DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 64 <-- 64 --> PDF |
— 442 - Kod ptica s velikim repom turi se jedno pero u korien repa, samo se ne smije isti time razdieliti. Nadalje mora se još držak pera turiti u cievanice do pete, da se poslije dade lakše omekšati. Ovo pero mora viriti nješto iznad kaudra, da se dade poslije lakše izvući. Za posve velike ptice dovoljna je dugačka slama za vrat i noge. Ova se samo skupi ali ne uveze, i turi se u vrat. noge i tielo. Za krila uzme se mjesto pera trska ili inače kakov drugi elastičan štap, da se ne bi prebio. Samo ovaj ne smije biti metalan, jer se oksidira, te razoruje na tom mjestu kožu i perje. Ovi se štapovi moraju tako namjestiti, da ne stoje čvrsto u materijalu, što izpunjava tielo, jer bi se dali težko izvaditi. Na ovakovoj koži ne treba ništa siti pa niti sam rez. Ako već hoćemo rez spojiti, to se podmetne pod obadvie strane pluto, a koža se na ovo gumbašuicama pričvrsti tako, da im glave vire. Velike ptice umotaju se u deblji papir, koji se načini u obliku odrezanog šilja tako, da jedan ovakov dođje na glavu i prednji dio tiela, a drugi na stražnji dio. Ovaj se papir za vrieme sušenja mora kadkad skidati, da se vidi kako perje stoji. Odpala pera i drugi nuždni odpadci saviju se u hartiju i ostave u tielu. Za izpunjanje ovakovih koža mogao bi se i drugi materijal uzeti ali jpomenuti je najbolji. (Nastavak slieđi.) Izvješće 0 poučnom putovanju sa slušatelji šumarstva kr. gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcih po hrv. gorskom kotaru i Kranjskoj."" Cilj je putovanja bio, da se razvide šume hrvatskoga gorskoga kotara i susjedne Kranjske, zatim da se razvide polučeni uspjesi kod našumljenja Krša u okolici grada Trsta. Taj je pravac putovanja za šumare svakako zanimiv, imenito za one, koji će danas sutra u sličnih gorskih predjelih naše domovine službovati. Narav planinskih šuma i smjer gospodarenja mogao se tim bolje razviditi, što je ekskurzija prošla četiri šumska veleposjeda i to: državne fužinske šume, šume knjeginje Thurn i Taxisa, šume vlastelinstva Čabar i kneževske šume Schonburg-Waldenburga u Snežniku u Kranjskoj. Dne 20. svibnja o. g. krenuo je vodja ekskurzije jutarnjim vlakom, s 12 slušatelja šumarstva iz Križevaca na put, te prispio istoga dana poslie podne oko 5 satih u mjesto Fužine. * Ovo izvješće dobismo na uvrštenje u naš liat od visoko kralj, zemalj. vlade, odjela za unutarnje poslove, pod brojem 32.347. Poučno putovanje poduzeto je uz odobrenje visoke vlade a na predlog učiteljskoga zbora križevafkog učilišta, koji pređlog bje stavljen u sjednici dne 18. travnja 1889. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 65 <-- 65 --> PDF |
- 443 — Tamošnji kr. državni šumar g. Rosmanith, izašao je dragovoljno putnikom u susret, te ih od kolodvora uveo u same Fužine, gdje bijahu za putnike već priredjeni stanovi. Večer se približavala, te nam ne bijaše moguće još istoga dana poći u šumu. Nu na predlog g. Rosmanitha razvidismo ipak u predvečer u blizini nalazeće se šumsko sjemenište i razsadnjak, koje je u veoma liepom redu uzdržano. Škodljive ptice, koje običavaju raz;kapati usjevne pruge, odvratio je kr. šumar posvema tim, da je sjeme prije sjetve namočio u m i n i u m u. Otvorismo jednu prugu, te vidismo crveno bojadisano sjemenje, nu u čitavom tom sjemeništu ne bijaše od ptica kvara, jer bi svaki pokus uslied štetnoga djelovanja miniuma životom platile. Sjeme u prugah niklo je liepo i podpunoma, a mjeseca svibnja presadjeno je u razsadnjak do 45.000 jednogodišnjih smrieka. Radnju presadjivanja obavljaju žene uz nadnicu od 50—60 novč., te pojedina može na dan 900—1100 komada jednogodišnjih biljka presaditi. Nakon dovršene 3—4 godine vade se sadjenice iz razsadnjaka i presadjuju u šume. Razvidiv jošte krasnu okolicu, vratismo se u Fužine svojim stanovom. Dne 21. svibnja posjetismo s kr. šumarom Rosmanithom tvornicu pokućtva u mjestu „Vrata", koje je četvrt sata od Fužina udaljeno, a nakon razvida te tvornice hodasmo čitav dan po držav, fužinskih šumah promatrajući iste. Tvornica pokućtva u Vratih sagradjena je godine 1882., a sada je vlastničtvo riečkoga dioničarskoga družtva, izradjuje pako lih samo od bukovine veoma raznovrstno i ukusno pokućtvo. Tehnički upravitelj g. Treusch pokazivao nam je sve prostorije spomenute tvornice, i veoma zanimivo i poučno tumačio uredjenje i rad iste. Počam od dvorišta, gdje su nagomilani bukovi neizradjeni kusci, pa do poslednje sobe, gdje se obavlja opletivanje i razno bojadisanje stolaca, kano što i u posebnom odjelu, gdje se razno pokućtvo slaže za odpremu u strani sviet, imadosmo prilike razmatrati liepu i obsežnu radnju, te velevažan obrt, kojim se osobito povisuje vriednost bukovim šumam. Tvornica izradjuje na godinu 3500—4000 kub. metara bukovine, a u tu svrhu uporabljuje samo najzdravije drvo. — Veoma je zanimivo motriti, kako se bukovina parnim tlakom prije umekšava, iz kotla vadi, te ua posebnom nastroju, kod kojega rade samo 2—3 radnika, naglo savija. Okruglo izlašteno, poput pruta izpravno drvo dugačko je 2 metr.i, u sredini je tanje, a prema krajevom deblje, te se stavi u kotao na nekoliko časaka, na koje drvo djeluje parni tlak od 4 atmosfere. Redomice izvadjeni prutovi iz toga kotla učvrste se vijci na posebnom nastroju, dok je drvo mokro i još vruće od pare saviju ga brzo radnici. Savinuto drvo metne se na stran, te leži neko vrieme u cievih učvršćeno, da svoj lik pridrži. Za tim se uzme drugo drvo i čitava radnja brzo napreduje. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 66 <-- 66 --> PDF |
— 444 —. Okrugli nasloni, t. j . stražnje noge od običnih thonetskih stolaca, dobiju se upravo na prije spomenuti način, a tako i druge okrugle savinute česti, koje na raznom našem pokućtvu opažamo. U posebnoj sobi suši se sada savinuto drvo, da mu čim prije opet sva vlaga ponestane, a ta je soba ugrijana na 60" C. Spomenuta tvornica leži 750 metara nad morem, te potrebuje za svoju radnju dosta vode, koja se posebnim vodovodom dovadja k tvornici, i kupi u dva velika rezervoira. Da je spomenuta tvornica stekla već liepi glas u stranom svietu svjedoči najbolje, što ne može mnogovrstnim naručbam kadšto brzo udovoljiti. Izradjeno pokućtvo šalje se ponajviše u južnu Francezku, Egipat, dapače u Indiju. Dnevice radi u toj tvornici više stotina radnika iz obližnjih mjesta, koji imadu na taj način svoju sigurnu zaslužbu, pa kamo sreće, da imade sličnih podhvata u našoj domovini više. Oprostiv se s gosp. Treuschom i ostalom gospodom spomenute tvornice najljepše, te zaželiv im najsretniji uspjeh u dalnjem podhvatu, podjosmo u državne fužinske šume-r Kr. državna šumarija fužinska obsiže ukupnu površinu od 16.922 jutra; šuma imade 11.042 