DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 36     <-- 36 -->        PDF

_ 414 —


računati, da je smjesnih nasada jedva 18—20 "/o fiitave šumske povrSine. Napokon
je šumska flora podvržena prirodnim promjenama, preživjela je razne
preobrate u istoriji zemaljske kore, preobrate, koji su se dogadjali u mnogo
većoj eposi (odsjeku) vremena, no nikada nije šuma preživjela tako brzoga
prevrata, kao u ovom vieku. Danas, gdje se još vide ostatci, koji potvrdjuju,
da je prije postojala smjesna šuma, postoje na ´/4 čitave površine njemačkih
šuma čisti crnogorični nasadi.


Toj promjeni, misli Gayer, bili su ovi uzroci. Budući da se je na šume
sa svake strane slabo pazilo, a osobito budući da im se pobirao listac, pogoršalo
se tim šumsko tlo, a ujedno je nestalo iz šuma najpotrebitijih vrsti bjelogoričnih.
Kad je tlo poslije podbranoga listca ostalo golo, bilo je sgodno za
razprostiranje i nicanje sjemenja raznih crnogoričnih vrsti. Nadalje je poljodjelska
kultura sve više potiskivala šume na neplodno tlo, gdje su mogle rasti
samo potrebne bjelogorične vrsti drveća. Razni podhvati na korist poljodjelstva,
prometnih cesta (sušenja močvara, čišćenje potoka, kanalisacije i t. d.) bile su
na mnogim mjestima štetne šumskoj produkciji. No svi dosada navedeni uzroci
nisu jošte dovoljni, te bi prouzrokovali preobrat na tako prostranim predjelima.
Pak mi u istinu i vidimo, kako je preobrat prešao i preko granica onih uzroka,
koje smo netom spomenuli. To Gaver pripisuje neposrednomu uplivu čovječje
ruke — sječi do gola. „Gospodarstvo sječe do gola stvorilo je novu šumu"
veli on.


Pokazavši u glavnim crtama prelaz od preborne sječe k sječi sa sjemenjacima,
a zatim i k sječi do gola, zaključuje pisac, da je ponajglavniji uzrok nestajanju
smjesnih nasada pretjerani proces u obnavljanju gospodarske sječe. Na tlu iza
sječe do gola uspjevala je najbolje jela i bor, a poslije su ove dvije vrsti zadobile
izključivo gradjansko pravo u pi´aktici, tim više, što je brzi rM zasadjene mlade
craogorice sokolio gojitelja u njegovom naporu. Pravilni razmještaj sadjenica,
geometrički pravilna vanjština čistih mladih crnogoričnih nasada tako je zanio
praktičnjake, da su na mnogim mjestima nahvalice uništavah svaku primjesu,
koja bi se od pr´vude pojavila, samo da ne poremeti pravilnosti nasada. I može
se kazati, da je praktika u svojem nastojanju postigla već znamenite resultate.
Po statističkim podatcima bilo je 1884. godine 65"/,, čitave površine njemačkih
šuma zapremljeno čistim crnogoričnim nasadima.


Ako se uzme u obzir, da je laglje uvesti primjesu crnogorice u bukove
nasade, nego čiste crnogorične nasade pretvoriti u smjesne i da ne valja sasvim
izagnati iz njemačkih šuma hrasta i druge vrsti bjelogorice, onda je sasvim
opravdana misao, da ne treba i nadalje nastojati, da se naše šume preobrate u
čistu crnogoricu.


Tako žeh Gayer, držeći osnovnom zadaćom pravoga šumarstva gojenje
krupnih sortimenata crnogorice, da se ipak uzdrže donekle i bjelogorične vrsti
i tim na put stane nastojanju, koje želi imati samo bor i jelu u čistim nasadima.