DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1889 str. 23 <-- 23 --> PDF |
~ 547 ~ Doljna nuBlaga stelje stoji dakako u raznih stepenih gnjilofe i raztvarauja i tvori prela;´- k crnosmedjoj humusnoj naslazi, te je u pravilu 1—3 cm. debela, iiok smjesa liumusa Ba sitnozruastimi rahlimi mineralnimi iiemljištninii Žesticami zauzimlje fešto naslagu od 12 do 25 cm. Stelja koli u lista« toli u četinjači u velikom steperm usvaja vodu u svoje medjuproslorine, i istu posredstvom atrakcije svoje površine podržaje Tako primjerice absorbira stelja bukvika do 250% svoje vlastite težine vođe, mahovine do 0^0%, četinje omorike do 190%, četioje bora do 160%, ter 1 m^ bukovog listinca veže skoro dva hektolitra vode toli čvrsto, da momentano niti kapljica ue odtiče, a tim se neprestance tlo vlažnim uzđržaje; 1 m-"* mahovine pak absorbira 2 do 3 hektolitra vođe. Kačunajući na liektar sume 12 m´^ listnate stelje, to je jedan hektar listače podoban 24 m^ vode, a četinjača 95 m´^ stelje do ^8 ffi^ vode upiti, a to čini toliko, da se jedna obična ljetna kiša od 2 do ."^ Ilira, kišne visine u brzo izgubi hez tra^a u stelji žurne, odakle tek nakon dnljeg vremena prodire u humusnu naslagu. Ipak uz sve to se ne uzima u obzir mnogo veća množina vode, koja se aslied mehaničke zaprieke samo prividno u svomu odticanju prieči. Pošto ljetne kiše riedko postizavaju visinu oA 25 mm. u jednom danu, to je prema tomu jasno, u kojem vremenu je vodi moguće prodrieti do humusne i finije /emljišlne naslage oko korjenja. — Sličnu i vrlu sposobnost upijanja rode posjeduje i sam humus kuo i pod njim ležeći humusniji finiji zemljištni sloj. Ova sposobnost šumskog tla i stelje zaslužuje osobitu pažnju u gorovitih šumskih predjelih. Kako je već spomenuto, ovdje je množina kišnice i sniežniee znatno veća, nego li u ravnicah. Vodene oborine, što dospievaju k tlu u znatnih visoćinah i odtječu po zakonu teže, zadobivaju mnogo viši stupanj pada a prema tomu i veoma znatnu brzinu, koja tvori životnu snagu. — Gdje je dakie razorenjem šuma ili odstratijenjem njezinih pokrova tla mehanička zaprieka brzomu odticanju vode odklonjena, razliju se tu vode prigodom svake ojače i dulje kiše postrance, odplavljujući sobom zemlju i kamenje. Tako sakupljene vođe tvore bujicu, koja velikom silom riizoruje i uništuje, što joj na put dodje, nizine preplavljuje i rodno im tlo odplavi, te ih šljunkom i kanienfem zatrpa. Moć ovako neobuzdane bujice osobito je poznata u gorovitih predjelih, u kojih su šume nesraotrenošću žiteljsfcva poharane i uništene. Imamo žalibože o tom dosta primjera i kod nas u pogorju. U pogorju banovačkom su ove godine bujice upravo veličanstvenim uspjehom svoju svrhu polučile, zatrpavši podnožje rujevačke okolice gomilami kamenja i uništivši ovdje svu Ijetimi. Pa drugačije ue može ni biti, jer uslied udaljenosti šuma, koje su s pletežem svog žilja´ i korjenja najčvršća zaprieka gromadi kamenja i ruda. manjka prvi i temeljni uvjet uzdržavanja rodnoga tla. U Tirolskoj je već od stoljeća radi omašna razorenja šuma izgubljeno preko jedne trećine plodnih olina, koje ^u stranom odpkvljivanjem vode svoje redovitosti lišene, stranom pak kamenjem i grumenjem zatrpane. |