DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1889 str. 16     <-- 16 -->        PDF

— 490 —


Munjave na josefinskoj cesti izgraditi nova cesta u dužini 3´/8 milja, odalcle 1


se promet kretao josefinskom cestom do mora, da bi ovako sva daljina od Sisli


do Senja iznosila samo 2IV2 milje.


U savezu s ovom projektiranom komunikacijom, priznanom za najkrać


izmed brodive Save i jadranskoga mara, upoznala se previšnjim riešenjei


od 22 januara 1842. potreba, da se prije svega uredi senjska luka, da osno


vana željeznica ponese očekivanu korist. Prema odpisu dvorskoga ratnoga vieć;


od 31. januara 1841. br. 462 izradio je Knežić i 0 tom osnovu, koja je odo


brena previšnjim riešenjem od 7. augusta 1846.


Burna godina 1848. prekinula je na žalost započete osnove i radnje. —


Kasnije se pak niesu mogle nastaviti, pošto se odustalo od načela gradit


željeznice na državni trošak, a privatni kapital nije se dao upotrebiti za gradnje


željeznice od Siska preko Bandinasela do Senja radi ustanova ugovora, koji je


držala medju tim sklopila s družtvom južne željeznice.


Projekat je ipak zanimao i dalje domaći trgovački stališ, koji je težio
dobiti kraći put do mora, nego li je poslije izveden željeznicom od Siska preko
Zidanoga mosta do Trsta, koji nije mogao sav transport ni smagati. Nastojanjem
željezničkoga odbora u Senju, ustrojena god. 1861., tracjirana je od iste
težnje pruga od Karlovca do Senja na državni trošak, da se Senj pripoji južnoj
željeznici u Karlovcu, do kojega je bio izgradjen njezin ogranak iz Zagreba.


Ali tragiranu prugu nije htjelo južno družtvo izgraditi, da ne škodi svojoj
prugi Sisak-Trst, a privatni kapital, sumnjajući 0 rentabilnosti dosta kratke
pruge, koja bi još stajala do volje južnoga družtva, nije se dao takodjer na
takov podhvat.


Za tim su nastali željeznički projekti belgijskoga družtva, prosjecajući
Slavoniju i Hrvatsku od Zemuna do jadranskoga mora. Od glavne pruge odvajao
se kod sv. Jakova ogranak senjski, dug oko 273 milje, koji bi se bio imao
po reskriptu c. kr. ratnoga ministarstva od 9. septembra 1864. br. 1093 odj.


V. izgraditi i otvoriti zajedno sa željeznicom na Rieku.
Projekti su bili radi svojih prednosti po zemlju i njezine odnošaje uvaženi
i previšnjim riešenjem od 13. aprila 1863. odobreni; nu radi dugotrajnoga priegovaranja
s državom prije, nego je došlo do gradnje, nadošla je g. 1866., a za
njom državni preustroj monarkije. Belgijski su projekti napušteni, a sagradjena
željeznica karlovačko-riečka bez ikakova ogranka put Senja proti svim nadam,
koje je mogao grad Senj na zadanih mu riečih od najviših krugova svagda
pravom gojiti.


Napomenuti izvedeni i neizvedeni komunikacijonalni podhvati pokazuju i
dokazuju ipak vriednost i odličnost senjske luke u naših narodno-gospodarstvenih
težnjah, da nije čudo, što željezničko pitanje senjsko nije moglo nikad zamrieti.
Poslije zapreme Bosne senjska luka nije mogla ostati nevidjena za najsgodniju
željezničku komunikaciju starim trgovačkim putem iz bosanske krajine
na more, te se u to doba rodio željeznički projekat senjsko-bihaćki.