DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 34     <-- 34 -->        PDF

— 412 —


Pošto bi time i taj predmet dnevnoga reda izcrpljen, to predloži predsjednik,
zaključujuć podjedno ovogodišnju glavnu skupštinu, da se u zapisnik
uvrsti zahvala svim onim, koji su doprinjeli svoju, da je ovogodišnja glavna
skupština toli liepo uspjela, a navlastito: Presvjetloj gospodji grofici kao i
grofu Normanu-Ehrenfelsu, vlastelinu valpovačkom, preuzvišenoj gospodji grofinji
Majlath-Szekelj, vlastelinki dolnjo-miholjačkoj, družtvenomu poslovodji i kr.
žup. uadšumaru J. Šmidingeru, kr. kotarskom predstojniku u Osieku Aleksandru
Blažkoviću kao i zastupnikom tvrdke S. H. Gutmann u Bielišću, vlastelinskom
kao i kot. obćinskom šumarskom osoblju, te obćinskim poglavarstvom u Iletfali,
Petrijevcih i Bizovcu.


Našto bude zapisnik zaključen, pročitan, te stante sessione odobren i po
gg. Ivanu Antošu i Dragutin Naniciniju propisno ovjerovljen.


Zaključivši tim oficiozni dio ovogodišnje skupštine, sastasmo se još jednom
na zajednički objed u krasnoj dvorani gornjogradskog kazina, da se prijateljski
oprostimo srdačnim do vidjenja u Petrinji!


Završujuć pako i mi, time nazočno izvješće ob ovogodišnjoj našoj
skupštini, želimo, da nam rad iste bude i urodio željenim plodom t. j . da čim
skorije doživimo oživotvorenje toli željno izčekivane al i nuždne organizacije
naše zemaljske šumarske uprave! F. X. K.


Der gemischte Wald. Seine Begriindung und Pflege insbesondere
durch Horstund
Gruppenwirthschaft v. KarI
Gayer. Berlin 1886.
Uvod .


U uvodu se razmatra, koliko vriedi smjesna šuma u gospodarstvenotrgovačkom
pogledu.


Davno su prošla vremena, kad je gospodar mirno mogao živjeti u tom
uvjerenju, da će se na tržištu prodati svaka vrst materijala, da će drvna masa
u svakom obliku uviek biti nuždan sirov produkat za čovjeka. Surogati ogrievne
materije, kameni ugalj i dr. brzo su podkopali drvno gospodarstvo tako, da
danas samo takova šuma može donositi njekaki dobitak, koja proizvadja gradjevne
i obrtne sortimente. Razvitak prometnih putova izazvao je u šumskom gospodarstvu
konkurenciju na velikom tržištu te je u svezi s pojavom spomenutih
surogata proizveo znamenitu promjenu u cieni drvne materije. Svatko znade,
da program šumarstva ne može ostati takav, kakav je do sada bio; šumarstvo
kao i druge grane obrta treba, da se prilagodi novim uvjetima, ako hoće da
ostane na stupnju suvremenih potreba. No dok se druge grane narodnoga
gospodarstva, koja više, koja manje, mogu prilagoditi novim potrebama, sasvim
protivno opažamo kod šumarstva. Osnovna crta, koja obilježuje šumarstvo.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 35     <-- 35 -->        PDF

— 413 —


životni njegov princip, to je ostajanje pri starom, konservatizam u osnovnim
načelima. Da uzmognemo razumjeti, kako bi pogubno djelovao na šumu princip
periodičke promjene, koja bi išla za tim, da se šuma prilagodi potrebama
vremena, dosta je, ako se sjetimo, koliko trpi šuma, ako se promieni osoba,
koja šumom upravlja, te na njezino mjesto dodje druga, koja — zabacujući
sve, što je njezin predšastnik učinio — misli, da je njemu povjerena šuma
tabula rasa, na kojoj je njoj dozvoljeno da nacrta nove svoje osnove. Pita
se, kako valja riešiti pitanje prilagodbe potrebama života konservativnoga, u
principu nepomičnoga šumarstva. Da li je moguč takav oblik šume i šumarstva,
koji bi bio tako elastičan, te bi se bez štetnoga djelovanja na glavne osnove
produkcije mogao prilagodjivati uvjetima života? Takav oblik šume nazrijeva
Gaje r u smjesnoj šumi, u odjelnom šumarenju (Gruppen- oder Horstwirthschaft).
Čini se, da bi najpriličniji oblik nasada bili čisti crnogorični nasadi, čim bismo
došli do gradjevnih i obrtnih stabala. I doista, kako je poznato, praktika
njemačkoga šumarstva išla je sve do najnovijega vremena za tim, da opet posvuda
uzpostavi čiste crnogorične nasade. No pita se, što će biti, kada svi ti
usjevi i nasadi ponarastu, te se jednolična drvna masa koncentrira na tržištu?
Ne će li tada nastati upravo takova kriza, kakova je nastala za one gospodare,
koji su posvuda gajili čiste bukove nasade ? Tko jamči, da će se do tada tržište
toliko razširiti i promieniti, te će moći upotrebiti svu masu jednoličnoga krupnoga
drveća? A smjesna šuma nije takova, da bi njoj u budućnosti mogla zaprietiti
slična pogibelj; ona će uviek moći pružiti više ili manje raznoličnih po veličini
sortimenata. Ako ništa drugo, to će smjesna šuma uviek odgovarati potrebama
tržišta tako, da gospodarstvo smjesne šume nikada ne može spasti na tako
nizke grane, kako je to bilo s čistim bukovim nasadima i kako će možebiti
biti s budućim čistim crnogoričnim nasadima. Napokon treba da se i to na um
uzme, da smjesna šuma nikada ne daje tolikoga dobitka, koliko, doduše uz
stanoviti risiko, čista crnogorična šuma. No ako se ide izključivo samo za
dobitkom, treba se dati na spekulaciju, pak kod prvoga zgodnoga slučaja


