DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1889 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 496 —


pođpori i od 20. novembra 1884. br. 45.085 radi podpore u interesu imovne
obćine otočke; oslanja se na požrtvovnost interesovanih adjacenata, koji su
izjavili, da će priložiti od svojih sila svaku moguću podporu.


Gornja Krajina priziva se i na otčinsku brigu prevedroga svoga kralja i
gospodara u previšnjem manifestu od 15. julija 1881., kojim je blagodat
investicionalne zaklade namienjena svim dielovom nekadanje hrvatsko-slavonske
Krajine. Investicionalna zaklada đovršuje svoju zadaću za izgradnju željezničkih
pruga, navedenih u cesarskoj i kraljevskoj naredbi od 15. julija 1881., da po
milosti i blagonaklonoj odluci Njeg. c. i kr. apost. Veličanstva može svojom
podporom izgradnji željezničke pruge senjsko - bihaćke protegnuti svoje blagoslovno
djelovanje i Gornju Krajinu, koja je svojimi materijalnimi silami nejaka
sama takav komunikacionalni podhvat izdašnije poduprieti i davno željenomu ostvarenju
privesti.


Sve ljute nevolje, koje podnose ovi predjeli od krute svoje borbe za život,
niesu još razbile svaku nadu ovoga žiteljstva u bolju kob i sreću.


U tom neslomnom uzdanju iznosimo i razsvjetljujemo poslije duže stanke
opet naš željeznički projekat, a u prilozima pretiskavamo još važnije članke i
izvještaje, izašle štampom već prije za njegovu preporuku.


Na složnoj je volji i blagovolji visokih i vlastnih krugova privesti taj
projekat konačnomu riešenju, koje zak. članak IV. od g. 1888. temelji na
dozvoli zajedničkoga zakonodarstva, jer se radi o željeznici preko zemaljske
med je.


Pod brižnim zakriljem svietloga bana, koji je netom sam opipavao bilo
našega života, sokoli se Gornja Krajina sa starodavnim gradom Senjem, da je
u oči velikoga dneva, gdje će preko svih zapreka i potežkoća starovjekomu
trgovačkomu putu od jadranskoga mora na iztok nov život udahnuti željeznica
senjsko-bihaćka.


Konačno nam je ovdje još napomenuti, da je ovo velevažno pitanje pred
njekoliko godina već u javnih glasilih pretresivano, imenito u »Pester Lloydu"
br. 313. od 13. studenoga 1883. pod „Zengg und das Lokalbahn-Projekt
Zengg-Otočac-Bihać"; u istom listu br. 324. od 25. studenoga 1885. pod
,Fiume Zengg", ter u našem domaćem glasilu „Agramer Zeitung" br. 20.
od 24. siečnja 1884. pod „Die Kentabilitats-Frage der Lokalbahn
Zengg-Bihać".




ŠUMARSKI LIST 11/1889 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 495 —


Nu opet ne može se tajiti, da će lokalna pruga osjegurati svoj prospe


itet tek spojem s drugirai željeznicami, pa za tim ide i projektirana pruga
^enjsko-bihaćka, kojoj se s razlogom ne bi mogao uztegnuti i njeki dio provoznoga
prometa. Ugarska vlada, uzimajući u obzir opravdane zahtjeve domaće
produkcije, svakako će privoljeti prometnomu putu, koji joj daje potrebnu slobodu
akcije, nego li prenosu prometa iz vlastite države na liniji, stojeće izvan
utjecaja njezina. I s obzirom na težnje za dogradnjom dalmatinske željeznice
nema temelja priečiti, da se rastom i razvitkom prometa u zemljah ugarske
krune koristuje željeznica, vodeća do vlastite morske obale, do domaće luke.
Premda bi se tako lokalnomu značaju razmaknule granice, željeznica ne bi se
ipak otudjila prvoj svojoj namjeni, koja joj navraća polakšice zakona o željeznicah
mjestnoga interesa.
Željeznički projekat senjsko-bihaćki, koji je dao izraditi koncesionar g.
Dr. J. S. Jakobović na svoje troškove, đozrio je nakon duljih razprava do sastavljenja
koncesionalne izprave za gradnju pruge do državne medje u kr. ug.
ministarstvu za javne radnje i komunikacije; nu pruga, koja bi imala svoju
krajnu postaju u neznatnom selu Baljevcu blizu medje bez svakoga jamstva,
da li će se njezin nastavak i shodni priključak polučiti, ne može se radi očevidnih
potežkoća predložiti na financiranje. K tomu su još i u krilu kr. ugar.
ministarstva za javne radnje i komunikacije nastale dvojbe, da li će pruga radi
svoga uzpona i povišenih tim prometnih troškova svoju proračunanu rentabilnost
postizati.


Na istodobnu dozvolu za gradnju pruge na bosanskom zemljištu, kojom
bi se bilo financiranje projekta olakšalo i omogućilo, nije pristalo zajedničko
ministarstvo financija, upravljajuće zapremljenimi zemljami, ođpisav koncesionaru
iz Beča dne 26. novembra 1884. br. 7369 — II, neka se izkaže prije
gradjevnom dozvolom do bosanske zemaljske granice te će se onda njegova
molba za daljnju prugu od granice do Bihaća prosuditi.


Zapreke, koje su se tim nadale izvedenju projekta, zaisto ne mogu dugo


potrajati s obzirom na priznatu njegovu obćenitu važnost i znamenitost u go


spodarstvenom i trgovačko-prometnom pogledu, s obzirom na velike interese


produkcije kraljevina Ugarske i Hrvatske, s obzirom na promak blagostanja i


porezne snage domaće morske obale i Gornje Krajine, s obzirom na prometne


potrebe zapremljenih zemalja.


