DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1889 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 545 ~ novitorn prostoru pri stalnoj temperaturi pomnožavati više ne mogu, bez da ne bi sliedila oborina vodenih kapljica. Svakomu stupnju temperature odgovara stanoviti maksimum gustoće vodene pare. Pošto se sa zrakom pomješana vođena para isto tako odnosi, kao čista para, to ima i zrak pri svakom stupnju toplote stanovitu visinu sitišta vodenih para, preko koje je daljnje umnažanje plina slične vode nemoguće. Ako se dakle temperatura pri sitištu zraka snižava, to se tim odlučuje vođa vidljivimi parnimi puljci i finimi vodenimi krugljicami, koje spoznajemo u magli i u oblacih, ili u kapljicah, kako nam to predočuje rosa i kiša. Ako je temperatura izpod O*´, tad nastupa mraz, kitina, poledica, snieg i tuča. Ako li se pak zrak s vodenimi parami pođpuno zasićen (do sitišta) ugrije, tad prima svojstvo, da može upijati više vode u obliku plina. Što više temperatura zraka raste bez umnažanja vodenih para, to se više zrak razstaje sa sitištem. Takav zrak nazivljemo suhim. Da uzmognemo ustanoviti stupanj suše ili vlage zraka, prosudjivat ćemo ot)aj diel zraka prema vladajućoj temperaturi, koji se u sitištu zbilja nalazi i kojeg ćemo relativnom zračnom vlažnoćom u postotcih izraziti, pošto zrak u podpunom sitištu = 100 uzimljemo. — Ako hoćemo dakle, da se izrazimo, koliko vodenog plina absolutno zrak sadržaje, tad to ustanovljujemo tlakom, kojeg zrak na živu u barometru prouzročuje. Ustanovljuju se obe veličine psyhometrom. Važno je to za ustanovljivanje vremenitih razlika kao i za ustanovljivanje množine vode, koju zrak posjeduje. Nameće nam se pitanje, odkud dolazi u zrak vodena para, tako važna za klimatične odnošaje okolica i zemalja kao i za život bilja? Uvažimo li, da dvie trećine zemaljske površine zaprema more, te da mora obsižu ponajviše vruće pojase, te možemo odtuđ zaključiti, da se množina vode iz dana u dan uslied izparivanja u slici pare atmosferi privadja. Tako se u tropičnih pojasih tečajem godine izparuje vođa u tolikoj mjeri, da bi tvorila naslagu od 9-10 m. visine, što je po prilici 10 m® na 1 Qm. površine, dok je u drugih pojasih ovo izparivanje razmjerno mnogo niže. Prema tomu tvore tropični i podtropični pojasi izvor vodenih para atmosferi, jer se zračnimi strujami vodene pare hladnijim pojasom privadjaju. Množina vode atmosferskih oborina ovisi u glavnom od geografičkog položaja, od visine nad morem i od nijestnih upliva. Pri sgusnuću tih vodenih množina ide glavna uloga mjestnim odnošajem, naročito absolutnoj visini mjesta nad morem i zašumljenju okolice. Viša mjesta imaju hladniju temperaturu nego li niža inače pri jednakih okolnostih. Upliv šume na umnažanje kiša tumači se ovako: Šumski zrak je za dana Uadniji nego li je zrak na otvorenih mjestih, pa s toga vlažniji, t. i sitištu bliži. Velike sklopljene šume čine dosljedno zrak čitave okolice vlažnijim, za to lakše i izdašnije odlučuju u zračnih množinah privedenih po vjetrovima i po zračnimi strujami atmosferske oborine, nego M otvorene oline. Ovaj je upliv |