DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 77 <-- 77 --> PDF |
— 455 — Vrativ se natrag u Prezid posjetismo jošte veliku parnu pilanu g. Vilhara, u kojoj se godimice izpili 28—30.000 jelovih kusaca i to ponajviše u daske i letve, a iste se odpremaju u Trst. U cielom svom uređjenju pilana ova veoma je liepa, te mi vidismo velike zalihe izpiljenoga materijala. Granjevina, koja kod izradbe jelovih stabala na mnogih mjestih bezkoristno propadne, znade se i tamo koristno upotrebiti, jer se ista jošte u šumi oljušti i za vinogradsko kolje priredi. Poznato je pako, da je kolje od granjevine smrieke, jele, bora veoma trajno, te takovo rado traže vinogradari. Svežanj kolja cd 100 komada stavio bi g. Vilhar na kolodvor zagrebački za cienu od :! for. 50 novč. Oprostismo se u Prezidu sa šumarnikom g. H. Fiirstom, koj je osobitom pripravnošću i poučnim tumačenjem exkursiju predvodio do medje vlastelinstva čabranskoga, te hvaliv i velevriednomu gosp. Vilharu na vanrednoj izkazanoj gostoljubivosti, nastavismo kolima naš put u Sniežnik u Kranjsku, t. j . na veleposjed prejasnoga kneza Schonburg-"VValdenburga. Uz put posjetismo ipak na poziv g. Zagara u mjestu Markovcu njegovu na turbinah liepo uredjenu pilanu. Pilana ta, tjerana potokom „Vrhnišca", imade 3 velika jarma za pilenje dasaka i dvie kružne pile, te izradjuje u 24 sata do GOD komada dasaka; u svem izradjuje na godinu do 7000 komada jelovih kusa. Pilanom tom je u savezu i mlin za proizvadjanje brašna. U neobičnoj množini poput oblaka lepršaše toga dana nad potokom „Vrhnišca" vodeni cviet, (Eintagsfliege), od kojega bijaše pun sav prostor oko mlina, a mi imadosmo posla , dok očistismo i pobacasmo s naših odiela te stvorove. Površje potoka bijaše timi kukci posve pokriveno, osobito kod ustave jedne, koja se tamo položila, da se taj cviet tamo kupi. Prispjev u 5 sati poslie podne na kueževski posjed u Saežnik, sprovedosmo taj dan tako, da si promatrasmo liepi vrt, po kojem nas je tamošnji šumarnik g. Obereigner vodio, za tim vidismo gojitbu pastrva u ribnjaku tik izpod kneževskoga grada, a unidjosmo i u sam grad i njegove prostorije, u kojem se tada marljivo sve redilo i pripravljalo za skori dolazak prejasnoga kneza, koj inače boravi u Hermsdorfu kraj Draždjana u Saksonskoj. Prejasni je knez Schonburg-Wa]denburg na molbu, podnešeim od strane ravnateljstva kr. gosp i šumarskoga učilišta, dozvolio razvid njegovih šuma u Snežniku i shodno odredio glede tamošnjega boravka i obskrbe exkurenta, tako da bijasmo zaista vrlo liepo primljeni. Što je nas šumare u starom kneževskom gradu osobito zanimalo, to bijahu liepo nadjevene i riedke neke ptice grabilice, zatim dva para vanredno jako razvitoga rogovlja od jelena, koji su na tamošnjem posjedu ubiti prije g. 1848. — Danas bi se jedva u slobodnoj prirodi našao jelen s tako jakim i razvitim rogovljem Poslie godine 1848. jeleni su i na tamošnjem posjedu posve ponestali. Dne 28, svibnja ođvezosmo se s kneževskim šumarnikom do šume „Pravdinak". Jelvici, kroz koje se provezosmo, liepo su uzčuvani i zastupani |