DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 360 — Šumarsko pomoćno osoblje stvara škola, današnji državni izpiti pod nipošto ne! Mi smo na razkršću dakle, ili da krenemo uzoranom našom stazom napredka napried, ili natražke: danas bo stanke nigdje ne ima. Šta hasne vojskovodje i častnici u boju, ako vojska nije ohrabrena, podučena za bitku i nezna za što gine? Tuj je nesigurna pobjeda, prvi čvrsti juriš — razbijena vojska. Lugarnica naša ima tu našu četu — pomoćno strukovno osoblje — vježbati i jačati. Naše šuraište zahvaća veliki prostor od 2.650.000 jutara, veliko blago dakle — počiva na trošnih temeljih. Računamo li samo popriečno na svakih 1000 jutara po jednog lugara — evo četo od 2650 glava, čete, sa kojom nam e upravljati i biti se. Od te čete ovisi naš napredak, naša strukovna pobjeda. Ako računamo, da kroz neznanje, nespretnost i neukost lugarstva samo godimiae po jutru šumsko dobro za 1 nvč. štete trpi, evo nam štete i gubitka od 26.500 for. godišnjih. Uzeta je tu u račun neukost sa 1 nvč. po jutru! No tko znade skupocjene poslove, što ih lugar u šumi dnevice obavlja, pa ako je taj lugar stručno nevješt i neuk, tad i čitava jutra stradaju. — Evo nam onda crnih brojaka. Mjesto toliko štete, naše lugarstvo moralo bi nam najmanje toliko sigurne koristi jamčiti. A stokratno veću korist pako davat će nam u svakom smislu samo strukovno naobraženo, učeno i priučeno lugarstvo — a to stvara škola. Mislim zato, da nisam preuranio, a opet niti zakasnio, što sam timi redci htio svratiti pozornost štovanih drugova stručara na naše pomoćno šumarsko osoblje. To je pitanje dozrelo, pa uprimo se samo čvrsto, veselit ćemo se plodu našemu. Bit će dosta cienjenih drugova, koji predobro znadu iz prakse, kolike potežkoće imamo kroz manjkavo naše lugarstvo, a koji će prisustvovati šumarskoj glavnoj skupštini, neka dakle potaknu to pitanje. Naši susjedi davno već to pitanje riešiše; — sliedimo ih I Bilo nam sretno ! Gdje i kako, kojimi sredstvi da se podigne i uzdržava lugarnica, pi´cpuštam cie njenim drugovom na razsudbu i razmišljanje. Ako budem dospio izjavit ću o tom dogodice nemjerodavno svoje miiieuje. A. llr. Moguće je Kras pošumiti. G. dr. E. Kramer u svojoj razpravici u posljednjem šumar, listu br. 2uztvrdio je ne sa šumarskog, već, kako spominje, iz historičko - geologičkoga gledišta, da se Kras sastojeć se iz pustih goleti čistoga vapnenca, koji da nikako sprhnuti ne može, a bez dovoljne primjese gline nema kulturnoga tla, pošumiti nemože i ne će — al je ipak u uvodu iztaknuo, da on pod goleću razumjeva pusti, neplodni (sterilno) Kras, gdje je čist vapnenac ili posve malo zemljom pokriven. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 361 — Geologička ovdje razpravljena analjza g. doktora, pa i ona kemička doslovce je istinita, pa jer sam i ja proputovao sve one kraške priedjele, koje u razpravici nabraja, moram se njemu u svemu priključiti, samo ja tvrdim, da se Kras pošumiti može u onom pravcu i onim načinom, kako je to g. Wessely tvrdio i kako je šumar, riečka skupština zaključila. Očitujem se pako ovdje proti naslovu iste razpravice i proti zaključku g. doktora : „Puste je kraške goljeti po mojem mnienju nemoguće zasaditi šumama, ako i ne dvoje o tome vrstni strukovnjaci, te scienim, da sve, što se u tom obziru učiniti dade, sastoji u tome, da se sva mjesta na Krasu, koja su još zemljom pokrivena, a za nasade druge vrsti vriede, zasade šumskim drvećem, te se tim zaprieči dalnje postajanje Krasa" iz jednostavnog razloga, što je zaključak ovaj tako izveden, kao da su šumari toga mnienja, da se na čistom (živom) kamenu vapnencu sjeme sije ili biljka presadjuje — to nije bilo niti će biti, jer je nemoguće. To su šumari dobro proučili upravo tako, kako im je poznato, da je nemoguća svaka organička kultura na čistoj evcenskoj naslagi ili gline ili ilovače ili lapora, jer niti posljednje tri vrsti ne sadržavaju u sebi,. kako nas uči agriculturna kemija, kisika, vodika, ugljika, dušika i t. d. Neuspjesi umjetnih kultura u našem Primorju i Dalmaciji, koje je g. doktor spomenuo, ne idu u prilog njegovim tvrdnjam, jer koliko je nama poznato, svagdje su biljevišta i presadjivanja na produktivnom tlu smještena, a takovih se medju svaka tri kamena naći može čas u tanjoj čas u debljoj naslagi, a nama je to