DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 52 <-- 52 --> PDF |
— 430 — „Šumarsko i lugarsko osoblje mora na šumske kvarne razprave donositi gotove putne troškovnike, koje treba da oblast odmah na ročištu likvidira i kvarnike na naknadu toga troška odsudi.* Kod zaračunavani a dnevnica uzima se poprečno, da lugar (naravno pješice) može za vrieme od 1. listopada do 30. ožujka barem 20, a za šest ljetnih mjececi barem 30 km. na dan prevaliti, ter prema tomu smije si u svom putnom dnevniku jednu ili više dnevnici zaračunati. Ovoliko lugarom znanja i ravnanja radi. —ć. 0 prepariranju i izpunjavanju ptici Od svih rodova carstva životinjskoga, obdarila je priroda rod ptica naj divnijimi krasotami. Njihova pjesma, živahno i veselo biće oživljuje, a njihovo šareno perje ukrašuje prirodu. I nehotice mora čovjek da pomisli, kako bi ona bila prazna i žalostna, kad ne bi bilo ptica. Ova svojstva i krasote pobudjuju u čovjeku najveću ljubav i nagnuće naprama njima, te porađjaju u obće u svakom čežnju za prirodom. Ne ima čovjeka, koji ne uživa u prirodnoj krasoti, pa makar se ovo uživanje odnosilo samo na jedini cvjetić ili ptičicu. S toga vidjamo skoro u svakoj kući makar po jednu krasnu pjevačicu kao zastupnika svoga roda. Ona je obično mezimče i zabava, a umilni joj glas prava naslada. Akoprem je ptica stvorena, da živi u prirodi, ipak se znade priučiti i prilagoditi čovjeku: ona ga prati kao vjerni prijatelj, nauči izgovarati pojedine rieči, pjesme pjevati, razne vještine izvadjati, kao što se na pr. zna za lov i t. d. Kohko ih moramo tek mi šumari cieniti, kada znamo, da su nam one iza prirode prvi i najsigurniji utamanitelji škodljivih zareznika. Ovo malo navedenih primjera o koristi i važnosti njihovoj pruža nam glavni razlog, da taj rod proučavamo, te da tako uzmognemo njegove sposobnosti što bolje izcrpiti u korist naše šumarske struke. Ovo proučavanje ne mora se po tom protezati izvan granice naše domovine, dosta će dakle biti, da ga upoznamo u toliko, u koliko ga nalazimo u našoj zemlji. Želimo li ma koji god predmet proučavati točno i savjestno, mora nam stvar biti pred očima, pa tako je i u ovom slučaju ; želimo li pticu proučiti, mora nam biti pred očima i duže vremena. Najbolji bi uspjeh postigli, a i najpravilniju sliku zapamtili, kada bi pticu u životu motrili; nu pošto nai;i to nije svagda i na svakom mjestu moguće, to nam preostaje jedino, da svoju svrhu postignemo sa izpunjenom pticom. Kako se pako ovo najbolje postizava, uči nas nauka o prepariranju i izpunjavanju ptica. * Naredba odjela unut. od 1´2. srpnja 1870. broj 600,5, i od 3. studenoga 1874. broj 16.204. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 53 <-- 53 --> PDF |
— 431 — Pri izpunjavanju pruža nam se prilika upoznati pticu u njezinoj cielosti, jer kad se ona odere, ostane tielo, koje možeš proučavati u svakom pogledu, te tako stvoriti bilješke, gradjene na sigurnom temelju. Kad se koža izpuni, ostaje ptica za dugo vremena kao živi predmet. S izpunjavanjem dakle proučava se ptica po njezinoj nutarnjosti i vanjštini. Pticu oderati, preparirati i izpuniti, jest posao više mehaničke naravi, te ga je lahko i opisati, ali djelo dovršiti t. j . predstaviti predmet (pticu) prirodno, kao da nije produkt čovječje ruke je više umjetnost, koja se dade istom trudom t vježbom postići. Neka s toga početnik ne klone duhom, ako muse prvi pokušaj ne svidi, neka ne gubi volje, treba uzti´ajati u tom poslu, pak će se uspjeh promatrati sa zadovoljstvom. Zrno do zrna pogača, kamen do kamena palača, veli nar. poslovica, a mi ju u našem slučaju možemo sgodno upotrebiti, ravnajući se po njoj, te ćemo se začuditi, kada budemo motrili zbirku, koju smo vlastitim trudom načinili. Prije nego što predjem na pripreme i samu nauku o prepariranju i izpunjavanju (taksidermiji), navest ću potrebito orudje i stvari, što treba za taj posao spremiti: 1. Noževi za paranje i u obće potrebito rezanje pri skidanju kože. Ovi treba da su od pravog čelika te dosta oštri, jer posao time olakšavaju. Ovakovih noževa treba imati najmanje dva, velik i mali. 2. Škare, koje služe takodjer za rezanje a osobito onih mjesta (na glavi), gdje je nožem nesgodno rezati. 3. Nož za skidanje sala (Fettkratzer) i masti sa kože. Ovaj nož vrlo dobro služi kod većih ptica, koje imaju dosta sala na koži, s toga je za posao i sgodno načinjen, te se može dobiti u trgovinama, što ću ih kasnije navesti. 4. Dva štipca (Pinzette), veći i manji. Služe za hvatanje, za poredjivanje perja, za kljukanje i dr. 5. Kliešta plosnata za uvijanje i velika kliešta za rezanje žice. ´ 6. Turpije razne veličine za oštrenje, rezanje i zaobljivanje žice. 7. Šilo, burgije i svrdla. 8. Mala oštra testera. 9. Štrcaljka od stakla ili kositra za uštrcavanje otrova u krila, noge i t. d. 10. Drveta (Modelierholzer), s kojima se načini prostor u krila i noge, da se može uštrcavati. 11. Mali čekić za ukucavanje i ravnanje žice. 12. Žice lazne debljine. 13. Mjera, najbolje u formi vrpce, jer se s njom dade svakojako mjeriti. 14. Grbava žličica za vadjenje mozga. 15. Staklene oči i to najbolje ne bojadisane, jer se mogu obojadisati prema potrebi, s toga treba imati 16. uljene boje za bojadisanje ne samo očiju, nego i drugih mjesta na izpunjenoj ptici, kao što je kljun, noge i t. d. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 54 <-- 54 --> PDF |
