DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 3     <-- 3 -->        PDF

Br. 8. u ZAGREBU, 1. kolovoza 1889. God. XIII.


Preustrojstvo institucije krajiši

Sadanja perioda našeg zakonodavnog tiela visokog sabora, imade medju
ostalimi zakonskimi osnovami zadaću, razpraviti i onu o šumskoj upravnoj grani.


Pošto ta perioda saborska traje još samo tri godine, to se je davna želja
i potreba o uredjenju šumarske struke sada primakla; pa s toga sudimo, di
neće biti suvišno, ako to velevažno pitanje prije u šumarskih krugovih proučimo
i svestrano pretresemo, kao što će se sličnim nacrtom osnove glede
uredjenja šumarske službe u obćinah starog provinciala i političke uprave, imati
prilike baviti ovogodišnja glavna, u Osiek sazvana, šumarska skupština.


U to ime predajemo obe osnove javnosti, toplom preporukom, da one kod
naših drugova nadju zanimanja i vriednog uvaženja, kako bi složnimi silami već
jednom došli do pravog sustavnog uredjenja naših šumarskih odnošaja, na kojem
naša zelena struka u zemlji sada po dosta oskudjeva.


Nacrt osnove zakona o upravi i gospodarenju šuma, izlučenih zakonom od


8. lipnja 1871. obćinam u bivšoj hrvatsko-slavonskoj vojnoj Krajini.
I. Obćenite ustanove.
§ 1


Šume zakonom od 8. lipnja 1871. ob odkupu šumskih služnostih u bivšoj
hrvatsko - slavonskoj vojnoj Krajini krajiškomu jiučanstvu izlučene, smatraju se
kao nerazdjelivo zajedničko narodno dobro, obterećeno služnosti po naputku A.
zakona od 11. srpnja 1881. ušumljenih pravoužitnika, kojih selištna izmjera u
jur sastavljenom katastru zajamčena, ovim zakonom ostaje netaknuta.


* Predstojeće nacrte dobismo od jednoga člana našega družtva, koji ved dulje
vremena služi kod jedne od područnih imovnih obeina, ter smo od istog zamoljeni, da
upitne nacrte u našem družtvenom organu u cielom sadržaju otisnemo s nakanom, da
se i s drugih stručarskih strana čuje mnienje o pomenutih osnovali. To činimo drage;
volje već u interesu naše velevažne struke, koju u svakom pogledu svojski podupirati
i unapredjivati moramo ! Uredničtvo.
23




ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 4     <-- 4 -->        PDF

— 334 —


§ 2.


Šume izlučene za obćiue kotara žumberačkog u bivšem ogulinsko-slunjskom


okružju te za obćinu Novi Sisak u bivšem banskom okružju, izuzimlju se od


ovog zakona, pošto iste uslied sklopljene diobne nagodbe i sada posebno tielo


sačinjavaju.


§ 3.


Sve ostale šume, što su diobom pripale bivšim krajiškim obćinam, sačinjavaju


jednu zajedničku narodno-zemaljsku instituciju pod naslovom „Zemaljska imovna


obćina" i neposrednom upravom kr. hrv.-slav. dalm. zemaljske vlade.


§ 4.


Kr. veliki župani kao predstavnici eksekutivne oblasti i pouzdanici vlade


imadu takodjer pravo upravu i poslovodstvo zemaljske imovne obćine tamo, gdje


se u njihovom području nalazi šumarski ured, pregledavati, te ob opaženih


manjkavostih kr. zem. vladi shodna izvješća i predloge podnašati.


§ 5.


Djelokrug, koji po zakonu od 15. lipnja 1873. i 11. srpnja 1881. o imovnih


obćinah u hrv.-slav. vojnoj Krajini pripada kr. vladinom povjereniku, njegovom


zamjeniku, gospodarstvenomu odboru i predsjedniku imovne obćine, ovim se


zakonom posve ukida.


§ 6.


Zastupstvo imovne obćine ograničuje se na jednog zastupnika iz vieća


svake upravne obćine na vrieme od pet godina biranog pravoužitnika, odnosno


njegovog zamjenika.


Mandat zastupnika imovne obćine nije odvisan o provedenom u tom


vremenu novom izboru obćinskih viećnika kod upravnih obćina.


Glede gubitka mandata prije izminuća propisanih pet godina, vriede
ustanove, koje su u tom pogledu u zakonu upravnih obćina opredieljene za
obćinske viećnike.


§ 7.


Čim izbor imovnih zastupnika u svih upravnih obćinah pravovaljanim proglašen
bude, sastaju se isti na poziv šumarskog ureda u sjedištu istog ureda,
te pod privremenim predsjednikom po starosti absolutnom većinom bar dvie
trećine prisutnih zastupnika biraju i stavljaju trojni predlog za predsjednika i
podpredsjednika kao njegovog zamjenika na vrieme zastupničkog mandata od
pet godina.


§ 8.
Predlog 0 izboru pi-edsjednika i podpredsjednika imade se putem šumarskog
ureda podnesti na potvrdjenje kr. zem. vladi.


§ 9.
Djelokrug zastupstva imovne obćine imade se protezati u glavnom na
izpitanje i odobrenje godišnjih zaključnih računa, te pretresanje proračuna,




ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 5     <-- 5 -->        PDF

— 335 nadalje
na viećanje o investicijah, koje treba provesti i inih predloga, koji se
bar tri dana prije skupštine prijave šumarskomu uredu.


§ 10.