realizovati vriednost Sume u novcu.


Da uzmognemo pravilno sravnjivati razne tipove gospodarstva, treba, pravo
govoreć, uzeti za osnovu ono vrieme, koje po prilici treba, da se produkcija
može promieniti. U ovom je slučaju to nemoguće, dapače, to ne bi imalo cielji,
jer se nijedan nasljednik koje šume ne bi tim zadovoljio, da znade srednji
broj godišnjega dohodka, ako taj dohodak ne bi faktično došao u njegov žep. Da
je vjerojatnost ravnomjernoga dohodka u smjesnoj šumi veća nego u azardnoj
spekulaciji s čistim crnogoričnim nasadima, za to treba daljnih dokaza.


Evo glavnih načela Gajerovih o gospodarstvenom značenju smjesne šume.


tflava I, Njekad i sada.


U prvoj glavi sravnjuje Gayer množinu smjesnih šuma u Njemačkoj, kolika
je bila prije i kolika je sada. Mnogim primjerima dokazuje, da su njemačke
šume pred 100 godina imale Više karakter smjesne šume, dok se danas može


2S




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 36     <-- 36 -->        PDF

_ 414 —


računati, da je smjesnih nasada jedva 18—20 "/o fiitave šumske povrSine. Napokon
je šumska flora podvržena prirodnim promjenama, preživjela je razne
preobrate u istoriji zemaljske kore, preobrate, koji su se dogadjali u mnogo
većoj eposi (odsjeku) vremena, no nikada nije šuma preživjela tako brzoga
prevrata, kao u ovom vieku. Danas, gdje se još vide ostatci, koji potvrdjuju,
da je prije postojala smjesna šuma, postoje na ´/4 čitave površine njemačkih
šuma čisti crnogorični nasadi.


Toj promjeni, misli Gayer, bili su ovi uzroci. Budući da se je na šume
sa svake strane slabo pazilo, a osobito budući da im se pobirao listac, pogoršalo
se tim šumsko tlo, a ujedno je nestalo iz šuma najpotrebitijih vrsti bjelogoričnih.
Kad je tlo poslije podbranoga listca ostalo golo, bilo je sgodno za
razprostiranje i nicanje sjemenja raznih crnogoričnih vrsti. Nadalje je poljodjelska
kultura sve više potiskivala šume na neplodno tlo, gdje su mogle rasti
samo potrebne bjelogorične vrsti drveća. Razni podhvati na korist poljodjelstva,
prometnih cesta (sušenja močvara, čišćenje potoka, kanalisacije i t. d.) bile su
na mnogim mjestima štetne šumskoj produkciji. No svi dosada navedeni uzroci
nisu jošte dovoljni, te bi prouzrokovali preobrat na tako prostranim predjelima.
Pak mi u istinu i vidimo, kako je preobrat prešao i preko granica onih uzroka,
koje smo netom spomenuli. To Gaver pripisuje neposrednomu uplivu čovječje
ruke — sječi do gola. „Gospodarstvo sječe do gola stvorilo je novu šumu"
veli on.


Pokazavši u glavnim crtama prelaz od preborne sječe k sječi sa sjemenjacima,
a zatim i k sječi do gola, zaključuje pisac, da je ponajglavniji uzrok nestajanju
smjesnih nasada pretjerani proces u obnavljanju gospodarske sječe. Na tlu iza
sječe do gola uspjevala je najbolje jela i bor, a poslije su ove dvije vrsti zadobile
izključivo gradjansko pravo u pi´aktici, tim više, što je brzi rM zasadjene mlade
craogorice sokolio gojitelja u njegovom naporu. Pravilni razmještaj sadjenica,
geometrički pravilna vanjština čistih mladih crnogoričnih nasada tako je zanio
praktičnjake, da su na mnogim mjestima nahvalice uništavah svaku primjesu,
koja bi se od pr´vude pojavila, samo da ne poremeti pravilnosti nasada. I može
se kazati, da je praktika u svojem nastojanju postigla već znamenite resultate.
Po statističkim podatcima bilo je 1884. godine 65"/,, čitave površine njemačkih
šuma zapremljeno čistim crnogoričnim nasadima.