— 432 — 17. Sredstvo za prepariranje, t. j . trovanje kože, da se ne pokvari, o čem ću kasnije pobliže govoriti. 18. Vata, kučina, a za veće ptice i slama, služe za izpunjavanje. Koje da se odabere, zavisi o veličini ptice. Ove sve stvari mogu se dobiti u trgovini Wilch. Schliitera u Halli na Saali, zatim W. Friča u Pragu. Radi izbora najbolje je naručiti cienik, koji se dobiva badava. Kad se to za ovaj zanat pripravi, počima se i djelo a to: Motrenjem. Već u početku treba se priučiti na uztrajno motrenje ptica u prirodi. Ovo će mnogo više koristiti, nego ako se požuri sa sakupljanjem. U lovu treba upotrebiti svaku priliku za motrenje. Ne treba se žuriti sa pucanjem, nego približiv se što moguće bliže, promatrajmo pticu. Tom sgodom opažaju se najinteresantniji kretaji i naravno držanje te se tako usavršava do sada malo poznata biologija. Komu je moguće neka ponese vazda sa sobom dalekozor, jer će moći da točnije promatra. Naravno, da će se dosta puta pri motrenju dogoditi, da nam ptica odleti a da nismo na nju niti pucali. Ne treba si za to glave trti. Slika, što nam je ostala u uspomeni, više će za naše usavršenje vriediti, nego sama ptica. Jer time smo odkrili istinu, mi smo prirodoslovci, dapače umjetnici. Kad je dobra prilika, treba bilježiti i skicirati. Osobito su zanimivi položaji u borbi i za vrieme parenja, zatim kad nose material za gradnju gniezda i t. d. Pri pucanju treba paziti, da se ne cilja u glavu, jer se ovakove ozlede ne dadu sakriti. Treba da se izabere primjereno olovo. Ako je ptica živa, treba ju zadaviti i to male i srednje veličine najbolje se zadave, ako se stisnu prsa, pritisnuvši s jedne strane palcem, a s druge prstima izpod krila. Na ovaj način zaguše se male ptice za čas, a velike za 2—3 časa. Kad je ptica mrtva, treba da začepimo sva ranjena mjesta, zatim usta, nozdrve i žvrkno, i to najbolje sa vatom, a u pomanjkanju ove sa hartijom, mahovinom, travom i t. d. Poslije toga valja da se okrvavljena mjesta izsuše pieskom, zemljom, sa sašuljanim suhim lišćem ili sa piletinom (Holzmehl), što izpada izpod kore kao crvotočina t t. d., ali takova mjesta ne treba da peremo ili teremo, nego kad je posuta stvar upila dotičnu krv, to se ova otrese sa perja, a ovo se malo opraši i oduva. Ako je pri ruci bugačica (Fliesspapier), može se s time osušiti. Pri nošnji ne treba nikada uhvatiti pticu za krila ili rep, nego ako je moguće vazda za noge dapače i onda, ako smo ju u hartiju umotali. Kod većine ptica možemo provući konopac kroz nozdrve, te ih tako nositi. Prvo, što na ubijenoj životinji moramo opažati, jesu oči i gola mjesta, koja najprije boju izgube. Najbolje je, ako se ovo može promatrati na živoj ptici, jer su tad boje najsvježije, dok kod mrtve izgube pravi efekt. Ove razlike dobro je takodjer da upamtimo. 0 oku zabilježi se najveći promjer, za tim je ili više izpupčeno iU je više ravno, te je ili zjenica malena ili velika, jer ova se na ubijenoj životinji poveća. Treba zabilježiti boju kljuna, ustiju, jezika i nogu, |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 55 <-- 55 --> PDF |
- 433 — a kadkad i boju oko oČiju i očinjih vedja. Ovo se najbolje postigne slikanjem, ako imamo boje pri ruci. Ako nema za to vremena, može se zabilježiti i smjesa boja kao na pr. jasno-crveno sa u m o k o m u smedje, ali ipak treba da izbjegavamo razširene pojmove, kao što su trešnjavo crveno, slamasto žuto, zeleno kao more, i t. d. Dobro je, da ovakova mjesta uzporedimo, gdje to može da bude, sa bojom perja na samoj ptici, pri čem treba da točno označimo dotično mjesto. Moramo i to znati, da kod njekojih vrsti ova mjesta poslije smrti odmah postanu blieda ili dapače potamne, a osobito oči, ili na pr. liepa ružičasta boja pelikana ili žuta na brkutu (gjpactos barbatus) i labudu i t. d., s toga moramo «a ove boje osobito dobro da pazimo i pamtimo promjene, da se tako na izpunjenoj životinji pogodi prava boja. Iz ovoga se i nehotice uvidja nužda, da mora dotičnik upoznati se sa bojadisanjem, e da