U tu svrhu dužnost je predsjednika, odnosno njegovog zamjenika svake
godine mjeseca kolovoza u sporazumku sa šumarskim uredom u sjedište istog
ureda pozvati sve zastupnike na redovitu glavnu skupštinu i istoj predsjedati.


Skupština može valjan zaključak stvoriti samo onda, ako je kod viećanja
bar dvie trećine zastupnika ili njihovih zamjenika prisutno.
Glasuje se ustmeno, a zaključci stvaraju absolutnom većinom glasova; kad
su glasovi prepolovljeni, odlučuje predsjednik.
Zaključci skupštine pravomoćni su istom po potvrdjenju od strane kralj,
zem. vlade.
Saziv vanredne sjednice može odrediti jedino kr. zem. vlada.


§ 11


Ako zaključci skupštine prekoračuju opredieljeni joj djelokrug, ako se oni
protive postojećim zakonom, ili su na uštrb zemaljske imovne obćine, tad je
predsjednik obvezan na poziv predstojnika šumarskog ureda takove zaključke
obustaviti.


Takodjer ima on pravo i dužnost članove zastupstva, koji neprestanim
smetanjem valjani poslovni red nemogućim čine, iz sjednice izključiti.


§ 12.
S važnih razloga može kr. zem. vlada zastupstvo imovne obćine razpustiti,
te novi izbor iz sredine zastupnika upravnih obćina odrediti.


§ 13.


Troškove predsjednika i zastupnika oko glavne skupštine nosi institucija


zemaljske imovne obćine.


Članovi po § 11. iz sjednice izključeni, gube pravo na odštetu putnih


troškova.


§ U.


U svih pravnih poslovih zastupa zemaljsku imovnu obćinu šumarski ured


po svojem predstojniku, odnosno njegovu zamjeniku, ili u tu svrhu naročito


opunomoćenom šumarskom činovniku.


§ 15.


Dobitak od drva i od inih proizvoda šuma imovno - obćinskih imade se


u prvom redu prama odmjerenoj selištnoj pripadnosti upotrebiti na bezplatn o


podmirenje pravoužitničkih potrebština; a preko toga izkazavši se su\išak


javnom dražbom unovčiti i odpremiti u zajedničku imovno-obćinsku


blagajnu, koja se kod kr. zem. blagajne pod posebnim naslovom i naputkom


zajedno sa mirovinskom zakladom imovno-obćinskih činovnika i službenika ruko


voditi ima.




ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 6     <-- 6 -->        PDF

´— 336 —


§ 16.


ti istu zajedničku blagajnu imadu preći i dosadanji suvlšci krajišliih imovnih
obćina, koji se već tamo kao nepotrošna glavnica ili matica za pojedinu imovnu
obćiuu vode.


§17.


U blagajnu zemaljske imovne obćine imade na jednom ili razmjerni godišnji
iznos pridonieti krajiška investicionalna zakla´la, koji iznos je ona u smislu
§ 21. ces. kr. naredbe od 15. srpnja 1881. glede sjedinjenja Krajine za lićku,
slunjsku I. i II. bansku imovnu obćinu dužna doprinašati.


§ 18.


Iz blagajne zemaljske imovne obćine namirivati će se svi troškovi uprave,
poreza, gojitba i t. d., te konačno za cielu tu instituciju koristonosnih investicija
; a poslie tog pokazavši se višak u sigurnih vriednostnih papirih ili
domaćih sigurnih hipotekarnih zavodih ukamatiti.


§ 19.


Za upravu i gospodarenje imovno-obćinskih šuma do sada postavljenih
deset gospodarstvenih ureda i 11. za ličku imovnu obćinu postaviti se imajući,
ovim se zakonom ukidaju,


§ 20.-
Umjesto tih gospodarstvenih ureda imade se uprava imovnih obćina usredotočiti
pod četiri šumarska ureda tako, da po jedan takav ured sačinjava:


I. Sadanja imovna obćina otočka i lička sa sjedištem u Otočcu, te šumskom
površinom od 130,895 74 hektara na 10 kotarskih šumarija.
II. Sadanja ogulinska, slunjska, I. i II. banska imovna obćina sa sjedištem
u Karlovcu, te šumskom površinom od 114,075´30 hektara na 12 kotarskih
šumarija.
III. Gjurgjevačka, križevačka i gradiška imovna obćina sa sjedištem u
Belovaru, te šumskom površinom od 107,87818 hektara na 10 kotarskih
šumarija.
IV. Sadanja brodska i petrovaradinska imovna obćina sa sjedištem u
Mitrovici, šumskom površinom od 79,46707 hektara na 7 kotarskih šumarija.
§ 21.
Sjedišta sistemiziranih 39 kotarskih šumarija odrediti će na predlog dotičnih
šumarskih ureda kr. zem. vlada putem naredbenim.


§ 22.


Lugarije porazmjestiti će prama potrebi u granicah godišnjeg proračuna
šumarski ured, te o tom razmještaju podnieti kr. zem. vladi propisanu razrednicu.


§ 23.
Ovim preustrojstom imovno - obćinske institucije nedira se u teritorialno
vlastničtvo dosadanjih imovnih obćina, niti u pravo uživanja ovlaštenika, već




ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 7     <-- 7 -->        PDF

— 337 —


istim u smislu sastavljenog katastra prama potrajnom uredjenju ustanovljeni
užitci i ovim zakonom ostaju zajamčeni.