jutra nepošumljenoga zemljišta i pašnjaka 5880 rali. Od prije postojaloga kr. šumskoga dohodarstvenog ureda fužinskoga jest to jedna od četiriju šumarija, a stoji pod upravom kr. šumskoga ravnateljstva u Zagrebu. Šumarija ova imade 10 šumskih srezova u površini od 650 — 2000 jutara, kao i dvie drvoprovozne postaje i to: jedim u Plaši, drugu na kolodvoru fužinskom. Šumarsko - čuvarsko osoblje sastoji iz 3 nadlugara, 3 lugara i 6 lugarskih zamjenika. Glavna vrst drveća jest jela i bukva, manje imade smrieka, a mjestimice nalazi se umetnut prosti javor, riedko gdje lipa i briest. Stvorba je gora većim dielom iz dolomita, samo jedan srez nazvan »Brložko", komu je najviša točka nad morem 879 metara, jest po stvorbi geologičkoj iz pješčenjaka, i za to imade u istom srezu dosta izvora i vrela> dočim u ostalim srezovima vode naći ne možeš. Godišnji etat iznaša 2500 m´tvorivnoga i 21.000 prostornih metara ogrievnoga drva, od kojega će veći dio nakon dovršene segregacije obćinam pripasti. Ušumljene su mnoge obćine kao: Fužine, Lič, Hreljin, Drvenik, Kraljevica, Krasica, Mrkopalj s ukupno 1545 pravoužitnika ili urbarijalaca. Prošle je godine istim pravoužitnikom bezplatno doznačeno u 13 drvosjekah 192 m´ jelove gradje, 12.772 prostorna metra tvrdoga i 2207 pr. met. mehkoga gorivoga drva. Osim prava drvarenja pripada pravoužitnikom i pravo nastilja i paše. Sječa jest preborna, smjer gospodarstva ide zatim, da se nakon segregacije u šum. dielovih, koji pripadaju što više uzgaja četinjača. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 67 <-- 67 --> PDF |
-^^ ^ y afh - f/// — 445 — Obhodnja je 120-godišnja. Prodaja biva na panju, putem dražbenih ponuda kod kr. šumskoga ravnateljstva, izradbu i izvoz obavlja kupac na svoj trošak. Nakon izradbe sliedi predaja materijala putem šumarije. Zaostatke kano vrhove, te panjeve od smriekovine, imadu kupci na svoj trošak oguliti. Drvo se odprema iz šuma do pilana izkljućivo kolima, samo jedan mali dio splava se Ličankom 3 - 4 kilometra daleko. Dalnja odprema izpiljene robe i gradjevnoga drva sliedi putem željeznice na Rieku. Ciena je jednomu kub. metru jelovoga tvorivnoga drva 4 for. 30 novč. do 5 for. Bukovina plaća se po 1 m´ sa 2 —3 for., jedrenjaci, za tim gradjevno drvo, kano i ono vjetrom polomljeno, koje nije za trgovačku svrhu, imade posebne ciene. Bukova drva za pougljenivanje ])rodavaju se po prostor, metru sa 41 do 44 novč., i to izkljućivo samo cieli drvosječi. U obće se za pougljenivanje rabi bukovo drvo, koje je preostalo nakon izradbe tvorivnoga drva. a ugalj se iz srezova „Kostanjevica" i „Rogozno" preko Jelenja kolima u Bakar odprema, odkle se ugalj brodovi dalje razašalje u Italiju i Francezku. Prošle je godine 2573 prostor, metra bukovoga drva pougljenjeno, i to od 15. svibnja do 1. listopada. Prerajerba ugljarskoga drva obavlja se na gotovih stojećih ugljevnicih, po poznatoj u praksi formuli: ^il minus 4--6%. prema tomu jeli je ugljevnik gore liži i šiljastiji ili ne. U srezu Kostanjevica mjerismo obod jednoga ugljevnika, koj je imao 29´6 metra oboda, i 3 metra visine, te mu prema prije spomenutom postupku za proračunavanje ugljevnika opredielismo sadržaj sa 99*3 prostornih metara. Na blizu bijahu tamo jošte tri velika ugljevnika. Obični sadržaj tamošnjih ugljevnika varira izmedju 90 — 150 prost, metara drva. Dobitak pako ugljena je ovisan polag položaja ugljarne, vremena, kakvoće ugljarskih drva, načina slaganja, vještine ugljara, te se mienja izmedju 427o—527o, prosjekom dakle 48°/" od volumena složenoga ugljevnika. Na mjestih, gdje je bukovina izsječena, dakle na ugljevištih, za tim na prazninah i gohetih zasade se 3—4-godišnje smriekove biljke iz vlastitih šumskih razsadnjaka. U šumah pako, gdje se jedino rabi preborna sječa, brine se sama narav za naplodjivanje površine. Taj je naravni pomladak mjestimice vanredno gusto niknuo, toli od bukve kano i od jele, i mi vidismo takav, osobito kad smo pošli pod glavinom Viljak kroz srez Tović i Petehovac. Nu žali bože pogine za ljetne žege mjestimice taj gusti naravni pomladak posvema, osobito na južnih strmijih obroncih, te na mjestih, gdje tanka naslaga crnice pokriva vapneno gorje. Pomladjivanje je u obće obzirom na kraški značaj tla, i obzirom na podneblje otegoćeno, te zadaje šum. upravnom osoblju ozbiljnoga razmišljaiya kod dalnjeg uzgajanja i čuvanja šuma. 30 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 68 <-- 68 --> PDF |
— 446 — Toj nepogodnosti đoprinaša mnogo i posvemašnje pomanjkanje vođe u mnogih srezovih kraške formacije radi, te vlađajuća stroga i trajna zima i vruće ljeto. Nemalo su mnogim nepogodnostim u šum. gospodarenju krive i postojavše služnosti steljarenja i paše. Spustiv se sa Kostanjevice nizbrdice dodjosmo pod ve6er do izvora „Ličanke", a odavle liepom dolinom, koju s lieve i desne strane zatvaraju gusto obrasle gore prekrasnimi uzrasti jele i smrieke, prispjesmo pod večer u Fužine, Dne 22. svibnja podjosmo iz Fužina kroz mjesto „Vrata", te´dodjosmo do šumske čestice ,Škrilje". Tamo se nalaze dva malena nu veoma liepa razsađnjaka, u kojih je ove godine 10.000 jednogodišnjih smrieka presadjeno. Medjuredovi od biljka pokriti su mahovinom, da tlo ostane svježe i vlažno. — U blizini vidismo tamo izvan šume složenu vapnenicu, u kojoj bijaše od priUke 90 m´ kamena, te koja potrebuje dok se kamen sažeže 30 prostornih metara cjepanica i do 70 vozova odpađaka drva. Privatne stranke slažu si te vapnenice izvan šume, i to obično od 6—8 met. visine sa srednjim promjerom od 5—6 metara. Kupac plaća eraru po kub. metru lemljenoga kamena 40 novč., za kub. metar šljunka 10 novč., a za palenje vapna kupi si potrebno drvo, t. j . cjepanice od preostataka jelovih stabala u drvosjecih, te plaća prostor, metar po fi3 novč., za granjevinu i koru plaća po vozu 32 novč. Za lomljeni kamen i potrebna drva plaća dakle kupac eraru za vapnenicu od kakovih 90 m´ složena kamena 50—60 forinti. Srećom nema u tamošnjih šumah znatnih ošteta od kukaca. Prošle se godine u srezu „burni Bitoraj" na bukovom i javorovom drveću pojavila zimska grba, Cheimatobia brummata i Hibernia defoliaria, nu mokro proljeće je ove godine ove neprijatelje prilično uništilo, te sada imade samo malo od njih šteta. Mnogo više škodi jelovim neoguljenim trupcem Ijestvičar „Xyloteres lineatus", koj prohode u drvo pravi i tim tehničku vriednost drva kvari. U pogledu ošteta od kukaca postoji od visokoga kr. ugarskoga ministarstva za poljodjelstvo veoma dobra odredba, po kojoj imade svaka šumarija mjesečno izviestiti, da li se štetna koja vrst kukaca, te u kojoj mjeri i na kojem diveću opazila. Za te mjesečne izvještaje imadu šumarije posebne tiskanice sa 10 pitanja, na koja im valja odgovarati. Veoma shodnom ovom odredbom, koja bi se obćenito u svoj zemlji i kod svih šumarija imala uvesti, posvećuje se veća pažnja šumi napram štetnim tim neprijateljem. Tako je moć mnogo zlo u korjenu ugušiti, ili bar veoma oslabiti, koje inače uz nemarnost kasnije obuhvati najveći obseg. Štete, što ih ljudi po šumah počine niesu baš prevelike obzirom na vehčinu šumske površine i prispodobiv iste sa štetami nekih šumarija u zemlji. Ipak se ciene u fužinskoj šumariji te štete na 1200—2000 for. na godinu. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 69 <-- 69 --> PDF |