Ako se uzme u obzir, da je laglje uvesti primjesu crnogorice u bukove
nasade, nego čiste crnogorične nasade pretvoriti u smjesne i da ne valja sasvim
izagnati iz njemačkih šuma hrasta i druge vrsti bjelogorice, onda je sasvim
opravdana misao, da ne treba i nadalje nastojati, da se naše šume preobrate u
čistu crnogoricu.


Tako žeh Gayer, držeći osnovnom zadaćom pravoga šumarstva gojenje
krupnih sortimenata crnogorice, da se ipak uzdrže donekle i bjelogorične vrsti
i tim na put stane nastojanju, koje želi imati samo bor i jelu u čistim nasadima.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 37     <-- 37 -->        PDF

— 415 —


Glava II. Dobre i zle strane.


Kao dobru stranu smjesne šume smatra Gayer to, što smjesna šuma nije
toliko izvrgnuta pogibeljima, koliko čisti crnogorični nasadi, u kojima su zareznici,
parasiti i vjetar često prvi gospodari. Ovo obće poznato mnienje potvrdjuje on
nizom primjera pozivajuć se na specijalne radnje. Razmatrajuć, od kolike su
pogibelji šumi zareznici, navodi medju ostalim i ove znamenite rieči Dankelmanove:
„To je fakat, da borovi nasadi s nješto samo, ma bilo 0´2, primjese
bukve i graba nisu ni najmanje postradali u zadnjih 20 god., kad su Bombyx
pini, Noctuapiniperdai Geometra piniaria bili znatno razprostranjeni,
dok su čisti borovi nasadi bili silno oštećeni." Da su smjesni nasadi više zaštićeni
od nametnika, dokazuje R. Hartig, koji smjesne nasade smatra najboljim
sredstvom protiv nastajanja i razširivanja epidemičkih bolesti na bilinama. Nadalje
su smjesni nasadi manje u pogibelji od navale sniega. U njekojim mjestima
(na pr. u Tirinžkoj šumi, Thuringerwald) došli su do uvjerenja, da niti razmak
sadjenica, niti proredjivanje ne odklanja toliko pogibelji navale sniega, koliko
primjesa bjelogorice medju crnogoricom.


Malo se manje pouzdaje Gayer u različita sredstva, koja se upotrebljavaju
proti vjetru. Od vjetra i sniega dogadjaju se štete u svakoj šumi tako, da ih
treba smatrati kao prirodne korektive; te se štete ne mogu odvratiti nikakovim
načinom. No s druge je strane poznato, kako vjetar hara u čistim jelovim
nasadima i to redovito; tu malo pomaže podupiranje, siečenje i t. d., i opet se
pokazuje, da je najbolje sredstvo protiv te pogibelji primjesa bjelogorice. —
Spomenuvši još i to, da je smjesna šuma manje izvrgnuta pogibelji od ognja i
dima, spominje Gayer glavnu prednost te vrsti šume, a to je blagotvorno njezino
djelovanje na tlo. U smjesnoj šumi dopiru atmosferske oborine laglje do tla;
nadalje poizpadali listac zaštićuje tlo izvrstno od izsušivanja. Već iz ovih dvaju
uzroka čuva se vlažnost šumi, taj glavni faktor njezine produktivnosti, bolje u
smjesnoj nego u čistoj crnogoričnoj šumi. U čistim, gustim jelovim nasadima
tlo je često veoma suho, jer vlaga ne može doći do njega, a i debeli sloj
mahovine zadržava oborinu i ne dade joj prodrieti do tla. Iztraživanja Runenbaumova
i Buseugova potvrdjuju to mnienje. A priori je jasno, da mi u
smjesnim nasadima, gdje je korenje raznih vrsti drveća u raznim slojevima
tla razgranjeno, s više strana, tako rekavši ravnomjernije i intenzivnije
izrabljujemo produktivnu snagu tla. Prema tomu pokazuju Ha asova iztraživanja,
da je ceteris paribus (uz ostale jednake prilike) u smjesnim
nasadima postotak prirasta veći nego u čistim.


Ako spomenemo, da su u smjesnoj šumi najprijatniji uvjeti za zdrav razvitak
drveća, onda je sasvim razumljivo opažanje Runenbaumovo, Urihovo i
drugih šumara, kako je izvrstno drvo crnogoričnih vrsti, koje su izrasle u
smjesnoj šumi, a razumljivo je i to, za što su tako na glasu borova stabla iz
smjesnih šuma gornje Slezke, Spesarta, falaćke šume i njekih drugih mjesta.
Budući da nasadi u smjesnoj šumi laglje odoljevaju štetnomu uplivu spoljašnih




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 38     <-- 38 -->        PDF

- 416 —
faktora, razširuje tim taj oblik šume područje kulturne naše djelatnosti; u tom


obliku šume možemo uzgajati vrsti drveća daleko izvan područja prirodnoga


njihovoga razprostranjeuja. U njekim nam dapače slučajevima olakoćuje prirodno


obnavljanje nasada. Tako se na pr. oplodnom sječom u mjestima, koja su


izvrgnuta navali vjetra, dade samo onda obnoviti jelova šuma, ako se jeli pri


mieša bukva i omorika. U čistim jelovim nasadima moguća je ovdje samo sječa


do gola s umjetnim obnavljanjem šume.