§ 24


činovnike za zemaljsku imovnu obćinu imenuje ban i to:


a) Predstojnike šumarskih ureda na predlog kr. vladnog šumarskog odsjeka.


b) Sve ostale na predlog šumarskog ureda, zatraživ ipak mnienje kralj,
vladnog šumarskog odsjeka.
Službeničko osoblje imenuje na predlog šumarskog ureda kr. zem. vlada
odjel unutarnji.
U istom smislu prelazi na te oblasti premeštaj činovnika i službenika
zemaljske imovne obćine.
Imenovanju činovnika i službenika za zemaljsku imovnu obćinu imade u
pravilu predboditi razpis natječaja.
§ 25.


Činovnici zemaljske imovne obćine čine zajednički status, nose naslov kao
i ostali zemaljski činovnici, te uživaju sva prava, koja zemaljske činovnike pripadaju
; kao što glede umirovljenja njihovog, te obskrbe njihovih udova i sirotčadi
vriede ustanove zakona za kr. zemaljske činovnike propisane.


§ 26.


Kod imenovanja odnosno promaknuća činovnika i službenika zemaljske
imovne obćine imade se red osnovanog zajedničkog statusa strogo obđržavati.
Imenovanje je kod prvog namještenja na godinu dana privremeno, nakon
toga, ako je činovnik ili službenik uvjetom § 33. i 34. udovoljio, definitivno.


Privremenost ne smije dulje od dvie godine potrajati.


§ 27.
Kategorije služaba, plaće i ina beriva činovnika, namještenih kod zemaljske
imovne obćine, naznačena su u prilogu A.


Glede uzdržavanja konja, zaračunavanja paušaliranih dnevnica, kao i
odštete za ogrjevno drvo i deputatno zemljište imade se držati propisa, valjanih
za kr. državnu šumarsku upravu u bivšoj hrv.-slav. vojnoj Krajini.


§ 28.


Službeničko osoblje uživa takodjer naslov i sva prava zemaljskih službe


nika, te sačinjava kod svakog šumarskog ureda poseban status.


Broj i beriva lugarskog osoblja ustanoviti će na predlog šumarskog ureda
kr. zem. vlada tako, da ista budu bar tolika, kolika su lugat-skog osoblja kod
kr. državne uprave u bivšoj vojnoj Krajini namještenog.


§ 29.
Institucija zemaljske imovne obćine dužna je za mirovinu službenika doprinašati
u zajedničku mirovinsku zakladu svotu, po onom postotilbm Iznosu i




ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 8     <-- 8 -->        PDF

— 338 —


i načinu, što je za činovnike §7. zakona od 11. srpnja 1881. propisan. Na isti
način iraade doprinašati dotični službenik, u koliko tomu nije jur dosadanjim
prinosom u lugarskoj mirovinskoj zakladi dotične imovne obćine udovoljio.


Sadanje glavnice po pojedinih imovnih obćinah ustrojenih lugarskih mirovinskih
zaklada imadu se stopiti u zajedničku mirovinsku zakladu činovnika i
službenika zemaljske imovne obćine.


§ 30.


Prolazom iz službe zemaljske imovne obćine u zemaljsku, gradsku ili
obćinsku starog provinciala službu, te odanle u zemaljsko-imovno-obćinsku
instituciju, ne prekida se službovno doba u mirovinu uračunivo.


§ 31.
Zakletvu polažu činovnici zemaljske imovne obćine po obrazcu za upravne
zemaljske činovnike propisanom, i to:
a) Predstojnik šumarskog ureda u ruke kr. velikog župana kao predstavnika
eksekutivne vlasti dotične županije.


b) Svi ostali u ruke predstojnika šumarskog ureda.


Lugarsko osoblje polaže zakletvu po obrazcu § 52. šumskog zakona od
godine 1852. u ruke predpostavljenog kotarskog šumara.


§ 32.


Karnostnu vlast nad činovnici i službenici zemaljske imovne obćine vrše
u tu svrhu postavljena karnostna strukovna povjerenstva u smislu ustanova
posebnog zakona.


§ 33.


Za postignuće činovničke službe kod zemaljske imovno-obćinske institucije
treba se uz podpuno znanje hrvatskog jezika izkazati ugarsko - hrvatskim
državljanstvom, svršenimi nauci na kojem višem šumarskom učilištu, te osposobljenjem
za šumarsko-tehničku službu položenjem višjeg šumarskog izpita u
tuzemstvu.


Činovnici računarske struke imadu osim toga izkazati svoju sposobnost
položenim izpitom iz te struke.
§ 34.


Za postignuće službeničkog mjesta kod zemaljske imovne obćine od potrebe
je hrvatsko-slavonska narodnost, svršena dobrim uspiehom bar niža pučka škola,
te položeni lugarski izpit, zdrav tjelesni ustroj i neprekoračena 35-godišnja doba.


Izsluženi podčastnici c. kr. vojske, domobranstva kao i podčastnici u pričuvi,
te pitomci ratarnica imadu na službenička mjesta prednost.


§ 35.
Dopust mogu dozvohti i to:
a) Upravitelj kotarske šumarije lugarskomu osoblju na 8 dana.
b) Predstojnik šumarskog ureda svim činovnikom i službenikom na 30 dana.




ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 9     <-- 9 -->        PDF

— 339 —


c) Kr. zem. vlada dopust predstojniku šumarskog ureda, te ostalim činovnikom
i službenikom preko 30 dana.


§ 36.
Čim ovaj zakon u kriepost stupi, izdati će kr. zem. vlada naputke za
službovanje kod šumarskih ureda, šumarija i lugarija naredbenim putem.