— 447 - Dne 22. svibnja oko 3 sata poslie podne prispjesmo predvodjeni jošte uviek po kr. šumaru Rosmanithu u mjesto Lokve, gdje bijasmo na drugom veleposjedu t. j . u šumah uzvišene kneginje Thurn i Taxis. Ovdje nam izadje u susret kneževski šumarnik Haffner, i assistent Nikodem, te se porazgovarasmo glede izleta, koj bi se jošte isti poslie podne u obližnje šume imao učiniti. Prije posjetismo ipak jošte veliku parnu pilanu u samih Lokvah, koja je sada vlastničtvo Neubergera i sina mu, te koja izradjuje daske raznovrstne debljine i piljenice, a roba se ta ponajviše šalje u Alexan{kiju, Tunis i Marselj. Godimice izradjuje ta velika parna pilana do 15.000 kub. metara jelovine. Za tim nas je šumarnik vodio u šum. predjel „Debela lipa´ i „Javornik", gdje je naravno pomladjivanje u jelvicih baš izvrstno uspjelo, pa se vide na bujnomu šumskomu tlu zastupani svi dobni razredi drveća. Cilj gospodarstva ide za tim, da se priebornom sječom bukva što više iztrebljuje, te samo u toliko pridržaje, u koliko je to za popravljanje šumskoga tla i dobar sklop neobhodno nuždno. Osobito se krošnatije bukve, koje prieče u uzrastu visine bližnje jelve, posve izsieku i pougljene, a ta prazna mjesta obrastu za nekoliko godina veoma gustim pomladkom od jelve, kako smo to na mnogih mjestih opazili. Došav na kolnu cestu zasjedosmo kola, te se odvezosmo u Lokve, a kod obilna stola gostoljubivo nam priredjena od kneževske šumske uprave, i u družtvu svih šumara te velečastnoga mjestnoga župnika i načelnika sprovedosmo ugodno večer. Dne 23. svibnja odvezosmo se kolima ii Delnice, gdje se razstađosmo i s kneževskim šumarnikom Haffnerom, hvaliv mu na svemu, a ostalom gospodom šumarima nastavismo put po delničkoj šumariji, u kojoj nas je predvodio tamošnji šumar Kuhinka. Prije nego li ću navesti smjer i način gospodarenja u tamošnjih šumah, napomenuti mi je veličinu i razdielenje šuma u revire. Sveukupna šumska površina kneginje Thurn i Taxis u hrvatskom gorskom kotaru zaprema 43.434 jutra i 487 " , dieli se pako u osam šumarija, a te su: 1. Brod na Kupi, 2. Brod Moravice, 3. Crni lug, 4. Delnice, 5. Lokve, 6. Zalesina, 7. Klana, 8. Platak. Prema tomu odpada na jednu šumariju poprečno 5400^5500 jutara, prem su nešto veće neke šumarije, a najveća od sviju je ona u Brodu na Kupi sa 6745 rah. . Sve te šumarije podpadaju pod jedan šumsko-upravni kotar, komu je sjedište u Lokava. Namješteno je sliedeće šumarsko osoblje." 1. Kod šumskoga ureda u Lokava: 1 šumarnik, 2 assistenta, 1 blagajnik, 2 pisara. 2. Kod šumarija: 2 šumarska upravitelja (Revierforster), šest šumara, 22 lugara, 7 pomoćnih lugara i jedan stalni cestar. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 70 <-- 70 --> PDF |
— 448 — Način uzgajanja šuma. U liepo uzčuvanih tamošnjih šuma rabi se jedino prieborna sječa, te bujni naravni pomladak shodnom nogom jošte pođpomaže. Obćenito se pako opaža, da se sva briga posvećuje u pogledu najshodnijega uzgoja tih šuma, koje su toli znamenite površinom svojom kano i obće znamenite gorskim svojim značajem. Gledom na vrst drveća i obrast diele se tamošnje šume u: a) mješovite šume, od jela i bukava, rjedje smrieka, u kojih je umetnut mjestimice gorski javor, dočim se ostale listače riedko nalaze i ne znatne su vriednosti; b) čiste bukvike, u kojih se samo mjestimice i riedko gdje nalaze umetnute po gdje koje druge listače; c) u takove šumske površine, koje bijahu prije pašnjaci, te se vremenom imadu našumiti. Radnja kod pomladjivanja i uzgoja šuma bit će naprama napomenutim šumskim površinam veoma razhčita. U mješovitih šumah je smjer gospodarstva taj, da se te šume kano mješovite i nadalje uzgajaju i to pretežno većim brojem četinjastoga drveća. Sto se bukve tiče, to joj je zadatak u mješovitih šumah, da kršno tlo popravlja, osobito se ista uzčuva na lošom kamenitom tlu, koje bi se neshodnim postupkom moglo u golietni krš obratiti. Bukva u smjesi sa četinjačami pospješuje istim uzrast, a i sama tvori liepo deblo. Manje je od potrebe, da se bukva pridržaje na dubokom i svježom tlu, koje je raztrošbom pješčenika i škriljavca nastalo, nu i na takovih mjestih uzgaja se ona u podredjenoj mjeri u smjesi s četinjačami. Prije otvorenja karlovačko-riečke željezničke pruge god. 1873. nije bukva imala nikakovu znatniju uporabivost i prodju van kano ogrjevno drvo za domaću porabu u obližnjih mjestih, a nješto se bukovine i pougljenivalo. Sto se pako gradjevnoga drva tiče, tu si je trgovac izbirao samo takove jelve, koje mu se najbolje svidješe, pa tako preostade u šumah mnogo staroga drveća i suhovrhih stabala. Nu danas imadu šume i njeni proizvodi drugu vriednost nego u prijašnje doba, pa se i razboritije uživaju. U šumah gdje imade samo za ugalj i ogrjev sposobnih bukava, tu se prije svega sieku samo najkrošnatija stabla, koja tište u uzrastu vredniji naraštaj. Izpravne i dorasle bukve sieku se takodjer, nu deblo se prepili u kusce, a tek gornji dielovi i granjevina izradjuje se za ogrjevno drvo, ili se pougljenjuje- Prema tomu, kakav je naravni pomladak u rečenih šumah, gledom na dobu i obrat — ili, imade li se isti tek tamo uzgajati, ovisno je sječenje bukovih stabala t. j . jače ili slabije prozračivanje šume. Svakako se imade na to gledati, da se pojedinim gustim skupovom drveća i osamljenim guštaram dobavi više zraka i svjetlosti time, da se suvišna stabla izsieku a preostavša bolje razvijati mogu. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 71 <-- 71 --> PDF |
