DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1889 str. 25     <-- 25 -->        PDF

-.´,´— 549 ~ "


Množine kiša i sniega, što padaju na šume, izrabljuju se sasioa ekonomički za
podmirenje omaŠBih potreboća vođe, koje sama rašće iziskuje i za uzdržavanje
vrela i potokL .,,,".


Eazlika je izmedju množine vođe, koja curi kroz šumsko tlo prama onoj,
koja curi kroz tlo otvorene prostorine takova, da u šumskom tlu dvostruka
množina u jednoj polovini ljeta zdravicu dosegne, t j . da se na otvorenoj prostorini
dvaput više vođe troši.


Ova razlika izmedju vlage šumskog tla na otvorenoj poljani tim je veća, Sim
jetopl´je podnebje predjela, i čim je prema, tomu i samo izhlapljivanje mnogo
izdašnije. Za to su posljedice zatora šuma u toplijiii krajevih nejednake ali i
osjetljivije, nego li su u hladnih krajevih.


Isto tako su pokrajine, koje obiluju čestimi kišami manje upućene na
podržavanje šuma nego li predjeli, koji i onako malo vode kroz atmosferske
oborine primaju, prema čemu se tu i redovitost tla čini ovisnom od ekonomičke
uporabe takovih oborina.


Poplavam i suvišnim množinam vode uslied jakih kiša i naglog talenja
suiega u načelu predhodi periodična neobična suša i pomanjkanje vode, a to
prouzročuje presušenje vrela i potoka, izsušenje njekoć plodnih pašnjaka i livada,
ter razMrenje i razprostiranje podivljalog i neplodnog zemljišta i pustara kao i
tvorbu letećeg pjeska. Ovim neprilikam je vrlo težko doskočiti i to jedino pošumljenjem
takovih krajeva, čemu znatnih žrtava i ozbiljne uztrajnosti treba*


Vinko Benak.


XIL glavna skupština kranjsko - primorskoga šumarskoga
družtva u Nassenfussu.


Ovogodišnju svoju glavnu skupštinu obdržavalo je kranjsko-primorsko
šumarsko družtvo u prijaznom gradića Nassenfussu u dolnjoj Kranjskoj. Mene
je kao člana istoga družtva osobito veselilo, što sam toj skupštini prisustvovati
mogao, a to tim više, što mi je tom prigodom pala u dio čast, da na
toj skupštini zastupam naše družtvo, a nadalje i s toga, jer me je visoka kr.
^emalj. vlada svojim ođpisom od 4. rujna t. g. br. 32.S44 naročito izaslala, da
bd strukovnih razprava prisustvujem u Nassenfussu.


Prema programu sakupio se priličan broj učestnika sa svih strana
dne 15. rujna 1889. na željezničkoj postaji Lichtenwald.


Poslije dolazka vlaka iz Zagreba, s kojim je odanle prispio predsjednik


tožtva, dvorski savjetnik Ivan Salzer , gdje je bio na posjetu svojih rodjaka,


odvezosmo se u 4 sata poslije podne na već pripremljenih kolih pod


^´Odstvom mjestnoga poslovođje M.,Buberl-a u Nassenfuss. ^


h sam se vozio s mojim starim znancem i prijateljem c. i kr. šu-


o^arnilcom Franjom Micklitzem , poznatim i vještim entomologom u šu


^srskom svietu. -




ŠUMARSKI LIST 12/1889 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 550 —


Po putu nas je pratila silna kiša sve do Nassenfussa. Gradić Nassenfuss
bio je nakićen barjaci carske kuće i narodoimi barjaci. Tu nas je dočekao uz
gruvanje mužara gradonaćelriik, množina stanovnika i gosti i članovi družtva,
koji su već od drugih strana Kranjske prispjeli bili.


Odmah poslie toga namjestio nas je lokalni poslovodja M. Buberl po
hotelih i privatnih kucah. Malo zatim, samo što se mogosmo preobući, jer nas
je signor Pluvius nemilosrdno namočio bio do kože — sastali smo se u restauraciji
Pišmouthsa na zajedničku večeru. Tu nas je istom pozdravio u ime grada
načelnik kratkim srdačnim govorom, jer radi silne kiše kod dola/ka nije mogao.


Prvu večer probavismo ugodno u razgovoru. Tu su se uz igru male giasbe
našli stari znanci i prijatelji, tu su se i nova poznanstva sklopila. Dapače isti
krasni spol počastio nas je svojim đražestnim i ugodnim posjetom.


