DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1889 str. 14 <-- 14 --> PDF |
izkvarila. Pušljivi je žir već koncem rujna opadati poeeo, a prije nego li je dozrio, jedva ga je polovica na stabalju ostala. I zreli je žir bio vrlo loš, te se može kazati, da ga je jedva 30—35 7o posve dobrog i za sadnju sposobnog bilo. To nam nije drago, jer je žir ovdje" već njekoliko godina tako urodio, da se niesu mogle preliminirar^e kulturne radnje izvesti. Ne preostaje drugo, već čekati do bolje zgode, san^o s^e bojimo, da ćemo se i opet u računu prevariti, jer se toliko jajašaca gubarevih po sumah vidjeva, da će ličinke njihove na proljeće šimie naše nakaziti, kako ih do sada niesu, osim, ako se sama priroda ne naoruža proti gusjenici, te ju na našu radost ne uništi. Čitali smo u ovom cienjenom listu viest jednog prijatelja, da gusjenicu gubarevu s osobitim veseljem škvorci tamane. Dao Bog, te bi tako bilo! Nu mi žali bože imamo drugo uvjerenje. Naši su škvorci bježali iz šuma, gdjegod se bila gusjenica gubareva pojavila. Za stalno se može reći, da gubarevu gusjenicu nijedna ptica ne jede; ali je i jasno, da ju ne jede sbog toga, jer je ona vrlo otrovna. Kad bi ju želudac ptičji, koji je osobito savršen, rado podnašao, ne bi trpio jezik dlaka, koje su pune otrova. Dakako, da će ptica pokušati žderati gubarevu gusjenicu, ali će ju brzo ostaviti uz osobito negodovanje. 0 tora se možeš najlakše uvjeriti, ako pružiš gusjenicu patki. Ona. je baš poznata kao proždrljiva, te nije osobiti izbiračj ali gubareve gusjenice ne će. Doznaka pravoužitaičke gorive kompetencije započela je. kod nas ove godine u rujnu. Danas je doznaka posve dovršena. Doznačivanje je vrlo težak posao, a mora se reći, da iziskuje posebnm vještinu, a to osobito radi toga, što u brodskoj imovnoj obćini već četiri godiiie ne postoji premjerba gorivih drva, j.:a s toga je ono, što se pravoužitniku doznači, njegovo, dobio on sad više ili manje. Jasno je dakle, da mora šumar, koji doznačuje, osobito obzirno postupati, nebi li, u koliko moguće, onoliko doznačio, koliko de facto percipientu pripada. Svako stablo prije nego doznači, ti-eba što točnije da procieni. Procjena pak obavlja se od oka. Taj najstariji način procjene, ako i kažu njekoji, da je lak, nije ipak za svakoga; jer na točnost procjene upliva prije svega duševno razpoloženje procjenitelja, njegova praksa, a onda zdravo i dobro oko. Upliva nadalje medju ostalim i vrst drveća i njihov uzrast; jer je poznato, da je stabalje s gladkom korom teže procieniti, nego li stabalje s hrapavom korom. Opet je lakše procieniti drveće liepo uzraslo, koje je puno i čisto, a teže ono, koje je granaml obraslo, a odalečuje se od oblika valjka. Da uzmogne sve te a i druge okolnosti, koje ondje niesu navedene, šumar kod doznačivanja ozbiljno uvažiti, te da prema tom procjenu i doznaku obavi, od potrebe je, da svaki put prije doznake procieni od oka po koje stablo, da ga onda porušiti dade, da ga točno izmjeri, te prema tom dalnju procjenu od oka priudesi. U ostalom, o tom načinu procjene riedko će se kad strukovnjaci složiti, jer svuki ima svoju metodu. |