DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 32 <-- 32 --> PDF |
~ 362 — vapnene stiene razgranila je omorika svoje žile i sliedeći sisavce naći ćemo razdrobljeni pijesak vapnenjaka (smrzavanjem razdrobljen) pomješan s crnicom i drugim tvarima, koje su zrakom došle. Mladih biljka naći ćemo na živoj steni, gdje se još raztvorba vapnenjaka vidi, umotane u mašini uz crnicu — glini pak niti traga, a odkuda je doći mogla, kad se vrh klisure nad svirai glinenasto-laporastimi slojevi pod oblacima vije? Vidio sam svakovrstnih šuma, gdje se steru povrh gologa kamena zr navca, basalta itd., dakle na kamenju, koje se mnogo sporije raztvara, pa od kud ovomu glina? Time završujem i izjavljam, da sam eto petu godinu uzgojio preko 3 miliona raznovrstne crnogorice u biljevištih i po šumi. a to lih na tlu ili la porastom, glinenom ili ilovastom, i sa kakovimi potežkočami, pa ipak nisam tvrdio, da se ovdje to uzgojiti neda (imade ih koji i danas to tvrde) pa nije niti gosp. dr. Kramer naprečac, o tom za vapnenjak u krasu tvrditi trebao. Inače vrlo mu ostajem zahvalan za geologički sadržaj članka, jjošto je i moja tvrdnja, da su kraški vapnenci pred stotinu ili bolje rekavši pred hiljadu godina bili pokriveni laporom, glinom i ilovačom, nu ostajem ipak i kod toga, da je čist vapnenjak na svojih ledjih nosio poslije spuzanja navedene vrsti tla u doline ipak najkrasnije šume, o kojih još i Mletci spomena imadu. — M. R. Pismo izpod Velebita. Pisma ovakova, koja su započela izlaziti u šumarskom listu, u kojih se mjestne šumarske dogodovštine i prilike javljaju, dobro su došla, da u današnjih naših prilika jedino su sredstvo, po kom se može razsuditi ukupno naše šumarsko gospodarstvo u domovini. — Žalibože samo, da su vriedni pisci jako riedki. Ta kako će doznati šumar na Velebitu i u Lici za slavonske, recimo šumarske ođnošaje i obratno, ako si ne dojavljuju i ne kažu lokalnih svojih prihka i neprilika? Prionimo dakle, pa pišimo si pisma, vraćajmo jedan drugomu milo za drago — tješimo se medjusobno u težkom zvanju našem. — Danas svatko bio prosti seljak ili ugledni zvaničnik, bio star ili mlad, diže graju, da šume propadaju i izčezavaju, da se malo brinemo za budućnost istih Sve viče, da samo prodajemo i sječemo šume, a oko pošuraljivanja i uzgoja novih premalo nastojimo. Ovako se govori obćenito, a osobito bojazan ta uvrežila se u ovih krajevih krševitih, i to od nedavna, odkako su šume ovdješnje razdieljene na imovno obćinske i državne. A zašto? Vele: Sad se i ovdje i ondje — dakle na dvie strane — sječe, prodaje, vuče i izcrpljuje, što se je prije samo u jednom dielu — na čitavom bivšem šumištu — radilo Ta mora tako šuma nestati! i t. d. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 363 — To sve može svatko svaki dan vidjeti, pa se bnji za obstanak šuma, i zato hajka na čitavi način šumarenja. Odasvud nas okružilo crno kraško gorje, prieteć budućnosti našem zelengorju, sila se već njegova valja i s ovu stranu Velebita. Ovaj prigovor, ova crna bojazan donjekle je opravdana za ove krajeve, — no pošto se u prvom redu baca čitava srčba nepravedno na šumara, odnosno na njegovo šumsko gospodarenje, moramo odvraćati sa sebe tu nepravednu osvadu i pokazati svietu pravoga krivca. Šumarenje se ovdje provadja po načelih redovite preborne sječe. Najstariji dobni razredi dolaze redovito k svojoj uporabi — mladji ostaju poput pričuvne vojske, dok se ne pozovu, da zamiene svoje stare. I tako to kolanje redovito kola — ne ima daklem bojazni, da će s toga ikada u pogibelj doći šumski pomladak, a niti samo šumište. I sv. pismo veli: „Drvo koje ne