DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 357 —


3200—3600 jasenika zarezati. Isto stablo može se 12—20 godina upotrebljivati,
a svaka godine mora se prigotoviti novi zarez. Nakon toga vremena prestane
sok curiti, a stablo se mora posjeći, da se opet pomladi.


Takovo je drvo veoma prikladno za raznu domaću industriju, jer poradi
izcjedjenoga soka postaje drvo gušće, čvršće i osobito elastično. Nakon 4—5
godine može se iznova mana proizvadjati iz mladih izboja, koji su već 6-7
ctm. debeli.


Roneća mona t. j . onaj sok, koji osobito iz prvih zarezina drvlja mnogo
iztiče, sabira se u Siciliji pomoću trieska u lišće biline, koja ondje u svakom
jaseniku razleće i koja se zove „iico d´indra" (Cactus opantia). Ovo lišće je
debelo i šuplje.


Mana sabira se od 10 do 10 dana, izuzani kišovito vrieme, te se stavlja
odmah u drvene škatulice i suši na suncu. Po tom se prebira i prehrana slaže
u tanke daščane škrinjice i šalje u trgovinu.


U trgovini prodaje se obično mana uz ove ciene po bečkom centu:


cievna mana (Cenellata) za 250—270 for.


kršna „ (Rottame) „ 135 —IGO for.


roneća „ (Geraci) „ 83—115 for.


III. Proizvađjauje mastića (Mastix).
Nadalje dalo bi se po mojem nemjerodavnom mnienju u našem primorskom
krasu uspješno uzgajati grmlje „Jude" Trišlja — Pistacia lentiscus), koja je
svuda po kraškim branjevinam razsirena.


Iz ove vrsti drveća proizvadja se na grčkih otocih, osobito na Chios-u
u trgovini poznata smola ,Mastix" To je kristalizirani smolasti sok, što curi
iz ozledjenih debala i grana Jude i na zraku otvrdne. Rabi osobito u Ijekarstvu,
i za proizvod raznih i)redmeta toilette za gospodje, a plaća se 4´/2—0 for.
po kilogr.


Kod proizvadjanja te skupocjene smole postupa se posve onako, kako je
gore opisano za proizvadjanje mane.


Jedno odraslo stabalce daje na godinu 4 — 5 kila smole. Bolja vrst mastića
jest zrnasta, većinom kolik grašak velika, žutkasta, prozirna, krhka; na prelomu
je kano staklo svietla i prozirna. M. pl. B.


Naše iugarstvo.


Danas, gdje se je posvuda u čitavom svietu uvidjela zadaća šuma i šuniogojstva,
radi činjenica, s kojih je obstanak šuma u pogledu narodno-gospodarstvenom
za svaki narod i državu bitno pitanje, začele su državne vlasti velikimj




ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 358 —


žrlvami i obće koristnimi zakonskimi uredbami čitavo šumarenje đovadjati u
sklai, koji uvjetuje današnja šumarska znanost.


Zemlje podižu šuniarsko-strukovne zavode i učilišta, šumarsko-znanstvena
pokušališta, organiziraju uprave oko pošumljivanja goljetih, subvencioniraju
šumarska družtva i t. d. — Sve je to znak, da je bivstvovanje šuma danas
dnevno pitanje po narode i države.


Kod nas u domovini mšoj ako i možemo s veseljem konštatovati brigu i
podporu zemlje, moramo ipak opaziti, da se je tek oko racionalnoga šumskoga
gospodarenja i šumoznanstva pred jedva dva tri zadnja desetgodišta začelo sustavno
i odlučno raditi, docira ostale zemlje davno nas na putu tomu pretekoše;
mi zaostasmo u sustavnom tom razvitku dosta za njima.


Zemlja naša podigla je doduše šumarski dom znanosti u Križevcih, no
proti njemu se stručnjaci i odlični zvaničnici neprijazni pokazuju, budući da ne
predmnievaju u organizaciji njegovoj za današnje doba onaj bitni uslov za naš
budući šumarski pomladak, za koji ga je baš zemlja postavila. Prelazimo to
pitanje sada, dosta se o njem govorilo, nama je samo sada iztaknuti, da ima
u našoj zemlji volje i snage, da se šumarsko gospodarenje radikalno organizuje.
To pregnuće izgladit će već i te opažene manjkavosti rečenoga zavoda.