— 449 — Liepo uzrasle bukve imadu se što više štediti kod sječe na takovih mjestih, gdje je uuždno da se preostavljaju, pa ako takovih ne ima, preostavljaju se i lošije uzrasla stabla, samo zato, da se snaga tla uzdrži, a budućem pomladku da se pruža prvih godina sva zaštita osobito tamo, gdje se četinjača, odnosno jelovina izčekiva. U svrhu zaštite mladoga naraštaja sieku i od četinjača samo takova stabla, koja su posve dorasla, i stabla razno oštećena, koja se dulje u šumah trpiti ne smiju. Ako se za vrieme sječe u rečenih šumah ne nalazi naravni pomladak, to će se isti za 2—3 godine bujno pokazati, jer se opazilo, da sjeme u tih šumah bar svake treće godine obilno lodi. Pomladak naravni tim sigurnije uspieva, što je tlo šumsko krjepko i svježe, i osobito time uzčuvano, što je steljarenje i šumska paša posve zabranjena. Korov, koj nigdje ne manjka, razvije se i ovdje veoma različito prema tomu, da li se šuma jače ili slabije prozračila. Tako će se na mjestih, koja su se slabo i)rozračila, razviti riedak korov, koj mlade biljke prvih godina jošte štiti, obratno će na jače prozračenih mjestih porasti gusti korov, koj prieči biljke u rastu. Jedan od uajnepovoljnijih korova u tom pogledu je kupina i malina, koja se na sunčanih mjestih tako uvrieža, da se mlade biljke tek nakon godina kroz isti probiti mogu. Polag izkustva buja korov tim silnije, čim je tlo snažnije. Umjerena prozraka djeluje na prirast preostavših visokih stabala najpovoljnije, a dovoljna šumska crnica pospješuje bujan uzrast pomladka, koj tlo posvema obrasle i vlagu mu pridrži. U zadruzi raste sada jošte više godina visoko drveće s pomladkom, dok se napokon dorasla stabla opet izsieku, a mladjem stabalju pruža prilika, da se razvije do svoje veličinee. Iz spomenutoga se vidi, da se kod uzgoja tamošnjih šuma ne ide za tim, da se dobiju jednoliki uzrasti po dobi i jakosti stabala, koji su u gorah i većim nepogodam izloženi, već se teži za tim, da su u šumah zastupani svi dobni razredi drveća obzirom na prebornu sječu, koja će se i u buduće uviek pridržati. Spomenusmo već, da se kod uzgoja šuma obzirom na vrst drveća u svakom pogledu daje četinjačam prednost pred bukvom, i to za to, što i jela i smrieka bolje uspieva te imade bujniji prirast a sada veću uporabu i cienu od bukovine. Nu time, što se u smjesi uzdržaje i bukva, moguće je šumaru, ako bude od potrebe i veće koristi, da u buduće šumu tako uzgaja, da bude u mješovitih vladajuća vrst drveća bukva. Okolnosti se mogu promieniti a drvarske obrti tako razviti, da će se bukovina više tražiti. Ta jošte prije 15 godina nije se bukovina kod nas izuzev kao ogrjevno drvo u druge svrhe uporabila. Danas je tomu drugačije, jer se bukovo drvo već u velikom traži kod tvornica pokućtva, nadalje se bukovina rabi za tavolete, testone, duge, željez |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 72 <-- 72 --> PDF |
— 450 — nićke podsieke (švelere) i u druge svrhe, pa će mu se shodnim i jeftinim impregniranjem jošte više vriednost povisiti. U odaljenih šumskih dielovih, gdje je izvoz drva skupocien, pa gdje se bukovina neodlikuje osobitimi svojstvi kano tvorivno drvo, tamo se ista pougljenjuje. U mnogih uzrastih, gdje bukovina pretežno vlada na štetu četinjača, običavaju pojedina stabla oprsteniti, t. j . nizko na deblu čitavim obodom zasjeci do bieli, da se ista stabla za dvie godine posvema posuše. To postepeno (succesivno) ginuće krošnjatih bukovih stabala djelovalo je mnogo bolje na razvitak mladih četinjača, nego da su bukova stabla umah posjekli. Svatko će pako priznati, da je oprezni način sječe u tamošnjih šumah najglavniji zadatak šumskih upravitelja, i da je o tom ovisna budućnost onih šuma. Isto tako ne uvadjaju kod gojenja šuma niti ine vrsti drveća, već pridržaju one, koje se po naravi samoj plode, a shodnim radom pospješuju jošte naravno pomladjivanje šuma. Da su na taj način baš krasne šume uzgojili, osvjedočismo se na poučnom putovanju u šumah Tešne i Veliki Drgomalj, koje spadaju šumariji delničkoj. Obzirom na veliku šumsku površinu je godišnje uživanje veoma umjereno. Tako će na pr. godine 1889./90. doći do uživanja u svih osam šumarija ukupno od listača 5340 m´ tvorivnoga drva, i 92-070 prostornih metara ogrievnoga drva, a od četinjača 14,120 m^ tvorivnoga, i samo 1000 prostor, metara ogrievnoga drva. Do sada se kroz mnogo godina radilo samo o tom, da se uzgoje što ljepši uzrasti, koji će u najbližoj budućnosti i novo sagradjenimi šumskimi cestami imati tek pravu svoju vriednost, a u tom nastojanju ide sva hvala tamošnjemu šumarskomu osoblju. Pomladjivanje u čistih bukvicih. Čistih bukvika imađe toli na vapnenom tlu kao i na onom pješčenika i škriljavca; mjestimice su baš liepo uzrasli, tvoreć izpravna i čista debla. Veći dio bukvika nalazi se na blizu sela, a u prijašnje su vrieme ljudi iste veoma oštećivali. U potonjih se izradjuje samo lošije ogrievno drvo, koje se troši u obližnjih mjestih. I za te je bukvike odlučeno, da se obrate u mješovite šume, te ova pretvorba ima se ponajprije izvesti u onih bukvicih, koji su najlošijega uzrasta. Umjetno nasadjivanje s jelom i smriekom izvesti će se u vrieme, kad će se preduzeti sječa t. j . prozračivanje rečenih šuma, te zadobiti potrebiti prostor i svjetlost za razvitak mladih biljka. Prema samomu tlu i položaju te uzrastu bukvika bude ovisno mjerilo, po kojem će se najprije prozraka izvesti, a za tim mjestimice sad više sad manje biljka od četinjača presaditi. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 73 <-- 73 --> PDF |
— 451 — Nasadjivanje pašnjaka i praznina. Ove su površine, pošto je paša posve obustavljena, po naravi samoj obraštene mjestimice grabom, jalšom, brezom, trepetljikom i inimi listačami, 0(1 kojih je vjetar lagano sjeme daleko raznašao. Nu umno gospodarenje teži za tim, da se i na bivših tih pašnjacih i prazninah liepe šume uzgoje. Ovdje kane kod budućega izbora drveća jeli dati prednost, a smrieka uzgojiti će se samo mjestimice na lošijem tlu, koje već jeli ne prija. Smrieka se doduše kaiff) obrtno i gradjevno drvo više cieni od jele, nu obzirom na to, da iraade jela bujniji prirast u starijoj dobi, pa pošto je oštetam bure, zareznika i inim neprijateljem manje izvršena, to će se ista više nasadjivati no smrieka. I ovdje se radi vrlo shodno, da se sliedi sama narav, koja nam pokaziva prostrane šume i liepo uzrasle jelvike, kojim tamošnje tlo mnogo bolje prija no smriekam Jela će pako pod zaklonom prije spomenutih čbunjeva na tih njekoć pašnjacih dobro uspievati. Ostale su četinjače manje shodne, da se tamo uzgoje, jer bor prosti i crni bor stradaju silno pod pritiskom sniega t. zv. kitinami, uslied čega mu se grane lome i krše, a arišu ne prija osobito niti ono podneblje niti tlo. Prošav krasnim! jelvici, prispjesmo poslie podne na medju delničke šumarije, gdje nam na susret dodje susjedni šumski upravitelj iz Broda na Kupi, gosp. Jareš, koj od sada preuze vodstvo kroz šume njemu za upravu povjerena sreza. Od velikoga Drgomalja započima šumarija brodska, a mi pođjosmo sada uviek nizbrdice kroz šume Kaličak i Ševaljske dolce zvane, mjestimice veoma strmo, a prošav kroz vanredno strmi i visoki obronak »Grbalj" zvani, dodjosmo pod večer u Brod na Kupu. Šume brodske šumarije, koje mi prodjosmo, takodjer su mješovite šume, nu u njih je pretežno vlađajuća vrst drveća bukva. Izvoz je drva veoma otegoćen obzirom na strme i mjestimice težko pristupne šume. U Ševaljskih dolcih podignuta je drvena sgrada za konak i noćenje šum. osoblja, koje često u službenom poslu po više dana u šumi i gori boravi, jer se ne može dnevice po ružnom i dalekom putu vraćati svojim kucam. Tik drvene ove sgrade vidismo mali liepo uredjeni razsadnjak, u kom se uzgajaju četinjače za presadjivanje u šume. U šumariji brodskoj stoje neke pećine ko okomite stiene licem okrenute naprama dolini Kupe, a sa vrha istih je divan pogled na sam Brod i na rieku Kupu. Hodajuć po gorah toga se dana baš valjano utrudismo, nu zaboravismo rado svaki napor, jer sprovedosmo vrieme u ugodnom družtvu tamošnjih šumara usred slobodne divne naravi. Dne 24. svibnja odvezosmo se kolima iz Broda u 10 sati prije podne put Čabra, kamo isti dan i prispjesmo u 7 sati na večer. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 74 <-- 74 --> PDF |
