DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1889 str. 6     <-- 6 -->        PDF

— 480 —


i dotičnoj vrsti. Za to treba, da se uzmu grančice, komadi treseta ili same
daščice, koje se prema potrebi obojadišu.


Uzmimo najprvo pticu sa složenim krilima, to moramo na izabranoj grančici
provrtati rupe onako, kako to zahtieva debljina žice i razmak nogu. Noge se
proture i postave, kako treba. Vrat se ukrivi obično u obliku slova S, a i tielc
se namjesti prema naravnom položaju.


Krila, što još vise, treba takodjer da se namjeste, te s gumbašnicom ili
žicom na tielo pričvrste, pri čem valja osobito paziti, da budu oba krila u istoj
visini. Ako smo mjerili razliku izmedju duljine repa i krila, to se ovdje moramo
po tom ravnati. Pri slaganju krila treba osobito paziti, da se dobro slože
peruške i perje na ramenu.


Ptice, što samo po zemlji hodaju ili u vodi žive, postave se na izabrano
stajalo. Plivaće opne, koje se prije otruju, razšire se i učvrste na trouglasti
kruti papir s gumbašnicama ili tankim čavlima; samo ne valja bosti kroz opne
nego pokraj njih.


Položaj nogu opaža se na živoj ptici na prvi pogled; tako na pr. ptice,
koje na grani stoje, drže noge tako, da se goljenice prema gore sbhžuju, te
su kod goljeničnog sgloba najbliže, a odavle se opet razilaze, što zahtieva samo
držanje na grani, jer se ljulja. Mnogi preparatori ovo predvide, te postavljaju
noge obično pararelno, što pravomu motriocu izgleda nenaravno.


Ptice dugih nogu postavljaju pri stupanju obadvije noge jednu za drugom
skoro u jednoj liniji ili ih dapače križaju. Plivačice ne postizavaju posvema
ovaj položaj sbog toga, što su im noge kratke i tielo široko, ali oni mu se
pribUžuju, za što i drže noge koso unutra, pak se s toga pri hodanju i nišu
(gegaju). Preparatori obično i ovo predvide te čine upravo protivno.


Jesmo li položaj po želji postigli dolazi na red uredjivanje perja s pincetom.
Ovo je težak i ozbiljan posao pa s toga molim znatiželjnog čitatelja, neka mi
ne zamjeri, ako ovo malo obzirnije opišem. Motrimo li točnije kožu ptice to
ćemo odmah opaziti, da imade na njoj mjesta, gdje nema perja i opet mjesta,
gdje su pera izrasla pa ipak ovo pokriva matematičnom točnosti svako mjesto
na tielu ptice, onako upravo, kako ljuske pokrivaju tielo ribe ili zmije. Ova
obstojnost otežčava vrlo slaganje perja, pa s toga se na nju mora i osobito
paziti.


Pri svježe izpunjenoj ptici slažu se obično partije perja tako, da se prazna
mjesta vide, nu ako je tielo dobro načinjeno, tad se s malo truda pokrivajuće
perje (Deckfedern) složi tako, da se prazna mjesta posve pokrivaju.


Nije li pak tielo dobro načinjeno to ćemo vidjeti osobito na ledjima i
odavle prema vratu, da je koža ili sgužvana ili odviše raztegnuta. U prvom
slučaju pokrivaju se partije perja netočno jedna preko druge, te nam predstavljaju
nenaravnu i neliepu sliku boja na dotičnoj vrsti ptice, a u drugom
slučaju opet ne može se perje uslied prenapetosti kože pokriti, te se prazna
mjesta vide. Sada istom uvidja preparator, koliko je važno, da se tielo točno
namota.