Zu\vachshohrer), da konstatira prirast mu u posljednih 10 do 12 godina, šio mu je i dobro za rukom pošlo. Tik ove kulture nalazi se jedna druga, kultura, 2-t-2S godina stara, koja se sastoji iz omorika, hiastova i nekojih drugih listnača. Ova kultura je takodjer vrlo liepa te će se morati naskoro poredjivati. Prolazeći sada kroz jedan dio obćinske šume, prispjeli smo za četvrt sata hoda opet do jedne liepe 25 —SOgodišnje kulture vlastelinstva Nassenfusskoga, koja sastoji iz omorika, hrnsta i nešto ariša, nu potonji na doinjem kraju. Ariši su puno kasnije p´>redjeni, dakk^ i znatno mladji. Tečajem Ijetošnje godine trpili su ariši mnogo od ariševa moljca. U hitrim pogledali smo ovdje šumsku livadu baruna Berga, koja je sa- f:>viinQie drainagirana tako, da suvišna voda u svako doba lako odticati može. |