Kako rekoh, zabava je bila veoma zanimiva i živahna a jedino smo se
svi bojali, da sliedeći dan iz nakanjeooga šumarskoga izleta ne će biti ništa —
ako se naime na nas opet nemili Pluviua ne razsrdi. — Nu tim ugodniji bio
nam je drogi dan, kad nas je pozdravio najljepši vedri ljetni dan.


Točno u 7 sati u jutro sakupili smo se u dvorcu baruna Berga, i pošto
smo se pol ure zabavili pregledanjem perivoja, krenusmo pješice veseli na
šumarski izlet.


Izlet taj je bio dvostruk: šumarski i gospodarski. Odmah blizn dvorca
prispjeh smo u jednu mladu šumsku kulturu, gdje smo našli 3—ogodišnje i na
nekojih mjestih starije omorike, nešto ariša i po nekoliko eksemplara omorika
douglasijevih (Pinus Dougiasia), Prirast omorikž i ariža na tom-šumskom tlu.
gdje je prije stajao hrastik i druga 1 stnata šuma, bio je bujan i Douglasijeva
omorika pokazivala je do sada dobar rast.


Pošto se u ovoj kulturi pokazuje takodjer od naravi narašlaj listnatog
drveća, bit će ista u svoje vrieme liepa mješovita porastlina. Vidjeli smo i na
kraju ove liepe kulture i to ti´i glavne ceste, koja vodi u Nassenfuss, jedan
veliki osamljeni stari hrast, u kojega je ljetos munja udarila i tako ga uništila,
da se već na pol osušio. Na ovom hrastu poku-ao je šumarski ravnatelj
Brettschneide r iz Beča Presslerov svrdao (Presslers Zu\vachshohrer), da
konstatira prirast mu u posljednih 10 do 12 godina, šio mu je i dobro za
rukom pošlo.


Tik ove kulture nalazi se jedna druga, kultura, 2-t-2S godina stara, koja
se sastoji iz omorika, hiastova i nekojih drugih listnača. Ova kultura je takodjer
vrlo liepa te će se morati naskoro poredjivati.


Prolazeći sada kroz jedan dio obćinske šume, prispjeli smo za četvrt sata hoda
opet do jedne liepe 25 —SOgodišnje kulture vlastelinstva Nassenfusskoga, koja
sastoji iz omorika, hrnsta i nešto ariša, nu potonji na doinjem kraju. Ariši su
puno kasnije p´>redjeni, dakk^ i znatno mladji. Tečajem Ijetošnje godine trpili
su ariši mnogo od ariševa moljca.


U hitrim pogledali smo ovdje šumsku livadu baruna Berga, koja je sa-
f:>viinQie drainagirana tako, da suvišna voda u svako doba lako odticati može.




ŠUMARSKI LIST 12/1889 str. 27     <-- 27 -->        PDF

- 551 —
PlegledajucSi ovdje jož nadalje u hlizM se nalazeći vlastelinski marof br. 1.,


vidjeli smo tamo liepu domaću marvu Murbodenske pasmine.


Prelazeći blizu marofa glavni dmm, koji vođi iz Lichtenwalda u Nassenfiiss,
dospjeli smo poslije pol sata hoda u jednu drugu šumu vlastelinstva
Nassenfusskog. Ovdje nam je barun pokazao ovein sje&inu, u kojoj se u
Tclikoj množini pokazao veliki smedji kljunac (HyIobius abietis — curculiopini.)
Prerada su već sva sredstva za uništenje toga škodljivoga kukca upotrebljena
bila, ipak se isti još dan danas tamo nalazi i kvari mlade umjetne nasade.


Iz te sječine popeli smo se malo na brieg, te pošli ovdje kroz jednu 50
do 40-godišnju oraorikovu šumu, pomješanu s nekoliko hrastovih stabala. ,11
ovoj kulturi je već prvo proredjivanje izvedeno i to, kako smo moglt opaziti,
s uspjehom. ,


Pošto je bilo skoro 1 sat, krenuli smo na poziv baruna Berg a u najbliži
marof br. IL Na putu do marofa pokazao nam je vodja ekskurzije
Buberl šumski vrt, gdje se odgajaju za bližnje tamošnje obćinske šume
biljke raznih šumskih četiiijaća. Na marofu br. II. vodio nas je upravitelj
gospodarstva u marvinsku staju, gdje smo opet liepu domaću veliku stoku
Murbodenske pasmine vidjeli.


Vrieme od 1 — 3 ure upotrebili smo za odmor. Ovdje nas je častio barun
Berg kao kuće domaćina s kriepkim zajutarkom. Premda je vjetar na ovom
mjestu jako puhao, to "nas ipak ništa nije smetalo; sve je bilo veselo, a zdravice
se redale u njemačkom, slovenskom i hrvatskom jeziku.