rodi, posjeći će se i u oganj baciti." — Ako ovakim postupkom i opuste za čas zeleni dvori svagdanjem oku na dohvatu — nije to pogibelj za šume, već naravna posljedica kolanja. Neka bude to na utjehu onim, koji se boje za zelenborje današnje. No drugo je nješto, što prieti obstanku i životu ovdješnjih šumž, i što drma i trese brižnim šumarom — a to je . . . . — kradja šumska; to je ta hydra za nas! Narod sam za kog se muči šumar jadan, on prieti obstanku šumil. Narod ovdašnji, — sama sirotinja što ju sunce božje prži, ko i one hridine na kojima je porasla — bez šume ni korice kruha steći ne može. Kradja — ona ništi ovdje bez obzira na izreku sv. pisma hametice sve, što joj pod ruku dodje. Kradja ne štedi ovdje niti staroga niti mladoga, nit visokoga nit nizkoga! Golo primorje grne ovamo lakomo na vrletne borike i jelike, a sirota krajišnik lomi šumu redomice, pa ju vozi k nezasitnomu sinjem moru! To mu je jedina zasluga, tako stiče krajcaru, a bez prebijene pare ne može da prikrije svoje golotinje i da jtrehrani svoju sirotčad! A velike su se daće i izdatci danas i u ove hridine zavukle, a zaslužbe ne ima — kamen mu je ne da. Slavonija je daleko — da mu zemlje poda! Proti ovome zlu šumar je slab da vojuje, pa makar valjanu i organizovanu javnu stražu pri ruci imao. — Ta ubit ne smiješ i onako ubijenu sirotinju, a tužiš li ga za odštetu, odkud će ti ju namiriti, kad niti kruha ni soli u kući ne ima? Evo ovako je kod nas. Slavonac iz navike i zlobe ništi šume, a gorjanin naš iz sirotinje, da se prehrani zatorom i kradjom šumskom. Tuj prestaje svaka razprava, kako i na koji način da pomognemo šumam našim. — Daj mo. hljeba, dajmo zasluge ovamo — pa je zlo glede uništenja šuma izkorjenjeno. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 364 — Do koga je — neka pomogne narodu — ali odmah, jer su gore već riedke! Mi svraćamo obću pozornost na te činjenice. Odlučujući faktori neka nas u tom podpomognu. Razprostranjenoj šumskoj kradji donekle bar učinili bi mi kraj čestitim i valjanim lugarstvom. A danas, jer lugarnice ne imamo, ne imamo ni strukovno naobraženoga lugarstva. Nije kriv obični seljak, što nije ujedno vješt i okretan lugar. Mi smo tomu krivi, jer za šume, za toliko bogatstvo, koje počiva u njima, nismo podigli vojarnu šumsku, koja bi kadra bila to blago, predano budnosti i pazki njihovoj, obraniti. Mi lugarnice ne imamo. Ovako jedno zlo radja drugo. Otočka imovna obćina bori se proti tom zlu koliko u spomenutim okolnostima može. Uz četiri svoje šumarije ustrojava još dvie druge pomoćne, ne bi li donjekle većom tom žrtvom, al nuždnom, na minimum svela kradju i pustošenje. Ja se bojim, da će pri svem tom imovina isti broj prijavljenih šum. šteta izkazivati, jer uz isti narod ostaje i ista sirotinja, koju šuma hrani, a opet lugarnicu ne imamo! Da olakoti otočkom gradjanstvu podmirivanje ogrjevne potrebe, ustrojava ista imovna obćina u sjedištu svom veliko skladište za ogrjevna drva. Ovaj naum posve je sretne ruke, sačuvati će mnoge bukviće, koji bi inače kradomice ovamo preprodani bili. Za siromašniji stališ imala bi se prodajna ciena sniziti na minimum, a izdavati ogrjev, po mogućnosti u najmanjih složajih. Za dobitkom trgovačkim ne smije odmah ići taj podhvat. Neka se u prvom redu pokriju troškovi izradbe i šumarine. Visoko udarena ciena ne će obrtnika ovdje razveseliti, on će se opet ogledavati za jeftinijimi drvi, koja mu kriomčar nudja i pruža. Visoka vlada nastoji nagradami i pohvalami takodjer brižno oko preprečivanja krađja i pustošenja. Ovdašnjeg krajišnika javna pohvala, a osobito novčana pripomoć, još više potiče na