Napokon je smjesna šuma za srednju Evropu tako rekavši prirodni oblik


šume. Kao što je crnogorica prirodna šuma za sjever, bjelogorica za jug, naj


prirodnije je, da se u srednjoj Evropi goji i da najbolje uspjeva smjesna šuma.


Čovjek je svojim računom preobrazio tu prirodnu sliku i dao šumama njemačkim


oblik sjeverne crnogorične šume, ne podavši ipak tim novo stvorenim nasadima


dovoljne zaštite protiv štetnih utjecaja, a takovu potrebitu zaštitu daje sjevernim


šumama sama priroda surovom klimom. Ta zaštita crnogovice bila bi po Gajerovom


mnienju primjesa bjelogorice.


Prema tomu, zaključuje Gayer, treba da to više cienimo znamenitost


smjesne šume, što više cienimo crnogoricu i njezinu korist.


Glava III. Praktične radnje.


Premda su mnogi pisci o šumarstvu odavna već upozorivali na sgodnost
smjesne šume, ipak su u praksi svi dosadosnji nasadi smjesne šume bili više
prokušaji tako, da je u glavnom resultat obnavljanja bila čista, osobito crnogorična
šuma. Istom u najnovije vrieme došla je i praksa do uvjerenja, da su
smjesne šume nuždne. Podhvate oko obnavljanja u tom smjeru razdielio je
Gayer ovako:


1. Obnavljanje iza sječe do gola. Stara metoda sijanja smjesnoga
sjemena prakticira se jošte i sada u njekim borovim šumama bavarskim, no
još se više sije redom razlićno sjeme u pojasima. Tako na mnogim mjestima
siju hrast u pojasima izmieujujući pojase hrastovi s pojasima crnogorice, ili
opet izraienjuju pojase bora i jele medju sobom i t. d. No posvuda se pokazalo,
da se takovim načinom stvorena smjesa kratko vrieme uzdrži. Zato je više u
porabi sadjenje. Gayer navadja razne načine sadjenja, a vriedno je medju inim
to zapamtiti, da se u posljednje vrieme ne sade skupe krupne sadjenice, što
je prije bilo mnogo u običaju, osobito kod hrasta.
2. Dopunjci na sječi do gola često .su veoma zgodni, da se postigne
smjesa u odjelima- Osobito su dobre rezultate postigli, dopiinivši bukovu sječu
crnogoričnim vrstima.
3. Kad kad a dadu, da poraste koja vrst samo kao privremena zaštita
finijih i nježnijih nasada. Tako u njekim hesenskim šumama sade hrast medju
borove redove. Ovaj posljednji štiti samo hrast u mladosti od mraza, a kad
izpuni svoju zadaću, odstranjuje se iz nasada. No često ostavljaju dobar dio
borovih stabala na korienu i tim načinom nastaje smjesna šuma.


ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 39     <-- 39 -->        PDF

~ 417 —


4. Glavni način, kojim nastaje šire polje za stvaranje smjesne šume,
jest kultiviranje jednoga nasada pod zaštitom drugoga. Ovdje treba da razlikujemo
tri slučaja:
a) Umjetno stvaranje smjese pod zaštitom kod eksploatacija nasada ugnjetenili
stabala ili prestaroga drveća malo je u čem bolje od istoga načina iza
sječe do gola. Sasvim je drugačije u stvari, ako se smjesa uvadja prije
glavne sječe na pr. na mjestima, koja je (malo) vjetar proriedio. Takov
način upotrebljuju s korišću mnogi u jelovim šumama uvadjajući sijanjem
ili sađjenjem hrpe bukve i omorike, a takodjer i u borovim (na dobrom
tlu) uvadjajući primjesu jele, omorike i bukve.


b) Drugi oblik obnavljanja nasada pod zaštitom drugoga jesu dvodobni
nasadi. U ostalom oni se ne upotrebljavaju uviek za stvaranja smiesne
šume.


c) Stari jelovi, bukovi,
a na boljem tlu i borovi nasadi riedko su bez hrpž,
podrasta. Posvuda gotovo, gdje se ide za .stvaranjem smjesne šume,
upotrebljavaju ovakove hrpe zagajujuć ovdje, ondje kakovu drugu vrst.