II. Zaglavne i prelazne ustanove.
§ 37.


Dokinućem postojećih šumsko-gospođarstvenih ureda i kotarskih šumarija
stupaju svi činovnici i službenici krajiških imovnih obćina u stanje razpoloživosti
na dvie godine dana; a kad taj rok mine, imade se s onimi, koji za to vrieme
ne budu namješteni, normalno postupati.


Kod popunjivanja mjesta mora se osobiti obzir uzeti na jur stalno kod
krajiških imovnih obćina namješteno šumarsko osoblje, te ustanova ova mimoići
samo tamo, gdje to posebni i osobito važni razlozi zahtievaju.


§ 38.


Oni činovnici i službenici, koji su već sada u šumarskoj službi kod
krajiških imovnih obćina stalno namješteni, riešeni su kod novoga imenovanja
dužnosti izkazati propisano teoretičko osposobljenje za tu šumarsku službu u
§ 33. i 34. zahtievano, kao i ugarsko-hrvatsko državljanstvo.


§ 39.
Činovnici i službenici, koji bi novim imenovanjem polučili mjesto, skopčano
prema njihovom prijašnjem s manjom plaćom ili s manjim činovnira razredom,
zadržavaju svoj prijašnji čin i plaću, te im se višak njihove plaće imade smatrati
osobnim doplatkom, uračunivim kod odmjere mirovine.


§ 40.


Onim činovnikom i službenikom, koji se novim imenovanjem ne budu okoristili
niti u plaći, niti u činu, pripada zakonom ustanovljena odšteta u ime
preselenja na novo polučeno mjesto.


§ 41. ´


Sgrade i namještaj sadanjih imovnih obćina, u koliko se kod preustrojstva
uporabiti mogli ne budu, iznajmiti će se ili razprodati, te postignute kupovnine
privesti zajedničkoj imovno-obćinskoj blagajni.


§ 42.


Zakoni i naredbe, koje se i na koliko ovomu zakonu protive, stavljaju
se izvan kreposti.




ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 10     <-- 10 -->        PDF

— 340 —


Izkaz kategorija i beriva osoblja, namještenog kod uprave zemaljske imovne


obćine u bivšoj hrv.-slav. vojnoj Krajini.
G 0 d i š n j a b e r iv a
Znača j >o
> H
a
M
a.
ai
173
TJ
f 01
rt fl>:o o

i n t i h
3 3
II
pr. mt
O 0^
-tu "´^
-M —´
0/ s;
-^
rali
o a
-i4
^
tor.
I. Ko d šumarski h ureda .
Šumariiika kao predstojnika
ureda
Nadšumara kao zamjenika
predstojnika
VIII.
IX
´2 po
*^«´´2 po
1400
1200
´250
200
600
500
72
54
15
12
9400
7600
Nadšumara nadzorna
za Otoeae i Karlovac
IX. 1000 200 500 54 12 3400
Šumarskatelja
proeieiii-
IX. 1000 200 500 54 12 6800
Nadšumaravodje
raouno-
IX. 900 200 42 — 4400
Blagajnika X. 800 150 42 — 3800
42
Šumarska pristava
Vježbenika
Podvornika
Dnevnićara
Ukupno.
XI.
XII.
500
400
adjutunia
300
365
100
60 l40 za
lodjelo
24
-24


-


2400
1600
1600
2920
43920
13 Kotarskihrazreda
šumaraU. Kod
I.
X.
kotarskih šumarija.
800 150 350 30 42 10 17290
13 Kotarskili šumara II.
razreda X. 700 150 350 30 42 10 15990
13 Kotarskih šumara
III. razreda X. 600 150 350 30 42 10 14690
20
19
78
Šumarskih vježbenika
Šumarskih vježbenika
Dkupno.
XII.
XII.
I 360
tuma
300
7200
6700
60870
120 Sveukupno104790




ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 11     <-- 11 -->        PDF

341


Nacrt osnove zakona o karnostnoj odgovornosti činovnika i službenika, na


niještenili kod institucije zemaljske imovne obćine.


§ 1.
Krivcem službenoga prestupka čini se činovnik i službenik:
a) koji povriedi dužnosti, što mu nalaže služba njegova;
b) koji se ponašanjem svojim u službi ili izvan službe, pokaže nedostojnim
časti, ugleda i pouzdanja, što nm treba prama zvanju njegovom.


§ 2.


Ako čin ili propust vrsti naznačene u § 1. sadržaje u sebi podjedno prestup
zakona, kažnjiv po obćenitoin zakoniku kaznenom, tada je stvar redovitih
sudova kaznenih, isti čin ili propust iztražlti i kazniti.


Dok traje iztraga kod suda kaznenoga proti činovniku ili službeniku, ne
može se proti njemu povesti niti nastaviti postupak karnostni radi istoga čina.


§ 3.


Ako na temelju redovitoga postupka kaznenoga bude okrivljenik oprošten
ili osudjen tako, da s tom osudom nije neposredno ni posredno spojen gubitak
mjesta službenoga, što ga obnaša, tada se može na temelju onoga istoga učina,
na kojem se je osnivala iztraga kaznena, povesti poslie postupak karnostni; nu
karnostna je vlast vezana na učin, kako ga je ustanovio sud kazneni, te imade
prosuditi, da li je u tako ustanovljenom učinu sadržana povrieda uredovne
dužnosti službene.


§ 4.


Svaki predpostavljenik u službi vlastan je davati svojim podćinjenikom
opomene i priekore, upozorujuć dotičnika na zakonite posliedice, ako bi i po
drugi put povriedio svoje dužnosti.


