DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 57     <-- 57 -->        PDF

— 435 —


a) kao sapunica: sastoji se iz 0-5 klgr. biela sapuna sa 1 klgr. vode, što
se smjesa kao kaša. Ovoj kaši smjesa se 250 gr. gašenog vapna, nadalje 250
gr. arsenika stučenog u prah i 250 gr. karafora. Sve se ovo skupa smieša, te
čini sapunicu. Ova smjesa ima tu manu, što se u njoj nalazi arsenik samo u
obliku praška, te se ne može uvući i u perje.


Kao što sam već gore naveo, najbolja je smjesa natrija sa arsen, kiselinom
(arsen, saures natron), koja se može praviti na sliedeći način: uzme se
Va klgr. natr. carbonata (kohlensaures natron), 1 klgr. arsen, kiseline u cielim
staklenastim komadima, koji se kuhaju u TS do 2 klgr. vode i to u posudi,
koja je od prilike dva put tako velika kao smjesa, dok se arsenik posve ne
raztopi. Kao što se vidi, ovo ne odgovara točno kemičkomu imenu. Ova tekućina
vrlo lako izkipi, s toga je treba češće sa hladnom vodom nalievati. Ova
smjesa može se dobiti u trgovini gotova, a dolazi u obliku grubog praška,
modrasto-biele boje, s toga će biti svakako bolje gotov uzeti, nego sam smjesu
praviti, samo je dobro osvjedočiti se o sigurnosti i valjanosti. Za to upozorujem
na solidne firme, kao što je n. p. W. Schliiter, odakle sam i ja uzimao.
Za uporabu raztopi se onaj prašak u vodi te raztopinom namazu predmeti, što
ih želimo preparirati. Prema veličini i svojstvu predmeta mora se raztopina
učiniti jačom ili slabijom. Ovoj raztopini dobro je doliti i špirita (još jednom
toliko, kolika je raztopina), jer se tim koža još i svježa čini.


Želimo li se osvjedočiti, je li koja smjesa sadržaje arsenika, to ju postavimo
na živi ugljen, pa ako se osjeti miris po češnjaku, to je od arsenika. —
Osim ovih navedenih sredstava za konserviranje imade i drugih, no pošto ih
ne mogu preporučiti, s toga ih niti ne napominjem-


Prepariranje. Prije no što pticu razporimo, treba je izmjeriti, i to cielu
dužinu. U tu svrhu postavi se mjera pod pticu, glava se okrene prema sebi,
a brojevi od mjere ne smiju biti naopako okrenuti, jer bi se mogli lahko pogriešno
čitati. Poslije toga se tielo učvrsti, a glava se produži, koliko je moguće.
Pri mjerenju treba viditi, da li nije ptica sa hitcem promienila oblik, jer
bi nam u protivnom slučaju bila mjera pogriešna. Treba izmjeriti razliku dužine
repa i krila. Krila se sklope, te se najduža pera postave na sredinu repa,
za tim se izmjeri razlika najdužih repnih i krilnih pera.


II vanrednim slučajevima ćemo ovaj način promieniti, kao n. p. za labudove,
fazane itd. Tu ćemo mjeriti samo do gušćih pera, pri čem treba zapamtiti,
do kojeg pera je mjereno. Mora se i to zabilježiti, da li krilno i repno
perje nije posve izraslo ili je otrcano, da se prema tomu znade ravnati pri
postupanju s pticom.


Za mjerenje nogu postave se cievanice okomito na bedrenice. Prsti se
takodjer razšire okomito na cievanice, te se mjeri od kraja prstiju do sredine
stopala.


Pri mjerenju oka pritisne se isto, da se koža na pupili napne, te se mjeri
najveći promjer zajedno sa prstenom, ako ga ima.