— 452 — Put i predjel od Broda do Čabra jedan je od najkrasnijih čitavoga gorskoga kotara. Prošav mjesto Kuželj, uzdižu ti se sve više planine, a mjestimice strme golietne stiene susjedne Kranjske. Kupa šumi po pećina, koje nju stisuuše s obih strana, i razbija svoje brzo valovje šumeći i pjeneći se, a uz bistar i svježi zrak sav je okoliš krasan, te očara putnika. Prispjev u Čabar na vlastelinstvo Milana plm. Ghyczy-a c. kr. komornika i kr. ugarskoga ministerijalnoga savjetnika, bijasmo gostoljubivo primiti, te za našega boravka u obsegu toga liepoga šumskoga,, posjeda bijaše u svakom pogledu skrbljeno od strane gostoljubivoga vlastelina, da nam bijaše boravak ugodan i liep. Rano u jutro dne 25.´ svibnja razvidismo umjetnu gojitbu pastrva, koja je sasma na blizu vlastelinskoga dvora. U tu svrhu podignuta je posebna manja sgrada, gdje se umjetno jajašca pastrva oplodjuju u vrieme mrieštenja, a to je tamo mjeseca siečnja. Jajašca se nalaze u posebnih škrinjica, kojim dotiče bistra voda i opet odilazi, te kad se male pastrve izvale, izpuste se iste u bližnji umjetni ribnjak, iz kojega male te ribice ne mogu uteći. Poslie navršene druge godine puste se mlade te pastrve u bližnji gorski potok Čabranku, da isti što više oživi plemenitim! timi ribami. Za uredjenje toga ribogojstva izdalo se 3000 forinta, a godišnje uzdržavanje stoji 500 for. Ove je godine približno 15.000 mladih pastrva uzgojeno. Koliko mi je poznato, biti će vlastelinstvo Čabar prvo u Hrvatskoj, koje se bavi umjetnom gojitbom pastrva. Odmah iza toga oprostismo se s visokoštovanim vlastelinom, zahvaliv mu se najljepše na primitku, te zasjednusmo vlastelinska kola, i predvodjeni po tamošnjem šumarniku Hinku Fiirstu podjosmo u vlastelinske šume. Liepo sagradjenom cestom, koja u tamošnje šume vodi, dodjosmo kroz Park do šumarske kuće u „Makov hrib", a za tim dalje u nutarnjost šuma vlastelinstva čabranskoga. Ovdje mi je osobito iztaknuti, da je spomenuto vlastelinstvo za valjan izvoz drva, i za pristupnost šuma u zadnjem deceniju veoma mnogo uradilo, posagradiv znatnim novčanim troškom baš krasne i uzorne šumske ceste. Sagradjeno je do 140 kilom, u duljinu šumskih izvoznih cesta, od kojih dobra polovina imade veoma umjereni pad, najviše do 6"/o, i liepu širinu od 4 do 6 metara. Za gradnju tih cesta izdano je do sada ništa manje nego 200.000 forinti. Godimice se pako za gradnju novih cesta i za uzdržavanje starih izdaje svota od 8—14.000 forinti. Dočim se na starih strmih i loših cestah samo najvrednije drvo dalo izvesti, to je novimi cestami omogućeno unovčenje i izvoz manje vriednoga drva i vrhova od stabala, koji su prije bezkoristno u šumi strunuli. Po novih |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 75 <-- 75 --> PDF |
— 453 — šumskih putevih s umjerenim padom moguć je izvoz tovara na jednih kolih od 2—3 kub. met. jelovine. Sa glavnimi cestami u savezu su poprečni putevi, t. zv. vlake (Schieifwege), koji sižu u nutarnjost pojedinih sastojina. Gradnja tekućega metra glavne izvozne ceste, koja imade širinu od 4 do 6 met., stoji razno prema položaju 1—2 for. 50 novč. Godimice se usieče u vlastelinskih šumah .50—60.000 m´´ drva. U svih se šumah sieku drva samo prebornom sječom, i to od proljeća do jeseni, dočim je drvarski rad u zimno doba obzirom na strogu zimu i visoki snieg obustavljen. Spomenuto vlastelinstvo je zadružno obiteljsko dobro porodice Ghyczy i Dittla, kojemu predstoji opunomoćeni u to ime presvietli gosp. Milan Ghyczy kr. ministerijalni savjetnik i komornik. Ukupna šumska površina vlastelinstva Čabar, koje spada u modruškuriečku županiju, zaprema nakon provedene segregacije 30-938 rali, dieli se pako u sedam šumarija, a te su: 1. Vršice. 2. Lazac. 3. Lividraga. 4. Snirekova draga. 5. Polica. 6. Milanov vrh. 7. Crni laži. U svakoj toj šumariji namješten je strukovno naobraženi višim državnim izpitom providjeni šumar. — Šumskom uredu u Čabru predstoji šumarnik; ukupno novčano računovodstvo provadja posebni protustavnik. Cjelokupni je šumski posjed valjanim! medjami i humkami providjen, a glavni šumski dielovi prosjeci razdieljeni. Tik takovoga prosjeka čitasmo napis na limenoj tabli: Gospoje Franjice pl, Ghyczy vlastelinstvo Čabar, Crni laži (revir), Oštri vrh, Branjevina. Čitavo gorje vlastelinstva Čabar spada hrv. kraškom pojasu, komu je najviša točka vrh Rišnjaka 1528 met. nad morem, a najniža točka je 290 metara na Kupi kod Osivnice. Tlo je veoma raznolična lika, te imade mnogo provirućih glavina i kotlinastih udubina, izuzev riedkih vrela manjka tamošnjemu gorju voda. Podneblje je gledom na raznu gorsku visinu raznolično; radi blizine mora imade čestih oborina; od vjetrova je vladajući jug, manje škodi šumam bura, pa su svi sjeverni gorski obronci bolje obrasli od južnih. Kitina imade često radi mokro paloga sniega, koj se na grane drveća nagomila, te pojedine ki´ošnje i stabla skrši. Sume se naravnim načinom pomladjivaju, a samo praznine, koje se ne naplode, nasadjuju se umjetnim načinom sa 3—4-godišnjim biljkami smrieke, ariša i jele. Biljke se uzgajaju u posebnih sjemeništih i razsadnjacih, te vidismo dva liepo uredjena razsadnjaka na „Vitkovom vrhu", koja stoje do 1000 met. visoko nad morem. Mješovite šume imadu se i nadalje uzgajati, nu u ovih imade četinjača vladati. Izradjena drva šalju se ponajviše na Rieku, za tim u Trst. Od četinjača se izradjuju i tešu gradjevna drva razne vrsti u šumi jošte, kao: grede raznilj |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 76 <-- 76 --> PDF |
