DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 3 <-- 3 --> PDF |
Br. 8. u ZAGREBU, 1. kolovoza 1889. God. XIII. Preustrojstvo institucije krajiši Sadanja perioda našeg zakonodavnog tiela visokog sabora, imade medju ostalimi zakonskimi osnovami zadaću, razpraviti i onu o šumskoj upravnoj grani. Pošto ta perioda saborska traje još samo tri godine, to se je davna želja i potreba o uredjenju šumarske struke sada primakla; pa s toga sudimo, di neće biti suvišno, ako to velevažno pitanje prije u šumarskih krugovih proučimo i svestrano pretresemo, kao što će se sličnim nacrtom osnove glede uredjenja šumarske službe u obćinah starog provinciala i političke uprave, imati prilike baviti ovogodišnja glavna, u Osiek sazvana, šumarska skupština. U to ime predajemo obe osnove javnosti, toplom preporukom, da one kod naših drugova nadju zanimanja i vriednog uvaženja, kako bi složnimi silami već jednom došli do pravog sustavnog uredjenja naših šumarskih odnošaja, na kojem naša zelena struka u zemlji sada po dosta oskudjeva. Nacrt osnove zakona o upravi i gospodarenju šuma, izlučenih zakonom od 8. lipnja 1871. obćinam u bivšoj hrvatsko-slavonskoj vojnoj Krajini. I. Obćenite ustanove. § 1 Šume zakonom od 8. lipnja 1871. ob odkupu šumskih služnostih u bivšoj hrvatsko - slavonskoj vojnoj Krajini krajiškomu jiučanstvu izlučene, smatraju se kao nerazdjelivo zajedničko narodno dobro, obterećeno služnosti po naputku A. zakona od 11. srpnja 1881. ušumljenih pravoužitnika, kojih selištna izmjera u jur sastavljenom katastru zajamčena, ovim zakonom ostaje netaknuta. * Predstojeće nacrte dobismo od jednoga člana našega družtva, koji ved dulje vremena služi kod jedne od područnih imovnih obeina, ter smo od istog zamoljeni, da upitne nacrte u našem družtvenom organu u cielom sadržaju otisnemo s nakanom, da se i s drugih stručarskih strana čuje mnienje o pomenutih osnovali. To činimo drage; volje već u interesu naše velevažne struke, koju u svakom pogledu svojski podupirati i unapredjivati moramo ! Uredničtvo. 23 |
ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 334 — § 2. Šume izlučene za obćiue kotara žumberačkog u bivšem ogulinsko-slunjskom okružju te za obćinu Novi Sisak u bivšem banskom okružju, izuzimlju se od ovog zakona, pošto iste uslied sklopljene diobne nagodbe i sada posebno tielo sačinjavaju. § 3. Sve ostale šume, što su diobom pripale bivšim krajiškim obćinam, sačinjavaju jednu zajedničku narodno-zemaljsku instituciju pod naslovom „Zemaljska imovna obćina" i neposrednom upravom kr. hrv.-slav. dalm. zemaljske vlade. § 4. Kr. veliki župani kao predstavnici eksekutivne oblasti i pouzdanici vlade imadu takodjer pravo upravu i poslovodstvo zemaljske imovne obćine tamo, gdje se u njihovom području nalazi šumarski ured, pregledavati, te ob opaženih manjkavostih kr. zem. vladi shodna izvješća i predloge podnašati. § 5. Djelokrug, koji po zakonu od 15. lipnja 1873. i 11. srpnja 1881. o imovnih obćinah u hrv.-slav. vojnoj Krajini pripada kr. vladinom povjereniku, njegovom zamjeniku, gospodarstvenomu odboru i predsjedniku imovne obćine, ovim se zakonom posve ukida. § 6. Zastupstvo imovne obćine ograničuje se na jednog zastupnika iz vieća svake upravne obćine na vrieme od pet godina biranog pravoužitnika, odnosno njegovog zamjenika. Mandat zastupnika imovne obćine nije odvisan o provedenom u tom vremenu novom izboru obćinskih viećnika kod upravnih obćina. Glede gubitka mandata prije izminuća propisanih pet godina, vriede ustanove, koje su u tom pogledu u zakonu upravnih obćina opredieljene za obćinske viećnike. § 7. Čim izbor imovnih zastupnika u svih upravnih obćinah pravovaljanim proglašen bude, sastaju se isti na poziv šumarskog ureda u sjedištu istog ureda, te pod privremenim predsjednikom po starosti absolutnom većinom bar dvie trećine prisutnih zastupnika biraju i stavljaju trojni predlog za predsjednika i podpredsjednika kao njegovog zamjenika na vrieme zastupničkog mandata od pet godina. § 8. Predlog 0 izboru pi-edsjednika i podpredsjednika imade se putem šumarskog ureda podnesti na potvrdjenje kr. zem. vladi. § 9. Djelokrug zastupstva imovne obćine imade se protezati u glavnom na izpitanje i odobrenje godišnjih zaključnih računa, te pretresanje proračuna, |
ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 335 nadalje na viećanje o investicijah, koje treba provesti i inih predloga, koji se bar tri dana prije skupštine prijave šumarskomu uredu. § 10. U tu svrhu dužnost je predsjednika, odnosno njegovog zamjenika svake godine mjeseca kolovoza u sporazumku sa šumarskim uredom u sjedište istog ureda pozvati sve zastupnike na redovitu glavnu skupštinu i istoj predsjedati. Skupština može valjan zaključak stvoriti samo onda, ako je kod viećanja bar dvie trećine zastupnika ili njihovih zamjenika prisutno. Glasuje se ustmeno, a zaključci stvaraju absolutnom većinom glasova; kad su glasovi prepolovljeni, odlučuje predsjednik. Zaključci skupštine pravomoćni su istom po potvrdjenju od strane kralj, zem. vlade. Saziv vanredne sjednice može odrediti jedino kr. zem. vlada. § 11 Ako zaključci skupštine prekoračuju opredieljeni joj djelokrug, ako se oni protive postojećim zakonom, ili su na uštrb zemaljske imovne obćine, tad je predsjednik obvezan na poziv predstojnika šumarskog ureda takove zaključke obustaviti. Takodjer ima on pravo i dužnost članove zastupstva, koji neprestanim smetanjem valjani poslovni red nemogućim čine, iz sjednice izključiti. § 12. S važnih razloga može kr. zem. vlada zastupstvo imovne obćine razpustiti, te novi izbor iz sredine zastupnika upravnih obćina odrediti. § 13. Troškove predsjednika i zastupnika oko glavne skupštine nosi institucija zemaljske imovne obćine. Članovi po § 11. iz sjednice izključeni, gube pravo na odštetu putnih troškova. § U. U svih pravnih poslovih zastupa zemaljsku imovnu obćinu šumarski ured po svojem predstojniku, odnosno njegovu zamjeniku, ili u tu svrhu naročito opunomoćenom šumarskom činovniku. § 15. Dobitak od drva i od inih proizvoda šuma imovno - obćinskih imade se u prvom redu prama odmjerenoj selištnoj pripadnosti upotrebiti na bezplatn o podmirenje pravoužitničkih potrebština; a preko toga izkazavši se su\išak javnom dražbom unovčiti i odpremiti u zajedničku imovno-obćinsku blagajnu, koja se kod kr. zem. blagajne pod posebnim naslovom i naputkom zajedno sa mirovinskom zakladom imovno-obćinskih činovnika i službenika ruko voditi ima. |
ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 6 <-- 6 --> PDF |
´— 336 — § 16. ti istu zajedničku blagajnu imadu preći i dosadanji suvlšci krajišliih imovnih obćina, koji se već tamo kao nepotrošna glavnica ili matica za pojedinu imovnu obćiuu vode. §17. U blagajnu zemaljske imovne obćine imade na jednom ili razmjerni godišnji iznos pridonieti krajiška investicionalna zakla´la, koji iznos je ona u smislu § 21. ces. kr. naredbe od 15. srpnja 1881. glede sjedinjenja Krajine za lićku, slunjsku I. i II. bansku imovnu obćinu dužna doprinašati. § 18. Iz blagajne zemaljske imovne obćine namirivati će se svi troškovi uprave, poreza, gojitba i t. d., te konačno za cielu tu instituciju koristonosnih investicija ; a poslie tog pokazavši se višak u sigurnih vriednostnih papirih ili domaćih sigurnih hipotekarnih zavodih ukamatiti. § 19. Za upravu i gospodarenje imovno-obćinskih šuma do sada postavljenih deset gospodarstvenih ureda i 11. za ličku imovnu obćinu postaviti se imajući, ovim se zakonom ukidaju, § 20.- Umjesto tih gospodarstvenih ureda imade se uprava imovnih obćina usredotočiti pod četiri šumarska ureda tako, da po jedan takav ured sačinjava: I. Sadanja imovna obćina otočka i lička sa sjedištem u Otočcu, te šumskom površinom od 130,895 74 hektara na 10 kotarskih šumarija. II. Sadanja ogulinska, slunjska, I. i II. banska imovna obćina sa sjedištem u Karlovcu, te šumskom površinom od 114,075´30 hektara na 12 kotarskih šumarija. III. Gjurgjevačka, križevačka i gradiška imovna obćina sa sjedištem u Belovaru, te šumskom površinom od 107,87818 hektara na 10 kotarskih šumarija. IV. Sadanja brodska i petrovaradinska imovna obćina sa sjedištem u Mitrovici, šumskom površinom od 79,46707 hektara na 7 kotarskih šumarija. § 21. Sjedišta sistemiziranih 39 kotarskih šumarija odrediti će na predlog dotičnih šumarskih ureda kr. zem. vlada putem naredbenim. § 22. Lugarije porazmjestiti će prama potrebi u granicah godišnjeg proračuna šumarski ured, te o tom razmještaju podnieti kr. zem. vladi propisanu razrednicu. § 23. Ovim preustrojstom imovno - obćinske institucije nedira se u teritorialno vlastničtvo dosadanjih imovnih obćina, niti u pravo uživanja ovlaštenika, već |
ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 337 — istim u smislu sastavljenog katastra prama potrajnom uredjenju ustanovljeni užitci i ovim zakonom ostaju zajamčeni. § 24 činovnike za zemaljsku imovnu obćinu imenuje ban i to: a) Predstojnike šumarskih ureda na predlog kr. vladnog šumarskog odsjeka. b) Sve ostale na predlog šumarskog ureda, zatraživ ipak mnienje kralj, vladnog šumarskog odsjeka. Službeničko osoblje imenuje na predlog šumarskog ureda kr. zem. vlada odjel unutarnji. U istom smislu prelazi na te oblasti premeštaj činovnika i službenika zemaljske imovne obćine. Imenovanju činovnika i službenika za zemaljsku imovnu obćinu imade u pravilu predboditi razpis natječaja. § 25. Činovnici zemaljske imovne obćine čine zajednički status, nose naslov kao i ostali zemaljski činovnici, te uživaju sva prava, koja zemaljske činovnike pripadaju ; kao što glede umirovljenja njihovog, te obskrbe njihovih udova i sirotčadi vriede ustanove zakona za kr. zemaljske činovnike propisane. § 26. Kod imenovanja odnosno promaknuća činovnika i službenika zemaljske imovne obćine imade se red osnovanog zajedničkog statusa strogo obđržavati. Imenovanje je kod prvog namještenja na godinu dana privremeno, nakon toga, ako je činovnik ili službenik uvjetom § 33. i 34. udovoljio, definitivno. Privremenost ne smije dulje od dvie godine potrajati. § 27. Kategorije služaba, plaće i ina beriva činovnika, namještenih kod zemaljske imovne obćine, naznačena su u prilogu A. Glede uzdržavanja konja, zaračunavanja paušaliranih dnevnica, kao i odštete za ogrjevno drvo i deputatno zemljište imade se držati propisa, valjanih za kr. državnu šumarsku upravu u bivšoj hrv.-slav. vojnoj Krajini. § 28. Službeničko osoblje uživa takodjer naslov i sva prava zemaljskih službe nika, te sačinjava kod svakog šumarskog ureda poseban status. Broj i beriva lugarskog osoblja ustanoviti će na predlog šumarskog ureda kr. zem. vlada tako, da ista budu bar tolika, kolika su lugat-skog osoblja kod kr. državne uprave u bivšoj vojnoj Krajini namještenog. § 29. Institucija zemaljske imovne obćine dužna je za mirovinu službenika doprinašati u zajedničku mirovinsku zakladu svotu, po onom postotilbm Iznosu i |
ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 338 — i načinu, što je za činovnike §7. zakona od 11. srpnja 1881. propisan. Na isti način iraade doprinašati dotični službenik, u koliko tomu nije jur dosadanjim prinosom u lugarskoj mirovinskoj zakladi dotične imovne obćine udovoljio. Sadanje glavnice po pojedinih imovnih obćinah ustrojenih lugarskih mirovinskih zaklada imadu se stopiti u zajedničku mirovinsku zakladu činovnika i službenika zemaljske imovne obćine. § 30. Prolazom iz službe zemaljske imovne obćine u zemaljsku, gradsku ili obćinsku starog provinciala službu, te odanle u zemaljsko-imovno-obćinsku instituciju, ne prekida se službovno doba u mirovinu uračunivo. § 31. Zakletvu polažu činovnici zemaljske imovne obćine po obrazcu za upravne zemaljske činovnike propisanom, i to: a) Predstojnik šumarskog ureda u ruke kr. velikog župana kao predstavnika eksekutivne vlasti dotične županije. b) Svi ostali u ruke predstojnika šumarskog ureda. Lugarsko osoblje polaže zakletvu po obrazcu § 52. šumskog zakona od godine 1852. u ruke predpostavljenog kotarskog šumara. § 32. Karnostnu vlast nad činovnici i službenici zemaljske imovne obćine vrše u tu svrhu postavljena karnostna strukovna povjerenstva u smislu ustanova posebnog zakona. § 33. Za postignuće činovničke službe kod zemaljske imovno-obćinske institucije treba se uz podpuno znanje hrvatskog jezika izkazati ugarsko - hrvatskim državljanstvom, svršenimi nauci na kojem višem šumarskom učilištu, te osposobljenjem za šumarsko-tehničku službu položenjem višjeg šumarskog izpita u tuzemstvu. Činovnici računarske struke imadu osim toga izkazati svoju sposobnost položenim izpitom iz te struke. § 34. Za postignuće službeničkog mjesta kod zemaljske imovne obćine od potrebe je hrvatsko-slavonska narodnost, svršena dobrim uspiehom bar niža pučka škola, te položeni lugarski izpit, zdrav tjelesni ustroj i neprekoračena 35-godišnja doba. Izsluženi podčastnici c. kr. vojske, domobranstva kao i podčastnici u pričuvi, te pitomci ratarnica imadu na službenička mjesta prednost. § 35. Dopust mogu dozvohti i to: a) Upravitelj kotarske šumarije lugarskomu osoblju na 8 dana. b) Predstojnik šumarskog ureda svim činovnikom i službenikom na 30 dana. |
ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 339 — c) Kr. zem. vlada dopust predstojniku šumarskog ureda, te ostalim činovnikom i službenikom preko 30 dana. § 36. Čim ovaj zakon u kriepost stupi, izdati će kr. zem. vlada naputke za službovanje kod šumarskih ureda, šumarija i lugarija naredbenim putem. II. Zaglavne i prelazne ustanove. § 37. Dokinućem postojećih šumsko-gospođarstvenih ureda i kotarskih šumarija stupaju svi činovnici i službenici krajiških imovnih obćina u stanje razpoloživosti na dvie godine dana; a kad taj rok mine, imade se s onimi, koji za to vrieme ne budu namješteni, normalno postupati. Kod popunjivanja mjesta mora se osobiti obzir uzeti na jur stalno kod krajiških imovnih obćina namješteno šumarsko osoblje, te ustanova ova mimoići samo tamo, gdje to posebni i osobito važni razlozi zahtievaju. § 38. Oni činovnici i službenici, koji su već sada u šumarskoj službi kod krajiških imovnih obćina stalno namješteni, riešeni su kod novoga imenovanja dužnosti izkazati propisano teoretičko osposobljenje za tu šumarsku službu u § 33. i 34. zahtievano, kao i ugarsko-hrvatsko državljanstvo. § 39. Činovnici i službenici, koji bi novim imenovanjem polučili mjesto, skopčano prema njihovom prijašnjem s manjom plaćom ili s manjim činovnira razredom, zadržavaju svoj prijašnji čin i plaću, te im se višak njihove plaće imade smatrati osobnim doplatkom, uračunivim kod odmjere mirovine. § 40. Onim činovnikom i službenikom, koji se novim imenovanjem ne budu okoristili niti u plaći, niti u činu, pripada zakonom ustanovljena odšteta u ime preselenja na novo polučeno mjesto. § 41. ´ Sgrade i namještaj sadanjih imovnih obćina, u koliko se kod preustrojstva uporabiti mogli ne budu, iznajmiti će se ili razprodati, te postignute kupovnine privesti zajedničkoj imovno-obćinskoj blagajni. § 42. Zakoni i naredbe, koje se i na koliko ovomu zakonu protive, stavljaju se izvan kreposti. |
ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 340 — Izkaz kategorija i beriva osoblja, namještenog kod uprave zemaljske imovne obćine u bivšoj hrv.-slav. vojnoj Krajini. G 0 d i š n j a b e r iv a Znača j >o > H a M a. ai 173 TJ f 01 rt fl>:o o P» i n t i h 3 3 II pr. mt O 0^ -tu "´^ -M —´ 0/ s; -^ rali o a -i4 ^ tor. I. Ko d šumarski h ureda . Šumariiika kao predstojnika ureda Nadšumara kao zamjenika predstojnika VIII. IX ´2 po *^«´´2 po 1400 1200 ´250 200 600 500 72 54 15 12 9400 7600 Nadšumara nadzorna za Otoeae i Karlovac IX. 1000 200 500 54 12 3400 Šumarskatelja proeieiii- IX. 1000 200 500 54 12 6800 Nadšumaravodje raouno- IX. 900 200 42 — 4400 Blagajnika X. 800 150 42 — 3800 42 Šumarska pristava Vježbenika Podvornika Dnevnićara Ukupno. XI. XII. 500 400 adjutunia 300 365 100 60 l40 za lodjelo 24 -24 — — - — — 2400 1600 1600 2920 43920 13 Kotarskihrazreda šumaraU. Kod I. X. kotarskih šumarija. 800 150 350 30 42 10 17290 13 Kotarskili šumara II. razreda X. 700 150 350 30 42 10 15990 13 Kotarskih šumara III. razreda X. 600 150 350 30 42 10 14690 20 19 78 Šumarskih vježbenika Šumarskih vježbenika Dkupno. XII. XII. I 360 300 7200 6700 60870 120 Sveukupno104790 |
ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 11 <-- 11 --> PDF |
341 Nacrt osnove zakona o karnostnoj odgovornosti činovnika i službenika, na niještenili kod institucije zemaljske imovne obćine. § 1. Krivcem službenoga prestupka čini se činovnik i službenik: a) koji povriedi dužnosti, što mu nalaže služba njegova; b) koji se ponašanjem svojim u službi ili izvan službe, pokaže nedostojnim časti, ugleda i pouzdanja, što nm treba prama zvanju njegovom. § 2. Ako čin ili propust vrsti naznačene u § 1. sadržaje u sebi podjedno prestup zakona, kažnjiv po obćenitoin zakoniku kaznenom, tada je stvar redovitih sudova kaznenih, isti čin ili propust iztražlti i kazniti. Dok traje iztraga kod suda kaznenoga proti činovniku ili službeniku, ne može se proti njemu povesti niti nastaviti postupak karnostni radi istoga čina. § 3. Ako na temelju redovitoga postupka kaznenoga bude okrivljenik oprošten ili osudjen tako, da s tom osudom nije neposredno ni posredno spojen gubitak mjesta službenoga, što ga obnaša, tada se može na temelju onoga istoga učina, na kojem se je osnivala iztraga kaznena, povesti poslie postupak karnostni; nu karnostna je vlast vezana na učin, kako ga je ustanovio sud kazneni, te imade prosuditi, da li je u tako ustanovljenom učinu sadržana povrieda uredovne dužnosti službene. § 4. Svaki predpostavljenik u službi vlastan je davati svojim podćinjenikom opomene i priekore, upozorujuć dotičnika na zakonite posliedice, ako bi i po drugi put povriedio svoje dužnosti. Proti podieljenim opomenam ne ima pravnoga lieka nikakova. Proti priekoru može dotičnik tražiti lieka utokom, koga valja podiiieti za 14 dana i to, ako je priekor pođieljen po upravitelju kotarske šumarije, na šumarski ured, inače na kr. zem. vladu. § 5. Karnostne kazne jesu: a) ukor, b) kazan novčana, c) oduzeće postupnog promaka d) premeštaj u službi pod kazan, e) odpnst od službe. § 6. Ukor se daje pismeno i treba, da je u njem zadržana prietnja strožega karnostnoga postupka za slučaj ponovlenja povriede službene dužnosti. |
ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 342 — § 7. Kazni novčanoj, a imenito kazni odbitaka od plaće ima mjesta ondje, gdje to osobiti propisi naredjuju. § 8. Pravo na postupni promak može se komu »đuzeti za stanovite slučajeve ili na vrieme neizvjestno, to jest dotle, dok se takova dosudjena stega ne dokine. § 9. Premještaj pod kazan biva: a.) u jednakom svojstvu u drugo sjedište s istom ili manjom plaćom; b) na drugo službeno mjesto s istom ili manjom plaćom. Onoga, koji je pod kazan premješten, ne ide nikakova odšteta u ime putnih i preselbenih troškova. § 10. Bez đalnje karnostne presude, kad sudbena presuda postane pravomoćnom, imadu se odmah odpuštenimi smatrati oni činovnici i službenici: a) koji budu proglašeni kao krivci kojeg zločina; b) koji radi ina narušaja zakona budu osudjeni bar na šest mjeseci zatvora; c) koji padnu pod stečaj, pa u iztrazi stečajnoj ne budu pronadjeni nekrivimi, ili koji radi razsipnosti budu stavljeni pod skrbničtvo. § 11Povrh toga može činovnik ili službenik biti odpušten od službe: a) kada poradi kojeg prestupka ili kojega prekršaja bude osudjen na kazan manju, nego što je spomenuto u § 10. slovo b); b) kada inimi i nepoštenimi čini izgubi što\anje i pouzdanje; c) kada učini u službi prestupak takav, za koji je osobitimi propisi zapriečen ođpust iz službe; d) kada pri svem tom, što je jur pretrpio blažih kazna karnostuih, opet zanemari ili povriedi službene dužnosti. § 12. Karnostna kazna ne može se izreći van na temelju karnostne iztrage provedene proti dotičnom činovniku ili službeniku, kojemu se sve proti njemu podignute osvade priobćitl imaju, da se može pismeno ili ustmeno opravdati. Ustmeno opravdanje imade se uzeti u zapisnik. § 13. Karnostnu iztragu odredjuje: a) proti predstojnikom šumarskih ureda kr. zem. vlada; b) proti svim ostalim činovnikom i službenikom predstojnik šum. ureda. Kr. zem. vlada vlastna je odrediti karnostnu iztragu proti činovnikom i službenikom zemaljske imovne obćine bez razhke. |
ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 343 — § 14. Karnostnu iztragu vodi: a) proti predstojniku šumarsiiog ureda jedan po kr. zem. vladi odredjeni višji činovnik šumarskog odsjeka; b) proti svim ostalim činovnikom i službenikom po predstojniku šumarskog ureda odredjeni višji činovnik istoga ureda. § 15. Karnostno povjerenstvo sastoji se osim iztragu vodećeg člana: a) u prvoj molbi od dva činovnika šumarskog ureda i jednog kotarskih šumarija; b) u drugoj molbi od tri činovnika kr. vladnog šumarskog odsjeka, članove povjerenstva imenuje kr. zem. vlada na tri godine. Svakomu ovih dvajuh povjerenstva predsjeda po činu najstariji. Član iztražni ne ima pravo glasa, već jedino referadu. Za predstojnika šumarskog ureda odlučuje u prvoj molbi karnostno povjerenstvo kr. vladnog šumarskog odsjeka, a u drugoj molbi ban. § 16. Karnostno povjerenstvo kao i zemaljska vlada može prema potrebi odrediti nadopunu karnostne iztrage. § 17. Proti presudam karnostnog povjerenstva mogu priziv uložiti: a) stranke; b) predstojnik šumarskog ureda. Prizivni rok jest 14 dana od dana, kad je stranci dostavljena presuda. U istom ovom roku imadu se podnieti iztražni spisi ujedno s izvješćem o posliedku karnostne iztrage kr. zem vladi, ako je ista odredila karnostnu iztragu proti dotičnom činovniku ili službeniku. § 18. Privremeno ima se činovniku ili službeniku obustaviti služba i plaća: a) ako je u redovitom postupku kaznenom odredjen zatvor istoga, ili ako bude proti njemu izrečena osuda, koja još nije postala pravomoćnom, a glasi na gubitak službe, ili gubitak taj sliedi po zakonu. b) ako bude u postupku karnostnom izrečena presuda glaseća na odpust od službe, ne buduć postala još pravomoćnom; c) kada padne pod stečaj; d) kada to prema naravi i težini prestupka zahtieva sigurnost i ugled ureda ili uspjeli povedene iztrage. § 19 Povrh toga može se činovniku ili službeniku privremeno obustaviti služba i plaća, ako proti njemu bude poveden postupak kazneni ili karnostni, iz kojega bi mogao sliediti odpust od službe. |
ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 344 — § 20. Pravo privremeno obustaviti činovniiiu ili službeniku službu i plaću pripada: 1. kr. zem. vladi; 2. karnostnom povjerenstvu; 3. predstojniku šumarskog ureda samo službeničkom osoblju; 4. neposrednomu predpostavljeniku dotičnoga činovnika ili službenika ali samo u osobito prešnih slučajevih. § 21. Proti privremenoj obustavi od službe i plaće može se uložiti utok u roku od 8 dana na šumarski ured, ako je obustavu odredio upravitelj kotarske šumarije, inače na kr. zem. vladu. Taj utok ne inia odgodne moći. § 22. Dok traje privremena obustava, bere dotičnik samo polovicu plaće, stanarinu i ogrjevni deputat. Oni, koji doista drže konje, beru još paušal za uzdržavanje istih i deputatno zemljište; no dužni su u slučaju potrebe službene svomu zamjeniku konje na uporabu staviti, ako taj zamjenik nije providjen paušalom za uzdržavanje konja. Pridržana beriva imadu mu se poslie sva izplatiti, ako bude proglašen nekrivim. § 23. I onda, ako obustavljenik nebude pronadjen sasvim nekrivim, može se u slučajevih osobita obzira vriednih dosuditi posvemašnji ili dioni povratak pridržanih beriva. 0 tom da li se i koji dio pridržanih beriva imade dotičniku izplatiti, odlučuje karnostna vlast u karnostnoj presudi. § 24. Svaka dosudjena kazan karnostna ima se zabilježiti u sposobniku dotičnoga činovnika ili službenika. _ § 25. Rokovi ustanovljeni u ovom zakonu ne mogu se produljiti. Podnesci zakašnjeni imadu se ureda radi odputiti. § 26. Kada minu tri godine, može činovnik ili službenik, ako se je za to vrieme vladao bezprikorno, zaiskati, da se izbriše ukor, ubilježen mu u sposobnik. Odluka 0 tom pristoji onoj karnostnoj vlasti, koja je ukor podielila. § 29. Svi zakoni i naredbe, koje i u koliko stoje u oprjeci s ovim zakonom, stavljaju se izvan kreposti. |
ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— S45 — Obrazloženje. Razvojačenjem hrvatsko-slavonske vojne Krajine bijaše volja NjegOiva ces. kr. apošt. Veličanstva kralja, da se krajiškomu pučanstvu njegove, vjernošću i hrabrošću stečene zasluge priznadu obće koristnim i trajnim darom. Jedini dar, koji je toj uzvišenoj namjeri premilostivog kralja odgovarati mogao, bijabu šume, za našeg krajišnika više nego sara novac vriedne, uz koje je on od pamtivieka prirastao, ts bez kojeg prirodnog dobra se njegov obstanak ni na najmanje vrieme pomisliti dao nebi; a kako u Krajini država razpolagaše sa tolikim obiljem svakovrstnib šuma, to vrlo plemenitoj želji uzvišenog gospodara bijaše lako udovoljiti. U tu svrhu bi odlučeno taj ogromni državni imetak medju državom i narodom po vriednosti prepoloviti, te krajišnika po jednakih zuslugah i jednakom vriednošću nagraditi. Prepolovlenjem vriednosti imala se je država ne samo riešiti šumskih služnosti, koje je ona u smislu zakona od godine 1860. bila dužna krajiškomu pučanstvu podavati, već iza podmirenja služnostne pripadnosti narodu još preostaviti razpoloživih šuma na unovčenje, u svrhu pokrića uprave, poreza, gojitba itd., te obće koristonosnih investicija. Ta uzvišena zamisao Njegovog c kr. apošt. Veličanstva kralja oživotvorena je na brzo segregacijom slavonskih hrastika, kasnije i njekih gornjokrajiških šuma, nu promašila je smjer jednakog priznanja zasluga upravo kod najsiromašnijeg pučanstva bivše ličke, slunjske prve, a donekle i druge banske bivše krajiške pukovnije. Država u tih dosta napučenih krajevih sama sa manje površine lošijih šuma razpolažuć, malom sadržinom po vriednosti prep dovljenih šuma pu čanstvu, ne samo nije mogla namiriti služnostne pripadnosti zakona od godine 18R0., već je istomu pučanstvu provedenom diobom narasao još novi i raz mjerno dosta osjetljiv teret, plaćanjem šumskih užitaka u svrhu podmirenja troškova za upravu, porez i ino uzdržavanje pripalih šuma. Plemenita dakle namisao stvoriti nai-odu u tom pogledu obezbiedjenu bu dućnost, odmah se po porodu izjalovi, pa s toga ne mogaše u pivom početku, kao ni sada ta institucija u većini naroda uhvatiti pravcga 1 orjena i znamc novanja. A kako i bi, kada takav krajišnik u zavičaju svom bez zasluge i osobitog zemljišta, potucajuć se po tudjem svietu za koricom kruha — mora krvavo zasluženu krajcaru iztisnuti za naramak ogrievnog drva i ono nješto kukavnog spašišta na kamenitih gorskih obroncih! Tako je svršen taj po cielu bivšu vojnu Krajinu znameniti čin, kojemu nam je dužnost lieka tražiti. Autonomiju i upravu mjestnim obćinam pojedine krajiške pukovnije pri palih šuma, odlučeno bi separirati, stvoriv za svaku pukovniju tako zvanu |
ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 346 imovnu obćinu, te od postavljenih U imovnih obćina iste narodne institucije jednu od druge u svakom pogledu razdvojiti. Upravo to je i uzrokom, da je autonomija i uprava uz svoju neshodnost kod osnovanih manjih imovnih obćina ruzmjerno izpala skupocjenom, pa da pravoužitnici umjesto prije obilnih i bezplatnih šumskih užitaka sada uz nestašicu istih, jedva terete, koji su timi neobhodno uuždnimi užitci skopčani, namirivati mogu. To nam je donio u prvi mah stvoreni zakon od 15. lipnja 1873., a onaj od 11. srpnja 1881. taj sistem autonomije i uprave nije popravio, pa s toga naklonost naroda toj instituciji sve više izčezavaše, a uz nezadovoljnoga gospodara postadoše i sluge uprave, boreći se tolikimi neprilikami za uzdržanje svoje imovne obćine, sa stanjem i uredjenjem takovim nezadovoljni. Javno je s toga već odavno prevladalo mnienje, da je skrajna potreba preustrojiti tu narodnu instituciju. Ako i ne možemo izpraviti, što je glede služnostne pripadnosti prigodom segregacije kod njekih pukovnija pogi´iešeno, niti se možemo u promjenu teritorialnog vlastničtva i užitka ovlaštenika sadanjih imovnih obćina upuštati; to ipak shodnijom autonomijom i upravom te institucije možemo toga mnogo izravnati, a naročito odteretiti pučanstvo pasivnih imovnih obćina od plaćanja užitaka, što mu pripala šuma po potrajnom dohodku u dosta maloj izmjeri pruža, te ga u pomanjkanju tog prirodnog dara poduprieti bar provadjanjem najpotrebitijih investicija. Nacrtu ove osnove s toga je smjer predočiti šumarskim i inim mjerodavnim krugovom, na koji način bi se autonomija sadanjih imovnih obćina dala svesti na svoje pravo stanovište, uprava osredotočenjem popraviti i znatno pojeftiniti, a ipak učiniti napredak ne samo u struci, već u cieloj toj instituciji, bez uštrba po današnju autonomiju i prikrate prava ovlašteničkih. Za izvedenje svega toga od potrebe je sprijateljiti se s načelom, koje javno mnienje već dulje vremena zagovara, naime od skilpa sviuh imovnih obćina stvoriti jednu zajedničku moćnu narodnu instituciju pod naslovom i svimi pravi zemaljskih institucija. Kada smo s otim načelom, koje je u početku osnove uvršćeno, te koje se je imalo odmah iza segregacije šumž, oživotvoriti, na čistu i onda su nam ostale ustanove zakonske osnove jedino posljedica i proizvod tog načela, koje bezdvojbeno svaki šumar, upravnik i rodoljub bez ikakovog oklevanja i bojazni poprimiti može. Tomu jedino pravnomu načelu ne može se napokon ni ovlaštenik imovne obćine protiviti, jer se u osnovi ni ne radi o najmanjoj prikrati ili promjeni njegovih služnostnih prava, već jedino o poboljšanju i pojeftinenju uprave, te uzdržanju pasivnih imovnih obćina a odterećenju njegovog za dom i rod jednakimi zaslugami ovjenčanog druga i pobratima ! Zemaljska imovna obćina pružala bi tada uz bezplatno podmirenje pravoužitničkih potrebština krajiškomu pučanstvu kamate glavnice za narodne in |
ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 347 — vesticije u tako pogodnoj mjeri, kakove izuzam krajiške investicioiialne zaklade nijedna institucija u kraljevini našoj, pa i u cieloj monarkiji pružati ne može. Ne samo što ta zemaljska institucija već imađe znatnih gotovih glavnica, već kod nje u šumah leži još sila sada mrtvog kapitala, što će s razvitkom industrije i potražbom za liesom naći vazda dobru prodju na svjetskih trži"tili. Kod svakog preustrojstva dolazi u prvom redu pitanje pokrića i shoduost uredjenja. Vidimo ujedno, da moderne uprave raznih struka, ako ne najpovoljniji uvjet glede pokrića, to ipak usredotočenjem višjih vlasti poboljšanje uprave postizavaju. Ugodno nam je s toga iztaknuti, da su kod institucije zemaljske imovne obćine oba ta uvjeta tako povoljna, da se već povoljnijimi pomisliti ne dadu. Jedinim ujednostručenjem autonomije i usredotočenjem uprave pokazuje se tuj prama sadanjem izdatku prištednja od godišnjih 40.000 for., prem činovničtvo sadanjeg stanja u glavnom ovim preustrojstvom nije ni malo reducirano, pače kod njekojih šumarskih ureda još pomnožano. Tolika godišnja prištednja uz poboljšanje uprave zaslužuje obzira kod proračuna manjih državica, a nekmo li kod jedne institucije, koja zastupa samo jedan dio pučanstva naše zemlje. Prištednja ta potiče iz ukinuća predsjednika i gospodarstvenih odbora, te reduciranja zastupstva sa circa 17000 for. istom svotom kod