DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 55     <-- 55 -->        PDF

- 433 —
a kadkad i boju oko oČiju i očinjih vedja. Ovo se najbolje postigne slikanjem,
ako imamo boje pri ruci. Ako nema za to vremena, može se zabilježiti i smjesa
boja kao na pr. jasno-crveno sa u m o k o m u smedje, ali ipak treba da izbjegavamo
razširene pojmove, kao što su trešnjavo crveno, slamasto žuto, zeleno kao
more, i t. d.


Dobro je, da ovakova mjesta uzporedimo, gdje to može da bude, sa bojom
perja na samoj ptici, pri čem treba da točno označimo dotično mjesto. Moramo
i to znati, da kod njekojih vrsti ova mjesta poslije smrti odmah postanu blieda
ili dapače potamne, a osobito oči, ili na pr. liepa ružičasta boja pelikana ili
žuta na brkutu (gjpactos barbatus) i labudu i t. d., s toga moramo «a ove
boje osobito dobro da pazimo i pamtimo promjene, da se tako na izpunjenoj
životinji pogodi prava boja.


Iz ovoga se i nehotice uvidja nužda, da mora dotičnik upoznati se sa
bojadisanjem, e da uzmogne ovo izvršavati, s toga neka mi štovani čitatelji ne
zamjere ako nekoliko rieči i o tom reknem.


Crtanje i bojađisanje. Tko nije izvježban crtač, mora da počne sa jednostavnijim
predmetima. Bojadisati je lako, samo treba znati boju pogoditi. Dobri
crtači dobro će učiniti, ako se kod kuće vježbaju u bojadisanju raznih predmeta
od sadre ili dobro izpunjenih životinja, zatim raznih okolica, sgrada i t. d.
Za plastični ogled kao i za znanost najbolje je slikati sasma u profilu ili sasma
sprieđa (en face), akoprem u ovakovim slikama ima manje umjetničkog cara i
ljepote. Učimo li se pak predstavljati ptice po naravi t. j . da nam slika služi
kao uzor pri nadjevanju, gdje dakle više pazimo na prirodnu i umjetničku
ljepotu, tad se ne ćemo spomenutoga pravila držati.


Od velike vriednosti bit će, ako dobre i valjane slike možemo umnažatii
te ih tako dotičnomu tekstu ili djelu priložili. Ovo se dade najlakše i najjeftinije
postići cinkografijom. Ovdje se originalne crte posve točno skidaju, pošto se
ciela risarija prenese direktno na kositrenu ploču. Namaze se tanka i gladka
hartija sa posve mehkoni spužvom, umočenom u raztopinu finoga Ijepka ih
bistroga skuhanog škroba (Kleister). Na ovako gladkom i osušenom papiru ne
može pero nikakovih končića izvući. Sad se natrlja litografijskog tuša u vodi i
ovim se po hartiji crta. — Tko želi, da se pobliže i sa drugim načinima cinkogratije
upozna, upozorujem na djelo: Weishaupt, das Gesammtgebiet des Steindruks,
Weimar bei B. F. Voigt.


Ovim načinom mogu se i same fotografije umnažati, te k tekstu za tisak
uzeti.


Tko se uvježba u podizanju i biranju boja, može da se dade na slikanje.
Ovo je najlakše postići s uljenim bojama, akoprem je s njima teže pogoditi
oblik.´


Pri slikanju nuždna je palica, na koju se ruka nasloni, da je sigurnija.
Slika se obično na prepariranoj hartiji, suknu ili drvenim tablicama. Može se
takodjer upotrebiti i obična hartija, samo se mora prevući šelakom. Preporučuju
se takodjer i ploče od tanećke (Blech), samo se ne smiju uvijati, jer se uljena