Proti podieljenim opomenam ne ima pravnoga lieka nikakova.


Proti priekoru može dotičnik tražiti lieka utokom, koga valja podiiieti za
14 dana i to, ako je priekor pođieljen po upravitelju kotarske šumarije, na
šumarski ured, inače na kr. zem. vladu.


§ 5.
Karnostne kazne jesu:
a) ukor,
b) kazan novčana,
c) oduzeće postupnog promaka
d) premeštaj u službi pod kazan,
e) odpnst od službe.
§ 6.
Ukor se daje pismeno i treba, da je u njem zadržana prietnja strožega
karnostnoga postupka za slučaj ponovlenja povriede službene dužnosti.




ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 12     <-- 12 -->        PDF

— 342 —


§ 7.
Kazni novčanoj, a imenito kazni odbitaka od plaće ima mjesta ondje, gdje
to osobiti propisi naredjuju.
§ 8.
Pravo na postupni promak može se komu »đuzeti za stanovite slučajeve
ili na vrieme neizvjestno, to jest dotle, dok se takova dosudjena stega ne dokine.


§ 9.


Premještaj pod kazan biva:


a.) u jednakom svojstvu u drugo sjedište s istom ili manjom plaćom;


b) na drugo službeno mjesto s istom ili manjom plaćom.


Onoga, koji je pod kazan premješten, ne ide nikakova odšteta u ime putnih
i preselbenih troškova.
§ 10.
Bez đalnje karnostne presude, kad sudbena presuda postane pravomoćnom,
imadu se odmah odpuštenimi smatrati oni činovnici i službenici:


a) koji budu proglašeni kao krivci kojeg zločina;


b) koji radi ina narušaja zakona budu osudjeni bar na šest mjeseci
zatvora;
c) koji padnu pod stečaj, pa u iztrazi stečajnoj ne budu pronadjeni nekrivimi,
ili koji radi razsipnosti budu stavljeni pod skrbničtvo.


§ 11Povrh
toga može činovnik ili službenik biti odpušten od službe:
a) kada poradi kojeg prestupka ili kojega prekršaja bude osudjen na
kazan manju, nego što je spomenuto u § 10. slovo b);
b) kada inimi i nepoštenimi čini izgubi što\anje i pouzdanje;
c) kada učini u službi prestupak takav, za koji je osobitimi propisi zapriečen
ođpust iz službe;
d) kada pri svem tom, što je jur pretrpio blažih kazna karnostuih, opet
zanemari ili povriedi službene dužnosti.


§ 12.


Karnostna kazna ne može se izreći van na temelju karnostne iztrage provedene
proti dotičnom činovniku ili službeniku, kojemu se sve proti njemu podignute
osvade priobćitl imaju, da se može pismeno ili ustmeno opravdati.


Ustmeno opravdanje imade se uzeti u zapisnik.


§ 13.


Karnostnu iztragu odredjuje:


a) proti predstojnikom šumarskih ureda kr. zem. vlada;


b) proti svim ostalim činovnikom i službenikom predstojnik šum. ureda.


Kr. zem. vlada vlastna je odrediti karnostnu iztragu proti činovnikom i
službenikom zemaljske imovne obćine bez razhke.




ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 13     <-- 13 -->        PDF

— 343 —


§ 14.
Karnostnu iztragu vodi:
a) proti predstojniku šumarsiiog ureda jedan po kr. zem. vladi odredjeni


višji činovnik šumarskog odsjeka;
b) proti svim ostalim činovnikom i službenikom po predstojniku šumarskog
ureda odredjeni višji činovnik istoga ureda.


§ 15.
Karnostno povjerenstvo sastoji se osim iztragu vodećeg člana:
a) u prvoj molbi od dva činovnika šumarskog ureda i jednog kotarskih


šumarija;
b) u drugoj molbi od tri činovnika kr. vladnog šumarskog odsjeka,
članove povjerenstva imenuje kr. zem. vlada na tri godine.
Svakomu ovih dvajuh povjerenstva predsjeda po činu najstariji. Član


iztražni ne ima pravo glasa, već jedino referadu.
Za predstojnika šumarskog ureda odlučuje u prvoj molbi karnostno povjerenstvo
kr. vladnog šumarskog odsjeka, a u drugoj molbi ban.


§ 16.
Karnostno povjerenstvo kao i zemaljska vlada može prema potrebi odrediti
nadopunu karnostne iztrage.


§ 17.
Proti presudam karnostnog povjerenstva mogu priziv uložiti:
a) stranke;
b) predstojnik šumarskog ureda.
Prizivni rok jest 14 dana od dana, kad je stranci dostavljena presuda.
U istom ovom roku imadu se podnieti iztražni spisi ujedno s izvješćem o


posliedku karnostne iztrage kr. zem vladi, ako je ista odredila karnostnu
iztragu proti dotičnom činovniku ili službeniku.


§ 18.
Privremeno ima se činovniku ili službeniku obustaviti služba i plaća:
a) ako je u redovitom postupku kaznenom odredjen zatvor istoga, ili ako


bude proti njemu izrečena osuda, koja još nije postala pravomoćnom, a glasi na
gubitak službe, ili gubitak taj sliedi po zakonu.
b) ako bude u postupku karnostnom izrečena presuda glaseća na odpust


od službe, ne buduć postala još pravomoćnom;
c) kada padne pod stečaj;
d) kada to prema naravi i težini prestupka zahtieva sigurnost i ugled


ureda ili uspjeli povedene iztrage.