Podhvat, koji je jak odlučiti o materijalnoj budućnosti velikoga diela
zemlje, oslanja se na previšnje riešenje od 13. aprila 1863., kojim se kralj,
slobodnomu i lučkomu gradu Senju i njegovu krajiškomu zaledju naviešta blagodat
željezničke sveze; oslanja se na blagovolju visoke vlade zajedničke i zemaljske,
očitovanu u pripravnosti vis. kr. ugar. ministarstva za javne radnje i
komunikacije izdati sastavljenu već gradjevnu dozvolu za prugu do bosanske
medje, u odpisu vis. kr. ug. ministarstva za poljodjelstvo, obrt i trgovinu od


19. marta 1883. radi podpore od šumskoga erara, u odpisima vis. kr. zemalj.
vlade, odjela za nutarnje poslove od 14. januara 1883. br. 5138 pr. o načelnoj


ŠUMARSKI LIST 11/1889 str. 20     <-- 20 -->        PDF

— 494 —


Skucanoga Vakupa preko Lipnika i Modre do Staroga Majdana došla puno skuplja.
Pregaziv kod Pođiuga Sanu, teče traga niz desnu obalu put Trnove i Pejce, a odavle
do Omarske, postaje na željeznici dobrlinsko-banjalučkoj, po kojoj dolazi u Banjaluku.
Dužina trage od Bihaća do Omarske iznosi H 5 km.


Od Banjaluke mogla bi se pruga, da segne u Dervent, odvojiti od vojničke željeznice
kod Pričanja, pa voditi put Blažkoga, Miloševaca, Dragovića do Orašića, odkle
bi preko Lišnje, Galipovaca i Prnjavora sašla u dolinu Ukrine, da preko Detlaka
prihvati Dervent. Od Banjaluke do Derventa traga je duga 75 kim., od Drventa do
Broda ima 29 kim.


Uprta na takovu željeznicu, došla bi senjska luka opet u povoljan položaj,
da razvija svoju trgovačku sposobnost i snagu na moru. Premda je shrvana
pod udarci, koji joj zađadoše nesklone komunikacionalne težnje, još je po naravnih
svojih prednostih kao atrakcionalna tačka prostranoga konsumnoga i izvoznoga
područja i danas živa i radina te si je tim sačuvala pravo na zaštitu
i podporu za svoju budućnost. — Kraj svih nepovoljica, koji joj rade odvoditi
promet na druge jeftinije putove, koji joj žele odkinuti bosansku a i hrvatsku
Krajinu, izkazuje još po carinarskih podatcih od g. 1887. u inozemnom prometu
uvoz od 2,730.280 kg., a izvoz od 16,797.370 km. Ukupni joj promet,
basiran na lučkih podatcih, stagnira s uvozom prosječimice oko 10 milijuna, s izvozom
od preko 20 milijuna kilograma. Rječiti je dokaz njezinim naporom i
njezino parobrodarsko družtvo Krajaća i drugova, najstarije parobrodarsko
družtvo na našoj morskoj obali, utemeljeno od vlastite glavnice senjskih podhvatnika,
koje se liepo razvija i obavlja obalne vožnje od Rieke do Zadra na
korist prometa ciele ove obale, a osobito u prilog riečkoj luci.


Pruženoj željeznici od morske obale u bosanske krajeve zaista će priznavati
veću važnost i strategičko stanovište, jer stoji takova pruga na vrlu uslugu
dislokaciji i obskrbi vojničtva, a za ratno vrieme daje povoljnu svezu s domaćom
morskom obalom. Za vrieme okupacije osjećala se nestašica željezničke
komunikacije od Senja do Bišća dosta neugodno koli radi potreba na bojištu,
toli radi transporta ranjenika.


Prometna služba, koja je namienjena senjsko-bihaćkoj željeznici, daje dostatno
podataka za pozitivan račun o rentabilnosti toga podhvata. Na podlozi
osobnoga prometa na dalmatinskoj i istarskoj željeznici, koji je u svoj monarkiji
najslabiji, i na podlozi trgovačkoga prometa senjske luke proračunan je u
dodatku tehničkomu elaboratu čist prihod željeznice senjsko-bihaćke na 432.160 f.
na godinu prema potrebi za kamate i amortizaciju gradjevne glavnice od


425.834 for. Željeznica od Mostara do Metkovića u Hercegovini, koju bi senjskobihaćka
pruga, privodeći moru najproizvodnije krajeve bosanske, bila jaka svojim
prometom za cielo nadkrihti, poniela je po izjavi preuzv. g. ministra Kallaya
u proračunskom odboru austrijske delegacije 2. srpnja t. g. već druge godine
svoga obstanka S^o čistoga prihoda, premda ne izlazi u najpovoljnijoj luki na
moru. — Zaista stoji senjska luka u pomorsko-trgovačkom pogledu na višem
stupnju, da može jamčiti veći razvitak prometa a po tom i primjereni prihod
željeznici.


ŠUMARSKI LIST 11/1889 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 493 sila.
Nu tu radinost, taj mrtvi kapital u prirodnom blagu i preimućtvu gornje
Krajine treba da uzbudi shodno povedena željeznička pruga. Neka ne odlazi
od nas na trg samo prost šumski proizvod, već i obrtna tvorevina, potekla od
svietla uma i umićne ruke našega krajišnika, koji je vrstan ubirati lovore i na
tom polju, kao što je negda na junačkom megdanu. Neka i na tih sakrivenih
još privrednih vrelih u svojem zavičaju crpa gornji krajišnik. Tvornice za pokućtvo
od sagnutih bukovih letava, koje se sve više traži u svietu; tvornice
bukovih kolnih oplata, pravljenje bukovih daščica za razne kutije, tvornice vrata
i prozora, škrinja i bačava od meka drva, izradjivanje papirštine, tvornice za
destilaciju drva, da se ucieni kolosalna množina lošije bukovine navlastito oko
plitvičkih jezera, fabrikacija cementa i tolike ine industrije nalaze ovdje na
pretek uvjeta, koji ostaju bez željezničke komunikacije posve odnemareni.