jasno, jer znamo, da nam već zrakom vjetrovi nanašaju i crnicu i svakovrstni prah raztvorenih nebrojenih anorganičkih čestica, koje s rastvorenim vapnencem pružaju biljki, što joj za život treba, gdje obilnije, gdje kukavnije. Zato je po primorskih obroncih isti uz naslon, gdje je čisti vapnenac zdravicom, produktivnost drveću veća, nego kod podloge glinenog, ilovastog ili laporastog škriljevca, akoprem znamo, da se potonji brže kemički i fizički raztvaraju nego vapnenjak, a to jednostavno zato, jer obične vertikalne naslage izdrobljenoga kamena proti odplavljivanju kiše ili odnošaju vjetrovi šumištu bolje čuvaju odpadke šuma, a tako i zračne oborine uz hranive čestice. Odobravam pak, da su umjetne kulture na Krasu tegotne, sastojale se one u sjemeništih ili u presadjivanju, pa da su gdjekoje godine i najvrstnijemu šumaru vrlo nepovoljno uspjele. Što više, uztvrdit ću, da ne ima danas šumara, koji bi kadar bio dati biljci onu pogodnost, koju ona po naravi zahtieva, ako i nismo to kadri, ipak možemo i moramo ostati kod tvrdnje, da je na Krasu moguće svagdje šumu gojiti, kako to do sada strukovnjaci uztvrdiše i da zdravica, sastojeći se u vapnenjaku ma koje vrsti, i raztvarala se ona još teže, tomu kriva nije, da se i danas hrast, jela, omorika i t d. ne zeleni. A jer su njegda sve ove vrst na istoj podlogi najbujnije sastojine sačinjavale, a takovih i danas imade, ne može se na pitanje „da li je moguće Kras šumom zasaditi?" inače odgovoriti. Svaki se geolog može o tom sam osvjedočiti, ako putuje na Rišnjak, Jelensku kosu, Bitoraj, Kamenjak i uzduž svih julskih Alpa: ta na vrh živca |
| ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 32 <-- 32 --> PDF |
~ 362 — vapnene stiene razgranila je omorika svoje žile i sliedeći sisavce naći ćemo razdrobljeni pijesak vapnenjaka (smrzavanjem razdrobljen) pomješan s crnicom i drugim tvarima, koje su zrakom došle. Mladih biljka naći ćemo na živoj steni, gdje se još raztvorba vapnenjaka vidi, umotane u mašini uz crnicu — glini pak niti traga, a odkuda je doći mogla, kad se vrh klisure nad svirai glinenasto-laporastimi slojevi pod oblacima vije? Vidio sam svakovrstnih šuma, gdje se steru povrh gologa kamena zr navca, basalta itd., dakle na kamenju, koje se mnogo sporije raztvara, pa od kud ovomu glina? Time završujem i izjavljam, da sam eto petu godinu uzgojio preko 3 miliona raznovrstne crnogorice u biljevištih i po šumi. a to lih na tlu ili la porastom, glinenom ili ilovastom, i sa kakovimi potežkočami, pa ipak nisam tvrdio, da se ovdje to uzgojiti neda (imade ih koji i danas to tvrde) pa nije niti gosp. dr. Kramer naprečac, o tom za vapnenjak u krasu tvrditi trebao. Inače vrlo mu ostajem zahvalan za geologički sadržaj članka, jjošto je i moja tvrdnja, da su kraški vapnenci pred stotinu ili bolje rekavši pred hiljadu godina bili pokriveni laporom, glinom i ilovačom, nu ostajem ipak i kod toga, da je čist vapnenjak na svojih ledjih nosio poslije spuzanja navedene vrsti tla u doline ipak najkrasnije šume, o kojih još i Mletci spomena imadu. — M. R. Pismo izpod Velebita. Pisma ovakova, koja su započela izlaziti u šumarskom listu, u kojih se mjestne šumarske dogodovštine i prilike javljaju, dobro su došla, da u današnjih naših prilika jedino su sredstvo, po kom se može razsuditi ukupno naše šumarsko gospodarstvo u domovini. — Žalibože samo, da su vriedni pisci jako riedki. Ta kako će doznati šumar na Velebitu i u Lici za slavonske, recimo šumarske ođnošaje i obratno, ako si ne dojavljuju i ne kažu lokalnih svojih prihka i neprilika? Prionimo dakle, pa pišimo si pisma, vraćajmo jedan drugomu milo za drago — tješimo se medjusobno u težkom zvanju našem. — Danas svatko bio prosti seljak ili ugledni zvaničnik, bio star ili mlad, diže graju, da šume propadaju i izčezavaju, da se malo brinemo za budućnost istih Sve viče, da samo prodajemo i sječemo šume, a oko pošuraljivanja i uzgoja novih premalo nastojimo. Ovako se govori obćenito, a osobito bojazan ta uvrežila se u ovih krajevih krševitih, i to od nedavna, odkako su šume ovdješnje razdieljene na imovno obćinske i državne. A zašto? Vele: Sad se i ovdje i ondje — dakle na dvie strane — sječe, prodaje, vuče i izcrpljuje, što se je prije samo u jednom dielu — na čitavom bivšem šumištu — radilo Ta mora tako šuma nestati! i t. d. |