§ 19


Povrh toga može se činovniku ili službeniku privremeno obustaviti služba
i plaća, ako proti njemu bude poveden postupak kazneni ili karnostni, iz kojega
bi mogao sliediti odpust od službe.




ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 14     <-- 14 -->        PDF

— 344 —


§ 20.
Pravo privremeno obustaviti činovniiiu ili službeniku službu i plaću pripada:


1. kr. zem. vladi;
2. karnostnom povjerenstvu;
3. predstojniku šumarskog ureda samo službeničkom osoblju;
4. neposrednomu predpostavljeniku dotičnoga činovnika ili službenika ali
samo u osobito prešnih slučajevih.
§ 21.


Proti privremenoj obustavi od službe i plaće može se uložiti utok u roku
od 8 dana na šumarski ured, ako je obustavu odredio upravitelj kotarske
šumarije, inače na kr. zem. vladu. Taj utok ne inia odgodne moći.


§ 22.
Dok traje privremena obustava, bere dotičnik samo polovicu plaće, stanarinu
i ogrjevni deputat.


Oni, koji doista drže konje, beru još paušal za uzdržavanje istih i deputatno
zemljište; no dužni su u slučaju potrebe službene svomu zamjeniku konje
na uporabu staviti, ako taj zamjenik nije providjen paušalom za uzdržavanje
konja.


Pridržana beriva imadu mu se poslie sva izplatiti, ako bude proglašen
nekrivim.
§ 23.


I onda, ako obustavljenik nebude pronadjen sasvim nekrivim, može se u
slučajevih osobita obzira vriednih dosuditi posvemašnji ili dioni povratak pridržanih
beriva.


0 tom da li se i koji dio pridržanih beriva imade dotičniku izplatiti, odlučuje
karnostna vlast u karnostnoj presudi.


§ 24.
Svaka dosudjena kazan karnostna ima se zabilježiti u sposobniku dotičnoga
činovnika ili službenika. _


§ 25.
Rokovi ustanovljeni u ovom zakonu ne mogu se produljiti.
Podnesci zakašnjeni imadu se ureda radi odputiti.
§ 26.
Kada minu tri godine, može činovnik ili službenik, ako se je za to vrieme
vladao bezprikorno, zaiskati, da se izbriše ukor, ubilježen mu u sposobnik.
Odluka 0 tom pristoji onoj karnostnoj vlasti, koja je ukor podielila.


§ 29.
Svi zakoni i naredbe, koje i u koliko stoje u oprjeci s ovim zakonom,
stavljaju se izvan kreposti.




ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 15     <-- 15 -->        PDF

— S45 —


Obrazloženje.


Razvojačenjem hrvatsko-slavonske vojne Krajine bijaše volja NjegOiva ces.
kr. apošt. Veličanstva kralja, da se krajiškomu pučanstvu njegove, vjernošću i
hrabrošću stečene zasluge priznadu obće koristnim i trajnim darom.


Jedini dar, koji je toj uzvišenoj namjeri premilostivog kralja odgovarati
mogao, bijabu šume, za našeg krajišnika više nego sara novac vriedne, uz koje
je on od pamtivieka prirastao, ts bez kojeg prirodnog dobra se njegov obstanak
ni na najmanje vrieme pomisliti dao nebi; a kako u Krajini država razpolagaše
sa tolikim obiljem svakovrstnib šuma, to vrlo plemenitoj želji uzvišenog
gospodara bijaše lako udovoljiti.


U tu svrhu bi odlučeno taj ogromni državni imetak medju državom i
narodom po vriednosti prepoloviti, te krajišnika po jednakih zuslugah i jednakom
vriednošću nagraditi.


Prepolovlenjem vriednosti imala se je država ne samo riešiti šumskih
služnosti, koje je ona u smislu zakona od godine 1860. bila dužna krajiškomu
pučanstvu podavati, već iza podmirenja služnostne pripadnosti narodu još preostaviti
razpoloživih šuma na unovčenje, u svrhu pokrića uprave, poreza, gojitba
itd., te obće koristonosnih investicija.


Ta uzvišena zamisao Njegovog c kr. apošt. Veličanstva kralja oživotvorena
je na brzo segregacijom slavonskih hrastika, kasnije i njekih gornjokrajiških
šuma, nu promašila je smjer jednakog priznanja zasluga upravo kod
najsiromašnijeg pučanstva bivše ličke, slunjske prve, a donekle i druge banske
bivše krajiške pukovnije.


Država u tih dosta napučenih krajevih sama sa manje površine lošijih


šuma razpolažuć, malom sadržinom po vriednosti prep dovljenih šuma pu


čanstvu, ne samo nije mogla namiriti služnostne pripadnosti zakona od godine


18R0., već je istomu pučanstvu provedenom diobom narasao još novi i raz


mjerno dosta osjetljiv teret, plaćanjem šumskih užitaka u svrhu podmirenja


troškova za upravu, porez i ino uzdržavanje pripalih šuma.


Plemenita dakle namisao stvoriti nai-odu u tom pogledu obezbiedjenu bu


dućnost, odmah se po porodu izjalovi, pa s toga ne mogaše u pivom početku,


kao ni sada ta institucija u većini naroda uhvatiti pravcga 1 orjena i znamc


novanja.


A kako i bi, kada takav krajišnik u zavičaju svom bez zasluge i osobitog


zemljišta, potucajuć se po tudjem svietu za koricom kruha — mora krvavo


zasluženu krajcaru iztisnuti za naramak ogrievnog drva i ono nješto kukavnog


spašišta na kamenitih gorskih obroncih!