Nevidjena prirodna divota. Plitvička jezera, zaslužuju takodjer već sama,
da ih udobno, brzo i jeftino obćilo novoga vieka odkrije staromu svietu, komu
su još slabo poznata, nek se nasladjuje svake godine bezbroj posjetnika naravnim
čudovištem našega kraja. Zaslužuju to tim više, što su sa svojom šumnom
okolicom sva puna riedkih svojstava i za industrijalni život okolišnjega žiteljstva.


Ponajznatnije mjesto u sredini željeznice, Otočac, steći će kao prometno
uzlište ciele Like i Krbave u željezničkoj podpori moćno ptomicalo svojim
obrtnim i trgovačkim podhvatom i poslovom, a olakšanim dolazkoni kupaca i
prodavalaca s daljnjih strana proširit će se takodjer područje prednjačećim
njegovim marvinskim sajmovom na uhar našega marvogojstva.


Nema dakle sumnje, da bi željeznica senjsko-bihaćka, u koju bi utjecale
dvie glavne prometne ceste u Gornjoj Krajini, Josefinska kod Žutelokve, a dalmatinska
kod Otočca, postala silnim činbenikom i pokreialom razvitka i na
predka u svih granah narodnoga gospodarstva Gornje Krajine. Sva ekonomna
snaga njezina, sva darovitost i sposobnost njezinoga žiteljstva došla bi tek onda
na javu, da se sve shodno upotrebi na žudjenu poboljšicu zapuštenih njezinih
materijalnih prilika.


Pa kao što u Gornjoj Krajini, željeznica će senjsko-bihaćka oplodjivati i


rodne njive bosanske u bihaćkom okružju, ma da u prvom svojem posegu do


hvata samo grad Bihać, jer se u ovom gradu sastaju sve prometne žile i sile


cieloga okružja.


Nu samo se kaže, da bi željeznica, dovedena u Bihać, tražila dalje se


protegnuti Bosnom. Kad bi glavnim potezom stigla Banjaluku pa srbsku gra


nicu, a ograncima od Bihaća Novi, od Banjaluke Brod na Savi, prometna nje


zina zadaća i služba bila bi po Bosnu nenadkrilna.


Daljnjim smjerom od Bihaća išla bi tra9a uz Unu do Grolubovca, pa premostiv


ovdje Unu uz drugi obronak preko Pritoke i Cekrlje na visoku ravan i onda uzduž


ceste u Veliki i Mali Radić, gdje bi ođkrenula od ceste u Krupu. Od Maloga Radića


stiže Mahmuđbeg, Hašimbeg, Vojevao, Jasenicu i Benakovac, tu silazi Majkici Japri


na jug, dok zakrene u Vakup Skucani, a odavle pruža se pravcem Naprelja, Kamen


grada i Husinovaca do Sanskoga Mosta. Od Sanskoga Mosta privija se na Sanu put


sjevera do Podluga, gdje bi bila sgođna postaja za Stari Majdan, pošto bi varianta od


33




ŠUMARSKI LIST 11/1889 str. 18     <-- 18 -->        PDF

— 492 —


Željeznica senjsko-bihaćka zvana je podati nekadanjoj gornjoj Krajini pod


poru, na kojoj i ostali dielovi bivše Vojne Krajine oslanjaju danas svoj kulturni


i gospodarstveni život i napredak. U tom je životu i radu željeznička komuni


kacija danas prva i glavna potreba, bez koje se svaisi kraj osjeća i vidi uda


ljenim, odkinutim i zaboravljenim od ostaloga svieta Željeznica je jak pokretač


uljudbe i prosvjete i moćni gospodarstveni činbenik u svakoj zemlji.


Kulturni raomenat daje i gornjoj Krajini pravo, da se njom provuče že


ljezna cesta, koju će do mala imati svi ostali krajiški predjeli za promicanje


svojih duševnih i stvarnih probitaka. Zahtievaju to i njezine ekonomske potrebe,


koje nedaća senjske luke po uzročnoj svezi toli očito nosi na vidik. Trgovački


i prometni rad senjske luke obujima prostrano krajiško zaledje, u kojem se


ćute sve posljedice njezinoga napredka i nazadka. Preporodjaj senjske luke mora


po naravnom sliedu gospodarstveno i materijalno oživiti i okriepiti svu gornju


Krajinu, svezanu s njom vjekovitimi, nerazkidnimi vezovi rada i života.


Gornjokrajiškimi predjeli steru se bezkrajni šumski veleposjedi državni i
imovno-obćinski, od kojih oko 1.50 000 ha., a u bihaćkom okružju još 15.000
ha. pripada najbližemu području tra(jirane željeznice. Svakako su ovo znamenita
i najveće pažnje dostojna gospodarstva, koja mogu svoju vriednost sačuvati
i promaknuti samo željezničkom komunikacijom. Vriednost i izradjivanje
šuma nije više u onih povoljnih prilikah, kao dok je naša šumska trgovina
mogla sama obskrbljivati sredozemna tržišta. Pod pritiskom jake konkurencije
inozemne produkcije naš šumski posjednik i producenat jedva će dočekati pomoć
novovjeka obćila, da se ogromni naš šumski posjed u blizini S´HUoga mora
posve ne obezcjeni i naša trgovina u liesu ne navede u posve čedne i tiesne
granice. U samih šumskih veleposjedih ključaju vrela obilate privrede, potrebne
krajiškomu pučanstvu, ali ih treba odgaliti i pristupačnim! učiniti i u predjehh,
gdje je šumska izradba otegoćena i onemogućena. Premda današnja vozarina
ne daje koristi krajišniku, ciena liesu na vanjskih tržištih ni nje ne podnosi. —
Prištednja u vozarinskih troškovih u velike bi olakšala naš izvoz liesa i tim
bezdvojbeno djelovala i na povišak vriednosti šumskoga posjeda. Ako se uzme
5 novč. vozarine za 1000 kgr. po kilometru željeznicom, to bi iznosila ta vozarina
do Senja: od Otočca 2 for. 50 nč., Zalužnice 2 for. 75 nč., Vrhovina


3 for. 25 nč., Babinpotoka 3 for. 70 nč., Ljeskovca 3 for. 80 novč., Prieboja
4 for. 50 nč., Baljevca 5 for., Bihača 5 for. 50 nć. Na ovom temelju proračunala
se je prištednja kod vozarine za lies do 200.000 for. na godinu.