5. Smjesa se uvadja umjetno u obnovljene nasade. Jedni (Hartig)
preporučuju pri tom sijanje, drugi (Dankelmann) sadjenje.
6. S mjesni nasadi obnavljaju se prirodnim načinom pomoću oplodne
sječe. Tim načinom riedko nastaje trajna smjesna šuma7.
Kod obnavljanja nasada sječom sa sjemenjacima posvuda je malo ne
pravilo, da se upotrebe prirodne hrpe podrasta, koji se već prije pojavio u
nasadu. U njekim mjestima ostavljaju čitavi podrast, a u drugih je njegova
kvalifikacija stroža. U Saskoj na pr. upotrebljuju onorikov podrast visok već
kao čovjek. Osobito se mnogo pažnje obraća podrastu u gornjoj Slezkoj.
8. Ovakovo gospodarenje podrastom učinilo je prvi korak k prirodnoj
metodi obnavljanja u hrpama (odjelima) podkopa\ši princip ravnomjernosti
sječe oplodne. Taj način drži Gayer najkoristnijim i najboljim za stvaranje
smjesne šume.
9. U zadnje vrieme nastoje svim silama u njekim mjestima sjeverne
Njemačke, da uvede bjelogoricu u obnovljene crnogorične nasade. Da to postignu,
ostavljaju se u nasadima sva zdrava stabla hrastova, bukova i grabrova,
koja mogu jošte radjati sjemenjem.
10. Podpuno se očituje smjesna šuma u gospodarstvu srednje šume. ,rT,ko
pozna, veli Gaver, šume sjeverne Francuzke, taj se je tamo više nego igdje
uvjerio, da je za bjelogoricu jedva koji drugi oblik zgodniji za smjesnu šumu
nego što je gospodarstvo srednje šume."
Glava IV. Uspjesi.


U toj glavi pokazuje Gayer resultate, do kojih se dolazi ili se došlo, ako


se kod stvaranja smjesnih nasada upotrebe do sada spomenuti načini.
Prije svega treba spomenuti, da imamo dosta faktičnih dokaza, da ravno


mjerna oplodna sječa ne postizava podpuno cilja kod obnavljanja smjesnih




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 40     <-- 40 -->        PDF

— 418 nasada.
Obnovljeni je nasad odista za mlada smjesan, no s godinama nestaje
smjese. Mnogi nasadi nu Spesartu, obnovljeni na taj način, imali su za mlada
bez sumnje bogatu primjesu hrasta, no taj je, kad je nasad bio u 40.— 60.
godini sasvim izčeznuo, prem da tamo nisu žalili ni truda ni troška da ga
oslobode prorjedjujući, odsiecajući krošnje obližnjemu drveću i t. d. Resultati
ovakvoga postupka njegom i pročistbom bili su tako neznatni, da su tamo došli
do uvjerenja, da je u velikom gospodarstvu nemoguće uzdržati željenu smjesu
načinom njegovanja. Uspješno obnovljeni smjesni nasadi jele s omorikom i
bukvom na mnogim su se mjestima preobrazili u čiste jelove nasade. Laglje
se uzdržala smjesa u borovim nasadima, gdje u ostalom smjesa brzo poprimila
primila lice podredjenoga nasada.


Da omorike nestaje iz srednjo-germanskih gorskih šuma, treba to pripisati
ne samo uvadjanju sječe do gola, nego i obnavljanju ravnomjernom sjemenjačnom
sječom. Po tim primjerima zaključuje Gayer, da ravnomjerne obnovne sječe,
osobito s kratkom periodom obnavljanja, ne mogu dati trajnih smjesnih nasada.


Što se tiče umjetnoga stvaranja smjesnih nasada, misli Gayer, da ono
samo u pojedinim slučajevima može dati trajne smjesne nasade, a poimence
ondje, gdje su sadjenice veoma daleko jedna od druge ili gdje se za vrieme
čitavoga života nasada marljivo nasad njeguje, a to je moguće samo na malenom
gospodarstvu.


Glavna je zapreka, što se putem kulture ih ravnomjernom sječom postignuti
smjesni nasad ne može uzdržati, jest to, što je čitavi obnovljeni nasad
jednakoga uzrasta. Kako napredjuje rastenje u smjesnim nasadima u starijem
uzrastu, to se ne dade pouzdano odrediti. Osim toga sve više i više dolazi u
praksu pravilo, da se nasad istom onda počne prorjedjivati, kada dobiveni od
prorjedjivanja materijal imade već njekakovu vrijednost; no za toga smjesni u
početku nasad često prestaje već biti u istinu smjesnim.


Ako s jedne strane nije moguće uzdržati smjesu u nasadu bez ikakove
njege, to opet s druge strane ne bi bilo praktične, kad bi se gledalo samo na
njegu, nego treba nasadu dati takav oblik, da on sam u sebi sadržaje sposobnost,
da može ostati smjesnim nasadom. To se može postignuti, ako drveće, koje
sačinjava smjesu, nije sve jednakoga uzrasta ih ako se ujedno s tim različite
vrsti drveća razdijele na odjele. S toga gledišta razmatra Gaver dvogube (iU
dvođobne) nasade i na kratko razpravlja o stvaranju drugoga nasada u odjelima
primjećujuć, da bi se smjesni dvodobni nasadi dali u sklad dovesti s prihkama
tla te da bi se tim olakotila njega kod starijega nasada (kada krošnje mladjega
nasada počmu probijati medju krošnje starijega nasada).