uzmogne ovo izvršavati, s toga neka mi štovani čitatelji ne zamjere ako nekoliko rieči i o tom reknem. Crtanje i bojađisanje. Tko nije izvježban crtač, mora da počne sa jednostavnijim predmetima. Bojadisati je lako, samo treba znati boju pogoditi. Dobri crtači dobro će učiniti, ako se kod kuće vježbaju u bojadisanju raznih predmeta od sadre ili dobro izpunjenih životinja, zatim raznih okolica, sgrada i t. d. Za plastični ogled kao i za znanost najbolje je slikati sasma u profilu ili sasma sprieđa (en face), akoprem u ovakovim slikama ima manje umjetničkog cara i ljepote. Učimo li se pak predstavljati ptice po naravi t. j . da nam slika služi kao uzor pri nadjevanju, gdje dakle više pazimo na prirodnu i umjetničku ljepotu, tad se ne ćemo spomenutoga pravila držati. Od velike vriednosti bit će, ako dobre i valjane slike možemo umnažatii te ih tako dotičnomu tekstu ili djelu priložili. Ovo se dade najlakše i najjeftinije postići cinkografijom. Ovdje se originalne crte posve točno skidaju, pošto se ciela risarija prenese direktno na kositrenu ploču. Namaze se tanka i gladka hartija sa posve mehkoni spužvom, umočenom u raztopinu finoga Ijepka ih bistroga skuhanog škroba (Kleister). Na ovako gladkom i osušenom papiru ne može pero nikakovih končića izvući. Sad se natrlja litografijskog tuša u vodi i ovim se po hartiji crta. — Tko želi, da se pobliže i sa drugim načinima cinkogratije upozna, upozorujem na djelo: Weishaupt, das Gesammtgebiet des Steindruks, Weimar bei B. F. Voigt. Ovim načinom mogu se i same fotografije umnažati, te k tekstu za tisak uzeti. Tko se uvježba u podizanju i biranju boja, može da se dade na slikanje. Ovo je najlakše postići s uljenim bojama, akoprem je s njima teže pogoditi oblik.´ Pri slikanju nuždna je palica, na koju se ruka nasloni, da je sigurnija. Slika se obično na prepariranoj hartiji, suknu ili drvenim tablicama. Može se takodjer upotrebiti i obična hartija, samo se mora prevući šelakom. Preporučuju se takodjer i ploče od tanećke (Blech), samo se ne smiju uvijati, jer se uljena |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 56 <-- 56 --> PDF |
- 434 — boja lagano suši, te bi se slievala, — Pri bojađisanju je glavna stvar, predstaviti boje onakove, kakove jesu, te ne smije na njih da upliva sunce, uslied Čega se svietle, odsievaju ili osjenjuju. Treba s toga predmete zgodno osvjetliti t. j . tako, da bude uvjek samo jedna strana u sjeni, ali ne odviše. Plohastajalo, na čem se slika, mora se isto tako razsvietliti kao i predmet za slikanje. Pri ograničenju boja treba najviše paziti na prelaze i nuance. Predstaviti dobro kožu, oči, kljun, itd., mnogo vriedi za znanost,,a znak je napredka. Za uljene boje najbolje je nabaviti cieli ormarić, bio manji ili veći. Sa vodenim bojama teže je pravu boju pogoditi, pošto se biela podloga mora mjestimice vidjeti, a ove se boje i promiene, kad se osuše. Ali ipak oni, koji se u tom izvježbaju, mogu liepih stvari proizvesti. Imade i drugih načina bojadisanja, no za nas su najvažnija ova dva U obće valja znati, da koji god način izabrali, treba pri tom ostati i usavršavati se. Konserviranje. Konservirati kožu znači učiniti je, da se ne raztvori i ne pokvari, nego da ciela ostane dugo vremena. Poznato je, da se koža sastoji iz više naslaga. Ove možemo razdieliti u dvie glavne naslage, t. j . vanjsku rožnatu (epidermis) i nutarnju, koja se sastoji još iz dvie naslage (usmina i pousmina). Ove dolnje (nutarnje) naslage pune su vode, te čim životinja predje u mrtvilo i ove se počnu raztvarati. Zadaća konserviranja jest, da ovo raztvaranje zaprieči t. j . da se činjenjem oduzme voda. Može se doduše oduzeti ova voda i sušenjem, dakle bez činjenja, no ako se slučajno pokvari, počima se razpadati, pa ma da je i arsenikom otrovana. Ovo se dogadja osobito na životinjskim kožama. Ova okolnost osniva se na tom, što se činjenjem iztisne iz kože fizikalnim načinom sva bjelančevina, te preostane rožnata, gibka i pruživa tvar; dočim, ako se koža suši na zraku, to se sliepi bjelančevina u končanom staničju, a kad se pokvasi, upija bjelančevina vodu, te se nadme. Za oduzimanje vođe iz koža jesu najbolja kemikalija: alkohol, spiritus, rakija, sprit, arak i rum, metjlalkohol, glicerin, alaun, stikninova kiselina i još nekoja druga. Pošto su sve ove napomenute stvari tekućine, to su one osobito sposobne, da se u njima sačuvaju stvari od gnjiloće. U njima se sačuvaju razni embriji i druga manja tjelesa, s toga za naše konserviranje nisu toliko važni, koliko ona kemikalija, što oduzimaju mast koži, te tako sačuvaju od mastne kiseline (Fettsaure). To su : natrijev carbonat (soda), aeter, sublimat, naftalin, arsenik i njegov spoj natrijev arsenat (arsenik-saures Natron) i dr. Ja sam do sad upotrebljavao ovaj spoj natrija s ars. kiselinom, te sam ga upoznao kao najbolje sredstvo za konserviranje, jer ako se u njegovu raztopinu pomieša još i špirita, to je u toj raztopini sadržano činjenje i oduzimanje masti, te se tako koža podpuno osigura protiv svih štetnih upliva. — Ovaj spoj s toga svakomu preporučujem, a dobije se u trgovini gdje i orudje za deranje i izpunjavanje. Isti se spoj može i načiniti. Medjutim ja ću ovdje obrazložiti potanje dvie važnije smjese i to: Arsenikova kiselina. Dolazi u trgovini obično kao bieli prašak, a upotrebljava se u raznom obliku. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 57 <-- 57 --> PDF |
— 435 — a) kao sapunica: sastoji se iz 0-5 klgr. biela sapuna sa 1 klgr. vode, što se smjesa kao kaša. Ovoj kaši smjesa se 250 gr. gašenog vapna, nadalje 250 gr. arsenika stučenog u prah i 250 gr. karafora. Sve se ovo skupa smieša, te čini sapunicu. Ova smjesa ima tu manu, što se u njoj nalazi arsenik samo u obliku praška, te se ne može uvući i u perje. Kao što sam već gore naveo, najbolja je smjesa natrija sa arsen, kiselinom (arsen, saures natron), koja se može praviti na sliedeći način: uzme se Va klgr. natr. carbonata (kohlensaures natron), 1 klgr. arsen, kiseline u cielim staklenastim komadima, koji se kuhaju u TS do 2 klgr. vode i to u posudi, koja je od prilike dva put tako velika kao smjesa, dok se arsenik posve ne raztopi. Kao što se vidi, ovo ne odgovara točno kemičkomu imenu. Ova tekućina vrlo lako izkipi, s toga je treba češće sa hladnom vodom nalievati. Ova smjesa može se dobiti u trgovini gotova, a dolazi u obliku grubog praška, modrasto-biele boje, s toga će biti svakako bolje gotov uzeti, nego sam smjesu praviti, samo je dobro osvjedočiti se o sigurnosti i valjanosti. Za to upozorujem na solidne firme, kao što je n. p. W. Schliiter, odakle sam i ja uzimao. Za uporabu raztopi se onaj prašak u vodi te raztopinom namazu predmeti, što ih želimo preparirati. Prema veličini i svojstvu predmeta mora se raztopina učiniti jačom ili slabijom. Ovoj raztopini dobro je doliti i špirita (još jednom toliko, kolika je raztopina), jer se tim koža još i svježa čini. Želimo li se osvjedočiti, je li koja smjesa sadržaje arsenika, to ju postavimo na živi ugljen, pa ako se osjeti miris po češnjaku, to je od arsenika. — Osim ovih navedenih sredstava za konserviranje imade i drugih, no pošto ih ne mogu preporučiti, s toga ih niti ne napominjem- Prepariranje. Prije no što pticu razporimo, treba je izmjeriti, i to cielu dužinu. U tu svrhu postavi se mjera pod pticu, glava se okrene prema sebi, a brojevi od mjere ne smiju biti naopako okrenuti, jer bi se mogli lahko pogriešno čitati. Poslije toga se tielo učvrsti, a glava se produži, koliko je moguće. Pri mjerenju treba viditi, da li nije ptica sa hitcem promienila oblik, jer bi nam u protivnom slučaju bila mjera pogriešna. Treba izmjeriti razliku dužine repa i krila. Krila se sklope, te se najduža pera postave na sredinu repa, za tim se izmjeri razlika najdužih repnih i krilnih pera. II vanrednim slučajevima ćemo ovaj način promieniti, kao n. p. za labudove, fazane itd. Tu ćemo mjeriti samo do gušćih pera, pri čem treba zapamtiti, do kojeg pera je mjereno. Mora se i to zabilježiti, da li krilno i repno perje nije posve izraslo ili je otrcano, da se prema tomu znade ravnati pri postupanju s pticom. Za mjerenje nogu postave se cievanice okomito na bedrenice. Prsti se takodjer razšire okomito na cievanice, te se mjeri od kraja prstiju do sredine stopala. Pri mjerenju oka pritisne se isto, da se koža na pupili napne, te se mjeri najveći promjer zajedno sa prstenom, ako ga ima. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 58 <-- 58 --> PDF |
— 436 — Želimo li pticu predstaviti sa razširenim krilima, tad treba da izmjerimo i širinu krila. Velikim pticama, kao što su labudovi, orlovi, itd., treba izmjeriti i udaljenost plećnih sglavaka t. j . širinu prsiju. Ovo bi bile glavne mjere, koje moramo uzeti, a pojedinac može bilježiti i one, koje bude u praksi te prema vrsti ptice smatrao za nuždne. Svlačenje kože. Pošto smo pticu proučili, te se na sve spremili, počima svlačenje kože. Ako nismo prije svlačenja začepili usta, nosdrve i žvrkno, to treba sad učiniti. Pticama maloga (kratkoga) kljuna treba provući kroz nozdrve konac, da se može poslie glava laglje izvući. Rez je najvažnija procedura pri svlačenju, jer se perje duž istoga uviek manje više uprlja, s toga ga moramo tamo početi, gdje se pokaže najmanje škodljivim, i koliko perje same ptice zahtievalo bude. Najobičniji je rez preko grudne kosti, samo ne treba rezati daleko prema