DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 55 <-- 55 --> PDF |
- 433 — a kadkad i boju oko oČiju i očinjih vedja. Ovo se najbolje postigne slikanjem, ako imamo boje pri ruci. Ako nema za to vremena, može se zabilježiti i smjesa boja kao na pr. jasno-crveno sa u m o k o m u smedje, ali ipak treba da izbjegavamo razširene pojmove, kao što su trešnjavo crveno, slamasto žuto, zeleno kao more, i t. d. Dobro je, da ovakova mjesta uzporedimo, gdje to može da bude, sa bojom perja na samoj ptici, pri čem treba da točno označimo dotično mjesto. Moramo i to znati, da kod njekojih vrsti ova mjesta poslije smrti odmah postanu blieda ili dapače potamne, a osobito oči, ili na pr. liepa ružičasta boja pelikana ili žuta na brkutu (gjpactos barbatus) i labudu i t. d., s toga moramo «a ove boje osobito dobro da pazimo i pamtimo promjene, da se tako na izpunjenoj životinji pogodi prava boja. Iz ovoga se i nehotice uvidja nužda, da mora dotičnik upoznati se sa bojadisanjem, e da uzmogne ovo izvršavati, s toga neka mi štovani čitatelji ne zamjere ako nekoliko rieči i o tom reknem. Crtanje i bojađisanje. Tko nije izvježban crtač, mora da počne sa jednostavnijim predmetima. Bojadisati je lako, samo treba znati boju pogoditi. Dobri crtači dobro će učiniti, ako se kod kuće vježbaju u bojadisanju raznih predmeta od sadre ili dobro izpunjenih životinja, zatim raznih okolica, sgrada i t. d. Za plastični ogled kao i za znanost najbolje je slikati sasma u profilu ili sasma sprieđa (en face), akoprem u ovakovim slikama ima manje umjetničkog cara i ljepote. Učimo li se pak predstavljati ptice po naravi t. j . da nam slika služi kao uzor pri nadjevanju, gdje dakle više pazimo na prirodnu i umjetničku ljepotu, tad se ne ćemo spomenutoga pravila držati. Od velike vriednosti bit će, ako dobre i valjane slike možemo umnažatii te ih tako dotičnomu tekstu ili djelu priložili. Ovo se dade najlakše i najjeftinije postići cinkografijom. Ovdje se originalne crte posve točno skidaju, pošto se ciela risarija prenese direktno na kositrenu ploču. Namaze se tanka i gladka hartija sa posve mehkoni spužvom, umočenom u raztopinu finoga Ijepka ih bistroga skuhanog škroba (Kleister). Na ovako gladkom i osušenom papiru ne može pero nikakovih končića izvući. Sad se natrlja litografijskog tuša u vodi i ovim se po hartiji crta. — Tko želi, da se pobliže i sa drugim načinima cinkogratije upozna, upozorujem na djelo: Weishaupt, das Gesammtgebiet des Steindruks, Weimar bei B. F. Voigt. Ovim načinom mogu se i same fotografije umnažati, te k tekstu za tisak uzeti. Tko se uvježba u podizanju i biranju boja, može da se dade na slikanje. Ovo je najlakše postići s uljenim bojama, akoprem je s njima teže pogoditi oblik.´ Pri slikanju nuždna je palica, na koju se ruka nasloni, da je sigurnija. Slika se obično na prepariranoj hartiji, suknu ili drvenim tablicama. Može se takodjer upotrebiti i obična hartija, samo se mora prevući šelakom. Preporučuju se takodjer i ploče od tanećke (Blech), samo se ne smiju uvijati, jer se uljena |