DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 50 <-- 50 --> PDF |
— 428 — 10,000.000 leptira. A da se je energičnije raditi htjelo, ne ima sumnje, da bi taj broj još 10 puta toliki bio. Sada su se u brodskom kotaru, hvalevriednim nastojanjem u svakom selu ustrojili odbori, kojim je predsjednikom županijski kulturni povjerenik; ovi odbori imaju zadaću nastojati, da seljačtvo sve svoje šljivike i voćnjake od jajašca gubarevih otriebi. Tko bi to do stanovitoga roka učiniti propustio, biti će osjetljivom novčanom globom kažnjen, a pokraj toga izvesti će se taj posao na njegov račun još prije zime. Dok se tako može vrlo uspješno okolo utamanjivanja gubara u šljivicih i voćnjacih postupati, moramo mi u šumi nemiloga gosta do božje volje skrštenih ruku gledati, jerbo proti njemu u šumi ne ima sredstva. Sve, kada bi tko i htio jajašca u šumi pobirati, ne može to, jedno sbog prevelike množine stabala, na kom se ona nalaze, a drugo sbog toga, što se jajašca počam od žilja do vrška stabla drže, dakle što su vrlo visoka, pak bi uz svako pojedino stablo trebalo ljestve prisloniti, dok bi se do jajašca popeo. Pisac ovih redaka željno je očekivao, da se proljetos leptiri izvale, samo da pokuša uspjeh sa noćnom vatrom. Prvi put u dolj. Dolcih 26. lipnja palio je od ´/j9—12 sati u noći vrlo veUku i sjajnu vatru sa suhimi i krupnimi hrastovimi drvi. Prostor, koji je vatra razsvietljivala, mogao je u promjeru imati do 200 met. Ni jedn a jedincata ženka ni letjela nije, a kamo li da je u vatru pala. Ženke su posve komotno sjedile na hrašću, jedva 5—6 mt. od vatre udaljenom i svoja jajašca odlagale, dočim su mužkarci, valja priznati, dosta marljivo u vatru padah. Računam, da se u gore označenom vremenu moglo oko 5 — 6000 mužkaraca na vatri sažgati. Ne može se reći, da palenjem noćne vatre nije absolutno ništa pomoženo, no je li taj uspjeh razmjeran trudu i trošku, ostavljam svakomu pojedincu na razsudbu. Ja pak sa svoje strane pozivom na taj pokus i na pokus, koji sam 3. srpnja učinio, pak pozivom na polučene uspjehe, otvoreno priznati moram, da ne ću imati nikada razložnoga povoda, noćnimi vatrami gubara tamaniti. Koje bi bilo dakle sredstvo proti gubaru? Ono je već odavna poznato naime: Uzgajaj šumu u pod punom sklopu, a drži ju uviekuredu! Ivan Stojanović. Važno za lugare. Ne riedko se dogadja, da pozovu lugara pred kr. kot. sudove za to, da se suoči s dotičnim šumoštetnicima kod razprava šumskih kvarova. Istina je, lugar se samo tada na suočenje poziva, kada štetočinac sam, pozvan k razpravi, svoje krivnje ne priznaje, — ali žalibože ovih slučajeva ima kod nas u izobilju. Kolika se šteta samo za jedan dan odsutnosti lugareve iz sreza počiniti može, predobro je poznato kako lugaru, tako i šumaru. Valjan i u svojoj službi |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 51 <-- 51 --> PDF |
— 429 sviestan lugar upravo će desperirati, kada mora češće svoj lug, pa makar i pod nadzorom dodieljenoga mu pomoćnika ostaviti, gdje si je inače sviestan, da kada on odsustvovati ne bi morao, ne bi zaista nikakovog kvara u njegovoj šumi bilo. A gdje je istom množina ovakovih dana u godini! No pošto su već ovi dani suočenja neizbježni, to bi trebalo da makar mjerodavni faktori nastoje, da se ovi dani na minimum svedu, jer bi se tim ovo troje postiglo: 1. Lugar bi si bio sviestniji za svoj lug, da u njem ne ima njemu nepoznatih šumskih šteta, ter bi tada lugara predpostavljena oblast strožije na odgovornost potegnuti mogla, a da se ne bi izgovarati smio, da je premnogo dana radi službenoga pozivanja iz svoga luga odsustvovati morao i da je taj kvar baš za njegovog odsuća počinjen. Ako je imao zamjenika, tada baca krivnju na nj. 2. Uštedilo bi se okrivljeniku mnogo uzalud prouzročenih troškova. 