Drugi način, koji vodi diferenciranju nasadnoga sastava i koji po tom


sačinjava takodjer trajni obhk smjesne šume, jest Vorbau, t. j . obavljanje


jednoga djela nasada prije konačne sječe. Gayer razlikuje kod toga tri načina:


a) I privravno i konačno obnavljanje nasada obavlja se umjetno. Ta se


je metoda prije upotrebljavala mnogo češće. U stare nasade uvadjali su sija


njem ili sadjenjem omoriku i jelu u veoma razmaknutim redovima. Kada je




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 41     <-- 41 -->        PDF

— 419 —


kultura ponješto porasla i ojačala pristupali su ka konačnoj sječi nasada, a
poslije toga zagajivali su čistine medju redovima. Kod sječe nasada starija se
kultura znatno oštećivala, pak su zato počeli sjeći glavnu čest nasada prije
obnavljanja. No taj je način imao malo uspjeha. Ostatak materinskoga nasada,
pod čijom se zaštitom razvijala starija kultura, bio je podvrgnut navali
vjetra, svijetlu izloženo tlo naskoro se obraslo dračem, potrebno je dakle bilo
požuriti se, da se što prije čitava površina zasadi, tako, da taj način napokon
vodi s stvaranju malo ne čistih nasada. Ljepših resultata možemo postignuti,
kada starija kultura nije ravnomjerno razprostranjena po čitavoj površini, nego
se ograničuje na pomanje odjele na kojima se nasad iznajprije prorijedi.


b) Pripravno obnavljanje jednoga diela nasada jest umjetno, a konačno
se obavlja prirodnim putem. I ovdje treba dobro razlikovati dva slučaja, da li
se na ime pripravna kultura širi ravnomjerno po čitavoj površini nasada, ili
samo u odjelima. U prvom je slučaju uspjeh trajne smjese isto tako nepouzdan
kao i kod pod a) opisanoga načina.


Tako n. p. siju u proriedijenom jelovom nasadu omoriku u redove nadajući
se, da će obnoviti jelu prirodnim načinom, no često navala vjetra uništi
tu nadu ili omorika slabo uspjeva poradi nedostatka svjetla. Ako se je ovim
načinom uveo hrast u bukove nazade, to je ipak bio hrast za 6 — 8 godina
posvema zagušen pod bukvom. Sasvim je drugačije u stvari, ako se prva kultura
obavlja u odjelima pod proriedjenom ovdje ondje nasadnom zaštitom ili u
malenim, sasvim golim kotlinama.


Mnogobrojni ovakovi pokusi u bavarskim državnim šumama, imat će,
kako se nadaju, povoljan uspjeh.


c) Pripravno je obnavljanje prirodno, a konačno umjetno. Taj način stvaranja
smjesnih nasada možemo nazvati gospodarstvo na podrast, a sastoji u
tom, da kod sječe ostavljamo sve za rastenje prikladne odjele prirodnoga podrasta,
a prastor medju njima zagajimo drugom vršću. Taj nas način ravno vodi
k stvaranju smjese u odjelima različitoga uzrasta.


Veća ili manja trajnost smjese zavisi očevidno od veličine pojedinih odjela
i od veličine razlike uzrasta pojedinih vrsti. Ovo dvoje opet od različite je
važnosti već prema vrsti drveća ili mjestnim prilikama rastenja, a prema tomu
se može ocjeniti samo u pojedinom konkretnom slučaju. No u svakom slučaju
treba pamtiti, da se, ako se povećanjem odjela povećava trajnost smjese, u isto
vrieme gubi sve više i više biljeg smjesne šume. Zato treba kod obnavljanja
nasada uz razstavljanje vrsti u odjele paziti i na diferenciranje njegova uzrasta.


(»lava V. jHorstvfirthschaft".


Značajni biljeg prirodnoga pomladjivanja u odjelima jest neravnomjerna
pomladna sječa, a to uvjetuje i neravnomjernost stvorenoga novoga nasada.
Sto je veća razlika u uzrastu pojedinih odjela, to se više približava taj način
pomladjivanja k priebornoj formi i obratno, što se više proces pomladjivanja
pospješuje, to se sve više gubi biljeg gospodarenja u odjelima. Prirodni proces




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 42     <-- 42 -->        PDF

— 420 —


obnavljanja, koji opažamo u šumi, u koju čovjek joŠte nije dirnuo, veoma je
spor na6in obnavljanja u odjelima. Pita se, za koliko možemo pospješiti taj
proces, a da tim ne povrijedimo temeljnih životnih uvjeta šume, t. j. , kako
dugo treba da traje perioda obnavljanja a gospodarstvenoj šumi? Na to se
pitanje može odgovoriti samo u konkretnom slučaju. Kao obći princip može se
kazati, da perioda pomladjivanja treba da najmanje tako dugo traje, dok se
pored razmještaja pojedinih vrsti u odjele postigne i tolika razlika u uzrastu
pojedinih odjela, kolika je prema mjestnim prilikama dovoljna, da se smjesa
uzdrži do srednjega uzrasta nasada. Praksa je pokazala, da se to može postignuti
u periodi od 20—30 god.