Tako je svršen taj po cielu bivšu vojnu Krajinu znameniti čin, kojemu


nam je dužnost lieka tražiti.


Autonomiju i upravu mjestnim obćinam pojedine krajiške pukovnije pri


palih šuma, odlučeno bi separirati, stvoriv za svaku pukovniju tako zvanu




ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 16     <-- 16 -->        PDF

— 346 imovnu
obćinu, te od postavljenih U imovnih obćina iste narodne institucije
jednu od druge u svakom pogledu razdvojiti.


Upravo to je i uzrokom, da je autonomija i uprava uz svoju neshodnost
kod osnovanih manjih imovnih obćina ruzmjerno izpala skupocjenom, pa da
pravoužitnici umjesto prije obilnih i bezplatnih šumskih užitaka sada uz
nestašicu istih, jedva terete, koji su timi neobhodno uuždnimi užitci skopčani,
namirivati mogu.


To nam je donio u prvi mah stvoreni zakon od 15. lipnja 1873., a onaj
od 11. srpnja 1881. taj sistem autonomije i uprave nije popravio, pa s toga
naklonost naroda toj instituciji sve više izčezavaše, a uz nezadovoljnoga gospodara
postadoše i sluge uprave, boreći se tolikimi neprilikami za uzdržanje
svoje imovne obćine, sa stanjem i uredjenjem takovim nezadovoljni.


Javno je s toga već odavno prevladalo mnienje, da je skrajna potreba
preustrojiti tu narodnu instituciju.


Ako i ne možemo izpraviti, što je glede služnostne pripadnosti prigodom
segregacije kod njekih pukovnija pogi´iešeno, niti se možemo u promjenu teritorialnog
vlastničtva i užitka ovlaštenika sadanjih imovnih obćina upuštati;
to ipak shodnijom autonomijom i upravom te institucije možemo toga mnogo
izravnati, a naročito odteretiti pučanstvo pasivnih imovnih obćina od plaćanja
užitaka, što mu pripala šuma po potrajnom dohodku u dosta maloj izmjeri
pruža, te ga u pomanjkanju tog prirodnog dara poduprieti bar provadjanjem
najpotrebitijih investicija.


Nacrtu ove osnove s toga je smjer predočiti šumarskim i inim mjerodavnim
krugovom, na koji način bi se autonomija sadanjih imovnih obćina dala
svesti na svoje pravo stanovište, uprava osredotočenjem popraviti i znatno pojeftiniti,
a ipak učiniti napredak ne samo u struci, već u cieloj toj instituciji,
bez uštrba po današnju autonomiju i prikrate prava ovlašteničkih.


Za izvedenje svega toga od potrebe je sprijateljiti se s načelom, koje javno
mnienje već dulje vremena zagovara, naime od skilpa sviuh imovnih obćina
stvoriti jednu zajedničku moćnu narodnu instituciju pod naslovom i svimi pravi
zemaljskih institucija.


Kada smo s otim načelom, koje je u početku osnove uvršćeno, te koje
se je imalo odmah iza segregacije šumž, oživotvoriti, na čistu i onda su nam
ostale ustanove zakonske osnove jedino posljedica i proizvod tog načela, koje
bezdvojbeno svaki šumar, upravnik i rodoljub bez ikakovog oklevanja i bojazni
poprimiti može.


Tomu jedino pravnomu načelu ne može se napokon ni ovlaštenik imovne
obćine protiviti, jer se u osnovi ni ne radi o najmanjoj prikrati ili promjeni njegovih
služnostnih prava, već jedino o poboljšanju i pojeftinenju uprave, te uzdržanju
pasivnih imovnih obćina a odterećenju njegovog za dom i rod jednakimi zaslugami
ovjenčanog druga i pobratima !


Zemaljska imovna obćina pružala bi tada uz bezplatno podmirenje pravoužitničkih
potrebština krajiškomu pučanstvu kamate glavnice za narodne in




ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 347 —


vesticije u tako pogodnoj mjeri, kakove izuzam krajiške investicioiialne zaklade
nijedna institucija u kraljevini našoj, pa i u cieloj monarkiji pružati
ne može.


Ne samo što ta zemaljska institucija već imađe znatnih gotovih glavnica,
već kod nje u šumah leži još sila sada mrtvog kapitala, što će s razvitkom industrije
i potražbom za liesom naći vazda dobru prodju na svjetskih trži"tili.


Kod svakog preustrojstva dolazi u prvom redu pitanje pokrića i shoduost
uredjenja. Vidimo ujedno, da moderne uprave raznih struka, ako ne najpovoljniji
uvjet glede pokrića, to ipak usredotočenjem višjih vlasti poboljšanje
uprave postizavaju.


Ugodno nam je s toga iztaknuti, da su kod institucije zemaljske imovne
obćine oba ta uvjeta tako povoljna, da se već povoljnijimi pomisliti ne dadu.


Jedinim ujednostručenjem autonomije i usredotočenjem uprave pokazuje
se tuj prama sadanjem izdatku prištednja od godišnjih 40.000 for., prem činovničtvo
sadanjeg stanja u glavnom ovim preustrojstvom nije ni malo reducirano,
pače kod njekojih šumarskih ureda još pomnožano.


Tolika godišnja prištednja uz poboljšanje uprave zaslužuje obzira kod
proračuna manjih državica, a nekmo li kod jedne institucije, koja zastupa samo
jedan dio pučanstva naše zemlje.


