DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11/1889 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 492 — Željeznica senjsko-bihaćka zvana je podati nekadanjoj gornjoj Krajini pod poru, na kojoj i ostali dielovi bivše Vojne Krajine oslanjaju danas svoj kulturni i gospodarstveni život i napredak. U tom je životu i radu željeznička komuni kacija danas prva i glavna potreba, bez koje se svaisi kraj osjeća i vidi uda ljenim, odkinutim i zaboravljenim od ostaloga svieta Željeznica je jak pokretač uljudbe i prosvjete i moćni gospodarstveni činbenik u svakoj zemlji. Kulturni raomenat daje i gornjoj Krajini pravo, da se njom provuče že ljezna cesta, koju će do mala imati svi ostali krajiški predjeli za promicanje svojih duševnih i stvarnih probitaka. Zahtievaju to i njezine ekonomske potrebe, koje nedaća senjske luke po uzročnoj svezi toli očito nosi na vidik. Trgovački i prometni rad senjske luke obujima prostrano krajiško zaledje, u kojem se ćute sve posljedice njezinoga napredka i nazadka. Preporodjaj senjske luke mora po naravnom sliedu gospodarstveno i materijalno oživiti i okriepiti svu gornju Krajinu, svezanu s njom vjekovitimi, nerazkidnimi vezovi rada i života. Gornjokrajiškimi predjeli steru se bezkrajni šumski veleposjedi državni i imovno-obćinski, od kojih oko 1.50 000 ha., a u bihaćkom okružju još 15.000 ha. pripada najbližemu području tra(jirane željeznice. Svakako su ovo znamenita i najveće pažnje dostojna gospodarstva, koja mogu svoju vriednost sačuvati i promaknuti samo željezničkom komunikacijom. Vriednost i izradjivanje šuma nije više u onih povoljnih prilikah, kao dok je naša šumska trgovina mogla sama obskrbljivati sredozemna tržišta. Pod pritiskom jake konkurencije inozemne produkcije naš šumski posjednik i producenat jedva će dočekati pomoć novovjeka obćila, da se ogromni naš šumski posjed u blizini S´HUoga mora posve ne obezcjeni i naša trgovina u liesu ne navede u posve čedne i tiesne granice. U samih šumskih veleposjedih ključaju vrela obilate privrede, potrebne krajiškomu pučanstvu, ali ih treba odgaliti i pristupačnim! učiniti i u predjehh, gdje je šumska izradba otegoćena i onemogućena. Premda današnja vozarina ne daje koristi krajišniku, ciena liesu na vanjskih tržištih ni nje ne podnosi. — Prištednja u vozarinskih troškovih u velike bi olakšala naš izvoz liesa i tim bezdvojbeno djelovala i na povišak vriednosti šumskoga posjeda. Ako se uzme 5 novč. vozarine za 1000 kgr. po kilometru željeznicom, to bi iznosila ta vozarina do Senja: od Otočca 2 for. 50 nč., Zalužnice 2 for. 75 nč., Vrhovina 3 for. 25 nč., Babinpotoka 3 for. 70 nč., Ljeskovca 3 for. 80 novč., Prieboja 4 for. 50 nč., Baljevca 5 for., Bihača 5 for. 50 nć. Na ovom temelju proračunala se je prištednja kod vozarine za lies do 200.000 for. na godinu. Željeznica nosi svakamo i ostalim granam gospodarstva tla blagonosnu podporu, koja bi se za cielo na brzo opazila i u gornjoj Krajini, gdje nije toliki nedostatak uvjeta za gospodarstveni razvitak, kao što se naprečac sudi, i gdje bi se osobito stočarstvom moglo dignuti liepo materijalno blagostanje žiteljstva. U gornjokrajiških predjelih podaje priroda i povoljnih uvjeta industrijalnoj radinosti, kojoj se nudjaju takodjer bogate šume i znamenita pokretna snaga u švičkih vodah i plitvičkih jezerih, jakih mjestimice na 60 do 150 konjskih |