vratu ili daleko prema trbuhu. Je li perje na prsima gusto i nježno, a na trbuhu rjedje, to se razreze na trbuhu počam od žvrkna prema prsima, koliko je potrebno. U ovom slučaju može se takodjer dobro upotrebiti i rez poprieko trbuha t. j . od jednoga stegna prema drugomu. Rez na bočini, t. j . gdje se bedrenice sastaju sa tielom, može ae upotrebiti, ako ima nu trbuhu dosta perja, te za one vrsti, koje imaju na prsima osobito fine oznake, koje bi rezom postale nevidljive. Na ledjima možemo pticu otvoriti, ako je želimo izpuniti sa razširenim krilima, pa i ovdje ne treba rezati predaleko dolje. Ako se napomenuti rezovi ne mogu dobro sakriti, tad se preporučuje rezati sa strane izpod krila a uzporedo ledjima. U obće valja pravilo, da treba razrezati na najlošijoj strani. Kod ptica debele glave a tankoga vrata mora se razrezati koža na glavi toliko, da se može glava provući, što se pokaže pri svlačenju, jer se ista ne može kroz vrat (vratnu kožu) provući. Ako želimo velike ptice predstaviti sa razširenim krilima, možemo i na krilima razrezati sa vanjske strane i to ne tamo gdje je golo nego izmedju prvog i drugog reda dolnjih pera na podramici te razrezati dotle, dokle siže meso. Najlakše je svlačiti, kad se razreze na prsima. Slično se postupa i kod drugih načina uz male razlike, na koje će svaki doći, kad nekoliko ptica odere. Na prsima raztavi se sa prstima pi-rje na obadvie strane, te se tako načini gola linija, po kojoj se koža razreze oštrim nožem. Sad se razstavi koža od mesa i to iz početka sa prstima koliko se može dohvatili. Na mjestima, gdje se teže dere poslužimo se nožem. Treba paziti, da se pri tom ciela koža uzme a ne samo gornja naslaga (epidermis), što se može dogoditi na pticama, koje su počele prelaziti u gnjiloću. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 59 <-- 59 --> PDF |
- 437 - Ponajprije svlači se koža prema nogama. Je li se već toliko svukla, da se pokaže s glavak bedrenica, tad se ove iztisnu iz kože koliko je moguće gurajući nogu desnom rukom a lievom držeći kožu i perje. Sad se sglavak razreze i tako noga odieli od tiela a po tom se to isto čini i sa drugom nogom. Meso s nogu se jošte ne čisti, nego se poslije toga predje krilima. Krila se toliko izvuku, da se mogu odieliti od tiela, pošto se razrezao sglavak, što spaja nadramenicu sa ključnom kosti. Poslije ovoga predje se k vratu. Koža oko početka vrata se skine, a za tim se izvlači vrat desnom rvikom, držeći lievom rukom za kožu, I´ri svakom napredovanju treba mjesta posipati sa piletinom, da se pokupi krv i vlaga, čim bi se moglo perje uprljati. Mjesto ovoga moglo bi se upotrebiti i hartija bugačica (Fliesspapier), no ovo ne bi savjetovao početnicima. Velike ptice mogu se pri deranju i objesiti, nu u tom slučaju se mora posipanje sa piletinom više put opetovati, jer krv i mast teku na perje. Kod ptica pjevačica ostavlja se mast sa prsa na koži i u obće tamo, gdje je ima, svlači se zajedno sa kožom, jer bi ju inače mogli poderati. Pošto se vrat provukao do glave, to se isti od glave odreže, te se skine koža s ledja. Na ledjiraa je koža obično tanja, s toga treba ovdje pozorno raditi. Je li koža preko ledja skinuta, okrene se tielo, te se svlači preko trbuha, pri čem se mora paziti, da se razrez na trbuhu dalje ne podere, ili da se trbub ne otvori. Ovako se svuče koža do repa, odreže se crievo kod žvrkna i rep do pera, te se tielo izvadi. Jesmo li izabrali rez na trbuhu, tad se izvade najprije noge, a zatim rep, pri čem treba da je žvrkno dobro začepljeoo, a u obće treba paziti, da ne provale trbušne mišice jer bi se za vrieme skidanja perje jako umuzgalo. Ako je ptica duže vremena mrtva, to se ovaj rez ne preporučuje, jer najprije počima trhušno perje da opada. Za kože, koje će se upotrebiti u čisto znanstvene svrhe, jest rez sa strane najprikladniji, jer time ostane jedna cieia strana netaknuta. Na onoj strani, na kojoj se razreze, mora se sglavak izmedju nadramenice i lakatnice prerezati, da krilo ne smeta. Samo treba paziti, da se pri tom ne prerezu pera ili krilne opne (Fliigelspannhaut). "^ Pri ovom načinu izvadi se najprvo krilo na dotičnoj strani, za tim dolazi vrat, a poslije ovoga drugo krilo, za tim pako noge i rep. Pošto se tielo izbacilo, prelazi se na glavu. Ako se vrat nije mogao dobro izvući, to se razreze koža na glavi, kao što sam to već prije spomenuo. Pri izvlačenju glave dodje se najprvo do ušiju. Usne kožice izvuku se iz glave sa šibom ili tupim nožem. Ne valja ovu kožicu razrezati, jer se načini velik otvor, pa se perje pri trovanju uprlja. Cim se izvade uši pokažu se oči; očne opne pozorno se razrezu, te po tom izvadi oko. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 60 <-- 60 --> PDF |