Sam posao obavlja se ovako. Pripravnoga ravnomjernoga proredjivanja ne
treba, ako se je nasad proriedjivao i ako tlo nije osobito plodorodno; samo u
veoma gustom nasadu i na tlu, koje je pokrito nezatvorenim humusom ili
debelim listcem može se to učiniti. Prvi je korak k pomladjivanju oslobadjanje
prisutnih već u nasadu prirodnih odjela podrasta. Kultura treba početi iznutra
prema vani. Kada je već veća čest ploštine pomladjena i stabla za rast odredjena,
tada se pristupa ka gajenju nezasjenjenih čistina medju odjelima.


Spomenuti način pomladjivanja na odjele nije izmislio jedan čovjek; njim
su se služili u praksi mnogi gospodari osobito u zadnjih 15—20 god. Osobito
se u Bavarskoj ovim načinom gospodarilo, a u posljednje je vrieme bavarska
uprava šuma uzela taj način kao temelj pomladjivanja državnih šuma na Spesartu.


Dalje se navode najglavnije prednosti ovoga oblika gospodarstva i izjave
protiv nje učinjene. Kao glavnu prednost smatra Gayer to, što na ovaj način
tlo neprestano zadržava svoju produktivnost. Kad se odjeli podrasta polagano
zaokružuju, Ušava se tlo pomalo sjene, ali ga isto vrijeme pokriva novi podrast,
tako da se za vremena pomladjivanja ne liši tlo posvema vlage, a drač
ga ne može prekriti. Kad je nasad malo proriedjen, laglje dopire do tla atmosferna
oborina.


Prigovaraju tomu načinu gospodarenja, da je proriedjeni nasad izvrgnut
navali vjetra. To je mnienje osnovano na obće poznatom mišljenju, da je najbolja
zaštita protiv vjetra gust nasad. Gayer to pobija govoreć, da vjetar često
probije i u sredinu nasada i ošteti najgustije odjele, a okrajak nasada ostavlja
netaknutim. U ostalom ne valja zaboraviti, da se kod ovoga načina gospodarenja
kao i kod drugih dade oslabiti pogibija od vjetra smjerom sječe protiv
vjetra, a i tim, da se okrajak šume uzdrži gušćim itd. Prigovara se nadalje,
da je uz ovakav način gospodarenja mučno sječenje i odvažanje drva. Istina
je, da je tu sječenje teže nego kod sječe do gola, no oprezni će radnici i
ovdje gledati, da drvo kod pada ne učini mnogo štete kod podrasta. Samo pod
konac pomladjivanja ne može biti bez štete za podrast, no treba pamtiti, da
tada imade podrasta već i previše. Prigovara se i to, da je u gospodarstvu
na odjele sječa razštrkana i da se vraća uvjek na isto mjesto, tako da nemaju
nikada potrebitoga mira.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 43     <-- 43 -->        PDF

— 421 —


Gayer odgovara, da je to nuždno i kod drugih načina gospodarenja i da
se ne mora baš svake godine sjeći na svakom odjelu, nego se uiože povraćati
na isti odjel svake 3—5 godine.


Glava VI. Priroda 1 umjetnost.


Čovjek je, nastojeći, da si šumu ućini koristnom, stvorio tip šume, koji
se udaljuje od prirodnoga oblika šume, — to je tip gospodarstvene šume.
Nema sumnje, da je svakomu posjedniku šume slobodno vući iz svoje šume što
veću korist, no nema takodjer sumnje, da je opravdan i drugi princip svakoga
valjanoga gospodarstva, — a to je, da treba sačuvati trajnost koristovanja.
Trajnost koristovanja nije osigurana ograničenom eksploatacijom. Budući naraštaj
ne će već tim biti obezbjedjen, što mi ne ćemo svake godine sjeći ništa
više, nego samo godišnji prirast, ako se ne pobrinemo uz to i za to, da se uzčuva
produktivnost tla i svojstva drvnoga kapitala. Pita se sada, da li sadanja
forma umjetnoga šumarstva odgovara uvjetima trajnosti koristovanja, da li ćemo
mi predati potomcima našim kapital takovih visokih svojstava u našim umjetnim
nasadima, kakav su predji nama ostavili u obliku prirodnih nasada ? Da na
to pitanje odgovori, razmatra Gayer svojstva posadjenih,inasada.


Prije svega zasadjeni nasad sa svojim prostornim razmještanjem pruža
veoma kasno iz svoga sastava podredjeni nasad, rijedko u 25, a većinom u
40—50 godišnjem uzrastu. Uz to je količina podredjenoga nasada, ako se
sravni s prirodnim nasadom, veoma neznatna. Na taj način nema u našim
umjetnim nasadima najvažnijega faktora za formiranje stabla; osim toga, budući
da nema podredjenoga nasada, pruža nasad malo privremene koristi. Ako se
pitanje u količini mase i rieši u prilog zasadjenih nasada, to valja pamtiti, da
privremeno koristovanje u prirodnim nasadima onaj višak u zasadjenim nasadima,
a financijalni posljedak privremenoga koristovanja bez sumnje je viši
nego pred postavljeni višak.


