DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1889 str. 33 <-- 33 --> PDF |
- 507 - Beckmann ima očevidno onakve odno§aje pred sobom, kakvo pokazuje reko mjere izsjefiena preborna šuma; neuredna u svakom pogledu. S toga i absolutno ne upotrebljava plohe; za nj nije ona od pomoći. Oetelt gospodari u Tiirinžkoj šumi uz daleko pravilnije odnošaje. Oblik ime, koju on pred oSima ima, priliči našoj (njemačkoj) visokoj šumi, odnosno ibližava joj se u oplođnoj sječini; za njega postaje ploha pomoćnim sredvom za reguliranje gospodarstva. A ako postavimo Hartiga i Cottu kao primjere, to ćemo opaziti, da i na jih uplivaju okolni odnošaji. Harti g ima u Hungenu pred sobom u t. zv. [arkwaldungen sad srednju, sad preložnu šumu, sad oplodni sjek, ali nigdje ređjene odnošaje. Nije drugčije ni u Dillenburgu, a kad on prema Pruskoj ie, dolazi on u onu zemlju, gdje se je podjelba gromade najfinije razvila te ;ao najshodnija već dugo vremena vlada. Cotta kao sin Ttirinžke šume sa svojimi sklopljenimi visokimi sastojilami zagovara bezuvjetno reguliranje gospodarstva pomoću plohe i nalazi, da nu je idea posve izvedljiva u saksonskih šumah. A popravljanjem šumskih ođnošaja, što nastupa pametnim uživanjem, revnim gajenjem, oslobođjenjem šume od teretnih servituta, svlači se u Pruskoj sveto fiše staro krzno i prihvaćaju se Cottine ideje, a da ipak niesu kao jedino spasavajuće načelo usvojene. Zadnji korak približenju Cottinoj namisli bijaše razlučenje ciele oborene drvne gromade u glavni i predhodni užitak (Haupt- und Vornutzung). 0 tom nema sumnje, da će se šum. uredjenje opet sve više oslanjati na plohu, što se budu odnošaji obrasta u šumi poboljšavali, što više, njoj jedinoj predstoji budućnost. S mnienjem šumskog tehnika dolazi vrlo često vlastnik šume u opreku. Šumarstvo je vanredno sigurna radnja, koja malo posla zahtieva. Ako su gojitbeni poslovi dovršeni, stoji sastojina kroz nekoliko godina, bez da se oko nje radi. Od vremena na vrieme prigleda šumar, da li se niesu pojavili škodljivi zareznici ili gljivice, te, ako je nuždno, pošalje nekoliko radnika, koji osušena stabalca počupaju i škodljivo leglo unište. Poslije desetak godina dolazi proredjivanje. Proredjivanje iziskuje istina truda, ali ono to po pravilu i naplaćuje, i što je porastlina starija, u tohko više donosi taj posao dobiti. Tako prolazi jedan decenium za drugim, dok se porastlina u novac ne pretvori. Šumu može doduše oštetiti vatra, vjetar i zareznici, ali ipak ne može nijedno od toga — pa ni sama vatra — uništiti materija podpuno, i još uviek ostaje nješto, što se dade upotrebiti. Po izkustvu ne dolaze takove štete često, te se šum. privreda ipak mora smatrati sigurnom. Šumar rieđko kad oskudieva radenom snagom; vrieme žetve u šumarstvu nije onako strogo ođredjeno kao kod poljodjelstva. Tko ne dobije radnika s jeseni, čeka do zime, sieče s proljeća a u nuždi i ljeti. Naravno je, da mogu tim nastupiti neugodnotti, kadkad i prave štete, konačno može se porastlina prodati i na panju i sječa prepustiti kupcu. |