— 454 — dimenzija, zatim duge od smriekovine ponajviše za Italiju, prave se škafovi, a na pilanah režu se daske. Od bukovoga se drva prave tavolete i testone, na vlastelinskoj pilani u Lividragi, koja izradjuje na godinu 8—10.000 bukovih stabala, nadalje se iz bukovine jošte izradjuju vratila i dužice. Godimice se takodjer pougljenjuje ´20-25.000 prostor, metara drva. Drvo se prodade na panju u šumi, te se plaća drvo četinjače po kub. metru prema uporabi i sposobnosti drva veoma razno, nu najviše s 8 for., a bukovo drvo po m´ do 4 forinta. Nešto se izvaža i čitavih stabala za jarbole i jedrila. U pogledu doznačivanja drva trgovcu radi se tamo veoma toeno. Ponajprije se kod šumsko - gospodarstvenoga ureda trgovcu prodani materijal za izradbu doznači kod dotične šumarije, koja predugima brojevno doznačivanje i buletiranje stabala, nakon izradbe dobije knpac opet potvrdnicu odnosno izvoznicu, kojom mu je izvoz drva iz šume dozvoljen. Tu se na preostavšem panju u zemlji vide sliedećibrojevi: broj doznake, broj stabla, i kontrolni broj, koj se udari na glavu panja, kad je stablo posve izradjeno i za izvoz kupcu predano. Što se lova tiče, to se nalazi u tamošnjih velikih šuma razna divljač i zvjerad. Srna imade u nekih srezovih dosta; za tim imade tetrebova i jarebica. U mirnijih se šumah u brlozih nastanio medjed i mi vidismo dva takova zapuštena brloga uz put u Babju dragu. 0 uspješnom lovu, koga priredjuje tamošnje vlastelinstvo na medjede u zimno doba, čitasmo više puta u naših novinah i u hrv. šum. Ustu. Ogromni medo ubit u tamošnjih šumah riesi vlastelinsku dvorauu u Čabru. Od zvieri imade nadalje vukova, lisica, kuna, nu ta se zvjerad u zimno doba uspješno tamani. Došav u revir Milanov vrh. gdje imade liepih i doraslih jelovih sastojina, odpočinusmo u novo sagradjenoj kući kod šumara Novotnija. Kuća ta okružena jelvici leži nešto preko 1000 met. nad morem. I tamo hijasmo veoma gostoljubivo primljeni, te odpočinuv malko, spustismo se nizbrdice u mjesto Prezid. Nebo se naoblači, te se spusti kroz noć gusta kiša, koja ni sliedećega dana t. j . 26. svibnja ne prestađe padati. ´ Medjutim ta kiša nije u ničem smetala našu exkursiju, jer bijaše i onako odredjeno, da se nakon petdnevnoga neprekidnoga putovanja putnici jedan dan odpočinu. U odličnoj i gostoljubivoj kući posebnika i vlastnika pilane Šćitomira Vilhara i mjestnoga župnika velečastnoga g. Vlašića sprovedosmo veoma ugodno dan 26. svibnja. Dne 27. svibnja razvidismo rano s jutra nedaleko Prezida površinu „Gmanje" od 140 rali, koje spada jošte posjedu Čabar, i na kojoj je do 80 rali zasadjeno 3-godišnjimi biljkami smrieke, ariša i bora, koj je nasad liepo uspio. — Na istoj je površini za uzgoj potrebitih sadjenica uredjeno šumsko biljevište. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 77 <-- 77 --> PDF |
— 455 — Vrativ se natrag u Prezid posjetismo jošte veliku parnu pilanu g. Vilhara, u kojoj se godimice izpili 28—30.000 jelovih kusaca i to ponajviše u daske i letve, a iste se odpremaju u Trst. U cielom svom uređjenju pilana ova veoma je liepa, te mi vidismo velike zalihe izpiljenoga materijala. Granjevina, koja kod izradbe jelovih stabala na mnogih mjestih bezkoristno propadne, znade se i tamo koristno upotrebiti, jer se ista jošte u šumi oljušti i za vinogradsko kolje priredi. Poznato je pako, da je kolje od granjevine smrieke, jele, bora veoma trajno, te takovo rado traže vinogradari. Svežanj kolja cd 100 komada stavio bi g. Vilhar na kolodvor zagrebački za cienu od :! for. 50 novč. Oprostismo se u Prezidu sa šumarnikom g. H. Fiirstom, koj je osobitom pripravnošću i poučnim tumačenjem exkursiju predvodio do medje vlastelinstva čabranskoga, te hvaliv i velevriednomu gosp. Vilharu na vanrednoj izkazanoj gostoljubivosti, nastavismo kolima naš put u Sniežnik u Kranjsku, t. j . na veleposjed prejasnoga kneza Schonburg-"VValdenburga. Uz put posjetismo ipak na poziv g. Zagara u mjestu Markovcu njegovu na turbinah liepo uredjenu pilanu. Pilana ta, tjerana potokom „Vrhnišca", imade 3 velika jarma za pilenje dasaka i dvie kružne pile, te izradjuje u 24 sata do GOD komada dasaka; u svem izradjuje na godinu do 7000 komada jelovih kusa. Pilanom tom je u savezu i mlin za proizvadjanje brašna. U neobičnoj množini poput oblaka lepršaše toga dana nad potokom „Vrhnišca" vodeni cviet, (Eintagsfliege), od kojega bijaše pun sav prostor oko mlina, a mi imadosmo posla , dok očistismo i pobacasmo s naših odiela te stvorove. Površje potoka bijaše timi kukci posve pokriveno, osobito kod ustave jedne, koja se tamo položila, da se taj cviet tamo kupi. Prispjev u 5 sati poslie podne na kueževski posjed u Saežnik, sprovedosmo taj dan tako, da si promatrasmo liepi vrt, po kojem nas je tamošnji šumarnik g. Obereigner vodio, za tim vidismo gojitbu pastrva u ribnjaku tik izpod kneževskoga grada, a unidjosmo i u sam grad i njegove prostorije, u kojem se tada marljivo sve redilo i pripravljalo za skori dolazak prejasnoga kneza, koj inače boravi u Hermsdorfu kraj Draždjana u Saksonskoj. Prejasni je knez Schonburg-Wa]denburg na molbu, podnešeim od strane ravnateljstva kr. gosp i šumarskoga učilišta, dozvolio razvid njegovih šuma u Snežniku i shodno odredio glede tamošnjega boravka i obskrbe exkurenta, tako da bijasmo zaista vrlo liepo primljeni. Što je nas šumare u starom kneževskom gradu osobito zanimalo, to bijahu liepo nadjevene i riedke neke ptice grabilice, zatim dva para vanredno jako razvitoga rogovlja od jelena, koji su na tamošnjem posjedu ubiti prije g. 1848. — Danas bi se jedva u slobodnoj prirodi našao jelen s tako jakim i razvitim rogovljem Poslie godine 1848. jeleni su i na tamošnjem posjedu posve ponestali. Dne 28, svibnja ođvezosmo se s kneževskim šumarnikom do šume „Pravdinak". Jelvici, kroz koje se provezosmo, liepo su uzčuvani i zastupani |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 78 <-- 78 --> PDF |
— 456 — su baš svi dobni razredi drveća, koji pokazuju osobito bujan prirast, po kazivanju tamošnjih šumara 8 m´ po Ha., što je svakako veoma povoljno za planinske šume. I na kneževskom je posjedu veoma mnogo učinjeno za izgradjenje valjanih šum. cesta radi izvoza drva, te je takovih u novije vrieme sagradjeno 60 kilom, u duljinu, padom najviše od 6"/o- Ceste su ove u svakom pogledu savršeno gradjene, koje putnika u šumi baš iznenadjuju, te koje ujedno vriednost tamošnjih šuma znatno povisuju. U Pravdinku oprostismo se sa šumarnikom Obereignerom najljepše, hvaliv mu najljepše na izkazanoj usluzi i trudu. On sam je od srdca žalio, što radi službenoga posla nije s nami mogao putovanje dalje nastaviti. Sa šumarom Bidlo nastavismo pješke naš put u goru, a odlučismo se popeti na vrh Snežnika, koj je visok 1796 metara nad morem, te najviša točka u kneževskih šumah i dolnjoj Kranjskoj. Nu magljuštine, koje se sa svih strana u gori počeše dizati, navieštahu nam nepovoljno vrieme za taj dan i zaista poče doskora i kiša padati. Prošav „Gašparov hrib" i „novu Gradčinu" popesmo se do zapuštene putničke kuće izpod Snežnika, koja je 1544 metara visoka. Tu dodjosmo u pojas alpinske flore, jer