Željeznica nosi svakamo i ostalim granam gospodarstva tla blagonosnu
podporu, koja bi se za cielo na brzo opazila i u gornjoj Krajini, gdje nije toliki
nedostatak uvjeta za gospodarstveni razvitak, kao što se naprečac sudi, i
gdje bi se osobito stočarstvom moglo dignuti liepo materijalno blagostanje
žiteljstva.


U gornjokrajiških predjelih podaje priroda i povoljnih uvjeta industrijalnoj
radinosti, kojoj se nudjaju takodjer bogate šume i znamenita pokretna snaga
u švičkih vodah i plitvičkih jezerih, jakih mjestimice na 60 do 150 konjskih




ŠUMARSKI LIST 11/1889 str. 17     <-- 17 -->        PDF

- 491 —
Željeznica senjsko-bihaćka.


«Nije daleko vricme, kad budemo mogli


uz sjegarnu komanikaciju takodjer najkraćim


i najjeftinijim putem voziti naše proizvode do


jadranskoga mora, naime u Senj i Eieku.»


Ugarsko zemaljsko središnje povje


renstvo za svjetsku londonsku izložbu u


svojem proglasu na sve gradjane u Ugar


skoj 5. julija 1861.


Željeznica senjsko-bihaćka zasnovana je na podlozi mjestnoga interesa,
kojemu će u velike služiti koli na hrvatskoj, toli na bosanskoj strani Njt^zina
zadaća bit će ipak sve veća, kako se bude dalje protezala pravcem iztoka, pa
tim će rasti takodjer njezin prometni značaj i zamašaj. Da može zadovoljiti i
težim zahtjevom prometa, pruga ima normalnu raztečinu ; ali se inate projekat
kreće s\e u granicah, osječenih lokalnim željeznicam, da se može poslužiti povoljicami
zak. članka XXXI. od g. 1880. i zak. čl. IV. od g. 1888.


Senjska je luka izhodnica pruge, koja se odavle, 67 km. Rieki na jug,
uzpinje preko vratničkoga sedla (6784 met. nad morem) na južnu hrvatsku
visočinu, da po njoj teče dalje ponajprije smjerom josefinske ceste od Žutelokve,
gdje tu znamenitu prometnu žilu ostavlja te se duž dalmatinske ceste
spušta u ravninu Gacke put Brloga i Otočca. U Otočcu zakreće od ceste dalmatinske,
koja vodi put Gospića, te se pravcem ceste otočko-zavaljske hvata Zalužnice,
Vrhovina i Babinpotoka do Ljeskovca , odkle zastranjuje, dok se u
Prieboju opet sastaje sa starim trgovačkim putem iz Bosne. Od Prieboja pruža
se zapadnim obronkom Plešivice te izišav kod Baljevca na visoku ravan zavaljsku,
prelazi državnu medju i za četiri kilometra dalje stiže svoju dohodnu
tačku na bosanskom zemljištu, stari i glasoviti grad Bihać, središte i stjecište
bogate i rodne bosanske Krajine. — Od Senja do Bihaća tra^a je sgotovljena.
Duga je 111 kilometara. Pojedine su postaje udaljene od Senja: Sv. Juraj
8-3, Dolac 15-6, Stolac 20 3, Vratnik 246, Žutalokva 29 7, Brlog 35 3, Kompolje
43-3, Otočac 48-8, Zalužnica 56-7, Vrhovine 651, Babinpotok 73-5, Ljeskovac
74 4, Mala Kapela 81-4, Prieboj 89-6, Željava 97 5, Baljevac 102-5, Zavalje
10675, Bihać 111 kilometara.


Pruga se razvija u vis s uzponom od 30 "/oo ´> ^li od Senja do Dolca projektovana
je takodjer varianta za izravnu prugu na zubnjak s uzponom od
lOO^´oo, pošto dotjerana tehnička znanost dopušta takov kombinirani sustav za
gorske željeznice, koje imaju i veći tovarni promet svladati. Po toj varianti
dužina se željeznice, pa radi toga i udaljenost svake postaje skraćuje za 8—9
kilometara.


Troškovi za gradnju i svu uredbu ciele željeznice, ako bi od Senja do
Dolca išla na zubnjak, ustanovljeni su na 5,750.000 forinti a. vr.; dočim, ako
bi se izvela na adhesiju, narasli bi radi znatnih potežkoća od terraina na primorskom
krasu do 8 milijuna.




ŠUMARSKI LIST 11/1889 str. 16     <-- 16 -->        PDF

— 490 —


Munjave na josefinskoj cesti izgraditi nova cesta u dužini 3´/8 milja, odalcle 1


se promet kretao josefinskom cestom do mora, da bi ovako sva daljina od Sisli


do Senja iznosila samo 2IV2 milje.


U savezu s ovom projektiranom komunikacijom, priznanom za najkrać


izmed brodive Save i jadranskoga mara, upoznala se previšnjim riešenjei


od 22 januara 1842. potreba, da se prije svega uredi senjska luka, da osno


vana željeznica ponese očekivanu korist. Prema odpisu dvorskoga ratnoga vieć;


od 31. januara 1841. br. 462 izradio je Knežić i 0 tom osnovu, koja je odo


brena previšnjim riešenjem od 7. augusta 1846.


Burna godina 1848. prekinula je na žalost započete osnove i radnje. —


Kasnije se pak niesu mogle nastaviti, pošto se odustalo od načela gradit


željeznice na državni trošak, a privatni kapital nije se dao upotrebiti za gradnje


željeznice od Siska preko Bandinasela do Senja radi ustanova ugovora, koji je


držala medju tim sklopila s družtvom južne željeznice.


