DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1889 str. 18     <-- 18 -->        PDF

— 492 —


Željeznica senjsko-bihaćka zvana je podati nekadanjoj gornjoj Krajini pod


poru, na kojoj i ostali dielovi bivše Vojne Krajine oslanjaju danas svoj kulturni


i gospodarstveni život i napredak. U tom je životu i radu željeznička komuni


kacija danas prva i glavna potreba, bez koje se svaisi kraj osjeća i vidi uda


ljenim, odkinutim i zaboravljenim od ostaloga svieta Željeznica je jak pokretač


uljudbe i prosvjete i moćni gospodarstveni činbenik u svakoj zemlji.


Kulturni raomenat daje i gornjoj Krajini pravo, da se njom provuče že


ljezna cesta, koju će do mala imati svi ostali krajiški predjeli za promicanje


svojih duševnih i stvarnih probitaka. Zahtievaju to i njezine ekonomske potrebe,


koje nedaća senjske luke po uzročnoj svezi toli očito nosi na vidik. Trgovački


i prometni rad senjske luke obujima prostrano krajiško zaledje, u kojem se


ćute sve posljedice njezinoga napredka i nazadka. Preporodjaj senjske luke mora


po naravnom sliedu gospodarstveno i materijalno oživiti i okriepiti svu gornju


Krajinu, svezanu s njom vjekovitimi, nerazkidnimi vezovi rada i života.


Gornjokrajiškimi predjeli steru se bezkrajni šumski veleposjedi državni i
imovno-obćinski, od kojih oko 1.50 000 ha., a u bihaćkom okružju još 15.000
ha. pripada najbližemu području tra(jirane željeznice. Svakako su ovo znamenita
i najveće pažnje dostojna gospodarstva, koja mogu svoju vriednost sačuvati
i promaknuti samo željezničkom komunikacijom. Vriednost i izradjivanje
šuma nije više u onih povoljnih prilikah, kao dok je naša šumska trgovina
mogla sama obskrbljivati sredozemna tržišta. Pod pritiskom jake konkurencije
inozemne produkcije naš šumski posjednik i producenat jedva će dočekati pomoć
novovjeka obćila, da se ogromni naš šumski posjed u blizini S´HUoga mora
posve ne obezcjeni i naša trgovina u liesu ne navede u posve čedne i tiesne
granice. U samih šumskih veleposjedih ključaju vrela obilate privrede, potrebne
krajiškomu pučanstvu, ali ih treba odgaliti i pristupačnim! učiniti i u predjehh,
gdje je šumska izradba otegoćena i onemogućena. Premda današnja vozarina
ne daje koristi krajišniku, ciena liesu na vanjskih tržištih ni nje ne podnosi. —
Prištednja u vozarinskih troškovih u velike bi olakšala naš izvoz liesa i tim
bezdvojbeno djelovala i na povišak vriednosti šumskoga posjeda. Ako se uzme
5 novč. vozarine za 1000 kgr. po kilometru željeznicom, to bi iznosila ta vozarina
do Senja: od Otočca 2 for. 50 nč., Zalužnice 2 for. 75 nč., Vrhovina


3 for. 25 nč., Babinpotoka 3 for. 70 nč., Ljeskovca 3 for. 80 novč., Prieboja
4 for. 50 nč., Baljevca 5 for., Bihača 5 for. 50 nć. Na ovom temelju proračunala
se je prištednja kod vozarine za lies do 200.000 for. na godinu.


Željeznica nosi svakamo i ostalim granam gospodarstva tla blagonosnu
podporu, koja bi se za cielo na brzo opazila i u gornjoj Krajini, gdje nije toliki
nedostatak uvjeta za gospodarstveni razvitak, kao što se naprečac sudi, i
gdje bi se osobito stočarstvom moglo dignuti liepo materijalno blagostanje
žiteljstva.


U gornjokrajiških predjelih podaje priroda i povoljnih uvjeta industrijalnoj
radinosti, kojoj se nudjaju takodjer bogate šume i znamenita pokretna snaga
u švičkih vodah i plitvičkih jezerih, jakih mjestimice na 60 do 150 konjskih