podvornika, dnevničara putovanja i stvarnih izdataka šumarskih ureda, a tek neznatnim djelom kod razredjenja činovničkih kategorija. Autonomija sadanjih imovnih obćina i uprava (činovnietvo s uredi) stoji po rali šumske površine poprieko 20 novč., a ovim preustrojstvom IG novč., dakle uz bolje uredjenje za 20"/o manje. Slična uprava kod kr. državnih šumarskih ureda u bivšoj y(Mo´] krajini po najnovijem sustavu stoji po rali 24 novč., od sadanje imovne^uprave za 17"/", a buduće 347o više. Kod kategorija i plaća činovničkih uzele su se za mjerilo plaće i beriva kod kr. državne šumarske uprave namještenog osoblja i inih zemaljskih činovnika, pa ako ista i nisu baš obilato odmjerena, to je ipak predvidjeno, da činovnik prama svom zvanju pristojno izlaziti i na sigurno promaknuće od najmanjeg beriva 300 for. do 1600 for. računati može. Buduć ciela institucija po ovoj osnovi prelazi u upravu kr. zem. vlade, to je opravdan pasus, da se osoblje imovne obćine imenuje po načinu zemaljskih činovnika, te da nosi naslov i uživa sva prava zemaljskih činovnika. Najpoglavitije, što je kod ostvarenja uprave imovnih obćina, makar one bijahu separirane, previdjeno, jest svakako zajednički činovnički status. Status kao jezgra svakog staliža žalibože do sada nam posve manjka, što je povodom, da se kod namještanja mnoge nepravilnosti dogadjaju. Zakonodavac, stvarajuć godine 1881. zajedničku mirovinsku zakladu, svakako je morao ustanove glede statusa pređpolagati, a moramo se upravo Čuditi, |
ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 348 — , kako je toli važan paragraf mogao iz pera izpasti. Pa kada svaki staliž imade svoj status — kada i naši drugovi u provincialu živo nastoje oko uredjenja posebnog statusa, onda bi bilo upravo neoprostivo, da ova u zemlji najbogatija i najvažnija institucija, koja broji sada već preko 100 činovničkih sila, u toj sa svih stranah poželjeljoj ustanovi, prikraćena ostane. Ovom prigodom iztaknuti moramo i ustanovu glede prelaza iz službe zemaljske, gradske ili obćinske u imovno — obćinsku i obratno neprekinućem za mirovinu uračunivog doba, što bi bilo svakako po našu zelenu granu osobiti napredak; — a blagodati te ustanove po sve interesujuće stranke tako su jasne, da im ne treba dalnjeg razlaganja. Glede beriva šumarskog osoblja trebati će još viećati šumarski uredi, pa kako se isto neće od sadanjih mnogo razlikovati, to je posve opravdano, da se ona kasnije naredbenim putem proglase. 0 umirovljenju šumarskog osoblja do sada ne postoji nikakov zakon. Plemenita zamisao uprava pojedinih imovnih obćina s toga bijaše, da osniva bar svaka za se mirovinske zaklade službenika. Ako se ne varamo, to slične zaklade postoje sada već kod svih imovnih obćina prinosom službenika i po zastupstvu iz blagajne imovne obćine opredieljene svote. Pošto te zaklade predleže svestranoj kontroli, to glede sigurnosti istih nebi mogli prigovoriti, ali je prinos u iste ipak odvisan, a pravila o umirovljenju tako raznovrstna; da bi za obezbiedjenje budućnosti osoblja bilo probitačnije te zaklade sa sadanjimi glavnicami spojiti sa zajedničkom mirovinskom zakladom činovnika, u koju institucija imovnih obćina, kao i dotični službenik, po stanovitom ključu doprinašati i sva prava zemaljskih službenika uživati ima. Zaglavne i prelazne ustanove nacrta ove osnove uvjetovane su iz obćenitih ustanova, pa s toga dalnjeg razlaganja ne trebaju. Druga osnova o karnostnoj odgovornosti činovnika i službenika, namještenih kod institucije zemaljske imovne obćine, ne manje važna je od prve. Karnostni postupak, koji sada u gornju svrhu kod imovnih obćina rabi, već se je preživio, te nije do imovnih obćina nigdje u porabi. Sve struke povele su se u tom pogledu za liberalnijimi zakoni ; samo naša mora sve ono, što je pred decenija skovano, držati za svetinju, ako u istinu i nije. Nije s toga pretjerano, već upravo pravedno, da se u tih zakonskih ustanovah povedemo za upravom drugih grana. Sam postupnik priredjen je po onom za zemaljske činovnike s tom promjenom, da kod zemaljske imovne obćine proti činovniku i službeniku iztragu vodi strukovnjak i presudu izriču stručna karnostna povjerenstva. Mi imademo nješto slična kod kr. državne šumarske uprave, a i drugdje je po svietu priznato i uvedeno, da kod svake struke u karnostnom postupku opet stručar s najboljim uspjehom djelovati može. U ostalom je postupnik taj tako jasan i u svih točkah umjestan, da bi svako dalnje razlaganje bilo suvišno. |