3. Uštedili bi se vlastniku šumž, troškovi, koje on za zamjenike izdavati mora, ako ne će, da mu lug ni časa posve bez nadzora ostane. Moraju li već lugari razpravam prisustvovati, ouda ih valja za njihov trud i put i odštetiti, pa s toga valja uputiti lugarsko osoblje, da znadu barem naknadu za svoj trud i dangubu zatražiti, jer je to u ostalom i sasma pravedno, da onaj, koji svoj počinjen kvar ne priznaje, naplati i svjedočke pristojbe ovim prouzročene. Malo je, veoma malo lugara, koji znaju, šta im u ime svjedočke pristojbe pripada i šta od dotičnih oblasti za svoje putne troškove tražiti smiju, a pošto se dogadja, da oblasti višekrat lugarom ili ne dosude u obće nikakove odštete, ili im u ime iste ponude sasma malu i nerazmjernu svotu, koju lugar ne znajući, što mu pripada, bezuvjetno prihvatiti mora, to neka ovi lugari sliedeće iz Vežićeva pristojbenika zapamte: „Šumsko osoblje, spadajuće u kategoriju službenika, naime svi lugari bez razlike, imadu pravo na zaračunanje dnevnice od 84 novč. na dan i miljarine od 175 novč. za svaku od njihova sjedišta k sudu i natrag prevaljenu milju. Ako daljina tamo i natrag više od pol milje ne iznaša, onda lugarom miljarina ne pripada." Uzimajuć u obzir po današnjem sustavu kilometrinu, jer je računanje na milje posve prestalo, pripada lugarom u ime kilometrine 2´3 nvč. za svaki od njihova sjedišta k sudu i natrag provaljeni kilometar. Ako daljina tamo i natrag više od 3 8 km. ne iznaša, onda lugarom kilometrina ne pripada.* Kod računa zadobljeni slomak kilometara izpušta se, ako je izpod 0*.5, dočim ako se zadobije slomak od 05 ili više, uzima se kao cieli kilometar. Zatim dalje veli 137. točka Vežićeva pristojbenika: * Naredba odjela unut. od 3. studenoga 1874. broj 16.204. 29 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 52 <-- 52 --> PDF |
— 430 — „Šumarsko i lugarsko osoblje mora na šumske kvarne razprave donositi gotove putne troškovnike, koje treba da oblast odmah na ročištu likvidira i kvarnike na naknadu toga troška odsudi.* Kod zaračunavani a dnevnica uzima se poprečno, da lugar (naravno pješice) može za vrieme od 1. listopada do 30. ožujka barem 20, a za šest ljetnih mjececi barem 30 km. na dan prevaliti, ter prema tomu smije si u svom putnom dnevniku jednu ili više dnevnici zaračunati. Ovoliko lugarom znanja i ravnanja radi. —ć. 0 prepariranju i izpunjavanju ptici Od svih rodova carstva životinjskoga, obdarila je priroda rod ptica naj divnijimi krasotami. Njihova pjesma, živahno i veselo biće oživljuje, a njihovo šareno perje ukrašuje prirodu. I nehotice mora čovjek da pomisli, kako bi ona bila prazna i žalostna, kad ne bi bilo ptica. Ova svojstva i krasote pobudjuju u čovjeku najveću ljubav i nagnuće naprama njima, te porađjaju u obće u svakom čežnju za prirodom. Ne ima čovjeka, koji ne uživa u prirodnoj krasoti, pa makar se ovo uživanje odnosilo samo na jedini cvjetić ili ptičicu. S toga vidjamo skoro u svakoj kući makar po jednu krasnu pjevačicu kao zastupnika svoga roda. Ona je obično mezimče i zabava, a umilni joj glas prava naslada. Akoprem je ptica stvorena, da živi u prirodi, ipak se znade priučiti i prilagoditi čovjeku: ona ga prati kao vjerni prijatelj, nauči izgovarati pojedine rieči, pjesme pjevati, razne vještine izvadjati, kao što se na pr. zna za lov i t. d. Kohko ih moramo tek mi šumari cieniti, kada znamo, da su nam one iza prirode prvi i najsigurniji utamanitelji škodljivih zareznika. Ovo malo navedenih primjera o koristi i važnosti njihovoj pruža nam glavni razlog, da taj rod proučavamo, te da tako uzmognemo njegove sposobnosti što bolje izcrpiti u korist naše šumarske struke. Ovo proučavanje ne mora se po tom protezati izvan granice naše domovine, dosta će dakle biti, da ga upoznamo u toliko, u koliko ga nalazimo u našoj zemlji. Želimo li ma koji god predmet proučavati točno i savjestno, mora nam stvar biti pred očima, pa tako je i u ovom slučaju ; želimo li pticu proučiti, mora nam biti pred očima i duže vremena. Najbolji bi uspjeh postigli, a i najpravilniju sliku zapamtili, kada bi pticu u životu motrili; nu pošto nai;i to nije svagda i na svakom mjestu moguće, to nam preostaje jedino, da svoju svrhu postignemo sa izpunjenom pticom. Kako se pako ovo najbolje postizava, uči nas nauka o prepariranju i izpunjavanju ptica. * Naredba odjela unut. od 1´2. srpnja 1870. broj 600,5, i od 3. studenoga 1874. broj 16.204. |