Projekat je ipak zanimao i dalje domaći trgovački stališ, koji je težio
dobiti kraći put do mora, nego li je poslije izveden željeznicom od Siska preko
Zidanoga mosta do Trsta, koji nije mogao sav transport ni smagati. Nastojanjem
željezničkoga odbora u Senju, ustrojena god. 1861., tracjirana je od iste
težnje pruga od Karlovca do Senja na državni trošak, da se Senj pripoji južnoj
željeznici u Karlovcu, do kojega je bio izgradjen njezin ogranak iz Zagreba.


Ali tragiranu prugu nije htjelo južno družtvo izgraditi, da ne škodi svojoj
prugi Sisak-Trst, a privatni kapital, sumnjajući 0 rentabilnosti dosta kratke
pruge, koja bi još stajala do volje južnoga družtva, nije se dao takodjer na
takov podhvat.


Za tim su nastali željeznički projekti belgijskoga družtva, prosjecajući
Slavoniju i Hrvatsku od Zemuna do jadranskoga mora. Od glavne pruge odvajao
se kod sv. Jakova ogranak senjski, dug oko 273 milje, koji bi se bio imao
po reskriptu c. kr. ratnoga ministarstva od 9. septembra 1864. br. 1093 odj.


V. izgraditi i otvoriti zajedno sa željeznicom na Rieku.
Projekti su bili radi svojih prednosti po zemlju i njezine odnošaje uvaženi
i previšnjim riešenjem od 13. aprila 1863. odobreni; nu radi dugotrajnoga priegovaranja
s državom prije, nego je došlo do gradnje, nadošla je g. 1866., a za
njom državni preustroj monarkije. Belgijski su projekti napušteni, a sagradjena
željeznica karlovačko-riečka bez ikakova ogranka put Senja proti svim nadam,
koje je mogao grad Senj na zadanih mu riečih od najviših krugova svagda
pravom gojiti.


Napomenuti izvedeni i neizvedeni komunikacijonalni podhvati pokazuju i
dokazuju ipak vriednost i odličnost senjske luke u naših narodno-gospodarstvenih
težnjah, da nije čudo, što željezničko pitanje senjsko nije moglo nikad zamrieti.
Poslije zapreme Bosne senjska luka nije mogla ostati nevidjena za najsgodniju
željezničku komunikaciju starim trgovačkim putem iz bosanske krajine
na more, te se u to doba rodio željeznički projekat senjsko-bihaćki.




ŠUMARSKI LIST 11/1889 str. 15     <-- 15 -->        PDF

— 489 —


;a Senj i kod puno znatnijega pokreta na Rieci. 0?im toga Rieka je otvoreno
nroko polje za uvoznu trgovinu po svoj Hrvatskoj i Ugarskoj. Sićušna bi bila
Dojazan za Rieku od Senja; Rieka kao medjunarodno tržište, kao trgovackiemporium
ne može počivati na temeljih, koje bi mogao probudjeniji život senjske
luke razklimati.


Gospodarstveni rad, razvitak i napredak ugarsko-brvatske države, razplet
i umnožavanje njezinih željeznica, carinske i trgovačko političke neprilike na
suhoj granici, sve to dizat će naš izvoz po moru te zabtievati, da se morska
obala pokaže sposobnom zadovoljiti interesom domaće produkcije osobito u jesensko
doba, gdje se ta produkcija stane valjati u ogromnoj množini put mora,
da je ništa ne zaustavlja, već da može bez svake potežkoće i štete odlaziti u
sviet. S obzirom na zamašne potrebe našega ratarstva u sadanjoj težkoj konkurenciji
zaista ne može se ni koncentracija prometa iztaknuti osbiljnim razlogom
proti trgovačkoj službi senjske luke, koja može pored Rieke i bez povrede
njezinih probitaka na ovoj obali trgovački živiti i napredovati, oslanjajući
se glavno na podporu svoga hrvatskoga i bosanskoga zaledja.


IV.
Upoznav veliku trgovačku sposobnost i znamenitost grada Senja na morskoj
obali, bila je vec blagopokojna carica i kraljica Marija Tereza brižna za
uvjete njegova razvitka te je prev. riešenjem od 28. julija 1763. dozvolila i
dala 0 velikom trošku Struppi-u izgraditi veoma važnu prometnu cestu od Karlovca
kroz Krajinu do Senja, izpravljenu poslije po generalu Vukasoviću i nezaboravnom
prijazniku grada Senja, majoru Knežiću. U dvorskom riešenju
od 27. februara 1775. izjavljuje vebka carica, kako su ju ponukali veoma važni
razlozi, predstavljeni joj od dvorskoga komercijalnoga vieća, da dade izvesti
cestu od Karlovca u Senj koliko za promak trgovine iz ugarske zendje put
mora, toliko radi blagostanja krajišnika, sklona na trgovački i prometni posao,
kao što i za veći razvitak fzu mehrerer Aufnahme) grada Senja i njegove luke,
pa tako urediti podpunu veliku trgovačku cestu („um eine voUstlindige Heerund
Komerzialstrasse herzustellen"). Cestu je radi njezine osobite prometne
znamenitosti otvorio glavom sam car Josip, po kojem nosi i danas svoje ime.
Od potrebe, da se prometu skrati put do mora, zamišljeno je poslije svezati
Sisak kao izhodište vodena puta iz južnih podunavskih i posavskih predjela
sa Senjem kao najbližom primorskom lukom, da se olakša izvoz žita i liesa.
Vrlo zaslužni major Kajetan vitez Knežić poticao je već g. 1829,, da se
potegne konjska željeznica kroz Krajinu od Siska do Senja, dok
mu je bilo napokon naloženo ođpisima c. kr. dvorskoga ratnoga vieća od 2.
aprila 1838- br. 1580 i od 31. januara 1839. br. 466, da sgotovi i predloži
podpunu gradjevnu osnovu za takovu željeznicu. Knežić je tomu nalogu zadovoljio
svojim izvještajem od 24. januara 1840. Po njegovoj osnovi imala se
izvesti željeznica od Siska preko Petrinje, Gline, Vranovine i Maljevca do
Bandinasela na rieci Glini, duga po prilici II milja, a od Banđinasela do blizu