Državna vlast u otčinskoj svojoj brizi, stegla je sve šumoposjednike pod
svoju nadzornu moć; znak, da znade dobro svoju važnu zadaću za obće dobro.
Ona se pobrinula, da šumari budu dorasli svojoj zadaći. To je bilo nuždno
tim više, čim imamo više šumišta, koja neposredno ne podpadaju pod državno
dobro. Jedinstvena stega samo kadra je uzdržati one probitke, što ih imadu i
moraju sva šumišta koje zemlje pružati narodu.


Državi s toga dajmo široko i otvoreno polje nadzora osobito ondje, gdje
privatni šumski posjed nadmašuje ili usporedno stoji sa državnim, jer osobito
takav posjed može priečiti jedinstvenu onu obće koristnu svrhu. I kod nas se
s toga zaštićuje šumogojstvo čvrstim zakonom. Pa ako se i opaža u njem, što
današnjim okolnostim šuraogojstva podpunoma ne odgovara, imajmo nade, da će
novi zakon jedinstveni procvat šumogojstva korienito podići.


Naše šumarsko družtvo a i pojedini vriedni stručari uvidjajući, da se u
domovini jedinstvenost šumogojstva i šumarstva ne može plodonosno upriličiti,
ako nije šumska uprava u zemlji u njekom sredotočju, nisu propustili podići
svoj glas i zahtievati organizaciju zemaljske šumarske uprave. I danas mi jošte
neimamo u čitavoj domovini prilagodjene centralne šumarske uprave.


Hvala bogu, vriedni stručari sakupljeni na ovogodišnjoj glavnoj šumarskoj
skupštini, rezolucijom svojom doskočit će i toj manjkavosti i svladati sve zapreke,
koje dosadašnjoj šumar, upravi u jedinstvenosti na putu stoje.


Brižna naša visoka vlada podigla je i škola, koje drvarsku raznu industriju
u zemlji podpomažu i razvijaju. To su naime drvorezbarske i košaračke Škole,
podignute u najnovije vrieme.


Sve do sada navedeno konstatuje napredovanje naše na polju domaćega
šumarstva.




ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 359 —


Ali s temelja se zgrada građi, tako treba da i mi činimo Na čvrsti temelj
dižimo snažne zidine, a na ove tek postavljajmo uresan krov. Temelj našoj
zgradi jest lugar, zidina joj je šumar, a krov je ona moćna ruka, koja obima
kreće, ravna i upravlja, jest jedinstvena zemaljska šumarska uprava. Sve troje
treba da bude u čvrstom vezu.


Da se upitamo, jeli naša kula tim neobhodnim vezom dogradjena, odgovoriti
bi morali niečiio. Mi možemo kazati, da su bočine i kroz čvrsto u stavljeni
a temelj pako joj je trošan. Naša se zgrada za to drma. Temelj — naše
lugarstvo nam je slabo i trošno; kamenje bo što sačinjava naše lugarstvo nije
tesan kamen, već hrapav i šiljat.


Korjenito dakle uredimo taj temelj, a to ćemo postići tek onda, kada
ustrojimo lugarnicu, u kojoj ćemo nuždno to temeljno kamenje — lugare —
tesati i gladiti. Bez lugarnice mi ne možemo danas pomisliti pravo, valjano,
stručno lugarstvo, — lugarstvo po zadaći onakvo, kakvo dana5nja šumarska
znanost hoće! Što je ratarnica za poljodjelstvo, to je lugarnica za šumarstvo!


Šumoznanstvo naše zahtieva od svakoga svoga člana velikoga i obsežnoga
stručnog znanja, dakle i od lugarstva svoga. Na lugarstvu bo ne osniva se samo
obrana i nadzor naših šuma, već se od njega zahtieva i stručno naobraženje.
Šumska sjetva, presadba, proredjivanje, doznačivanje, obaranje, mjerenje stabala
i t. d. dakle u obće sve poslove vanjske obavlja lugarstvo. Pravo se kaže da
je lugar desna ruka šumarstva; a ja kažem „drugi šumar". Težko šumi i
šumaru, ako lugarstvo ne ima strukovne podloge. Nije lugar odmah onaj, koji
diljku i torbicu preko ramena prebaci, pa po šumi luta!


Lugar treba i mora biti vrtljar šumarski, koji poznaje svoje cienjeno bilje.
Lugar mora znati mnoge te biljke, kako se uzgajaju, kako čuvaju i rede; zašto
sve služe, kako i kada se žanju i u vienac pletu


Ovo sve treba učiti i naućati. Jer su nabrojene dužnosti lugarstva be.^
sumnje omašne i po zadaći i svrsi svojoj, bezuvjetno treba i stručnjaka, koji
je tim zadaćam dorastao. Lugarska škola kadra je samo stvoriti valjano i
strukovno lugarstvo.


