DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1889 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 539 — Dok smo mi doznačivanje ovdje po najgorem i vazda kižovitom vremena obavljali, izradjuju pravoužitiiici i izvažaju doznačeno drveće po najboljem vremena i puto, jer ciel mjesec listopad i studeni nije ovdje kišo bilo. Izvozni putevi osobito u brdski?n žumama, jesu kao usred ljeta. S toga su svi ovlaštenici poslom zabavljeni, te srao se poradcvali, da su kradje šumskih proizvoda sada malo ne posve prestale, naročito u Trojanskoj šumariji. Nu već se počeše bačvari pravoužitnici dogovarati, pa ćem.o se i opet imati prilike srditi na ustanove § 22. naputka A., zakona o imovnih obćina, koji proti prodavaocu za prodano drvo bezplatno ili uz sniženu cienu ne dopušta kaznenog progona. Zapriečiti prodaje nije moguće m jednom, ali ih je ograničiti lako. Nu za to su u prvom redu valjani i pošteni lugari potrebni. Lugari brodske imovne obćine su dobri i mi ćemo se na njih još drugi put posebno obratiti, ali ih imade medju njima i loših, kao što je narodna rieč: „medj svakim žitom ima kukolja´´ a ta bi se rieč dala upotrebiti na slučaj, koji se ove godine ovdje dogodio, i što ga navadjamo za pouku drugim lugarom, jer je istinita Ovidova ^Praeteritos commemora dies, futuros medita´´! Sbilo se to pod konac mjeseca veljače o. g, na privlačkom mostu. Radi silnog kriomčarenja s drvi i radi žestokih kradja u brodskoj imovnoj obćini, ili jasnije da reknemo u Vinkovačkoj šumariji, iz koje sva zla izlaze, namješteno je na 10 revira ništa manje nego 34 lugara. I tih 10 revira imaju samo nješto više preko 13 hiljada jutara šum.e. Na privlačkom mostu kao na važnoj točki namještena su 2 lugara, da sam,o dužice hvataju, koje se na prodaju u Vukovar ili u Vinkovce povezu. Njekoga jutra pod konac mjeseca veljače o. g. stražila su ta dva lugara u ranu zoru na privlačkom mostu. Nu najednom, eto ti dodjoše tri tobožnja čobana iz Privlake. „Dobro jutro, gospodo!´´ rekoše čobani i upitaše: „Što vi tuj radite? Ta nikomu nije već naumu, dužicu voziti kraj tako velike pazke." Lugari ođgovoriše na to, da je njihova dužnost tu biti i oni da će toj dužnosti podpuno i odgovarati. „Aj boga Vam" rekoše tobani ,,evo mesa i vina pa da se malko okriepimo!" Nije težko žabu u vodu natjerati, i lugari pristadoše na poziv tobožnjih čobana. Čobani se poredaše tako, da je izmeđju njih dvojice po jedan lugar sjedio. Kad su se malko okriepili, eto ti i četvrtog čobana. „Na zdravlje"! reče taj. „Kriepite se pomalo?" ,.Ali evo i ja imam nješto malo vina, pa dajte još jednu čašicu!*^ Nu usred razgovora pograbiše čobani, koji su sjedili, lugare izpod ruku, dočim četvrti čoban izvadi lilare iz torbice i sveže im ruke. Da stvar još zanimivijom bude. svezaše čobani lugare o drveni križ, od privlačkog mosta udaljen kojih 50 koračaja. Sto je poslije bilo, razumije se samo po sebi! To je bio jedini slučaj te vrsii, a bvala velezaslužnoj upravi našoj, takovih slučajeva nit je bilo više nit će ih više biti. Završujem ovo\,pismo" pa me eto opet prvom zgodom, da o naših odnošajih koju javim, uz živu želju, da bi ostali velecieajeni drugovi u svojih .pisraih^ svoje jade izjadali, jer je to jedino na boljak i procvat naše mile šumarske struke, za koju najviše vriedi ova latinska: „concordia parvae res crescunt, discordia raaximae diiabuntur^^ I ^"^´ |