ŠUMARSKI LIST 11/1889 str. 14     <-- 14 -->        PDF

— 488 —


morem. Kako taj put najkraćim pravcem stiže more, tu svjetsku prometni
cestu, niesu ga mogle zatrti ni željeznice, koje se primakle Bosni na drugo^
strani. Pravac njegov kaže se za to najsgodniji, jer je najprirodniji za željezničku
svezu Bosne s morem, gdje zanudja Bosnu vrlo sposobnom i pogodnom trgovačkom
lukom. Po njoj uzdigla bi se dva okružna grada, Bibač i Banjaluka,
koji niesu samo glavna oblastna središta, već i znamenita trgovačka prometna
mjesta, oko kojib se prikuplja i živabna obrtna radinost. Po njoj bi rudarstvo
u Starom Majdanu, Ljublji i Broncenom Majdanu postiglo glavnu podporu za
svoj razvitak. Po njoj bi ugljeuici oko Krupe, Ljublje i Banjaluke odkrili svoje
neizcrpljene naslage rudarskoj i drugoj industriji.


Željeznica, hrleći iz ovih predjela put starostavne, dobro poznate i za
promet priznate, nedavno još cvatuće primorske luke senjske imala bi najpovoljniju
izlaznu tačku na jadranskom moru, kuda bi se bosanskim sirovinam
otvarao najkraći, pa za to najjeftiniji put za izvoz po moru, kako se vidi iz
sliedećih daljina:


Banjaluka-Novi-Sisak-Zidunimost-Trst . 473 kim.


Banjaluka-Novi-Sisak-Karlovac Rieka . 418 „


Banjaluka-Novi-Bibać-Senj 271 „


Banjaluka-Sanskimost-Bihać Senj . . . 222 ,


Brod-Sisak-Zidanimost-Trst 491 „


Brod-Sisak-Zagreb-Rieka 436 „


Brod-Banjaluka-Novi-Bihać Senj ... . 370 „


Brod-Banjaluka-SanskimostBihać-Senj . . 321 „


Iz razlike ovib daljina prosievaju očevidno ekonomski probitci od željezničke
pruge, koja bi iz sjeverne Bosne išla put Senja. Kako bi se ta pruga
dalje pružala, rasla bi njezina kulturna, gospodarstvena i trgovačko-politička
vriednost i znamenitost geometričkom progressijom, osobito kad bi se domakla
najplodnijemu kraju oko Tuzle, pa dalje zasegnula u drinsko porečje. Po riečima
preuzv. gosp. ministra Kallaja u odboru austrijske delegacije god. 1884.
,obavljala bi takova pruga ne samo promet plodne sprečke doline, već i veliki
dio prometa zapadne Srbije".


Transverzalna željeznica bosanska naznačena pravca hvatala bi se ogrankom
od Bišća u Novi i privezom od Banjaluke u Brodu na Savi nutrnje željezničke
mreže, da se proizvodnji Ugarske, Hrvatske i Slavonije utare opet davni joj
prometni put do domaće morske obale. Što više bude ta produkcija prinuždena
tražiti izlaz na more, to će se sve jače osjećati potreba, da se na vlastitoj
morskoj obali podiže u pomoć druga izvozna luka. Domaći promet treba da
hrani vlastitu morsku obalu, mjesto da ga´ njezina spora i neokretna posluga
navraća na stranu luku i obalu. Zabtieva to koliko interes ove morske obale,
toliko i prosperitet ugarskoga i hrvatskoga producenta, koji ima pravo tražiti,
da ga vlastita morska obala u težkih njegovih prilikah podupire. Eieka prima
za izvoz još uviek malen dio ugarsko-hrvatske produkcije (Vidi „Volkswirthschaftliche
Riickblicke" u „Pester Llojdu" ove godine), da bi bilo još suvjška




ŠUMARSKI LIST 11/1889 str. 13     <-- 13 -->        PDF

— 487 —


3zala Bosnu s morem, može se izvoz liesa i ruda u inozemstvo još u većem


izmjeru podignuti. Glavno treba težiti, da se svezom dohvati jadransko more."


Jamačno nisu ove rieći bile naraienjene samo bosanskoj prugi, koja se


a, tim izgradila, jer obseg označene zadaće i rastući prometne potrebe zapre


iljenih zemalja, kao i interesi naše morske obale zabtievaju prostraniju na


ijenu, koja se osobito ne može uzkratiti prugi, koja prolazi sjevernim! predjeli


losanskimi najnaravnijim putem do mora.


Ovi predjeli (bihaćko, banjalučko, tuzlansko okružje) broje 626.400 žielja,
dakle preko polovice svega žiteljstva u Bosni i Hercegovini, te su najlapućeniji,
jer nastava na četvornom kilometru u bihaćkom okružju 23 banjaučkom
27, tuzlanskom 33 žitelja, dočim ima u travničkom okružju 18, saraevskom
17, mostarskom 19 žitelja (Statist. Monatschrift, Wien 1882, str. 85).
rio je ovdje najproduktivnije. Po službenih pođatcih turskih od g. 1870. pripada
na bihaćko okružje čitava trećina sve bosanske produkcije kukuruze i
zobi, a na banjalučko okružje polovica svega uroda prosa. Bezkonačne šume,
većinom državne, u kojih ima dosta i skupocjenijega drvlja, zapremaju ovdje
silan prostor (po Bracheliju 45**/o ukupne površine). Ratarstvo i voćarstvo daje
obilan suvišak za izvoz. Goveda i svinje goje se u velikoj množini te sačinjavaju
drugo proizvodno vrelo. Ratarstvo, stočarstvo i obrt razvijaju se najbolje
u ovih krajevih, iz kojih se izvozi godimice sila žita, osobito kuruze, kojom je
trećina svih oranica posijana, onda sušenih šljiva, kojih odlazi oko 150.000
metričkih centi preko Hamburga u Ameriku, goveda, svinja, koža, vune i drugih
surovina. Po izvještaju austro ugarskog konzula Dragančića u Banjaluki za g.
1870. iznosio je u sjevernoj Bosni izvoz u našu monarkiju 3^2 milijuna for.,
a uvoz iz monarkije 1 milijun forinti. Utroba zemlje pohranjuje ovdje bogate
naslage kamenoga uglja, ruda i kovina. S razvitkom kulture rastu i potrebe
pučanstva, koje se namiruju znatnim uvozom iz monarkije. Posijano je ovuda
gradova i većih mjesta, gdje su znamenitija sajmišta, medju njimi Banjaluka
prva sa svojim 8 dana trajućim sajmom, na kojem se sastaju trgovci i prometnici
od ciele Bosne Bihaćko i banjalučko okružje brojilo je g. 1876. po službenih
pođatcih 3330 dućana od 13.570 dućana u svoj Bosni i Hercegovini.
Rieke Drina, Vrbas, Bosna, Sana, Una mogu se ovdje upotrebiti za trgovačke
svrhe.