— 438 — Sovama možemo skinuti samo roženicu sa škarama, te oko isprazniti kroz taj otvor, a po tom treba iznutra dobro očistiti i pilotinom osušiti. Na ovaj način se najlagije kasnije pogodi fizionomija sove, koju je inače težko načiniti. Mlade ptice imadu obično debelu glavu, s toga se ne može lako provući kroz vrat. Ovom je lako doskočiti, ako se mozak iztisne kroz hrbtenjačin kanal, a oči se iztisnu kroz nebce, gdje se mali otvor načini, da se pera na glavi ne zaprljaju. Pošto su oči izvadjene, oguli se jošte koža na glavi dokle se može, dakle do kljuna. Sa žličicom za vadjenje mozga izvadi se sav mozak iz glave, te se skine u obće sve meso pomoću škara i štipca. Ako je jezik rožnat, može se ostaviti, što će dobro doći, ako budemo predstavljali pticu s otvorenim kljunom, u kom slučaju ne treba niti nebo odviše izrezati, jer bi se to pri otvorenom kljunu vidilo, s toga ga treba dobro otrovati sa već naprvo spomenutom smjesom arsenikovom. Ako ima na vratu sala, to se ovo pazljivcT s nožem odstrani i još se zakrpe rupe, ako je koja. Sad se uzme otrov, te se s kistom namazu sva ona mjesta na glavi i vratu. Kad je to gotovo izpune se oči onoliko, kolike su bile s vatom te se glava uvuče natrag. Ovdje će dobro doći konop, što smo ga kroz kljun provukli, ako je ptica kratkoga kljuna. Jesmo li kljun već toliko proturili, da viri kroz vrat, treba biti pozornim, da se ne bi izvlačenjem perje počupalo, jer se u ovom času izvlači vrat najteže. Je li ovo dobro pro.šlo, tad smo svršili najtežu proceduru. Ako se perje okrvarilo, što ne bi smjelo bili, ako srao usta i nos začepili, to se za sad samo izbriše. Ako smo morali vrat razrezati, to se sad isti zašije. Pri šivanju turi se komad okruglog drveta kroz vrat, da se lakše šije. Posije ovoga treba perje na glavi poroditi. Oči i uši namjeste se sa šilom ili sa štipcem na svoje mjesto. Treba osobito paziti pri namještanju očiju kod grabežljivih ptica; one dodju duboko u šupljinu. Posije glave izvlače se noge i to dokle se god može. Pri tom treba pa ziti, da se ne izvuku pera. Meso s nogu se posve očisti, te se otruju i natrag noge uvuku, a po tom perje poredi. Kosti goljenice i bedrenice ostanu spojene. Krila se izvuku do lakatnog sgiavka. Dalje izvući ne valja, jer se peruške razklimaju i razčupaju, pak se s toga dovedu težko u red, što će nam osobito smetati onda, kad želimo pticu predstaviti kako leti. Radi svlačenja kože s krila, odieli se na gornjoj strani podramenice oprezno koža od kosti (jer se lako podere), te se krila pomalo izvlače. Pri tom se najbolje poslužimo prstima, osobito kod manjih ptica, a kad kad se pomogne nožem i sa sgodno priredjenim šiljatim drvom (Modelierholz) i to najviše kod vehkih ptica. Ovako se izvuku krila do perušaka, a po tom se očisti meso od kostiju, a i krilna koža se očisti. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 61 <-- 61 --> PDF |
— 439 — Sad sliedi trovanje, i to ili tako, da se koža još onako izvrnuta otruje ili da se krila izvuku, ako nemaju nigdje kakove rupe, te se u njih otrov uštrca ili još bolje s kistom niz kosti spušta. Ono otrova, što bude odviše, izlije se u tielo. Onaj dio krila, što ostane iza gležnja, dokle smo kožu oderali, mora se takodjer otrovati, a to biva tako, da se s drvom ili šilom od istoga gležnja dalje probuše rupe na više strana, te se otrov uštrca Kod većih ptica nalije se još u krila i špirita. Moram ovdje da primjetim, što sam vježbanjem izkusio, da se kod njekojih vrsti ptica s boljim uspjehom svlače krila, kad se na unutarnjoj strani koža sredinom kostiju razreze, te tako svuče. Tim načinom se perje ne ugužva a kod većih vrsti, osobito kod orlova, vrlo se težko krila svlače, dok na ovaj način ide lakše. Na posljedku još se očisti meso i žljezde salovnice s repa. Pri čišćenju oko repa upotrebimo sgodno škare i štipao, samo treba paziti, da se ne odreže koje pero ili da se koža ne podere. Kad je to gotovo, očisti se još sva koža od sala i mesa. Kože plivačica jesu na prsima osobito tanke i nježne, te se moraju čistiti sa škarama, samo treba paziti, da se ne prereze korienje perja. Mast, što ostane još na koži u obliku tekućine pokupi se s piletinom. Ako je ne bi pilotina posve upila, tad se nješto ugrije ali ne, da bude vruća. Posipavanje s pilotinom se opetuje, dokle se mast posve ne upije. Je li sva mast sa kože skinuta i sve rupice zakrpljene, predje se na čišćenje i pranje mrlja od krvi i masti, o čem ću još posebno govoriti. Ako nema ništa da se opere, to se koža sva otruje i to s raztopinom arsenikovom. (Ars. saures Natron) pomiešanom s još toliko špirita. Za trovanje postavi se koža tako, da se otvor (rez) okruglo