Prištednja ta potiče iz ukinuća predsjednika i gospodarstvenih odbora,
te reduciranja zastupstva sa circa 17000 for. istom svotom kod podvornika,
dnevničara putovanja i stvarnih izdataka šumarskih ureda, a tek neznatnim
djelom kod razredjenja činovničkih kategorija.


Autonomija sadanjih imovnih obćina i uprava (činovnietvo s uredi) stoji
po rali šumske površine poprieko 20 novč., a ovim preustrojstvom IG novč.,
dakle uz bolje uredjenje za 20"/o manje.


Slična uprava kod kr. državnih šumarskih ureda u bivšoj y(Mo´] krajini
po najnovijem sustavu stoji po rali 24 novč., od sadanje imovne^uprave za
17"/", a buduće 347o više.


Kod kategorija i plaća činovničkih uzele su se za mjerilo plaće i beriva kod
kr. državne šumarske uprave namještenog osoblja i inih zemaljskih činovnika,
pa ako ista i nisu baš obilato odmjerena, to je ipak predvidjeno, da činovnik
prama svom zvanju pristojno izlaziti i na sigurno promaknuće od najmanjeg
beriva 300 for. do 1600 for. računati može.


Buduć ciela institucija po ovoj osnovi prelazi u upravu kr. zem. vlade,
to je opravdan pasus, da se osoblje imovne obćine imenuje po načinu zemaljskih
činovnika, te da nosi naslov i uživa sva prava zemaljskih činovnika.


Najpoglavitije, što je kod ostvarenja uprave imovnih obćina, makar one
bijahu separirane, previdjeno, jest svakako zajednički činovnički status.
Status kao jezgra svakog staliža žalibože do sada nam posve manjka,
što je povodom, da se kod namještanja mnoge nepravilnosti dogadjaju.
Zakonodavac, stvarajuć godine 1881. zajedničku mirovinsku zakladu, svakako
je morao ustanove glede statusa pređpolagati, a moramo se upravo Čuditi,




ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 18     <-- 18 -->        PDF

— 348 — ,
kako je toli važan paragraf mogao iz pera izpasti. Pa kada svaki staliž imade
svoj status — kada i naši drugovi u provincialu živo nastoje oko uredjenja
posebnog statusa, onda bi bilo upravo neoprostivo, da ova u zemlji najbogatija
i najvažnija institucija, koja broji sada već preko 100 činovničkih sila, u toj sa
svih stranah poželjeljoj ustanovi, prikraćena ostane.


Ovom prigodom iztaknuti moramo i ustanovu glede prelaza iz službe zemaljske,
gradske ili obćinske u imovno — obćinsku i obratno neprekinućem za
mirovinu uračunivog doba, što bi bilo svakako po našu zelenu granu osobiti
napredak; — a blagodati te ustanove po sve interesujuće stranke tako su
jasne, da im ne treba dalnjeg razlaganja.


Glede beriva šumarskog osoblja trebati će još viećati šumarski uredi,
pa kako se isto neće od sadanjih mnogo razlikovati, to je posve opravdano,
da se ona kasnije naredbenim putem proglase.


0 umirovljenju šumarskog osoblja do sada ne postoji nikakov zakon.


Plemenita zamisao uprava pojedinih imovnih obćina s toga bijaše, da osniva
bar svaka za se mirovinske zaklade službenika. Ako se ne varamo, to slične
zaklade postoje sada već kod svih imovnih obćina prinosom službenika i po
zastupstvu iz blagajne imovne obćine opredieljene svote.


Pošto te zaklade predleže svestranoj kontroli, to glede sigurnosti istih
nebi mogli prigovoriti, ali je prinos u iste ipak odvisan, a pravila o umirovljenju
tako raznovrstna; da bi za obezbiedjenje budućnosti osoblja bilo probitačnije
te zaklade sa sadanjimi glavnicami spojiti sa zajedničkom mirovinskom
zakladom činovnika, u koju institucija imovnih obćina, kao i dotični službenik,
po stanovitom ključu doprinašati i sva prava zemaljskih službenika uživati
ima.


Zaglavne i prelazne ustanove nacrta ove osnove uvjetovane su iz obćenitih
ustanova, pa s toga dalnjeg razlaganja ne trebaju.
Druga osnova o karnostnoj odgovornosti činovnika i službenika, namještenih
kod institucije zemaljske imovne obćine, ne manje važna je od prve.


Karnostni postupak, koji sada u gornju svrhu kod imovnih obćina
rabi, već se je preživio, te nije do imovnih obćina nigdje u porabi. Sve struke
povele su se u tom pogledu za liberalnijimi zakoni ; samo naša mora sve ono,
što je pred decenija skovano, držati za svetinju, ako u istinu i nije.


Nije s toga pretjerano, već upravo pravedno, da se u tih zakonskih ustanovah
povedemo za upravom drugih grana.


Sam postupnik priredjen je po onom za zemaljske činovnike s tom promjenom,
da kod zemaljske imovne obćine proti činovniku i službeniku iztragu
vodi strukovnjak i presudu izriču stručna karnostna povjerenstva. Mi imademo
nješto slična kod kr. državne šumarske uprave, a i drugdje je po svietu priznato
i uvedeno, da kod svake struke u karnostnom postupku opet stručar
s najboljim uspjehom djelovati može.


U ostalom je postupnik taj tako jasan i u svih točkah umjestan, da bi
svako dalnje razlaganje bilo suvišno.