Točno u 3 sata počeo je drugi dio ekskurzije naime gospodarski, koju je
barun B rg sam nadvodio. U tu svrhu pohodili srao vlastelinske livade, koje
se blizu marofa nalaze. Ove livade, preko 80 jut. velike, sada su već sasvim
drainagirane tako, da se može svaki cas po potrebi voda iz bližnjega potoka
u svaki dio livade i na najskrajnija mjesta puštati ili opet na livadi se nalazeća
suvišna vođa odpuštati. Livada je ova-na više cetvorokutnih velikih tsbala
raznim! odvodnimi i dovodnimi kanali (jarci) razđieljena. Po izjavi baruna
Berga, koji je po liepo izradjenoj mapi nama sve to točno razjasnio, nije
ista livada prije kanaliziranja ništa nosila, osim malo zločeste kisele trave
i mahovine, koje niesu niti konji htjeli jesti Još manje dakle rogata marva. Nu
sada poslije drainagiranja, koje je nkupnu svotu od 6000 for. a. vr. stojalo,
niste puno više š to samo sladka marvinska trava-


Drainagiranje livado baruna Berga ima viševrstnu svrhu, naime:


a) da suvišna´voda može odticati, da se dakle mokre livade s kiselom


travom popraviti mogu;


b) da se može, kad nastupi suša, livada u svakom trenutku do najzadnjega


kutića prema potrebi namočiti; napokon


c) da se može livada - što je i najgkvnije - u jeseni poplaviti s onom


mutnom vodom, koja se u okolici kod jesenskog kišovitog vremena sakupi


i koja puno hranbenih čestica od bližnjih oranica, vinograda a osobito od


suma, koje više leže, sobom \´odi. Ova mutna vođa veoma gnoji livade.




ŠUMARSKI LIST 12/1889 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 552 —


Oko \.´26 nre povratili smo se u Nassenfuss.


U 7 sati na v^^čer sakupili smo se svi u restauraciji Pleterškovoj, u
kojoj m\o zajednički diuirali. Poslije dinera prispio je i krasni spol, a onda se
je plesalo do kasno u aoći„


Dne 17, rujna već u 7 sati u jutro počela je glavna skupština. Otvorio
ju je predsjednik c. i k. dvorski savjetnik Ivan Salze r sa srdačnim pozdravnim
govororiK a onda se prešlo na debatu pojedinih točaka programa.


Prva točka programa glasila je: Exkursionswahrnehmungen.
0 ovoj točki referirao je lokalni perovodja M. Buber I obširuo i točno.
Kod stavke o šteti, koju je prouzročio arišev moljac — javilo se više članovž,,
priobćujud, da je bila Ijetošnja godina osobito prijazna za umnožavanje razne
gamadi. Nu sto se toga tiče, to smo ovdje i mi u Hrvatskoj ljetos puno trpili,
osobito od gubara (Liparis dispar). Ako se sada ide kroz koju god šumu križevačke
okolice, nalazi se gnjezda toga leptira na hiljade i hiljade. Što će biti
iz toga, ako si priroda sama sebi ne pomogne? To isto čuje se iz Slavonije.
Druga točka programa glasi: „Welche praktischen Erfahrungen
1 i e g e n ii b e r d e n I^ i c h t u n g s z u w a c h s b e r e i t s v o r, u n d
w e 1 c h en E i n f 1 u ss wirđ d e r s e 1 b e au f un se r e klinftige Wirths
c h a f t s f 11 h r u n g a u s u b e n. ´^ 0 ovoj točki referirao je šumarski ravnatelj
Herm. Brettschneider veoma obširno. Isti je samo radi toga iz Beča
u Nassenfuss prispio, da skupštini čim obširnije i točnije referirati može. Rečeni
šum. ravnatelj predložio je razgovjetno čitajući više (preko 20) thesa, koje je
glavna skupština i!i nješto promienila ili sasvim prihvatila. Tako n. pr, predložio
je ravnatelj Brettschneider u jednoj thesi, da je za prosti bor najbolja doba
za prozračni prirast (Buchtungszu^achs) doba od 30. 40. do 60. najviše do 70,
godine t. j . da je u to doba,, ako se porastlina borika prozrači — najznatniji i
i najcieniji. Borik se treba dakle u 30—40. god. prozračiti. Čitava referada
0 tom prozračnom prirastu trajala je preko poidruge ure. Meni je vrlo žao, da
niesam tako bio namješten t. j . da niesam tako sjedio, da bi bio mogao stenografirati,
jer onda bi bio mogao obširnije o tom veoma zanimivom predmetu
,,p r 0 z r a č n o ga p r 1 r a s t a´´ u našem šumarskomu listu izvjestiti.