je tlo obraslo mjestimice baš gusto kosodrvinom Pinus montana, a nadjosmo i alpinsku ružu Rhododendron alpinum. U putničkoj kući nas dočekaše kneževski nadšumar Novak iz Hermsburga i šum. mjernik Bily, s kojimi se prigodom našega odmora upoznasnio i ugodno pozabavismo. Pošto se neprekidno navlačivahu oblaci i magle po gori, oduštasmo posvema od nakane, da se popneme na vrh Snežnika, prem stajaše isti neposredno pred nami. S jugo-zapadne strane bijaše sve u magli, dakle najkrasniji pogled na jadransko more bio bi nam i onako posvema zastrt. — S putničke kuće mi se vratismo opet natrag, tješeći ´se, da nevrieme pokvari izlet i vidik i drugim turistom. Skoro do putničke kuće, dakle 1500 metara visoko, siže tamo bukova šuma, koja je obzirom na kamenito gorje, visoki položaj i vladajuće vjetrove kržljava uzrasta. Stabla su kojih 6—8 metara visoka, u dosta dobrom sklopu, mjestimice su poput guštare mlade bukve uzrasle, nu žalibože savinuto im je od vjetra deblo i krošnja, i iz svega se vidi, da slabo napreduju i vegetiraju. Gospodarenje u takvih bukvicih, koji rastu na granici gorskoga svoga pojasa, veoma je tegotno i iziskuje osobite opreznosti od šumara. Cjelokupni posjed kneževskih šuma u Snežniku zaprema 30 000 rali, te se dieli u tri šumarije: Snežnik, Hermsburg i Mašun. Pretežno su tamo vladajući čisti jelvici, nu imade i mješovitih šuma od jela i bukava, i podredjenih listača kano: Acer pseudoplatanus, i ulmus montana i t. d. Godišnji užitak na gradjevnom i tvorivnom drvu iznaša u svih srezovih spomenutoga vlastehnstva 26.000 m´´, prem bi se smjelo i više sjeći, a pougljenjuje se 20—25.000 prostor, met. drva. Gradjevno se drvo i to ponajviše jelovina izvaža u Trst. Glasom ugovora prima trgovac Lavić et Comp. 10.000 kub. met.; pilana u Laasu 5000 m^. U |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 79 <-- 79 --> PDF |
— 457 — malom se prodaje bližnjim žiteljem i onim u Poiki 6000 m´. ; ukupno dakle 21.000 k. m. jelovine, dočim ostalo odpada na mjestnu uporabu, 1000 m´ bukovine prodaje se za proizvađjanje tavoleta. U „Leskovoj dolini", tik šumareva stana, razvidismo si ostanke posve zapuštene tvornice octa, u kojoj se iz bukovoga drva ocat dobivao. Kano nuzužitci kod te fabrikacije bijahu: metiljna žesta (Methjlalkohol), kolomaz i ugljen. Tvornica ova podignuta bje godine 1875., a godine 1881. uze istu tvornicu u zakup francezko družtvo Societe Forestiere, od kojega je bio glavni poduzetnik Frank Bertrand, a Francezi su uložili u tu tvornicu do 300.000 for. Nu kano što mnogo poduzeće padne kod kojega nebijaše unapred dobro prosudjeno, kako i da li će se uložena glavnica obzirom na raznovrstne okolnosti koristno izplatiti, ili će biti pri tom gubitka; tako se dogodilo i sa tom tvornicom, koja J3 god. 1883. posve obustavila svoju radnju. U „Leskovoj dolini" prenoćismo u kući tamošnjega šumara, a većim dielom u još dobro sačuvanoj jednokatnoj sgradi, u kojoj obitavaše poslujuće osoblje, dok je prije spomenuta tvornica jošte radila. Dne 29. svibnja u jutro ostavismo Leskovu dolinu, oprostiv se najljepše s kneževskim nadšumarom Novakom i šum. mjernikom Biljem, koji su se dragovoljno od putničke kuće izpod Snežnika pridružili našoj ekskursiji do Leskove doline, dočim je domaći šumar g. Bidlo dragovoljno nas pratio kroz šume njegova revira još do medje istoga, gdje nam je u susret došao g. nadšumar Scnollmajer iz Mašuna. — U nekih je šumskih predjelih revira Mašuna prevladala bukovina, koja se u velikoj mjeri pougljenjuje, te mi vidjesmo uz put kojih deset stojećih ugljevnika upaljenih, a i mnogo takovih mjesta, gdje se odprije ugalj palio. Da se i u srezu Mašunu o tom radi, da se shodnim uzgojem šuma za budućnost pretežno uzgajaju četinjače, a bukva u podredjenoj mjeri, zaključismo odatle, što su tamo u čistih bukvicih obilno posijali sjeme jele, koje je vanredno dobro niklo. U srezu mašunskom spazismo i znatniju jednu šum. površinu od 250 rali, na kojoj podmetnuše pastiri vatru prije mnogo godina, dok je tamo jošte paša postojala. Posljedice toga šumskoga požara vide se jošte i danas na mnogih mjestih, gdje su nastale ili manje čistine, ih na kojih je prevladalo manje vriedno grmlje listača. U Mašun prispjesmo pod večer, te nakon gostoljubivo nam priredjene večeri prenoćismo kod g. nadšumara Schollmajera, a sliedećega dana dne 30. svibnja hvaliv mu na požrtvovnom trudu i izkazanoj gostoljubivosti, zasjednusmo opet od vlastelinstva za nas priredjena kola, te se odvezosmo kroz Koritnice i Zagorje u Postojnu, kamo prispjesmo baš o podne. U pol dva sata poslie podne razvidismo znamenitu postojnsku špilju, koju nam dade upravni odbor na već prije podnesenu našu molbu električno raz svietiti, i to uz neznatnu odštetu, koju u to ime platismo. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 80 <-- 80 --> PDF |
— 458 — U četiri sata poslie podne odvezostno se željeznicom put Trsta, kamo ´pri spjesmo u 6 sati pod večer. Vozeći se željeznicom u Trst imadosmo sreću na postaji „Nabrezina" susresti se s c. kr. šumarskim nadsavjetnikom g. H Guttenbergom, na koga te u pogledu exkursije već prije obratismo u pogledu shodne upute za razvid kraških našumljenih površina oko Trsta. Dne 31. svibnja razvidismo si prije podne austro-ugarski Lloydov arsenal, zatim Museo Revoltela i druge znamenitosti grada. Poslie podne pako odvezosmo se po dogovoru s g. šum. nadsavjetnikom Guttenbergom do prve postaje Mira mare, te unidjosmo u krasan kr. perivoj Miramare, koj je sa svoje ljepote da leko poznat, a u njem sprovedosmo više sati. Divno bilje i drveće mediteranske flore, koja nas okruživaše, riedke inozemne coniferae kano araucarie, zatim liepe paone, znanstveno tumačenje gosp. Guttenberga o četinjači P. baroliana i o drugom bilju, a za tim razmatranje divno urešenih unutarnjih prostorija kralje\skoga grada, divan pogled na more o zapadu sunca, to sve djelovaše na nas tako uzvišeno, da se iz vilinskoga toga dvora samo težko dielismo. Dne 1. lipnja razvidismo nasade i kulture, izvedene na kršu u okolici Trsta. U tu svrhu odvezosmo se po naputku gosp. Guttenberga od željezničke postaje S. Andrea do Herpelje, a povjerenik šumarstva kod c. kr. namjestničtva u Trstu g. Tepper imao je dobrotu voditi nas po kršu, te nam je pokazivao i tumačio radnje kod našumljenja. Na postaji Herpelje tik kolodvora, sjeveroiztočno od istoga, pogledasmo si dvogodišnji nasad od crnoga bora. Nasad je taj 15 metara udaljen od zemljišta, koje još kolodvoru pripada, te imade širinu od 100 metara. Svrha je toga nasada, da, kad poodraste, štiti kolodvor i željezničku prugu od bure i sniega, koga je vjetar poslednjih godina na pruzi Loitsch—Trst osobito u usjecih tako nagomilao, da je svaki promet bio prekinut. Od kolodvora