U mladosti brzi rast posadjenoga drveća obećaje nam u budućnosti
Tsamo) debeloslojna granata stabla. Laka, debeloslojna njihova drvovina podvrgnuta
je bolestima, od kojih i u mladosti posadjeni nasadi više stradaju nego
prirodni. To nam daje pravo sumnjati, da posadjeni nasadi ne će biti dugovjeki
i da od njih ne ćemo moći dobiti krupnih stabala gradjevnoga drva. A
gledamo li medjutim na potrebe tržišta, uvidjeti ćemo, da je zadaća sadanjega
šumarstva, da proizvadja što više krupnih sortimenata drvovine. Resumirajuć
resultate savremenoga gospodarenja sa sječama do gola, zagajenima sadjenjem,
zaklučuje Gayer, da to gospodarstvo „brzoga rasta" proizvadja „mnogo i loše".


Noviji oblik toga gospodarenja — sječa u malenim ploštinama (u Saskoj)
doduše je korak naprijed, no u bitnosti ni to ne odstranjuje nedostatka umjetnoga
obnavljanja. Čini se, da bi se tomu dalo doskočiti, kad bi se sadjenice na
gušće posadile. No ako je sada trošak sadjenja velik teret gospodarstva, to bi,
kad bi se broj sadjenica na hektar povećao, sadjenje bilo preskupo, a cilj se
i onako ne bi postignula: ta ako se sadjenice razmjeste i O.g m. razdaleko,




ŠUMARSKI LIST 9-10/1889 str. 44     <-- 44 -->        PDF

- 422 —
uvjeti rastenja ni iz daleka nijesu takovi, kakovi kod prirodnoga pođrasta.
Više je prirodan naćin kulture — sijanje.


Ne može se nijekati, da je u njekim slučajevima sječa do gola nuždna,
da bez nje ne može biti i da imade mnoge dobre strane. Zato je Gayer i ne
zabacuje u svakom slučaju, nego samo kao universalni oblik gospodarstva.


Medju raznim tipovima gospodarstva stoji gospodarstvo s prijebornom
sječom i gospodarstvo sa sječom do gola na protivnim krajevima: prvo nam
daje najbolju garanciju za uzdržavanje produktivnih sila tla i ograničuje intere-
e sadašnjosti težkoćom eksploatacije; drugo pruža najbolju priliku, da se iz
šume izvuče sva korist, a za budućnost se ne brini. Medju ovim krajnostima
ima cijeli red prielaznih oblika, koje je praksa izabrala prema mjestnim prilikama.
Svaki od ovib oblika ima, tako rekavši, prema tomu pravo na obstanak
i Gayer misli, da je jedina pravilna metoda, koja vodi do riešenja gospodarstvenih
naših zadaća, da se oblik gospodarenja prilagodi mjestnim uvjetima :
u težnji za jedinstvom, za obćenitom formom za sve uvjete — leži zlo
za nas.


Na zaključnim stranicama veli Gaver, da je reakcija protiv umjetnog
obnavljanja šuma sasvim opravdana. „U težnji, veli on, da podvrgnemo šumu
umjetnomu uplivu, prekoračili smo granice životnih njezinih uvjeta". To je
dovelo do blagotvorne reakcije i pokazalo, da polje djelovanja šumarske teorije
i prakse treba da leži u jedinstvu s prirodom. Lesnoj Žurnal


Njekoliko rieči o kraškoj branjevini „Lukovo-Gubitnik´^ u
području obćine Hreijin, ter o pogibelji, koja joj prieti.


Višegodišnjim brižnim nastojanjem oko pošumljenja primorskoga krasa u
l)odručju bivšega „Provincijala" polučeni su liepi uspjesi, koji se vide osobito
kod „kraških branjevina". Krševita ova mjesta, prostori, koja bijahu prije
nekoliko godina puste goleti, počela su se malo po malo zeleniti, te se opaža,
kako je vegetacija porasla iz žila i korienja, rekao bi, da se iz samoga
kamena diže.


No što može stvoriti priroda uz podporu ljudske ruke, pokazuje najbolje
uspjeh ošuraljivanja branjevine „Lukovo-Gubitnik" u području obć. Hreljin.


Ova kraška branjevina proteže se uzduž i više željezničke pruge od
postaje „Meje" put stacije „Plaše" na popriečnoj morskoj visini od 535 mt. i
zauzimlje površinu od 459 jutara.


Kako je god. 1867. stavljena pod oblastnu zabranu, oporavili su se
tamošnji zametci šume tako, da se već sada vide liepi gajići, kojim se čovjek
upravo diviti mora.


Gusta trava i odpadajuće lišće stvorili su u dvadeset i više godina strogoga
čuvanja priHčnu naslagu plodne crnice, koja sve to više napreduje i malo po
malo pokriva i ostale jošte gele prostore.