Treća točka programa glasila je: A u f w e 1 c h e W e i s e 1 i e s s e
s i c h d as V e r s c h w i n d e n d e r E i b e i n d e n W a 1 d e r u K r a i n s
u n d d e s K u s t e r^ 1 a n d e s i n R li c k s i c h t a u f h i e r a u f E i n-
f 1 u s s ti b e n d e a V e r b a 11 n i s s e b e s c h r a n k e n, u n d w e 1 c h e
M a s s n a h m e n u n d K u 11 u r m e t h o d e n w a r e n a u z u %v e n d e n,
um d i e W i e d e r a n z u c h t d i e s e r w i c h t i g e n H o i z a r t z u
f 0 r d e r B".


0 toj točki referirao je zemaljski šumarski nadzornik Vaclav Gol i iz
Ljubljane, te je konstatirao^ da iz donuićib šuma tisa (t.a..x.us baccata) polagano
sasvlme izčezava i da se neće valjda nikada više u velike u šumi odgajati, jer
polagano raste, dakle i premalo ;se reatira G*vo krasno drvo neka se odgaja




ŠUMARSKI LIST 12/1889 str. 29     <-- 29 -->        PDF

553


i^pieteta, ako ne drugdje, a ono barem u perivojih, vrtovih i t. đ Ujed Q0 dodao je govornik način, kojim bi se dala tisa najbolje odgajati


Sliedeća toćka, naime Setvrta točka glasi: „Mittheilungen tiber
richtige forstliche Vorkomnisse und tiber den Štand đer
Karstaufforstungen In Krain und im Kustenlande!" 0 ovoj točki
referirao je takodjer šum. nadzornik V. Goli, te je izviestio, koliko se tečajem
ove godine u Kranjskoj i u Primorju našumilo, koliko biljka je potrošeno, koliko


\ je to sve stojalo i napokon, da kulture većim dielom dobro napreduju. ´
0 V, točki, koja glasi: „Mittheilungen tiber die jagdlichen
Zustande in Krain" ? imao bi referirati ravnatelj dobara kneza Windischgratza


F. Reiszmiiller iz Haasberga; nu budući je bilo već, kasno, zaključila je glavua
skupština na predlog predsjednika, da se referada ova nema čitati već da se
svira članovom družtva u sliedećem broju šumarskog lista kranjsko-primorskog
đružtva objelodaniti ima.
Po programu sliedila je sada poslije svršetka glavne skupštine plenarna
skupština, u kojoj:


1. izvjestio tajnik đružtva c. i kr. šumarski nadzorni komisar Ferdo Pjetschka
0 sadašnjem stanju družtvene blagajne;
2. izvjestili su izabrani revisori, da se račun lanjske godine u pođpunom
redu nalazi i
3. držao je novi izbor đružtvenog odbora. Za predsjednika izabran je opet
jednoglasno dosađanji predsjednik dvorski savjetnik Ivan Salzer, koji je u
ovom družtvu tenielj udario i istomu već od početka predsjeda i za nj si
i najveće zasluge tečajem vremena stekao. Za tim je izabrano sedam
odbornika i dva za mjenika, ter nadalje dva revisora za pregledavanje
računa 1889,
Poslije toga zaključio je predsjednik skupštinu, zahvaliv se vrlo toplimi
riecima svim onim, koji su Ijetošnjoj XIL skupštini prisustvovali, osobito pak
zastupnikom stranih šumarskih družtva.


Pošto je jošte šumarski ravnatelj Brettschneider dvorskomu savjetniku
k Sa Iz eru kao predsjedniku u ime svih prisutnih - članova i gosti za
fijegovo trudno nu veoma vješto vodjenje skupštine našu najsrdačniju zahvalu
izrazio, zaključena je bila ova zanimiva skupština s trokratnim „Živio"!!!


"U 11 sati (prije podne) sastali smo se opet u istoj restauraciji na za-
JedDižkom banketu, koji je trajao do 7^2 ure.


Prvi toast oamienjen je bio od predsjednika Nj. Veličanstvu našemu pre-
Astivomu. caru i kralju. Ovaj toast slušalo je družtvo stojeći i prisutna
glasba intonirala carevku. Za tim sliedile su napitnice na ministra za poljodjelstvo
gi´ofePalkenhaina, na zemaljskoga predsjednika baruna Webera, na predsjednika
šumarskoga družtva dvorskoga savjetnika S a 1 z e r a, na izaslanike stramh
^mnm i inih družtva, na baruna Berga, na grad Nassenfuss, na prisutnoga
i^^skog predstojnika, kao zastupnika političke oblasti i t. d.