podjosmo kroz mjesto Kozina do mlade branjevine Videš. Ta je branjevina 1222982 ha. velika, spada pako obćini Rodik. Tamo vidismo niz poredanih kultura, koje su tečajem više godina izvedene, od letošnjih nasadjenih biljka do l2-godišnjih borića, koji obzirom na kamenito pusto tlo dobro uspievaju. Najviše nasadiše crni bor, a umetnuše samo mjestimice ariš, smriekuneke listače, kano jasen, crno-grab. Ariš uspieva i tamo veoma bujno, prem mu ona mjesta nisu naravno njegovo stanište, i prem ta četinjača nema kao šumsko drvo budućnost na kršu. — Nu radi brzoga rasta jedino u mladosti voli ga osobito tamošnje žiteljstvo. Jedina vrst drveća, koja je do sada polag izkustva svim nepogodam na kršu najbolje odoljela, je crni bor, koj ujedno obilatimi svojimi četinjam´, odnosno steljom tlo znatno popravlja. Od štetnih kukaca je samo jedan lepirić, t. zv. borov i^avijač (Retinia buoliana) mlade, 4 ~ 10 godina stare boriće oštećivao time, što se gusjenica uvlači u vršne pupe, te izjeda i samu srčiku nježnih izbojaka, koji se za tim saviju i |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 81 <-- 81 --> PDF |
— 459 — posuše. Tomu štetnomu neprijatelju stanu na put sakupljivanjem i uništavanjem povinutili i posušenih grančica, u kojih se ličinke i kukuljice toga leptira na laze. — Pošav od spomenute branjevine kroz mjesto „Vrhpolje", dodjosmo do nasada jednogodišnjih borića i akacija, koje se nalaze na splavljenom tercijar nom pješčeniku, a za tim i do starijih 12 15 godina borića, kojim su dolnje grane i prešljene posve oklaštrili, da se sačuvaju od eventualne nesreće, koja bi nastati mogla prizemnim požarom. Prošav gorski jedan obronak od 700 me tara nadmorske visine, gdje na bivšem pašnjaku od 42 ha., a sada zagajenom razne listače, a osobito grab (ostria carpinifoliaj i ine listače rastu, dodjosmo u selo i obćinu Corgnalc. Tu odpočinusmo, jer je oko podneva taj dan bila nesnosna vrućina, koju na kraškom kamenu tim većma osjetismo, što ne imadosmo nigdje hlada. Iz mjesta Corgnale vratismo se glavnom državnom cestom u Trst, promatrav uz put malu, s ceste zidom opasanu borovu šumicu „Stadion", u kojoj je crni bor u dobrom sklopu liepo uzrastao, stabla su 18—25 godina stara, a tlo pokrito već toliko crnicom, da nigdje l^amen ne proviruje. Došav u Bazovicu unidjosmo u šumsko sjemenište i razsadnjak, kojim upravlja posebni u gradu Trstu postojeći odbor za našumljenje krša. U liepom velikom tom razsadnjaku, u kom se uzgajaju razne četinjače, nu najviše crni bor, vidjesmo takodjer na posebnom slogu liepo rasti borovicu virginiansku (Juniperus virginiana), od koje se drvo takodjer upotrebljava za pravljenje olovka. Iz spomenutoga se razsadnjaka na godinu vadi do 300.000 dvogodišnjih biljka crnoga bora za nasadjivanje na kršu. Putem u Trst dodjosmo opet do žiO-godišnjega borika, koga je bivši šumarnik Kolar zagajio. Taj mladi gajić, po kojem sredinom prodjosmo, tako liepo uspieva, da svakoga u uvjerenju podkriepljuje, da se krš dade našumiti, samo ako se radnja pošumljenja valjano udesi, pa ako se ista ne odnaša na lih goli vapnenac, u kojem druge primjese tla potrebne za život bilja manjkaju. S lieve i desne strane puta nalaze se jošte obsežni mladi nasadi od crnoga bora. Do godine J881. obavljao se u manjem obsegu posao pošumljenja na kršu, jer se postojeći šum. zakon od god. 1852. nije mogao uporabiti na postojeće davne golieti i praznine, a s druge je strane i tamošnje žitcljstvo za našumljenje krša malo marilo. Nu godine 1881., 27. prosinca izašao je u svrhu našumljenja zemljištnoga obsega grada Trsta posebni zakon, a već godine 1883. 9. prosinca izdan je zakon za istarsku Goricu i Gradište, a napokon 7. svibnja 1886. izdan je za svu Istru zakon o našumljenju krša, te su te radnje za nadzor povjerene posebnomu „odboru za našumljenje krša" (Karstaufforstungs-Kommission). Ta se komisija sastoji iz predsjednika, a taj je zemaljski kulturni viećnik, jednoga zastupnika kotarske polit, oblasti; za tim od zemaljskoga šumskoga nadzornika, jednoga izaslanika iz zemaljskoga odbora i trojice obć. odbornika. Osobiti je |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 82 <-- 82 --> PDF |
— 460 — zadatak te komisije, da u zemljištnom obsegu grada Trsta i okolice izpita i pronadje sve one površine, koje do sada kano pašnjaci i neproduktivno tlo leže puste i bez svake koristi, te koje bi površine odsele po naćelih šumogojstva nasadi providjene bile od osobite obće i javne koristi, na kojih bi se sila bure umanjila i podneblje jednom riečju ublažilo. Takovoga zemljišta nadjoše u obsegu grada Trsta 1623 rali ili = 933 hektara, u obsegu grada Gorice i okolice 13.600 rali iU = 7826 ha., a po ostaloj Istri provadjaju tek tu radnju. Dvo- i trogodišnje biljke se sade u jamice, koje se troškom obćine prave, inače stoji radnja za 1000 jamica obično 7 for. 50 novč. Novčani izdatak za samu sadnju namiruje se iz posebnoga fonda (Aufforstungsfond), u koga doprinaša polovinu sama država, a polovinu obćina grada Trsta. Radnja za presadjivanje 1000 kom. biljka u jamice, kojim se morala doprinieti rahla plodna zemlja za pokrivanje korienja i izpunjivanje jamica, stoji 3—4 forinta, a sa znatnim su novčanim troškom spojeni i popravci, koji se na takovih kulturnih površina preduzimaju. Iz svega se dakle vidi, da se na krasu istarskom, a znamo da i na hrvatskom ozbiljno radi o našumljenju, prem su te radnje silnimi novčanimi troškovi skopčane. Mi pako od srdca želimo, da te radnje sretno uspiju na korist zemlje i siromašnoga naroda, koga sada jošte okružuju golietne gore. Koga pobliže zanima krš sa šumarskoga stanovišta, taj neka medju ostalim čita i brošuru: „Die forstlichen Verhaltnisse des Karstes" von Hermann Ritter von Guttenberg, k. k. Oberforsrath, Triest 1882, — u kojem je pisac sve odnošaje veoma zanimivo i poučno ocrtao. Dne 2. lipnja krenusmo iz Trsta željeznicom preko Sv. Petra na Rieku, a iz Rieke vratismo se dne 4. lipnja opet sretno u Križevce. Nakon povratka s exkursije odaslane su od ravnateljstva kr. gospod. i šumarskoga učilišta u Križevcih zahvalnice visokim veleposjednikom u tom izvješću spomenutim, koji dozvoliše razviditi liepe i prostrane njihove šume, te sve shodno odrediše, da bijasmo na tom putovanju svagdje toli liepo primljeni. Bog im platio. Kano vodja exkursije hvalim od srdca svekolikomu visokoštovanomu šumarskomu osoblju, koje nas je na tom putovanju prijazno susretalo i uspješno podpomagalo. Ovime budi izrečena i smjerna hvala glavnomu ravnateljstvu kr. ugarske državne željeznice i ravnateljstvu c. kr. južne željeznice, koja nam podieliše popustbinu kod vožnje na željeznici i tim takodjer omogućiše naše putovanje. Križevci, 20. kolovoza 1889. Vladimir Kiseljak, kr. profesor. |