razširi, te se kistom sva mjesta, koja jošte niesu otrovana, otruju. Prodje li otrov kroz koji otvor u perje, to se ovo mora odmah izprati. Kad je koža sva otrovana, otvor se zatvori s gumbašnicom, da ne idu pera unutra, te se po tom vanjski dielovi otruju. Na glavi se pomaže s otrovom kljun iz vana i iz nutra. U noge se s dolnje strane uštrca otrov, načiuiv prije kanal, kroz koji će se ovo moći učiniti. Ovo ćemo moći samo kod većih ptica, dočim noge manjih ture se u raztopinu otrova Za trovanje nogu malih ptica, što imaju još mekane noge, mora se u tekućinu doljeti još špirita. Veće ptice, osobito one s gustim i dugim perjem, moraju se i iz vana otrovati, i to tako, da se perje istom malo orosi (betauen). Raztopina arsenika toliko se razredi, da, kad se perje orosi, ne ostanu pjege. Za ovaj posao načini se posebna sprava. Ova se sastoji iz dviju staklenih cievi, koje su zašiljene svaka na jednom kraju. Ove se cievi učvrste u komadiću drva tako, da im ši- Ijati krajevi stoje jedan napram drugom u kutu od 90". Šiljevi su jedan tik do drugoga. Za uporabu postavi se jedna ciev u tekućinu, a na drugu se puše. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 62 <-- 62 --> PDF |
— 440 — Uslied puhanja razredjuje se zrak nad cievi, što je u tekućini, koja uslied toga mora poteći gore kroz ciev, a pošto dodje u zračnu struju, razredi se ista na sitne kapljice, koje su nalik pari. Na ovaj način se perje orosi, a da ne ostane mrlja. Ovo je ona ista sprava, što smo je još kao djaci upotrebljavali za fiksiranje risarija s crnom kredom. Pri orosivanju ne treba blizu doći, jer se tim čine velike kaplje- Treba i to znati, da perje treba što više nakostrešiti, da se što više otruje, Kad se sve osuši, ostavi se koža na papiru ili daski jedan dan, da se otrov dobro upije, jer kad bi se odmah radilo, mogao bi se otrov s perja obrisati. Naravno, da će ovo biti slučaj najviše kod velikih ptica, jer male ne će niti imati takovog perja, za koje bi bilo nuždno da se otruje, a nije ih probitačno niti ostavljati jedan dan, jer im se koža brzo osuši, s toga ih treba odmah izpunjavati. Sove se postavljaju obično na trbuh, da perje na glavi ne polegne, Dugačka pera treba odmah namjestiti, a ne ostaviti, da vise jedno preko drugoga, jer bi se mogla izkriviti. Pera, Ijuštice ili kandže, koje odpadnu, stave se u papir za daljnju uporab´i, Ako se koža ne može sutradan izpunjavati, to se poškropi sa špiritom, da se ne osuši Ako su ptice malene, te ih ne možemo odmah izpunjavati, postave se iste u prikladno za to staklo (Stopselglaser), u koje se postavi vate namočene u špirit; samo se vata ne smije ptice doticati. Najbolje su za to dugačke ležeće čaše sa širokim čepom, koji se iz nutra probuši, a u tu se rupu postavi rečena vata. Najbolje pak je, kao što sam već naveo, pticu odmah nadjevati, jer se tad svrha najbolje postigne. Pranje svježih ptica. Ovaj se posao razdieli u dva, i to u pranje i sušenje. Osobito ovo posljednje nije lako. Razno p^je različito se pere, s toga treba znati postupati sa svakim pojedinim. Najosjetljivija su velika i krilna pera, a najlakše se peru mekana. Perje svjetle boje, za tim sitno pjegavo, kao što je u nekojih čapalja, golubova, i t. đ. ne trelia nikad navlažiti, jer je vrlo osjetljivo, te gubi naravnu boju. Krv i obične prljave mrlje lako se izperu s čistom vodom. U tu svrhu uzmu se prljava pera, postave se na rub posude, te se spužvom izperu. Sgrušana krv umekša se prije u vodi, te se s čavlom očisti s perja. Poslije toga se još perje vodom izpere a voda se izciedi, da ne prelazi na drugo perje. Ako je krvava mrlja na velikom krilnom perju, to se ta jednostavno s nožem ili čavlom izgrebe, a ne izpira. Ako je krilo na unutarnjoj strani prljavo, a na vanjskoj nije, to se niti ne čisti, jer se to mjesto ne vidi, kad se krila sklope. Razčičkano i raztrešeno perje turi se u vruću vodu te se tu poravna. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 63 <-- 63 --> PDF |
— 441 — Mjesta zaprljana s okrvavljenim špiritom, operu se s čistim, a mastna s benzinom. Ako se bielo perje nije posve izpralo, to se dotle posipa sitnom sadrom (Gyps), dokle sadru ne upije, samo ona ne smije doći na crno perje, jer se ne može posve očistiti. Kad je sadra vlagu upila, tad se iz perja izpraši. Ovo se opetuje dotle, dok se perje ne pokaže čisto i bielo. Tamno perje može se na ovaj način očistiti s finim pieskom ili s piletinom. Isto se tako i svježa mast na perju s pilotinom natrlja, dok se piesak uzme samo za pahuljasto perje, te se pored toga nješto ugrije. Poslije ovoga čisti se perje s vatom i natronovim praškom (Natroripulver). Sada sliedi sušenje. Pahuljasto perje suši se najbolje s