Sve ovo prirodno obilje, ova ogromna proizvodna snaga, ovi mnogobrojni
uvjeti za obsežnu obrtnu i trgovačku radinost dokazuju nepobitno, da će pruga,
polegnuta kroz ove bosanske predjele put mora, biti u ekonomskom i prometnom
pogledu najopravdaniji, najzdraviji, najkoristniji i najunosniji komunikacionalni
podhvat u svoj Bosni.


ni.


Od pradavna ide jedan od četiri glavna trgovačka puta iz
Bosne do našega mora preko Bihaća i Otočca na Senj, kojim su
bili sjeverni predjeli bosanski, imenice bosanska krajina, spojeni s jadranskim




ŠUMARSKI LIST 11/1889 str. 12     <-- 12 -->        PDF

— 486 —


Dok ne bude morska obala sgodnimi željeznicami tjesnije privezana uz
nutrnje zemlje, ne može se očekivati trajan i bujan napredak našega pomorskoga
prometa, našega brodarstva i pomorstva, koji bi dizao materijalnu blagobit
našega primorskoga pučanstva.


Nadbijanje u svjetskom prometu nalaže nam već dosti brige za morsku
obalu, ne bi li si ju stvorili za borbu pomagačicom; ali nas pobudjuju takodjer
neugodne pojave u propadajućem ,^ našem primorju, a osobito netom izvedena
željezna cesta iz naše monarkije sve do Soluna, da budemo osobito budni i
brižni radi buduće sudbe naše morske obale.


Svaka morska obala nema ni tako sgodan geografički položaj, niti je tako
prikladno razvita i člankovita kao naša, koju radi toga već priroda stavlja na
službu prometu i obćenju izmed kopna i mora, samo neka ne ostaju njezine
prednosti zaboravljene i neupotrebljene.


Prva je radi toga potreba, na koju pokazuju priznani strukovnjaci, da se
primorske naše luke, koje su za trgovinu i brodarstvo pristale, dovedu u
dohvat nutrnjim željeznicam, koje će njihovu klonulu radinost opet oživiti i
razmahati.


Po takovoj svezi primorskih luka s proizvodnimi predjeli u njihovu zaledju
cjačati će sva morska obala u svojih privrednih granah, zakrčiti će se
njezino propadanje i siromašenje, podignuti će se materijalno i kulturno, prosjati
će njezina znamenitost za državu i narodno-gospodarstveno naše težnje i
napore, —


II.
Pogledom na zahvat solunske luke u sferu životnih interesa naše morske
obale preporuča se osobito, da se zapremljene zemlje bolje prikuče
našoj obali željezničkom prugom, koja bi prosiecala Bosnu na
sjeveru pravcem iztočno-zapadnim put jadranskoga mora, pošto
bi ta pruga, dovedena takodjer u spoj s domaćimi i srbskimi željeznicami, bila
osobito jaka, da primorskomu pučanstvu otvara tražene izvore koristna rada i
obilate privrede na polju pomorske trgovine i brodarstva, da blagonosno oplodjuje
naš pomorski promet, da doziva primorje na nov veseo život.


Uz podporu obalnoga parobrodarstva pokazala bi se takova željeznička
pruga veoma koristnom i za riečku i tršćansku luku, privodeći jednoj i drugoj
balkanske zemlje sve pored protivnoga djelovanja srbsko-bugarskih željeznica.


I zapremljene zemlje trebaju željeznice, idući od iztoka na zapad do naše
morske obale, da mogu svoja obilata proizvodna vrela nuditi svjetskomu tržištu,
da mogu svoje plodine i proizvode prinositi najkraćim i najjeftinijem
putem izvozu po moru. Već godine 1883. izjavio se preuzvišeni g. ministar
Kallaj 0 potrebi željezničke sveze Bosne s našom morskom obalom sliedećimi
riečmi: „Prva bi bila zadaća, da se iz Bosne dosegne more, pošto bi se tako
primjereno crpalo iz bogatih proizvodnih grana bosanskih. Željeznicom, koja bi




ŠUMARSKI LIST 11/1889 str. 11     <-- 11 -->        PDF

— 485 —


dosele bez velikih potežkoća. U najodličnijih trgovačkih sborovih i krugovih,
kao i u javnih listovih naše monarkije svraća se sve više pažnja i briga na
djelovanje solunske luke. I niču predloži, kako bi se svaki nepovoljni udar
mogao zadobce odbiti od našega narodno-gospodarstvenoga rada i nastojanja.
Vlastni se faktori sve jače nagone, da predložena sredstva na uztuk neodgodice
upotrebe.


Samo se kaže, da su žestokoj i opasnoj borbi izstavljene ponajprije dvie
glavne luke naše monarkije, koje su medjunarodna naša tržišta na moru. Ali
ni ostala naša morska obala ne može se nadati poboljšici u svojem već sada
toli sdvojnom položaju, ako se našemu brodarstvu i pomorsko-trgovačkomu poslovanju
sprema nov, neočekivani poraz odvodom i prenosom naše izvozne i
uvozne trgovine u inozemsku luku, nadarenu izobila već od prirode zamjernimi
svojstvi i .preimućtvi za izvrstnu posrednicu prometa izmed zapada i iztoka.