Misli se, da naši državni izpiti za lugarstvo, odnosno za pomoćno šumarsko
osoblje, podaju dovoljnu kvalifikaciju. Ali težko je reći onomu, koji se je tek
dobro podpisati naučio, a o šumi samo toliko znade, da je ima, da niče i da
ju ljudi kradu, da je to već lugar. Pred dva stoljeća ovakova kvalifikacija mogla
je biti za ondašnji stepen šumoznanstva dostatna, ali danas nije. Lugarstvo je
desnica šumarstva — šumarev osnov. Valjano to prema današnjim zahtievom
znanosti šumarsko pomoćno osoblje može stvoriti samo škola, koje mi no imamo
a to je ~ lugarnica.


Gospodo, tko još danas tvrdi, da je to već dobar lugar u današnje doba,
koji stupce na prijavnici o opaženom kvaru izpuniti znade, taj ne pomaže našoj
zgradi šumarskoj učvrstiti temelja, taj pod noge baca mukom stečenu našu
znanost, jer je lugar desna ruka šumareva a kad desnica na valja, sakat je
čitavi trup.




ŠUMARSKI LIST 8/1889 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 360 —


Šumarsko pomoćno osoblje stvara škola, današnji državni izpiti pod


nipošto ne!


Mi smo na razkršću dakle, ili da krenemo uzoranom našom stazom napredka


napried, ili natražke: danas bo stanke nigdje ne ima. Šta hasne vojskovodje i


častnici u boju, ako vojska nije ohrabrena, podučena za bitku i nezna za što


gine? Tuj je nesigurna pobjeda, prvi čvrsti juriš — razbijena vojska.


Lugarnica naša ima tu našu četu — pomoćno strukovno osoblje —


vježbati i jačati.


Naše šuraište zahvaća veliki prostor od 2.650.000 jutara, veliko blago


dakle — počiva na trošnih temeljih. Računamo li samo popriečno na svakih


1000 jutara po jednog lugara — evo četo od 2650 glava, čete, sa kojom nam


e upravljati i biti se. Od te čete ovisi naš napredak, naša strukovna pobjeda.


Ako računamo, da kroz neznanje, nespretnost i neukost lugarstva samo
godimiae po jutru šumsko dobro za 1 nvč. štete trpi, evo nam štete i gubitka
od 26.500 for. godišnjih. Uzeta je tu u račun neukost sa 1 nvč. po jutru!
No tko znade skupocjene poslove, što ih lugar u šumi dnevice obavlja, pa
ako je taj lugar stručno nevješt i neuk, tad i čitava jutra stradaju. — Evo
nam onda crnih brojaka. Mjesto toliko štete, naše lugarstvo moralo bi nam
najmanje toliko sigurne koristi jamčiti. A stokratno veću korist pako davat će
nam u svakom smislu samo strukovno naobraženo, učeno i priučeno lugarstvo


— a to stvara škola. Mislim zato, da nisam preuranio, a opet niti zakasnio,
što sam timi redci htio svratiti pozornost štovanih drugova stručara na naše
pomoćno šumarsko osoblje. To je pitanje dozrelo, pa uprimo se samo čvrsto,
veselit ćemo se plodu našemu. Bit će dosta cienjenih drugova, koji predobro
znadu iz prakse, kolike potežkoće imamo kroz manjkavo naše lugarstvo, a koji
će prisustvovati šumarskoj glavnoj skupštini, neka dakle potaknu to pitanje.
Naši susjedi davno već to pitanje riešiše; — sliedimo ih I
Bilo nam sretno !
Gdje i kako, kojimi sredstvi da se podigne i uzdržava lugarnica, pi´cpuštam
cie njenim drugovom na razsudbu i razmišljanje.
Ako budem dospio izjavit ću o tom dogodice nemjerodavno svoje miiieuje.


A. llr.
Moguće je Kras pošumiti.


G. dr. E. Kramer u svojoj razpravici u posljednjem šumar, listu br. 2uztvrdio
je ne sa šumarskog, već, kako spominje, iz historičko - geologičkoga
gledišta, da se Kras sastojeć se iz pustih goleti čistoga vapnenca, koji da nikako
sprhnuti ne može, a bez dovoljne primjese gline nema kulturnoga tla, pošumiti
nemože i ne će — al je ipak u uvodu iztaknuo, da on pod goleću razumjeva
pusti, neplodni (sterilno) Kras, gdje je čist vapnenac ili posve malo zemljom
pokriven.