čistom pilotinom, koja se dotle posipa i opet očisti s perja, dokle se ovo osuši. Poslije se perje još poredi i sva pilotina izduva. Ako je perje takove naravi, da se pilotina ne može posve iz njega izčistiti, to se zamieni s čistim riečkim pieskom i to onakovim, koji ne prlja perje. Napokon se još perje izčešlja i uredi. Veliko i jako perje ne posipa se ni jednim ni drugim, nego se osuši nihanjem amo tamo, a sa štapićem se polako tuče i jedno od drugog raztavlja, što je ujedno najglavnija zadaća, jer se ovakovo perje ne smije kefati. Mnogo puta bit ćemo prinuždeni ili će biti slučaj, da ne možemo kože izpunjavati odmah, ili da ih transportiramo, to ih treba za tu svrhu posebno prirediti i učiniti. Pošto je koža stajala otrovana jednu noć, to se sada iz nutra sva pospe s pilotinom tako, da ova svuda dosegne. Noge i krila moraju se u tu svrhu razširiti s drvetima (Modelierholz). Pošto se pilotina ili piesak sada uhvatio, to se ono, što preostane, iztrese natrag. Za velike ptice ugrije se piesak, da se koža bolje osuši- Kadkad će se ovo morati opetovati, samo se koža ne treba odviše osušiti. Krajevi, gdje je koža prerezana, moraju se dobro raztegauti. Malim pticama izpuni se vrat i tielo vatom, zaokruže se oči sa štipcem i dotjeraju na pravo mjesto, krila se sklope kako treba, a i ciela se ptica liepo složi u hartiju. Treba osobito paziti, da je perje posve dobro složeno a imenito oko krila. Hartija se savije prema veličini ptice u šilj, na kojem se ostavi otvor, da se koža bolje osuši, a ako je ptica dugog kljuna, to se šilj odkine. Za ptice kosove veličine uzme se odrezak platna, namota se na držak prilično jakog ptičjeg pera toliko, koliko je debeo vrat, te se turi kroz vrat u glavu. Sto platna preostane kao suvišnog, odpadne skupa s krajem pera u tjelesnu šupljinu. Za izpunjavanja ovo se pero izvuče. Pticama u veličini vrane ture se ovakova pera osim u vrat jošte u noge i krila. U krila dodje pero samo dotle, dokle siže podramenica, a u noge do pete Još većim pticama turi se u bedru platna, ali se ne smije omotati. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 64 <-- 64 --> PDF |
— 442 - Kod ptica s velikim repom turi se jedno pero u korien repa, samo se ne smije isti time razdieliti. Nadalje mora se još držak pera turiti u cievanice do pete, da se poslije dade lakše omekšati. Ovo pero mora viriti nješto iznad kaudra, da se dade poslije lakše izvući. Za posve velike ptice dovoljna je dugačka slama za vrat i noge. Ova se samo skupi ali ne uveze, i turi se u vrat. noge i tielo. Za krila uzme se mjesto pera trska ili inače kakov drugi elastičan štap, da se ne bi prebio. Samo ovaj ne smije biti metalan, jer se oksidira, te razoruje na tom mjestu kožu i perje. Ovi se štapovi moraju tako namjestiti, da ne stoje čvrsto u materijalu, što izpunjava tielo, jer bi se dali težko izvaditi. Na ovakovoj koži ne treba ništa siti pa niti sam rez. Ako već hoćemo rez spojiti, to se podmetne pod obadvie strane pluto, a koža se na ovo gumbašuicama pričvrsti tako, da im glave vire. Velike ptice umotaju se u deblji papir, koji se načini u obliku odrezanog šilja tako, da jedan ovakov dođje na glavu i prednji dio tiela, a drugi na stražnji dio. Ovaj se papir za vrieme sušenja mora kadkad skidati, da se vidi kako perje stoji. Odpala pera i drugi nuždni odpadci saviju se u hartiju i ostave u tielu. Za izpunjanje ovakovih koža mogao bi se i drugi materijal uzeti ali jpomenuti je najbolji. (Nastavak slieđi.) Izvješće 0 poučnom putovanju sa slušatelji šumarstva kr. gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcih po hrv. gorskom kotaru i Kranjskoj."" Cilj je putovanja bio, da se razvide šume hrvatskoga gorskoga kotara i susjedne Kranjske, zatim da se razvide polučeni uspjesi kod našumljenja Krša u okolici grada Trsta. Taj je pravac putovanja za šumare svakako zanimiv, imenito za one, koji će danas sutra u sličnih gorskih predjelih naše domovine službovati. Narav planinskih šuma i smjer gospodarenja mogao se tim bolje razviditi, što je ekskurzija prošla četiri šumska veleposjeda i to: državne fužinske šume, šume knjeginje Thurn i Taxisa, šume vlastelinstva Čabar i kneževske šume Schonburg-Waldenburga u Snežniku u Kranjskoj. Dne 20. svibnja o. g. krenuo je vodja ekskurzije jutarnjim vlakom, s 12 slušatelja šumarstva iz Križevaca na put, te prispio istoga dana poslie podne oko 5 satih u mjesto Fužine. * Ovo izvješće dobismo na uvrštenje u naš liat od visoko kralj, zemalj. vlade, odjela za unutarnje poslove, pod brojem 32.347. Poučno putovanje poduzeto je uz odobrenje visoke vlade a na predlog učiteljskoga zbora križevafkog učilišta, koji pređlog bje stavljen u sjednici dne 18. travnja 1889. |