Naše brodovlje na jedro već i onako malo po malo izčezava sa svjetskoga
prometišta; tek malo silniji potres može samo pospješiti njegovo žalostno propadanje
-^ propadanje velike i težko stečene imovine naše morske obale i
propadanje na tisuće primorskih obitelji. Pa ni našemu najvećemu parobrodarskomu
družtvu ne cvatu ruže, pače mu se financijalna nevolja u srdce zagrizla.


Nek se posraotri i povjestno znamenovanje morske obale koli za političku,
toli za trgovačku veličinu i moć svake države, da se i s te strane upozna
ogromna šteta, koju će naša država osjetiti od oslabljene, opustjele, mrtve
vlastite morske obale u cielom svojem političkom i ekonomskom biću.


Razseljivanje iz primorja u tuđji sviet uzima danas već opasni mah;
odlazi nam pučanstvo, koje se je podavalo prije privredi na moru, a sad ju
traži na kopnu; nestaje nam pomoraca i nestatkom njih gubi ne samo naša
trgovačka, već i naša bojna mornarica podmladali, koji je jednoj i drugoj pronosio
slavu i diku po svietu.


Tvrdom obranom proti prietećoj pogibelji smatra se
obćenito izdašna i marna njega domaćih primorskih luka,
kojim neka se prilaže neprokidce ciela cjelcata briga za prometnu njihovu
vrstnoću, za njihovo brodarstvo, za njihove trgovačke potrebe. Osobito neka
se paze i njeguju luke, već po naravi sgodno smještene, koje čuvaju u sebi
jedru khcu i snagu za veći pomorsko - trgovački rad i promet, koje mogu
privoditi sile i hrane našemu brodovlju.


U tom pogledu puno je zanemareno, što treba dostići; mnoga pogrješka
hoće, da bude izpravljena. Osobito treba dotjeravati prometne putove do morske
obale prema današnjim zahtjevom. Nije dosta, da imaju samo dvie najsjevernije,
ma i glavne luke svoje željeznice, već treba i druge primorske luke, ležeće
dalje na jug koje su za trgovački život i razvitak sposobne, uklopiti u tuzemnu
željezničku mrežu i sgođnimi željezničkimi svezami otvarati im šire polje većoj
i mnogostručnijoj djelatnosti. Stožerni je to uvjet, bitna pomoć za pomorski
oporavak, za trgovački obstanak tih luka.




ŠUMARSKI LIST 11/1889 str. 10     <-- 10 -->        PDF

— 484 —


držeći se pri tom ponajviše naputka od Filip Leop. Martina. Ne mogu zaniučati,
da petrovaradinska imovna obćina imade znatan broj izpunjenih ptica h
svoje okolice, što sam ih izpunio. Prvi poticaše za ovu sbirku upravitelj iste
imovne obćine šumarnik M. Prokič, koji i nadalje nastoji, da se sbirka upodpuni.
Priznanje mora se izreći i upravljajućem odboru, koji je ovakov podhvat
pogledom na trošak prihvatio a podupirat će ga i u buduće. Da će savršena
sbirka one okolice moći koristiti u znanstvenom kao i u šumarskom pogledu
može se unapred sa sigurnošću reći. Kako i u koliko će koristiti, pokazat će
budućnost. — Josip Sablj ak.


Senjsko-bihaćka željeznica. *


Centralni željeznički odbor u Senju razsvietlio ´e i uvodom popratio gornju
razpravu po svojem narodno-gospodarstvenom znamenovanju za senjsku luku,
za Gornju Krajinu i za sjevernu Bosnu, a koju ovim u našem listu u cielom
sadržaju cienjenim našim čitateljem priobćujemo.


I.
Iz berlinskoga ugovora proizlaze željeznice srbske, bugarske i turske,
koje prosiecaju balkanske zemlje, nastavljajući željezuičku mrežu austro-ugarske
monarkije, te se hvataju obala egejskoga mora i zlatnoga roga.
Danas je gotov željeznički vez sjevernoga mora kroz našu mo:iarkiju
s vrlo znamenitom lukom Solunom u egejskom moru na jugo-iztoku E uope.
U veličajnosti ovoga veza, kojim se sjever i jugo-iztog spajaju i sbližavaju,
izražava se duboko njegovo znamenovanje po svjetski promet, pobudjujući
na osbiljno razmatranje o njegovu utjecaju i njegovih posljedica za narodnogospodarstvene
prilike i napremice naše monarkije. S jedne strane prisnivaju
se na taj izravni željeznički put mnoge rade, osobito po naše industrijalne
podhvate, jer se drži, da nam je po njem olakšana utakmica u balkanskih
zemljah s drugimi industrijalnimi državami. Drugi opet domaći na glasu uglednici
u ekonomskih pitanjih vrlo su zabrinuti s te željezničke komunikacije pa
otvoreno i s uvjeravajućimi razlozi ruše i obaraju sve prekomjerne nade. Od
željezničke sveze sa Solunom nevide van štetu i pogibao po našu trgovaćkoprometnu
radinost, a osobito po naše brodarstvo, po nftšu morsku obalu. Sve
se boje, da će se sada naša uvozna trgovina iz balkanskih zemalja navoditi na
Solun, obratnim pako smjerom opet prodirati premoć inostrane konkurencije
ćak u one krajeve na Balkanu, koje je naša industrijalna radinost svojatala


* Pod ovim naslovom izašla je brošura tiskom H. Lustera u Senju, koju dobismo
pred njekoliko đanS, u ruke, a priobćujemo ju obzirom na veliku važnost izgradjenja
upitne pruge za predjele naše »Gornje Krajine i´ za sjevernu Bosnu, naročito pako glede
unov5enja prastarih šuma, koje do sada zbog pomanjkanja svake komunikacije ostadoše
netaknute. Uredničtvo,