DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 91 <-- 91 --> PDF |
— 460 — Nakon tri dana važe potomstvo jedne bakterije samo 148.356 centi. Dakako da nigdje ne ima hrane za toliko množenje, ako se ista umjetno ne proizvadja, kako to biva u sladoranah. Sladorov grib je dakako veći od bakterije, buđuć samo 20 milijuna istih na jednu funtu pada, ali se ipak nedokučivim čini, koliko se takovih gribova u jednoj samo slađorani proizvesti mora, koja danomice 100 centi takovih treba. Nije dakle čudo, da čovjek kraj neizmjerno brzog množenja tih sićušnih bakterija, ako bude napadnut kojom priljepčivom bolesti kao difterijom, tifusom, kolerom i t. d. ved za njekoliko dana dapače i sati podlegne istim. Japanska kukavica. Suvrst je naše domaće. Njeki prof. Braun pripovieda, da je za jednog svog izleta od Tokia u nutarnjost Japana primietio, da se ista glasa trima slovkama, dakle kuk-kuk-kuk. O starosti drveća. Sumamik Gericke u Breslavi navadja u jednom šumarskom listu, da je tvrdnja o tisuć godina starih šumskih drveta u Njemačkoj samo puka priča, dapače da i za histerična stabla nije dokazana dosada veća starost od 7 — 800 god., a jošte manje da bi toliku starost u zdravom stanju polučila, pošto su stabla od tako velike starosti uviek šuplja, te samo vegetiraju kano stare gradine. Na temelju vlastitih iztraživanja te saobdivanja austrijskih, njemačkih i ruskih šumarskih akademija o starosti najstarijih drvnih proreza, koji se u zbirkah nalaze, dolazi šumarnik Gericke do sliedećih zaključaka; Najvedu starost, koju stablo u zdravom stanju polučiti može, nadi je samo kod četinjača a ne kod listnača. Najvcda starost, koja je baš izrično brojanjem godova ustanovljena, iznaša 500 do 570 godina, koju do.sPgne smreka u češkoj šumavi i bor u Finlandiji i Švedskoj. Iza ovih dolazi jela, koj.a u češkoj šumavi dokuči starost od 429 god., dočim ariž najvedu starost od 274 god. (u Bavarskoj) đosedi može. Od listnača čini se, da je hrast kitnjak najokorjeli. Taki jedan nalazi se u AschafFenburgu, te ima 410 godina, doč!m se primjeraka hrasta lužnjaka našlo samo 315 — 320 god. starih a i tu bijahu ved znaci truleža. Napokon treba spomenuti lipu, koju, prem da medju historičkimi stablo prvo mjesto zaprema, veoma je riedko nadi u zbirkah, što je svakako znak, da veoma starih, nu ujedno i posvema zdravih lipa nema. (Najčuvenija izmeđ historičkih lipa jest svakako ona kod Neustadta u Wurtenbergu. Ova ima 12´/2 stopa u promjei-u, te se razgranjuje u visini od 7 stopa u sedam grana posvema vodoravnih, koje su sa 94 kamtnita i 17 drvenih stupova poduprte. Lipa ova, koju je god. 1868. Caspari 691 god. starom ocienio, sada samo još slabo vegetira, posvema je šuplja te je i iznutra zidinami poduprta,) O 66. elementu. U tredem svezku „Glasnika njemačkih kemičara u Berlinu" nalazi se veoma zanimiva viest za prijatelje naravoslovnih nauka, naime, da se broj dosada poznatih kemičkih elemenata za jedan pomnožao. U rudokopju kraj Freiburga u Saksonskoj nadjena je srebrna ruda neobična izgleda, a u istoj elemenat naličan antimonu, nu ipak od njega u mnogom različan, kojemu je prof. C. VVinkler ime Germanium nadjenuo. Veli se u istom svezku, da se o tom novom elementu doskora pobliže viesti očekuju. Toplina matere nam zemlje. Mnogo se do danas čovjek trudio, da prodre i u tu tajnu naravi, pa je i dosta daleko došao, naime do stanovite granice, gdjeno prestaje po čovjeka mogućnost misli svoje oživotvoriti, rukami ono proizvesti, što je duhom preduzeo. Postupak jedan taki kako je čovjek izmjerio toplinu naše zemlje n raznim dubinama čitam n „Schlesische Zeitung". Kod Schladebacha (izmedju Merseburga i Kotzschau) izkopana bje na državni trošak jama 1392 met. duboka (koja je i dosada na čitavoj zemlji najdublja), a toplina u toj dubini sliededim je načinom izmjerena: jedna staklena ciev na gornjem kraju otvorena napunjena bje živom, ova metnuta n zatvorenu kovnu |