DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 361 — Geologička ovdje razpravljena analjza g. doktora, pa i ona kemička doslovce je istinita, pa jer sam i ja proputovao sve one kraške priedjele, koje u razpravici nabraja, moram se njemu u svemu priključiti, samo ja tvrdim, da se Kras pošumiti može u onom pravcu i onim načinom, kako je to g. Wessely tvrdio i kako je šumar, riečka skupština zaključila. Očitujem se pako ovdje proti naslovu iste razpravice i proti zaključku g. doktora : „Puste je kraške goljeti po mojem mnienju nemoguće zasaditi šumama, ako i ne dvoje o tome vrstni strukovnjaci, te scienim, da sve, što se u tom obziru učiniti dade, sastoji u tome, da se sva mjesta na Krasu, koja su još zemljom pokrivena, a za nasade druge vrsti vriede, zasade šumskim drvećem, te se tim zaprieči dalnje postajanje Krasa" iz jednostavnog razloga, što je zaključak ovaj tako izveden, kao da su šumari toga mnienja, da se na čistom (živom) kamenu vapnencu sjeme sije ili biljka presadjuje — to nije bilo niti će biti, jer je nemoguće. To su šumari dobro proučili upravo tako, kako im je poznato, da je nemoguća svaka organička kultura na čistoj evcenskoj naslagi ili gline ili ilovače ili lapora, jer niti posljednje tri vrsti ne sadržavaju u sebi,. kako nas uči agriculturna kemija, kisika, vodika, ugljika, dušika i t. d. Neuspjesi umjetnih kultura u našem Primorju i Dalmaciji, koje je g. doktor spomenuo, ne idu u prilog njegovim tvrdnjam, jer koliko je nama poznato, svagdje su biljevišta i presadjivanja na produktivnom tlu smještena, a takovih se medju svaka tri kamena naći može čas u tanjoj čas u debljoj naslagi, a nama je to jasno, jer znamo, da nam već zrakom vjetrovi nanašaju i crnicu i svakovrstni prah raztvorenih nebrojenih anorganičkih čestica, koje s rastvorenim vapnencem pružaju biljki, što joj za život treba, gdje obilnije, gdje kukavnije. Zato je po primorskih obroncih isti uz naslon, gdje je čisti vapnenac zdravicom, produktivnost drveću veća, nego kod podloge glinenog, ilovastog ili laporastog škriljevca, akoprem znamo, da se potonji brže kemički i fizički raztvaraju nego vapnenjak, a to jednostavno zato, jer obične vertikalne naslage izdrobljenoga kamena proti odplavljivanju kiše ili odnošaju vjetrovi šumištu bolje čuvaju odpadke šuma, a tako i zračne oborine uz hranive čestice. Odobravam pak, da su umjetne kulture na Krasu tegotne, sastojale se one u sjemeništih ili u presadjivanju, pa da su gdjekoje godine i najvrstnijemu šumaru vrlo nepovoljno uspjele. Što više, uztvrdit ću, da ne ima danas šumara, koji bi kadar bio dati biljci onu pogodnost, koju ona po naravi zahtieva, ako i nismo to kadri, ipak možemo i moramo ostati kod tvrdnje, da je na Krasu moguće svagdje šumu gojiti, kako to do sada strukovnjaci uztvrdiše i da zdravica, sastojeći se u vapnenjaku ma koje vrsti, i raztvarala se ona još teže, tomu kriva nije, da se i danas hrast, jela, omorika i t d. ne zeleni. A jer su njegda sve ove vrst na istoj podlogi najbujnije sastojine sačinjavale, a takovih i danas imade, ne može se na pitanje „da li je moguće Kras šumom zasaditi?" inače odgovoriti. Svaki se geolog može o tom sam osvjedočiti, ako putuje na Rišnjak, Jelensku kosu, Bitoraj, Kamenjak i uzduž svih julskih Alpa: ta na vrh živca |