uzgoj na svojih gajićih. On dobiva i ljubavi i volje, počinje cieniti samu šumu. Izdane nagrade naplatiti će liepi gaji i nasadi, što su već sada ozelenili tuj i tamo kršno to kraško kamenje. Za osamljene gajiće i šumice, koje pripadaju pojedinim kućištima, pobrinula se je hvaljena naredba visoke vlade, da se nezataru, pošto s ovakovimi gajevi ne smiju vlastnici razpolagati po svojoj volji, jer su podvrgnuti šumarevoj pazki i upravi. Strogimi, visokimi naredbami i pilane pomanje već pokradenu robu pile i režu. Na vratu im je šumar i lugar. Po sto puta već su oba prokleta toga radi od pilara i kriomčara. Kako je prijazno vrieme bilo od proljeća k ljetu ove godine, svaka se je valjano i u pravo vrieme obavljena šumska sjetva i presadba vrlo dobro primila i održala; što se riedko zbiva inače u ovih kršnih predjelih. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 365 — Ovdje bi si šumar velike zasluge stekao, kad bi proučio svestrano, koje je vrieme ovdje najpriličnije za presadbu pojedinih vrsti presadnica, da li proljeće ili jesen. Mlađa biljčica odviše je izvržena ljeti sunčanom garu, pa toga radi ginu i slabe mnoge kulture na eksponiranih mjestih. Toliko za sada iz ovih krajeva. To su naše jadikovke. Težak je položaj naš. Šumar napreže sve, što je u moći njegovoj, na njemu ne će ostati grieh, ako na gore podje. Čvrsta volja šumara, lugara i oblasti može ublažit tu nevolju, jer pravo se kaže: kad se srodna srca slože, i olovo plivat može. Neka dakle rodoljubno šumarsko srce ovu nevolju s požrtvovanjem primi na znanje, kad mu ju je već sudba dosudila, — dok na bolje krene. Ne gubimo nade. 0 načinih, kako pojedine kulture ovdje napreduju, pa kako se s trgovačkoobrtnoga gledišta uporabljuje šumsko dobro i unovčuje, opisati ću u drugom svezku. ako mi se ustupi mjesta u stupcih našega družtvenoga lista. A. Hr. LZST.A.K:. Družtvene viesti. Sjednica upravljajućeg odbora našega družtva obđižavana je dne 13. svpnja t. g. u družtveiiih piostorijah pod predsjedanjem p. n, g. M. Dursta, a u prisutnosti gg. odborskih članova : J. Ettingera, F. Kesterčanka, I. Kolara, A. Soretića i M. Vrbanića. Nakon ovjerovljenja zapisnika prediduee odborske sjednice od 21 . svibnja t. g. prešlo se je na razpravu predmeta, stavljenih na dnevi red. Medju ostalimi predmeti bje u pretres uzet poziv budimpeštanskog ugarskoga centralnoga odbora, koji se je ustrojio u svrhu priredjenja izložbe zemalja krune sv. Stjepana, da sudjeluje prigodom god. 1890. u Beču obdržavati se imajuce obde šumarsko-gospodarske izložbe, te koji poziv je odpisom visoke kralj, zemalj. vlade odboru našega družtva dostavljen. Nakon svestranoga dogovora bude jednoglasno priznano, da če upitna izložba biti od velike važnosti koli za naše gospodare, toli i za šumoposjednike. U tom pogledu ustanovljen je u načelu modus, po kojem bi i naše družtvo, reprezentirano po svojem predsjedniku i tajniku, daljne u pogledu priredjenja spomenute izložbe upriličiti i iifanarifi imalo, ter je podjeduo u tom smjeru posebna predstavka na visoku kralj, zemaljsku vladu upravljena. Nakon razprave još njekih drugih družtvenjh predmeta bude sjednica zaključena. češko šumarsko družtvo pozvalo je naše družtvo na svoju 41. glavnu skupštinu, koja će se dne 5., 6. i 7. kolovoza t. g. obdržavati u kralj, gradu Pisku podjeJno s ekskurzijom u šume, spadajuće istom građu, priposlav i program za tu skupštinu. Suded po samom programu, biti će upitna skupština osobito znnimiva. Naše družtvo će u svoje ime brzojavnim putem na dan glavne skupštine češko šumnrsko družtvo srdačno pozdraviti i čestitati mu najbolji uspieh! 25 |